{"id":332140,"date":"2021-11-10T07:54:09","date_gmt":"2021-11-10T06:54:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=332140"},"modified":"2021-11-10T07:54:09","modified_gmt":"2021-11-10T06:54:09","slug":"o-potrebi-za-revolucijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/10\/o-potrebi-za-revolucijom\/","title":{"rendered":"O potrebi za revolucijom"},"content":{"rendered":"

Autor: Fran Radoni\u0107 Mayr<\/strong><\/p>\n

Raul Rauni\u0107, autor knjige \u201cFilozofija i politika\u201d: Revolucije ne samo da mogu, nego su u dosada\u0161njoj povijesti i donosile napredak i emancipacijska izborenja. Francuska revolucija je nedvojbeno politi\u010dki izlazak iz srednjeg vijeka te temelj na\u0161eg samorazumijevanja i politi\u010dke moralnosti suvremenog doba. Pitanje moralne cijene revolucija, zasigurno ne otklanja svaku misao o revoluciji, jer o\u010dito je da postoje neizdr\u017eive situacije u kojima je revolucionarno nasilje jedini izlaz i u najmanju ruku manje zlo.<\/p>\n

Doc. dr. Raul Rauni\u0107 je profesor Filozofije politike na Odsjeku za filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, a razgovarali smo povodom objave njegove nove knjige \u201cFilozofija i politika\u201d (Jesenski i Turk, Zagreb, 2021.) u kojoj kroz analizu djela Jeana Jacquesa Rousseaua i Edmunda Burkea ukazuje na boljke moderniteta obilje\u017eenog kapitalisti\u010dkim na\u010dinom proizvodnje i sveop\u0107im postvarenjem, odnosno stanjem u kojem stvari\/robe upravljaju ljudskim djelovanjem. Iako se iz misli spomenutog filozofskog dvojca razvijaju dvije potpuno druga\u010dije ideolo\u0161ke struje, obojica imaju jednaku dijagnozu suvremenog svijeta, ali razli\u010ditu terapiju. Dok Rousseau predstavlja emancipacijski projekt za \u010dovjeka koji je po prirodi dobar, ali su ga civilizacijski dru\u0161tveni odnosi otu\u0111ili od sebe, prirode i \u010dovje\u010danstva, Burke politi\u010dku uporabu prosvjetiteljske misli progla\u0161ava apstraktnom i opasnom, kritizira Francusku revoluciju, \u010dovjeka smatra gre\u0161nim po prirodi, a spas od moderniteta obilje\u017eenog \u201cgospodarima novca\u201d vidi u tradiciji, principu nenasilja te postupnim i mjestimi\u010dnim reformama.<\/p>\n

Postvarenje, reifikacija ili komodifikacija ozna\u010dava iskustvo otu\u0111enja modernoga \u010dovjeka u kojemu on samoga sebe, drugog \u010dovjeka i ljudske odnose nu\u017eno do\u017eivljava kao stvari i odnose me\u0111u stvarima. Postvarenje nije samo psihi\u010dka, epistemolo\u0161ka i ideolo\u0161ka kategorija, nego je to prije svega socijalno ontolo\u0161ka zbiljnost modernoga kapitalisti\u010dkoga svijeta u kojemu neumitni tr\u017ei\u0161ni mehanizmi odre\u0111uju djelovanja i sudbine ljudi, klasa i naroda. U knjizi dijagnosticirate boljku moderniteta pomo\u0107u termina \u201cpostvarenje\u201d. Mo\u017eete li ukratko objasniti \u0161to je postvarenje?<\/p><\/blockquote>\n

Socijalno ontolo\u0161ki fenomen postvarenja zna\u010di da se dru\u0161tvene \u010dinjenice \u2013 tr\u017ei\u0161te, novac, dr\u017eava \u2013 ne poimaju kao dru\u0161tvenom mo\u0107i stvoreni realiteti, nego kao prirodne, fizi\u010dke, nepromjenjive \u010dinjenice i od \u010dovjeka neovisni realiteti koji odre\u0111uju njegovo djelovanje.<\/p>\n

