{"id":332855,"date":"2021-11-19T07:17:25","date_gmt":"2021-11-19T06:17:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=332855"},"modified":"2021-11-19T07:17:25","modified_gmt":"2021-11-19T06:17:25","slug":"zivimo-li-u-postzapadnom-svijetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/19\/zivimo-li-u-postzapadnom-svijetu\/","title":{"rendered":"\u017divimo li u postzapadnom svijetu?"},"content":{"rendered":"

Autor: Jure Vuji\u0107<\/strong><\/p>\n

Kako nazvati na\u0161e razdoblje? Je li tu rije\u010d o povijesnoj prekretnici, o interregnumu ili o jo\u0161 jednoj fusnoti u odnosu na duga tisu\u0107ljetna razdoblja? Zapadna epistemologija i racionalisti\u010dki linearni pogled uvijek su bili opsjednuti pitanjem kronolo\u0161ke periodizacije povijesti i definiranjem suvremenosti. Danas, posebno u post-pandemiji, Zapad se naizgled nalazi ispred vremensko-prostorne slijepe ulice. Od kraja Drugoga svjetskog rata zapadni je svijet prolazio kroz hladni rat, posthladnoratovski i bipolarni poredak, zatim razdoblja unipolarnog svijeta, pa se suo\u010dio s pojavom multipolarnog svijeta s usponom Putinove Rusije i Kine, s neobipolarnim (SAD \u2013 Kina) ili tripolarnim poretkom (SAD \u2013 Rusija \u2013 Kina) unutar globalne multipolarne konfiguracije.<\/p>\n

Zbog rasta i zna\u010denja suparni\u010dkih geoekonomskih i geopoliti\u010dkih izvanzapadnih sila poneki analiti\u010dari ve\u0107 govore o post-zapadnom svijetu: singularno povijesno razdoblje, koje obilje\u017eava kraj geopoliti\u010dkog, kulturnog, epistemolo\u0161kog monopola zapadne mo\u0107i u svijetu. Nove okolnosti \u010detvrte numeri\u010dke revolucije i numerizacija svih segmenata ljudskog \u017eivota te iskustvo snage biopoliti\u010dke mo\u0107i i dru\u0161tvenog in\u017eenjeringa za vrijeme korona-krize znatno su poremetili zapadne sustave vrijednosti i predo\u010denja svijeta, te radikalno promijenili tradicionalne antropolo\u0161ke repere i uvjete u kojima su se desetlje\u0107ima sidrili zapadni na\u010din \u017eivota, kozmopolitski duh moderne, svijet stabilnih uvjerenja u znanstvene i povijesne progresivne monolinearne sheme i eksplikativne modele. Suvremeno pandemijsko i vi\u0161eslojno krizno razdoblje koje vodi u doba radikalne neizvjesnosti i bri\u0161e epistemolo\u0161ku sigurnost nalikuje na ono \u0161to filozof Karl Jaspers naziva grani\u010dnim situacijama u kojima \u010dovjek \u201etreba uzeti u obzir pro\u0161lost koju nije pro\u017eivio i budu\u0107nost koju ne\u0107e do\u017eivjeti\u201c.<\/p>\n

\n

Solastalgija ili melankolija zavi\u010daja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Zapadni svijet suo\u010dava se s procesom akulturacije, gubljenjem obilje\u017eja autohtone kulture, osje\u0107ajima anksioznosti i otu\u0111enja na vlastitom tlu koje neki nazivaju solastalgijom kao novi mal du si\u00e8cle, koji je zahvatio zapadnu civilizaciju. Naime, solastalgija se opisuje kao osje\u0107aj bespomo\u0107nosti, gubitka smisla, pa \u010dak i tjeskobe pred alarmantnim posljedicama razornih ljudskih aktivnosti na planetu. Taj je pojam 2007. iznio Glenn Albrecht, filozof za\u0161tite okoli\u0161a i biv\u0161i profesor na sveu\u010dili\u0161tu Murdoch u Australiji, u \u010dlanku Solastalgia: nevolja uzrokovana promjenom okoli\u0161a u kojem analizira psiholo\u0161ku patnju koju pojedinac do\u017eivljava zbog sporog, ali stalnog uni\u0161tavanja poznatih elemenata u svojoj okolini. Nalik nostalgiji ili melankoliji, tu tugu osje\u0107aju pojedinci koji su kod ku\u0107e, na svome tlu i na mjestu koje vi\u0161e nisu kadri prepoznati.<\/p>\n

