Globalno izgleda da se \u010dovje\u010danstvo dijeli (uz sve ostale podjele) na dvije skupine, bez jasnog razgrani\u010denja me\u0111u njima. Ljude koje je biolo\u0161ka evolucija opskrbila za jasno sagledavanje i shva\u0107anje problema s kojima se suo\u010davaju, i one druge. Pogre\u0161an je stav da smo u biolo\u0161kom pogledu me\u0111usobno jednaki (jer kao svi imamo glavu, dvije ruke, noge i mozak) bez stvarnog sagledavanja individualnih potencijala za no\u0161enje s dinami\u010dkim svijetom. Op\u0107enito gledano, svaka jedinka, a i vrsta kao cjelina, imaju potencijala za razvoj \u2013 ali za pojedince to zavisi od barijere koje je pred njih stavila biolo\u0161ka evolucija, i vremena od sedamdesetak i ne\u0161to godina do njihova odlaska sa scene. Vrsti je put oslobo\u0111en prema napretku, ali je aktualnom ljudskom bi\u0107u blokiran njegovim stupnjem biolo\u0161ke (a tek potom ostalim faktorima) evolucije. To najbolje prikazuje IQ krivulja ljudske inteligencije<\/em>:<\/p>\n Odmah valja naglasiti da ova razmatranja ne bi trebala utjecati na humanisti\u010dki, eti\u010dki pristup pojedincima, mada je \u2013 i to treba re\u0107i \u2013 on socijalno evolucijska nadgradnja biolo\u0161ke evolucije, izvojevana povijesnim zalaganjem najboljih me\u0111u nama, no nikako nije duhovno vlasni\u0161tvo svakog pojedinca. \u0160to potvr\u0111uju rasisti, teroristi, vjerski fanatici, protivnici znanstvenog napretka, \u0161ovinisti, i ine jedinke koje zarad svojih biosocijalnih ograni\u010denja nisu sposobne upiti darove najeti\u010dnijih pripadnika svoje vrste. Mi pojednostavljeno ka\u017eemo da ih vode isklju\u010divo vlastiti interesi, ni ne slute\u0107i da upravo ta tvrdnja povezuje ljudski rod sa svojim animalnim porijeklom. Jer, vodi li lava i\u0161ta drugo sem interesa za hranom, skloni\u0161tem i kopulacijama (u se, na se i poda se \u2013 eufemisti\u010dki re\u010deno za ljude)?<\/p>\n Kako se manifestiraju biolo\u0161ki nametnuta ograni\u010denja svakom pojedincu? Na IQ krivulji<\/em> zamjetna su tri istaknuta podru\u010dja. Sredi\u0161nji dio koji pripada prosje\u010dnim pripadnicima roda (68%<\/em>), lijevi dio, \u201evlasni\u0161tvo\u201c<\/em> intelektualno zakinutijeg dijela \u010dovje\u010danstva (oko 16%<\/em>), i desni dio – onih od biologije intelektualno obdarenijih (oko 16%<\/em>). Dokaz, da evolucijom ste\u010dene sposobnosti nisu podjednako raspodjeljene me\u0111u nama. Valja bezbroj puta ponoviti da sve to samo u ne\u010dovjeka mo\u017ee rezultirati prakti\u010dnim eti\u010dkim razlikovanjem, degradacijama ili uzvisivanjima pojedinih grupa, na izrazito neljudski, nehuman odnosno \u2013 nehumanisti\u010dki na\u010din. Humanizam se nametnuo kao bo\u017eansko eti\u010dko dostignu\u0107e bez premca, u razumnih li\u0161en ma kakove sumnje (iako, kao \u0161to rekoh, nije sastavni dio svake jedinke), \u0161to ne zna\u010di da se ne smije dublje istra\u017eivati. Nau\u010dna tvrdnja, primjerice, da svi poti\u010demo od primatskih dalekih predaka, nikako nije placet za kr\u0161enje najdubljih eti\u010dkih na\u010dela do kojih se ljudski rod vinuo, dozvola za tretiranje pojedinih ljudi ili dru\u0161tvenih skupina kao ni\u017eih pripadnika vrste. Ili, jo\u0161 jedan primjer, probabilizam kvantne mehanike ne zna\u010di da ljudi (sofisticirani biolo\u0161ki