Psiholo\u0161ku dimenziju iskustva objektiviranja i instrumentalizacije dobro ilustrira Molierov \u0160krtac \u2013 \u010dovjek ima novac, ali u jednom trenutku novac je taj koji ima \u010dovjeka i odre\u0111uje putove njegova djelovanja.<\/p>\n

Prostorno bli\u017ei i recentniji primjer, je izjava jednog na\u0161eg 90-ih godina nagra\u0111enog Poduzetnika godine, a usput re\u010deno, ne\u0161to kasnije i kazneno gonjenog\u2013 mi smo kao na biciklu, ako stanemo, padnemo.<\/p>\n

Kapitalisti\u010dka forma \u017eivota na\u010delno je ukinula osobnu ovisnost \u010dovjeka o \u010dovjeku \u2013 i to je doista oblik povijesne emancipacije koji ne treba podcjenjivati\u2013 ali je na mjesto osobnog nasilja postavila strukturno nasilje tr\u017ei\u0161nih zakonitosti<\/h2>\n

Je li postvarenje postojalo i prije kapitalizma?<\/p><\/blockquote>\n

U predgra\u0111anskim formama \u017eivota postojali su osobni oblici dominacije ili mo\u0107 \u010dovjeka nad \u010dovjekom. Francuski socijalist i osniva\u010d sociologije Claude-Henri de Saint-Simon u prvim je desetlje\u0107ima 19.\u00a0 stolje\u0107a optimisti\u010dki tvrdio da s modernim dobom vlast \u010dovjeka nad \u010dovjekom ustupa mjesto vlasti \u010dovjeka nad stvarima. Dogodilo se, me\u0111utim, da stvari, u\u00a0 klasno profiliranim interesima, vladaju nad ljudima. Kapitalisti\u010dka forma \u017eivota na\u010delno je ukinula osobnu ovisnost \u010dovjeka o \u010dovjeku \u2013 i to je doista oblik povijesne emancipacije koji ne treba podcjenjivati\u2013 ali je na mjesto osobnog nasilja postavila strukturno nasilje tr\u017ei\u0161nih zakonitosti; osobnu dominaciju zamijenila je nu\u017eno\u0161\u0107u ili formalnim izborom bez prave alternative; pretvorila je intenciju u kauzalnost; dogovor u ishod; nepravdu u nepogodu i neizbje\u017eivu prirodnost patnje. Rije\u010dju, vidljivo je nasilje ustupilo mjesto nevidljivom nasilju Adam Smithove nevidljive ruke ili alokacijskih mehanizama tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Mo\u017eete li navesti primjer kako kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje postvaruje me\u0111uljudske odnose?<\/p><\/blockquote>\n

Zoran primjer logike kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje je razmjerno nedavni zahtjev Svjetske federacije udruga za javno zdravstvo upu\u0107en Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasni\u0161tvo za podr\u0161ku prijedlogu kojim se tra\u017ei privremena suspenzija prava intelektualnog vlasni\u0161tva za proizvode koji su nu\u017eni u odgovoru na Covid-19 pandemiju. Odgovor je bio negativan. Obrazlo\u017eenje je i\u0161lo za tim da bi privremeno ukidanje patentnih prava destimuliralo istra\u017eiva\u010de i njihove tvrtke te time oslabilo potencijale za budu\u0107a istra\u017eivanja u zdravstvu i farmaceutskoj industriji. Situaciju je na prvi mah mogu\u0107e sagledati u njezinoj moralnoj dimenziji, dimenziji osobnog morala, \u0161to je svakako va\u017eno, no to je prije svega strukturni problem u kojemu se ljudi, re\u010deno, Marxovom dojmljivom frazom, pojavljuju samo kao \u201ekarakterne maske kapitala\u201c i slijede logiku zadanih kapitalisti\u010dkih obrazaca djelovanja.<\/p>\n