Op\u0107e prihva\u0107ene zapadnocentri\u010dne povijesne periodizacije sna\u017eno su ukorijene u kolektivna predo\u010denja (antika, srednji vijek, renesansa, moderna, belle epoque). Rije\u010d je periodizacijskom imaginariju o kojem govori Yann M\u00e9ve, koji omogu\u0107uje odre\u0111ivanje, razumijevanje, ali i usporedbu i sekvencioniranje povijesnog vremena. Subjektivna generacijska poimanja i percepcija iskustava iz pro\u0161losti i povijesnih razdoblja neminovno se danas suo\u010davaju s fenomenom feti\u0161izacije sada\u0161njosti i uklapaju unutar dominantnoga diskursa o krizi budu\u0107nosti, diskursa koji tako\u0111er produljuje sada\u0161njost. Poneki ekstremni doga\u0111aji, poput 11. rujna, financijske krize 2008. i pojave virusa COVID-19, koji mijenjaju pravila igre, \u010desto se do\u017eivljavaju kao to\u010dke preokreta, prijelaz epoha.<\/p>\n

Franka Knight karakterizira doga\u0111aje prema njihovoj razini neizvjesnosti i razlikuje rizi\u010dne doga\u0111aje od nepredvidljivih rizika, doga\u0111aje koji ne podlije\u017eu izra\u010dunu i evaluaciji probabiliteta (gospodarske krize, teroristi\u010dki atentati, ratovi, prirodne klimatske katastrofe ili \u010dak dru\u0161tveni pokreti). Neki su specifi\u010dni veliki doga\u0111aji tijekom povijesti strukturirali na\u0161 imaginarij i bili pokreta\u010di bitnih epohalnih promjena, a zapadna historijska epistemologija i periodizacija \u010desto slu\u017ei za dijagnosticiranje sada\u0161njosti i pronala\u017eenje svojstvenoga duha vremena, tzv. Zeitgeista. Treba li shva\u0107ati na\u0161u suvremenost kao singularnu epohu ili pak kao posljednju fazu izumiranja starog i istro\u0161enoga zapadnog svijeta?<\/p>\n

Na vanjskom planu, nakon pada Berlinskog zida, Zapad je vjerovao u kona\u010dnu svjetsku pobjedu svog pogleda na svijet koji vu\u010de korijene iz prosvjetiteljstva i moderniteta, s liberalnim individualizmom, kozmopolitizmom i ljudskim pravima. I kada su neki teoreti\u010dari najavljivali kraj povijesti, nekoliko se konkurentnih nezapadnih svjetskih kultura \u010dvrsto suprotstavljalo zapadnom dru\u0161tvenom modelu i svjetonazoru, koji su se do sada smatrali univerzalnima.<\/p>\n

Pojavljuju se alternativni politi\u010dki i dru\u0161tveni autokratski modeli diljem muslimanskog svijeta, Azije, Kine, Rusije, koji osu\u0111uju zapadnu liberalnu demokraciju kao uzrok dru\u0161tvene i duhovne dekadencije. U samoj Europi poneke postkomunisti\u010dke zemlje danas promi\u010du neliberalni populisti\u010dki autoritarni politi\u010dki model, poput Ma\u0111arske, suprotstavljaju\u0107i se postmodernom liberalizmu i individualizmu. Filozofkinja Chantal Delsol u djelu Sumrak univerzalnog isti\u010de kako se na Zapadu klasi\u010dni humanizam pretvorio u humanitarizam, dok su kulture postale ideologizacijom svojih tradicija.<\/p>\n

Na tragu globalnog antirasisti\u010dkog pokreta u povodu ubojstva Georgea Floyda, zapadni svijet suo\u010dava se s uvoznom ina\u010dicom postkolonijalisti\u010dkog i indigenisti\u010dkog diskursa koji izra\u017eava mr\u017enju prema svemu \u0161to simbolizira zapadno-kr\u0161\u0107ansku civilizaciju, razvidno kroz u\u010destala vandalska djela i devastaciju spomenika kulture zapadne civilizacije. Promi\u010de se obrnuta rasna ideologija, koja nastaje u ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161nim kampusima 1970\u20131980, uvezena na europska sveu\u010dili\u0161ta putem francuske nove i radikalne ljevice, dekonstruktivisti\u010dke \u0161kole i poststrukturalizma Foucaulta, Derridaa, Deleuzea, Lacana, pod okriljem kojih su popularizirane teze anglosaksonskih gender studies ili racial studies, subaltern studies. Paradoksalno, tribalno-manjinski diskurs danas mutira u apologiju krajnje tribalizacije i komunitarizacije dru\u0161tva na Zapad, koja se zasniva na republikanskim, sekularnim i \u010desto asimilacijskim postulatima moderne dr\u017eave-nacije.<\/p>\n

Ideologija probu\u0111enosti, budnosti (woke, engleski izraz za \u201ebudan\u201c), koja se pro\u0161irila u javnosti i medijima s aktivizmom Black Lives Matter nakon ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda, odnosi se na svijest o pitanjima vezanim za socijalnu pravdu i rasnu jednakost, no zbog sve ve\u0107e prihva\u0107enosti izvan afroameri\u010dkog podrijetla, izraz \u201eprobu\u0111en\u201c dobio je \u0161ire konotacije.<\/p>\n