kvantni sustavi) ne mogu imati \u010dvrste stavove koje ne mijenjaju kako vjetar pu\u0161e (na\u017ealost, jako prisutno u ve\u0107ine). No, vratimo se na biolo\u0161ka ograni\u010denja pojedinaca (1<\/a><\/em>, 2<\/a><\/em>):<\/p>\n \u201eSolomon Asch<\/a> (1951,1956) je proveo niz klasi\u010dnih istra\u017eivanja<\/a> ispituju\u0107i parametre normativnog socijalnog utjecaja. Navedeni program istra\u017eivanja Asch je zapo\u010deo zato \u0161to je vjerovao da postoje granice do kojih \u0107e se ljudi konformirati (prilago\u0111avati). Asch je vjerovao da \u0107e se ljudi, ako se radi o potpuno jasnoj situaciji, pona\u0161ati kao racionalni objektivni rje\u0161avatelji problema. Ako grupa ka\u017ee ili u\u010dini ne\u0161to proturje\u010dno o\u010diglednoj istini, ljudi \u0107e sigurno odoljeti socijalnim pritiscima i samostalno odlu\u010diti \u0161to se zbiva.\u201c<\/em><\/p>\n Suprotno njegovim o\u010dekivanjima \u201e<\/em>\u2026do\u0161lo je do iznena\u0111uju\u0107eg stupnja konformizma: 76% sudionika se konformiralo na barem jednom zadatku. U prosjeku, ljudi su se konformirali otprilike na tre\u0107ini od dvanaest zadataka u kojem su suradnici eksperimentatora neto\u010dno odgovorili.<\/em> Ono \u0161to je naro\u010dito iznena\u0111uju\u0107e kod Ashovih rezultata je da su ljudi brinuli da se ne osramote u o\u010dima potpunih stranaca. Desetlje\u0107a istra\u017eivanja potvr\u0111uju da se konformizam iz normativnih razloga mo\u017ee javiti jednostavno zato \u0161to ne \u017eelimo riskirati dru\u0161tveno neodobravanje, \u010dak i od potpunih stranaca koje nikada ne\u0107emo ponovo vidjeti.\u201c<\/em><\/p>\n Psihologija mase nije doli sofisticirano (taj pojam volimo koristiti da istaknemo, u osnovi tek kvantitatvno ali ne i kvalitativno, razlikovanje od krda) unapre\u0111enje \u201eanimalne psihologije\u201c<\/em>, koja se \u2013 vjerojatno \u010duvanja dostojanstva ljudske vrste radi \u2013 uglavnom tako ne naziva, ve\u0107 se izu\u010dava u sklopu tzv. biheviorizma<\/a>. Biheviorizam<\/em> je grana psihologije, a zna\u010denje<\/a> pojma poti\u010de od engleske re\u010di behavior<\/em> (pona\u0161anje<\/em>) , \u010dija bi definicija bila: \u201esvaka akcija pojedinca uklju\u010duju\u0107i i one podlo\u017ene posmatranju, merljive psiholo\u0161ke promene, kognitivne (svesne) slike, fantazije i emocije\u201c<\/em>. Me\u0111utim, ne samo da ve\u0107ina uslovljava konformisti\u010dko vladanje pojedinaca, ne mo\u017ee se zanemariti ni utjecaj manjina<\/a>, posebno ako su one autoritarne i kao takve nastupaju u javnosti (u prvom redu politi\u010dari). Povodljivost prema autoritetu manjine ili usugla\u0161avanje sa stavovima ve\u0107ine, ma bili oni i sasvim pogre\u0161ni, karakteristika je ogromne ve\u0107ine pripadnika ljudskog roda, od \u010dega manje boluju ljudi s ve\u0107im stupnjem samopo\u0161tovanja. Primjerice<\/a>, \u201eu jednom od najpoznatijih psiholo\u0161kih istra\u017eivanja<\/a> (iz 1961. godine) psiholog Stanley Milgram pokazao je kako je 65 posto obi\u010dnih, normalnih ljudi u stanju ubiti \u010dovjeka strujom od 450 volti samo zato \u0161to im je to naredio eksperimentator, odnosno \u201e\u010dovjek u bijeloj kuti\u201c.