{"id":332269,"date":"2021-11-11T07:37:35","date_gmt":"2021-11-11T06:37:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=332269"},"modified":"2021-11-11T07:37:35","modified_gmt":"2021-11-11T06:37:35","slug":"analiza-izbliza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/11\/analiza-izbliza\/","title":{"rendered":"Analiza izbliza"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

Na \u010ditanom portalu stoji naslov “Dolazi li vrijeme ja\u010danja desnice? Mami\u0107: Ako vidimo njihovo ujedinjenje, mo\u017eemo vidjeti i smak svijeta”. Mami\u0107 iz naslova je Ankica Mami\u0107, politi\u010dka analiti\u010darka, a u kra\u0107em tekstu uz dvije njezine izjave nalazi se jo\u0161 jedna Davora Gjenera, tako\u0111er politi\u010dkog analiti\u010dara. Oni se sla\u017eu da je sudbina desnice da bude razjedinjena jer, iako ponekad iznjedri lidere s talentom, nema gospodarski program i teme su joj zastarjele, a nema ni beskona\u010dno veliko bira\u010dko tijelo. Za Gjenera klju\u010dna stranka desnice je Most, tako da Suverenisti i Domovinski pokret nemaju velike \u0161anse za razvoj, ma tko ih u budu\u0107nosti vodio. \u010clanak je nadnaslovljen “\u0160to ka\u017eu analiti\u010dari”, a uzeli smo ga kao uvodni primjer toga kako ta profesija funkcionira.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Politi\u010dki analiti\u010dari se ne bave radni\u010dkim pitanjem, radni\u010dkim otporom ili propa\u0161\u0107u pojedinih privrednih jedinica. Njihovo podru\u010dje su “dvorske spletke”: \u0161to je rekao predsjednik, \u0161to premijer, a \u0161to govore i kako se pona\u0161aju ministri?<\/h2>\n

Jer nezavisni politi\u010dki analiti\u010dari su poseban fenomen na na\u0161oj medijskoj sceni, a vidjet \u0107emo u kojoj su to mjeri i na politi\u010dkoj. Njih se obi\u010dno zove u mainstream medije \u2013 na TV, radio i internetske portale, ali i u tiskane \u2013 da objasne konfliktno prikazanu situaciju, kada treba ocijeniti i procijeniti \u0161to \u0107e se eventualno preslo\u017eiti na doma\u0107oj politi\u010dkoj sceni. Njihovo zlatno vrijeme su izbori, na \u0161to vi\u0161em nivou to bolje, onda razni raspisi za referendume, uspje\u0161ne i neuspje\u0161ne, a rje\u0111e socijalne teme, kao npr. sada pokrenuta diskusija oko promjena Zakona o radu. Analiti\u010dari se ne bave radni\u010dkim pitanjem, radni\u010dkim otporom ili propa\u0161\u0107u pojedinih privrednih jedinica. Njihovo podru\u010dje su “dvorske spletke”: \u0161to je rekao predsjednik, \u0161to premijer, a \u0161to govore i kako se pona\u0161aju ministri? Oni su u svojim ocjenama o\u0161tri, skloni bombasti\u010dnosti i prognoziranju, ali i lapidarni, dovoljno dvozna\u010dni da ve\u0107 sljede\u0107i tjedan, kada se neka od njihovih prognoza ne ispuni, elegantno prije\u0111u preko svog ju\u010dera\u0161njeg vi\u0111enja i stvari postave u novi kratkoro\u010dni kontekst, koji se u me\u0111uvremenu otvorio. Iako su analiti\u010dari, za njihove analize kao da nikad nema puno vremena i prostora, (iako tu ima i iznimaka, npr. u specijalnim televizijskim emisijama kada im se da i pola sata ili sat vremena da govore). Oni kao da dolaze iz svemira, poput one neo\u010dekivane sile koja se pojavljuje i rje\u0161ava stvar. Dio su medijskog pogona, ali kao da stoje i jednom nogom izvan njega, a s drugom su obi\u010dno na nekom fakultetu gdje predaju predmete vezane uz politiku i komunikologiju.<\/p>\n