Postvarenje u knjizi usko ve\u017eete uz instrumentalnu racionalnost. Koji je njihov me\u0111usobni odnos?<\/p><\/blockquote>\n

Moderno iskustvo postvarenja i ekspanzivna instrumentalna racionalnost me\u0111usobno se pretpostavljaju, podupiru i legitimiraju. Instrumentalna racionalnost, vo\u0111ena tehni\u010dkim interesom ovladavanja putem prora\u010duna i procedure, istiskuje sve druge forme umnosti i postaje mjerodavnom za sva podru\u010dja realiteta. Ona posve potiskuje, za ljudske odnose primjerenu, komunikacijsku racionalnost upu\u0107enu na dogovor. Drugog se \u010dovjeka utoliko poima samo na dva osnovna na\u010dina: kao sredstvo za vlastite ciljeve ili pak kao konkurenciju koju valja strategijski oslabiti. Time se racionalnost kao takva reducira tek na konzistentnost izbora i maksimalizaciju vlastitog interesa.<\/p>\n

Problem univerzalizacije instrumentalne racionalnosti je u tome \u0161to se otklanja normativna uloga uma. Time se prekriva i supstancijalna veza izme\u0111u racionalnosti i slobode.\u00a0 Um, naime, kako je to Kant, a suprotno Humeu pokazao, nije samo putokaz za izvr\u0161enje unaprijed postavljenih, zadanih svrha, nego je um i mo\u0107 refleksivnog propitivanja, kritiziranja i postavljanja svrha samih.\u00a0 U tome je, opet Kantovim rije\u010dima re\u010deno, danas nagri\u017eeno, dostojanstvo \u010dovjeka kao nositelja valjanih razloga koje zavrje\u0111uje univerzalno po\u0161tovanje.<\/p>\n

U knjizi definirate postvarenje i instrumentalnu racionalnost pomo\u0107u principa quid pro quo i pars pro toto. U kojim sve dru\u0161tvenim sferama mo\u017eemo prona\u0107i takve utilitaristi\u010dke i redukcionisti\u010dke principe? Mo\u017eemo li ih na\u0107i u obitelji, kulturi, ljubavi, identitetu i filozofiji? Do kud se\u017ee nevidljiva ruka?<\/p><\/blockquote>\n

Postvarenje i univerzalna primjena instrumentalne racionalnosti doista su redukcionisti\u010dke forme koje vode op\u0107em poravnavanju i osiroma\u0161enju punine \u017eivota. Valja imati na umu da su postvarenje i ekspandiraju\u0107a instrumentalna racionalnost izvedenice kapitala kao dru\u0161tvenog odnosa mo\u0107i. U naravi je mo\u0107i, uvjerljivo nas o tome pou\u010dava Hobbes, da se neprestano ho\u0107e mo\u0107 nakon mo\u0107i ili vi\u0161e mo\u0107i jer je to jedini na\u010din njezina intersubjektivnog postojanja i golog odr\u017eanja. Utoliko i kapital odnos, koji i Marx naziva totalnim odnosom, nu\u017eno prodire ne samo preko nacionalnih granica u sve kutke svijeta, nego i preko tradicionalnih granica sfera \u017eivota gnijezde\u0107i se u kulturi, obrazovanju, znanosti, zdravstvu, medijima stubokom mijenjaju\u0107i javnu sferu i strukturu civilnog dru\u0161tva. To su fenomeni koje Habermas naziva kolonizacijom svijeta \u017eivota, odnosno u ne\u0161to \u0161irem postavu Foucault naziva biopolitikom.<\/p>\n

Nitko razuman ne spori va\u017enost privrednih zada\u0107a obrazovanja. No to ipak nisu i sve zada\u0107e obrazovanja, niti se ono mo\u017ee na to jednostrano i isklju\u010divo svesti<\/h2>\n