\u201c<\/em><\/p>\n Drugim rije\u010dima, prosje\u010dni \u010dovjek je izrazito oportunisti\u010dko i licemjerno stvorenje, a u tome prednja\u010de upravo oni s centralnog dijela IQ krivulje<\/em> kojima je priroda dala razum, dodu\u0161e ne suvi\u0161e opskrbljen sposobno\u0161\u0107u kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja. Oni u najve\u0107oj mjeri predstavljaju gomile koje po naredbi idu u rat, kojima povijest nije u\u010diteljica \u017eivota, koji brzo zaboravljaju (primjerice – dobrobiti vakcinacije, da je \u010dovjek bio na Mjesecu<\/em>, da su i sami bili izbjeglice, da ne smije\u0161 drugome \u017eeljeti \u0161to sam sebi ne \u017eeli\u0161, da su mogu\u0107e nekada bolje \u017eivjeli, \u2026), izrazito su podlo\u017eni utjecaju autoriteta na vlastitoj intelektualnoj razini, pre\u010desto odgovore tra\u017ee u pro\u0161losti, u mitovima,\u2026 Taj oportunizam, s druge strane, mo\u017eemo nazvati i inercijom duha nesposobnog propitivati pravo stanje stvari, jer za to nije dovoljan intelektualni plato do kojega su se sposobni popeti. Nesposobni razlu\u010diti nepovezanosti, slu\u017ee se sintezom logi\u010dki nesaglasnih stvari kako bi pravdali neutemeljene stavove. Njima je vjerojatno prejasno za\u0161to na nekom antivakserskom procesu vitlaju dr\u017eavnim zastavama, ni na kraj pameti im nije priznati da to \u010dine iz straha, prevencije od nasilne intervencije policije, koja \u201evaljda ne\u0107e nasiljem na domoljube\u201c<\/em> \u2013 mada sve to s njihovim stavovima spram cijepljenja nema nikakve logi\u010dke poveznice. Ovo je uobi\u010dajena pojava prilikom bilo kakvih javnih ispoljavanja nezadovoljstva naroda, po ma kakvom pitanju (\u0161trajkovi, zahtjevi za referendumom, protesti protiv postupaka policije,\u2026) koje nema ama ba\u0161 nikakve veze s razmahivanjem krpama \u0161irom prostora i vremena, Narod bi ne\u0161to, ali ga je neizmjerni strah da se to ne sagleda protudr\u017eavnim djelovanjem, jer su vlasti po tom pitanju vrlo efikasne. Takvo pona\u0161anje je sasvim evidentno, uvi\u0111a ga znanost, vide istaknute li\u010dnosti i iole objektivni pojedinci, ali politici i medijima slizanima s vla\u0161\u0107u nije to u interesu isticati. Nije to isprazna tvrdnja, takav je trenutni stupanj biolo\u0161ke evolucije ljudskog roda.<\/p>\n Erich Fromm<\/em> u \u201eAnatomiji ljudske destruktivnosti\u201c<\/em> govori:<\/p>\n \u201eMa kakva bila uloga dominacije kod \u017eivotinja, izgleda sasvim jasno da dominiraju\u0107a \u017eivotinja mora neprestano potvr\u0111ivati svoju ulogu, \u0161to zna\u010di pokazivati ve\u0107u fizi\u010dku jakost, mudrost, energiju i spretnost \u0161to ju \u010dini prihvatljivim vo\u0111om. J. R. Delgado (1967) u veoma zanimljivom eksperimentu govori u prilog tome; ukoliko dominiraju\u0107a \u017eivotinja samo na \u010das izgubi svoje kvalitete koje je razlikuju od drugih, njena uloga vo\u0111e prestaje. U ljudskoj povijesti, kad se dominacija institucionalizira i prestane biti funkcija li\u010dne sposobnosti, kao \u0161to je to jo\u0161 slu\u010daj u mnogim primitivnim dru\u0161tvima (ja se ne bih ograni\u010dio samo na njih \u2013 moja primjedba), nije potrebno da vo\u0111a stalno izra\u017eava svoje istaknute kvalitete, nije, u stvari, \u010dak potrebno ni da ih posjeduje. Dru\u0161tveni sistem uvjetuje ljude da u uniformi, tituli ili u bilo \u010demu drugom vide dokaz sposobnosti vo\u0111e, i dok god su ti simboli, koje \u010ditav sistem podr\u017eava, prisutni, obi\u010dan se \u010dovjek i ne usudi pitati da li kralj nosi ruho.