Nisu svi isti i mo\u017eda bi ih se moglo nekako podijeliti, npr. u neovisne politi\u010dke analiti\u010dare u u\u017eem smislu poput \u017darka Puhovskog, Davora Gjenera, Dra\u017eena Lali\u0107a, Ankice Mami\u0107…, komunikologe poput Smiljane Leinert-Novosel, na neki na\u010din i Kre\u0161imira Macana, koji putem svoje firme Manjgura i prodaje usluge konzultanta, kriznog menad\u017eera i strate\u0161kog komunikatora uglavnom strankama koje dobro plate, bez obzira na ideolo\u0161ko usmjerenje. Komunikatori, za razliku od klasi\u010dnijih analiti\u010dara, idu vi\u0161e na psihologiju i komunikacijske vje\u0161tine protagonista strana\u010dke scene, uz obaveznu ogradu da uz komunikacijske vje\u0161tine treba do\u0107i i neki realni uspjeh kandidata.<\/p>\n

Pa ako za cijelu novinarsku kastu vrijedi da stoji preblizu politi\u010darima i stoga i ne mo\u017ee proizvesti pravu politi\u010dku analizu situacije, to, paradoksalno, jo\u0161 vi\u0161e vrijedi za politi\u010dke analiti\u010dare, koji su “analiti\u010dni” samo u mjeri koju su sami sebi zadali. To\u010dnije, koju im je zadao politi\u010dko-medijski kontekst u koji se oni dobrovoljno i bez problema uklapaju. Oni su “ljepotice dana”, a na du\u017ei rok smo ionako svi mrtvi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Svaki analiti\u010dar ima svoje zlatne trenutke, kada je jako tra\u017een i popularan, ali ta popularnost obi\u010dno ne traje dugo. Gdje su danas Ivan Rimac ili An\u0111elko Milardovi\u0107? Jedina je iznimka donekle \u017darko Puhovski, koji ustrajava u svojoj sveprisutnosti<\/h2>\n

Tehni\u010dki to izgleda kao spremnost da se uvijek bude na raspolaganju novinarima i urednicima, da obi\u010dno imate dvije-tri teze koje rafalno izbacite u eter i jo\u0161 po mogu\u0107nosti neku efektnu parolu, koja \u0107e se dati upotrijebiti za najavu razgovora ili naslov na portalu i u novinama. Ba\u0161 poput onoga s po\u010detka na\u0161eg \u010dlanka da je ujedinjenje desnice vjerojatno poput smaka svijeta. Oni od politi\u010dara tra\u017ee da budu politi\u010dni, no \u0161to to zna\u010di ako se nikada ne napu\u0161ta samozadani okvir na\u0161e trenuta\u010dne ideologije okoline? Uzalud \u0107emo tu tra\u017eiti neki pravi agonizam, pravo su\u010deljavanje konzervativnih, liberalnih i socijalisti\u010dkih ideologija, osim u negativnom smislu, kao vapaja da njega u nas nema. Tako politi\u010dki analiti\u010dari stalno raspiruju buru, ali ona se uvijek pokazuje kao ona poslovi\u010dna u \u010da\u0161i vode.<\/p>\n