Uvjerljiv primjer prodora fenomena postvarenja i instrumentalne racionalnosti odnosno ekspanzije kapital odnosa u donedavno netipi\u010dne sfere \u017eivota jesu suvremene obrazovne reforme kakva je primjerice Bolonjska reforma, kao i njezine izvedenice Cjelovita kurikularna reforma odnosno \u0160kola za \u017eivot. Nitko razuman ne spori va\u017enost privrednih zada\u0107a obrazovanja. No to ipak nisu i sve zada\u0107e obrazovanja, niti se ono mo\u017ee na to jednostrano i isklju\u010divo svesti.<\/p>\n

Trijumf ameri\u010dke kurikularne paradigme, razvijene iz op\u0107e teorije upravljanja i ponikle u ameri\u010dkim industrijskim \u0161kolama, potisnuo je, me\u0111utim, europsku tradiciju obrazovanja. Time obrazovne institucije ne samo \u0161to su u potpunosti podvrgnute funkcionalno pragmati\u010dkom sklopu opslu\u017eivanja tr\u017ei\u0161ta radne snage, nego se i same nastoje ustrojiti po tvorni\u010dkom modelu \u2013 doslovce biti tvornicama znanja. Ono \u0161to je Frederick Winslow Taylor zna\u010dio za tkz. znanstvenu organizaciju industrijskog rada ili znanstveni menad\u017ement\u00a0 \u2013 do najmanje mogu\u0107e mjere usitnjeni pojedina\u010dni zadatak i strogo propisana procedura njihova izvr\u0161enja u svrhu ja\u010danja produktivnosti, to je danas u obrazovanju, kako se nerijetko otvoreno i ponosno naziva \u2013 razredni menad\u017ement.<\/p>\n

Ne zaboravimo da PISA testiranja ne provodi UNESCO koji jedini ima me\u0111unarodni autoritet i mandat u pitanjima odgoja i obrazovanja, nego OECD \u2013 Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, vo\u0111ena ipak dugoro\u010dnim interesima kapitala. Javno pismo stotinjak uglednih profesora i akademika odgojnih i obrazovnih znanosti \u0161irom svijeta iz 2014. kojim argumentirano upozoravaju da takva vrsta PISA testiranja i rangiranja zapravo osiroma\u0161uje i osaka\u0107uje obrazovanje te \u0161teti na\u010delima dobrog odgoja i demokratskih praksi, rijetko dospijeva do o\u010diju javnosti.<\/p>\n

U knjizi razmatrate Rousseaovu i Burkeovu filozofiju. Za\u0161to odabirete ba\u0161 taj filozofski dvojac?<\/p><\/blockquote>\n

U odvojenim studijama razmatram Rousseauovu i Burkeovu filozofiju politike jer doista mislim da je historija filozofsko-politi\u010dkog mi\u0161ljenja, napose ona ranoga moderniteta, riznica smisla koja omogu\u0107ava i na\u0161e samorazumijevanje. Mi ne mo\u017eemo znati, isticao je to i Rousseau, tko mi jesmo i kako dalje, a bez da znamo, gdje smo sada i kako smo postali to \u0161to jesmo. Historijska svijest u danas dominantnoj plo\u0161noj kulturi brzog zaborava i postvarenja, ne samo \u0161to je oslonac suvremenog\u00a0 samorazumijevanja \u010dovjeka, nego pru\u017ea i dragocjena povijesna iskustva o postignu\u0107ima, zabludama i mogu\u0107nostima zajedni\u010dkoga \u017eivota.<\/p>\n