\u201c<\/em><\/p>\n Ba\u0161 uslijed ovog razloga, jedan od osnovnih zadataka revolucionarnih snaga koje \u0107e sru\u0161iti stari sistem, jeste povesti ra\u010duna o ljudskoj psihologiji, njihovoj povodljivosti, i izna\u0107i na\u010dine da se neutraliziraju autoriteti bazirani van domena dokazane stru\u010dnosti. Naprosto, trebat \u0107e osigurati mehanizme promptne smjenjivosti (bez pravnih smicalica, s ciljem da se samo odu\u017ei njihov opstanak na vlasti) ljudi na vode\u0107im polo\u017eajima, s \u010dijim radom oni koji su ih izabrali nisu zadovoljni.<\/p>\n Nau\u010dna spoznaja veze nema s politi\u010dkim sustavima ili s etikom; bog znanosti kome se njeni djelatnici (ako ih politika i vlastiti interes nisu korumpirali) jedino klanjaju zove se \u2013 istina<\/em>. A kako \u0107e je politika upotrijebiti i prikazati javnosti kao da je ne njenu – stvarnu ili manipulativnu – korist, izvan je doma\u0161aja njihova polja djelovanja. To \u0161to su mnogi nau\u010dnici i politi\u010dki djelovali, promi\u010du\u0107i ili se bore\u0107i protiv odre\u0111enih primjena rezultata istra\u017eivanja, ne proturje\u010di ni najmanje prethodnom zaklju\u010dku. Stoga bi trebalo prestati guditi masama melodiju prihvatljivu njihovim u\u0161ima, i sasuti im u lice brutalnu istinu. Jasno razdvajaju\u0107i znanstvenu spoznaju od (ne)eti\u010dkih postupaka ljudskog dru\u0161tva. Kad se donose globalni sudovi o dru\u0161tvenim pojavama (politici, ratu, vladanju naroda, protestima, povijesnim doga\u0111ajima,\u2026) to se \u010dini prou\u010davanjem statisti\u010dke mase sudionika i ideja danog vremena, s \u010dime se pojedina\u010dni u\u010desnici ne moraju slo\u017eiti \u2013 jer su ih zbivanja razli\u010dito zahvatila, s obzirom na razli\u010dite na\u010dine njihova u\u010de\u0161\u0107a u njima. Primjerice, povijesni sud nije sud o sudbinama pojedinaca i njima najdra\u017eih ljudi, ve\u0107 uprosje\u010deni sud o zbivanjima koja su ih zahvatila. I kao takav je relevantan, ma koliko se mnogi s njime i ne slagali.<\/p>\n Jasno je da i jednostavni odgovori, poput ilustriranog tekstom, nisu toliko jednostavni koliko bi mnogi htjeli (poput, \u201eBog je stvorio svijet u 7 dana\u201c<\/em>), ve\u0107 se mogu ra\u0161\u010dlaniti, i o njima pisati op\u0161irne knjige. Ali, po mi\u0161ljenju ovog autora, jedno je nesporno. Na pitanje \u201eZa\u0161to?\u201c<\/em>, najjednostavniji odgovor je: jer je ljudski rod trenutno u fazi biosocijalne evolucije, kakva \u2013 na\u017ealost po uznapredovale na evolucijskoj ljestvici \u2013 jeste!<\/em> \u0160to ne treba shvatiti tragi\u010dno, jer daje nadu za napredak, a dali \u0107e on i\u0107i tempom kojim bi uspijevao pratiti sve ugroze stoje\u0107e pred nama, ostaje tek da se vidi. Dakle, budu\u0107nost je u na\u0161im rukama, uz ogradu da sada\u0161njost kakva jeste, nije mogu\u0107e izbje\u0107i.<\/p>\n![](\"https:\/\/magazinplus.eu\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/lad-1.png\")
<\/p>\n![](\"https:\/\/magazinplus.eu\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/lad-2.png\")
<\/p>\n![](\"https:\/\/magazinplus.eu\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/lad-4.png\")
<\/p>\n