Svaki od njih ima svoje zlatne trenutke, kada je jako tra\u017een i popularan, ali ta popularnost obi\u010dno ne traje dugo. Rijetko koji izdr\u017ei vi\u0161e od par sezona u ringu ili se onda pokazuje kao rezerva. Gdje su danas Ivan Rimac ili An\u0111elko Milardovi\u0107? Vidimo i \u010dujemo ih rijetko, iako su prije iskakali iz pa\u0161tete. Jedina je iznimka donekle \u017darko Puhovski koji, jednom kada se odlu\u010dio za karijeru prave posvudu\u0161e i nezavisnog politi\u010dkog analiti\u010dara, a to je bilo po prilici u vrijeme umirovljenja na njegovom mati\u010dnom Filozofskom fakultetu, ustrajava u toj svojoj sveprisutnosti. \u010cemu to zahvaliti? Spletu okolnosti, ta bio je ba\u010den u nemilost zbog sukoba s predsjednikom Milanovi\u0107em, ali se do\u010dekao na noge, naro\u010dito zbog \u010dinjenice da se u me\u0111uvremenu ovaj posva\u0111ao sa svima, pa je nastala inflacija uvreda i protuuvreda na relaciji analiti\u010dari \u2013 predsjednik. Ili pak \u010dinjenici da on ipak i ka\u017ee ne\u0161to \u0161to nadilazi temu dana, pa makar u toj svojoj analizi jednom pogodio, a drugi put omanuo. Mo\u017eemo li re\u0107i da se tragovi profesorskog znanja ipak isplate i u medijskom poslu? Ili je tajna u njegovoj beskompromisno liberalnoj poziciji, u kojoj je liberalizam izjedna\u010den s pluralizmom, a ovaj s vi\u0161estrana\u010djem? U nas je pluralizam uvijek ugro\u017een, sve se vrti oko HDZ-a, a za pluralizam i konstituciju politi\u010dkog puka smo se i borili kada smo raspisivali vi\u0161estrana\u010dke izbore u Hrvatskoj, pa je to valjda vrijednost za koju se i sada vrijedi boriti. Interesantno je kako neka sku\u010dena varijacija liberalizma ipak ima pro\u0111u u mainstream medijima, naro\u010dito onim privatnim i komercijalnim, iako stranke s liberalnim predznakom nemaju puno \u0161anse na na\u0161im izborima. I to odavno, od zlatnog doba HSLS-a i liberalnih doajena poput pokojnog Vlade Gotovca. Razloge tome treba tra\u017eiti ipak u \u0161irem kontekstu, jer je i u doba neoliberalne globalizacije jo\u0161 uvijek dominantna ideologija svjetskih institucija ona liberalna. I to u formuli liberalna demokracija (\u010ditaj: vi\u0161estrana\u010dje) plus slobodna trgovina (\u010ditaj: prevlast velikih monopola, sa sredi\u0161tima u mo\u0107nim dr\u017eavama ili u malim poreznim rajevima). To je onaj svijet za koji jo\u0161 od vremena Margaret Thatcher i Ronalda Reagana vrijedi krilatica T.I.N.A. (engleski akronim da nema alternative). U na\u0161oj provincijalnoj situaciji svako odstupanje od te zadatosti, a naro\u010dito ako je ono lijevo, odmah se tuma\u010di kao obe\u0107anje “krvi do koljena”, do \u010dega bi npr. socijalisti\u010dka alternativa navodno dovela. A to je i posthladnoratovska projekcija o i dalje “slobodnom svijetu” zapada i totalitarnoj pro\u0161losti, ali i sada\u0161njim nagnu\u0107ima istoka. Uostalom, to je i slu\u017ebena politika EU-a, sa svom onom njezinom baga\u017eom o dva totalitarizma koji su nas ve\u0107 jednom ugrozili, pa bi mogli i ponovno, ne budemo li \u010duvali svoje “evropske vrijednosti”.<\/p>\n

Otuda i osje\u0107aj sku\u010denosti i kada je u pitanju politika “\u0161irokog svijeta” koji i sam, u centrima mo\u0107i, ple\u0161e na jednoj \u017eici. A ako su svi politi\u010dari koje jo\u0161 zovemo realnima danas neoliberalni, o kakvoj politici u njih mo\u017eemo govoriti? Ta oni su samo \u010dinovnici jednog poretka, njegov “zabavni e\u0161alon” iza kojega stoje suvi\u0161e stabilni centri ekonomsko-politi\u010dke mo\u0107i. U na\u0161oj situaciji, kada smo zemlja evropske periferije koju je centar kolonizirao, mi i u politi\u010dara imamo posla samo s jednom kastom izvr\u0161ilaca. Rije\u010dima sociologa Rastka Mo\u010dnika, s kompradorskom birokracijom koja se ne pretvara u klasu, nego slu\u017ei vladaju\u0107im klasama, uglavnom stranima. Ako ostavimo po strani pitanje je li birokracija ili pak menad\u017ement u socijalizmu tendirao tome da postane “nova klasa”, sada je sigurno da to na\u0161oj dana\u0161njoj birokraciji, pa ni doma\u0107em menad\u017ementu, nije uspjelo. Otuda i njihov “kratak pogled” slugu, \u010dak i kada glume suvereniste (iz \u010dega ne izvla\u010de i ekonomske zaklju\u010dke, usprkos aktualnoj desni\u010darskoj inicijativi za referendum o spa\u0161avanju kune). A ako pravu, agonisti\u010dku politiku ne mo\u017eemo na\u0107i ni u onih koje zovemo politi\u010darima, kako da je na\u0111emo u medijskom svijetu koji uglavnom izvana financiraju centri mo\u0107i? Ta on je prilago\u0111en svojim gospodarima (i doslovno \u2013 vlasnicima), koji na svaku pojavu alternative gledaju neprijateljski. I kao na strano tijelo. Otuda i stranke koje se progla\u0161avaju ili jesu lijeve nailaze na zid netrpeljivosti, koji samo \u010deka priliku da ih proka\u017ee. To vrijedi i za platformu Mo\u017eemo!, bez obzira na to koliko njihova politika bila ili ne bila stvarno lijeva. Na djelu je paradoks da \u0161to vi\u0161e i uspje\u0161nije budu dirnuli u stvarne kanale ekonomske i politi\u010dke mo\u0107i, reducirano shva\u0107ene kao problem jednog korumpiranog gradona\u010delnika, koji “svoj” imperij nije mogao izgraditi sam i bez odobrenja centralnih vlasti u dr\u017eavi, to \u0107e vi\u0161e nai\u0107i na otpor i podmetanje te iste vlasti kojoj \u0107e previ\u0161e kvariti nove poslove.<\/p>\n