Rousseau i Burke suglasni su u kritici novovjekovnog i modernog doba koje donosi trijumf privatnih interesa i koristi nad vrlinom. Htio sam su\u010deliti ova dva velika mislioca 18. stolje\u0107a koja se sla\u017eu s kritikom, ali ne i terapijom moderniteta. Rousseau je uvjeren da sa svojom spekulativnom filozofijom povijesti mo\u017ee pru\u017eiti teorijski temelj za radikalnu promjenu svijeta i ljudsku emancipaciju. Njegova filozofija povijesti ima formu svojevrsne svjetovne teodiceje. Uslijed povijesnih kontingencija\u00a0 \u010dovjek izlazi iz prirodnog stanja kao svojevrsnog rajskog momenta u kojem je on dobro\u0107udna i nevina,\u00a0 predrazumska i predmoralna egzistencija nesposobna za zlo. Izlazak iz prirodnog stanja stvara\u00a0 pakao civilizacije, koji moralno kvari \u010dovjeka, ali ga istodobno i prisiljava da u nesmiljenoj borbi s drugima razvija svoje spoznajne i djelatne mo\u0107i. U kona\u010dnici, te civilizacijski razvijene sposobnosti, postaju temelj za politi\u010dki emancipacijski projekt dobro ure\u0111enog dru\u0161tva u formi republikanske demokracije.<\/p>\n

Civilizacija je, kazuje Rousseau slute\u0107i razmjere otu\u0111enja i postvarenja, stvorila demona vlasni\u0161tva koji oku\u017euje sve \u010dega se dotakne \u010dime novac postaje prava veza dru\u0161tva. Samo bitno nove, radikalno demokratske institucije mogu nadi\u0107i takvo stanje obuzetosti antagonisti\u010dkim privatnim interesima i osigurati izravno priznanje \u010dovjeka od strane \u010dovjeka. Ljudska povijesno stvorena priroda nije esencijalno sebi\u010dna, nego je to samo odgovor na opresivne strukture civilizacije. U dobro ure\u0111enoj zajednici, uvjeren je Rousseau, mijenja se i ljudska priroda. Na koncu, \u017eivot u dobro ure\u0111enom dru\u0161tvu, na ovaj ili onaj na\u010din znamo i mi to danas, prvorazredni je odgojni \u010dimbenik. Rousseau takvom ambicijom nastavlja na humanisti\u010dku misao Thomasa Mora koji je jo\u0161 po\u010detkom 16. stolje\u0107a problem moralne patologije u dru\u0161tvu postavio u ishodi\u0161ni kontekst nepravednosti socijalnih institucija. Engleska je ta, pi\u0161e More, koja stvara svoje lopove, a onda ih progoni, osu\u0111uje i ka\u017enjava kao lopove. Moreovu i Rousseauovu radikalnu ambiciju \u2013 dobro ure\u0111ene institucije zajedni\u010dkog \u017eivota mijenjaju i razotu\u0111uju ljudsku prirodu \u2013 sustavno je i programski razvio Marx u historijsko \u2013 materijalisti\u010dkoj perspektivi.<\/p>\n

Burke, nasuprot tome, na temelju organicisti\u010dkog razumijevanja dru\u0161tva, razboritog tradicionalizma i uop\u0107e skepticizma spram mo\u0107i ljudskog uma u strukturiranju zajedni\u010dkog \u017eivota, zauzima politi\u010dku poziciju konstitucionalnoga konzervativizma. Moderno doba, kazuje Burke, razorilo je tradicijsko dru\u0161tvo i egzistencijalnu sigurnost koju su pru\u017eala statusna odre\u0111enja socijalnih polo\u017eaja. Burke time\u00a0 zasigurno posve nekriti\u010dki idealizira tradiciju, ali poga\u0111a duh modernoga doba koji unosi, kazuje on, stalna i sveobuhvatna \u201eme\u0161etarenja i \u0161pekulacije\u201c odnosno krize kojima vladaju \u201eupravlja\u010di novca\u201c i \u201eprosta\u010dka oligarhija\u201c skrivena iza demokratske fasade. Burke polazi od nesavr\u0161enosti i nepromjenjivosti ljudske prirode i ne misli da je sveobuhvatni i radikalni politi\u010dki projekti mogu promijeniti. Upravo suprotno, to je \u010desto na\u010din, smatra on, da se uni\u0161ti i ono malo \u0161to je bilo mogu\u0107e u\u010diniti. Burkeova je pozicija melioristi\u010dka \u2013 korak po korak, sada i ovdje, u mjeri u kojoj je to provedivo, reducirati bijedu, neima\u0161tinu i nepravdu. Burkeova ostav\u0161tina je primarno metodi\u010dki negativna. Rije\u010d je o kritici doktrinarnog racionalizma u politici \u2013 savr\u0161eni nacrt dru\u0161tva ne jam\u010di istodobno i mogu\u0107nost politi\u010dke provedbe; te kritici politi\u010dkog decizionizma i radikalizma koja postavlja pitanje moralne, socijalne i politi\u010dke cijene revolucija.<\/p>\n