Sve se vi\u0161e koristi kao sveobuhvatni izraz za opisivanje progresivnih ideja, \u010desto usredoto\u010denih na obranu prava manjinskih skupina i akademskih struja poput teorije kriti\u010dke rase, pokreta poput #metoo i LGBT, kojima je cilj promicanje socijalnih manjinskih prava. Na Zapadu takve ideolo\u0161ke struje budnosti poprimaju oblike nove politi\u010dke korektnosti i cenzure pored ve\u0107 postoje\u0107e kulture otkazivanja na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Ta ideologija postala je glavna poluga epistemolo\u0161ke i dru\u0161tvene dekonstrukcije zapadnog pogleda na svijet.<\/p>\n

Za esejistkinju Anne-Sophie Chazaud, \u201euvoz tih \u010desto histeri\u010dnih koncepata zna\u010di kulturno osiroma\u0161enje, podre\u0111enost dominantnim misaonim obrascima\u201c, dok britanski konzervativni pisac Douglas Murray kritizira taj moderni aktivizam u knjizi The Madness of Crowds: Gender, Race and Identity, detektiraju\u0107i rasnu devijantnost tog diskursa koji dovodi do antagonizacije homoseksualaca protiv obi\u010dnih ljudi ili antagonizaciju \u017eena protiv mu\u0161karaca, dok ne \u017eelimo da se rase instrumentaliziraju jedna protiv druge. Zapadni se svijet do te mjere sekularizirao da se danas pod pritiskom tih ideologija pretvorio u postzapadni eksperimentalni poligon histeri\u010dnoga puritanstva koji vidi nasilje posvuda: patrijarhat, seksizam, heteroseksizam, homofobija, transfobija i komunitaristi\u010dko-rasne hibridizacije.<\/p>\n

\n

Amerika kao post-Zapad, a Zapad kao post-Europa?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nedavni zaokret Australije u izboru saveza sa SAD-om i Velikom Britanijom u Indopacifiku, kupnjom ameri\u010dkih nuklearnih podmornica i otkazivanjem dvanaest podmornica Francuskoj, na neki na\u010din odra\u017eava repozicioniranje SAD-a u vodstvu nove geopoliti\u010dke anglosfere, ali i percepciju koju Amerika ima o samu Zapadu kao starom svijetu, oslabljenu i podijeljenu iznutra. S obzirom na to da Zapad nije tvorio homogenu zemljopisnu cjelinu, on je stvorio sfere koje obilje\u017eavaju tr\u017ei\u0161na demokracija, tr\u017ei\u0161na ekonomija, naslje\u0111e prosvjetiteljstva, individualizam, idolatrija tehnoznanosti, racionalizam, potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo i dru\u0161tvena sekularizacija. Stoga se suvremeni Zapad poistovje\u0107uje s ekonomski razvijenim zemljama svijeta, uklju\u010duju\u0107i Japan, Tajvan, Ju\u017enu Koreju i Australiju, kao i biv\u0161im komunisti\u010dkim zemljama, SAD-om i Ju\u017enom Amerikom.<\/p>\n

Ipak, Monroeva doktrina zabranjuje svakoj europskoj sili intervenciju u ameri\u010dkoj zapadnoj hemisferi te nagla\u0161ava izolacionizam i intervencionizam, koji se danas o\u010dituje u novom kursu unilateralizma naslije\u0111ena od Trumpove ere i demonstraciji vojnog i geopoliti\u010dkog hegemona u svijetu. Treba se prisjetiti Hegelova proro\u010danstva: \u201eAmerika \u0107e se usprotiviti Europi \u010dim osvoji kontinentalne zemlje na zapadnoj granici Pacifika.\u201c Trebalo bi se postaviti pitanje nije li suvremeni Zapad zapravo odraz svojevrsne post-Europe. Ne do\u017eivljava li taj dugi val tisu\u0107ljetne dekonstrukcije apoteozu kroz ideologiju probu\u0111enosti i pokajni\u010dkog stanja svijesti Zapada, kao odraz postzapadnog izumiranja?<\/p>\n

Simptomati\u010dna je to alegorija ni\u010deanskog europskog nihilizma, modernog Zapada, zapravo nihilizam bolesnog, iscrpljenog, dekadentnog dru\u0161tva, koje samo sebi nanosi \u0161tetu.<\/p>\n

Matica hrvatska<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Simptomati\u010dna je to alegorija ni\u010deanskog europskog nihilizma, modernog Zapada, zapravo nihilizam bolesnog, iscrpljenog, dekadentnog dru\u0161tva, koje samo sebi nanosi \u0161tetu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":312364,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-332855","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332855","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=332855"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332855\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":332856,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332855\/revisions\/332856"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/312364"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=332855"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=332855"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=332855"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}