U svemu tome su tzv. nezavisni politi\u010dki analiti\u010dari dakle tek tre\u0107i derivat jednozna\u010dno konstituirane sfere mo\u0107i. Prvi derivat su sami politi\u010dari, drugi medijski svijet mo\u0107nika, a tek tre\u0107i junaci na\u0161e dana\u0161nje teme \u2013 oni koji bi svijet politi\u010dki analizirali, ali tako da se u njemu ni\u0161ta bitno ne promjeni.<\/p>\n

Zato im ne treba zavidjeti na poziciji. Oni “zabavljaju” javnost dvorskim spletkama, a da pritom ne mogu re\u0107i gdje su stvarni dvorci. Kralj kapital ne spominje se me\u0111u dvorjanima druga\u010dije nego pozitivno. On je ona samorazumljivost koja sve obasjava, a da se njegovo ime rijetko izgovara. Manje metafori\u010dno: kapitalizam nije tema na\u0161ih politi\u010dkih analiti\u010dara, on je bazen u kojem svi oni manje ili vi\u0161e uspje\u0161no plivaju. A kada je ve\u0107 tako, onda nema smisla ispitivati rubove bazena, a kamoli na\u010dine izlaska iz njega.<\/p>\n

A tek tu po\u010dinje uistinu lijeva politika. Politika koja vidi alternativu postoje\u0107oj proizvodnji svijeta. A za tu politiku u stvarnom smislu potrebni su nam i stvarniji analiti\u010dari od onih koje smo opisali. Analiti\u010dari koji se ne bi bojali propitivanja stvarnih proturje\u010dja svijeta u kojem \u017eivimo, a koji je suvi\u0161e kapitalisti\u010dki. Takvih analiti\u010dara ima na margini na\u0161eg dru\u0161tva, no njih se ne poziva u mainstream medije. Naro\u010dito ne na dnevnoj bazi. Da budemo jasniji, uzmimo primjer iz svijeta. I to onog “razvijenog”, koji se doma\u0107im analiti\u010darima uglavnom doima idealnim (Puhovskom se kao jedinom u svijetu na\u0161ih “neovisnih” mora priznati da je kriti\u010dar ameri\u010dke NATO politike). Kada Noama Chomskog pripuste u neki od mainstream ameri\u010dkih medija, to je samo na par minuta, kako bi nas prevarili da oni, eto, uva\u017eavaju i druge poglede na ameri\u010dku politiku.<\/p>\n

Mo\u017eemo zaklju\u010diti da na\u0161a marksisti\u010dka ljevica, u konstelaciji snaga kakve su na djelu gotovo posvuda u “zapadnom” svijetu, nema \u0161anse da dobije svog nezavisnog politi\u010dkog analiti\u010dara u mainstream medijima. Za njih je namijenjena druga uloga. Oni mogu kritizirati svijet, ali samo na margini za koju su se ili sami medijski izborili ili im je nekako dodijeljena.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako za cijelu novinarsku kastu vrijedi da stoji preblizu politi\u010darima i stoga ne mo\u017ee proizvesti pravu politi\u010dku analizu situacije, to, paradoksalno, jo\u0161 vi\u0161e vrijedi za politi\u010dke analiti\u010dare, koji su “analiti\u010dni” samo u mjeri koju su sami sebi zadali. To\u010dnije, koju im je zadao politi\u010dko-medijski kontekst u koji se oni dobrovoljno i bez problema uklapaju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":319015,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-332269","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332269","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=332269"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332269\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":332270,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332269\/revisions\/332270"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/319015"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=332269"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=332269"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=332269"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}