Problem maksimalisti\u010dke radikalne politike znade biti to \u0161to na svaki melioristi\u010dki pomak gleda neprijateljski ustraju\u0107i uz na\u010delo sve ili ni\u0161ta ili \u010dak \u2013 \u0161to gore, to bolje \u2013 jer samo ako bude dovoljno lo\u0161e, do velikog sloma, a onda i emancipacijskog povijesnog skoka mo\u017ee do\u0107i<\/h2>\n

Rije\u010dju, Rousseauova i Burkeova filozofija politike suprotne su i suprotstavljane pozicije. To nije prepreka, nego dapa\u010de prednost da u razumijevanju mogu\u0107nosti na\u0161ega doba, na razli\u010ditim razinama vizije i provedbe, i u razli\u010ditom omjeru, pone\u0161to nau\u010dimo od obojice.<\/p>\n

Burke smatra da su prosvjetiteljske politi\u010dke teorije uronjene u metafiziku i utopizam i zanemaruju \u010dovjekov iracionalni dio obilje\u017een tradicijom, religijom i navikama. Zato je, kao konzervativac, skepti\u010dan spram promjena, oslanja se na postoje\u0107e mehanizme, a promjene prihva\u0107a samo u vidu kontingentne politi\u010dke prosudbe \u2013 reakcije na neki problem. Prva od tri prednosti kategorije postvarenja koje navodite u knjizi je da donosi uvid u totalitet dru\u0161tvenih odnosa naspram postmodernisti\u010dkog perspektivizma. Je li Burkeovo politi\u010dko djelovanje kroz prosudbe na licu mjesta u tom vidu slijepa perpetuacija postvarenja i kratkoro\u010dno rje\u0161avanje dru\u0161tvenih konflikata? Zahtjeva li postvareno stanje koje nas je sna\u0161lo zapravo radikalne teorijske principe, odnosno ba\u0161 ono \u0161to Burke odbija?<\/p><\/blockquote>\n

Analiti\u010dka prednost kategorije postvarenja doista je holisti\u010dka perspektiva i uvid u totalitet dru\u0161tvenih odnosa kapitalisti\u010dke ekonomske formacije dru\u0161tva. To je velika teorijska prednost. Ni Burke ne pori\u010de va\u017enost teorijskih principa jer bi bez njih, kazuje on, politi\u010dka zbilja bila samo smu\u0161ena zbrka pojedina\u010dnih \u010dinjenica i detalja, bez na\u010dina da iz nje izvedemo bilo koju vrst teorijskih ili prakti\u010dkih konkluzija. Problem je, me\u0111utim, \u0161to se teorijski principi, ma koliko ispravni ili istiniti bili, ne daju izravno prenositi ili prevoditi u politi\u010dko djelovanje. Izme\u0111u doktrine i politike, teorije i prakse, konstrukcije i provedbe, politi\u010dkih principa i potreba trenutka, strategije i taktike na koncu postoji procijep koji mo\u017ee premostiti samo razborito i odgovorno politi\u010dko djelovanje. Nijedna teorija ne mo\u017ee iz sebe odrediti uvjete svoje primjene. Prijeko su potrebna posredovanja u vidu ne samo organizacijsko strategijskog djelovanja, nego prije svega prosvje\u0107ivala\u010dkog djelovanja koje istinitost teorije tek mo\u017ee u\u010diniti dru\u0161tvenom snagom. Politika nije, isticao je Burke, filozofija kao takva, nego je to filozofija u djelovanju.<\/p>\n

Problem maksimalisti\u010dke radikalne politike znade biti to \u0161to na svaki melioristi\u010dki pomak gleda neprijateljski ustraju\u0107i uz na\u010delo sve ili ni\u0161ta ili \u010dak \u2013 \u0161to gore, to bolje \u2013 jer samo ako bude dovoljno lo\u0161e, do velikog sloma, a onda i emancipacijskog povijesnog skoka mo\u017ee do\u0107i. Problem je, me\u0111utim, pored eshatologijskog prizvuka takve retorike, i to \u0161to se dosko\u010diti mo\u017ee na razne strane odnosno povijesne involucije posve su realne mogu\u0107nosti. Razumljivo je, s druge strane, da i melioristi\u010dke mjere ukoliko pred sobom nemaju strate\u0161koga cilja mogu doista biti apsorbirane u sustav i postati tek ideolo\u0161ki dozirani ispu\u0161ni ventili.<\/p>\n

Burke je prije svega sumnji\u010dav i oprezan prema velikim i naglim socijalnim i politi\u010dkim promjenama, ali nije protiv promjena. Dr\u017eava koja nema na\u010dina za neku promjenu, isticao je Burke, nema na\u010dina ni za svoje samoodr\u017eanje. Burke nastoji pomiriti kontinuitet i promjenu u narativnoj ideji historijske svijesti i razboritom politi\u010dkom odlu\u010divanju. Ne mislim da, kako ka\u017eete, kontingentne politi\u010dke prosudbe, treba podcijeniti\u00a0 ako se doista radi o odgovornim, parcijalnim, posebnim i konkretnim politi\u010dkim prosudbama o slo\u017eenoj i kontingentnoj zbilji dana\u0161njeg svijeta. Doktrinarni stav, sam po sebi nije dovoljan, ako ne pronalazi odgovaraju\u0107u rezonanciju u kontingentnosti\u00a0 povijesnog i politi\u010dkog svijeta.<\/p>\n

Rousseau je tako\u0111er bio osobno sumnji\u010dav prema revolucijama i \u0161tovi\u0161e smatrao je da one ponekad donose vi\u0161e zla od bolesti koju su namjeravale lije\u010diti. Ipak, njegova je filozofsko politi\u010dka teorija, i po samorazumijevanju samim jakobinaca bila idejni oslonac Francuske revolucije. Burke pak o\u0161tro kritizira Francusku revoluciju, smatraju\u0107i me\u0111u ostalima i Rousseaua odgovornim za\u00a0 ideolo\u0161ku oluju i avanturizam neposredovanog individualnog uma koji je, po njegovu sudu, doveo do despotizma gomile, terora apsolutne slobode, katastrofalnih politi\u010dkih posljedica i na koncu vojne diktature.<\/p>\n

Rijetko tko danas sumnja u vrijednost Francuske revolucije iako je uistinu izazvala vojnu diktaturu. Smatrate li da revolucije mogu donijeti i ne\u0161to dobro?<\/p><\/blockquote>\n

Revolucije ne samo da mogu, nego su u dosada\u0161njoj povijesti i donosile napredak i emancipacijska izborenja. To uop\u0107e nije sporno. Francuska revolucija je nedvojbeno politi\u010dki izlazak iz srednjeg vijeka te temelj na\u0161eg samorazumijevanja i politi\u010dke moralnosti suvremenog doba. \u0160tovi\u0161e, \u010dak je i Burke, kao o\u0161tar kriti\u010dar Francuske revolucije, na\u010delno smatrao da u situacijama kada se zajednicom tiranski vlada i ne postoji nikakav druga\u010diji na\u010din promjene, da je dopustivo i opravdano nasilno svrgavanje poretka, kazuje on, u ime razboritosti.<\/p>\n

Sporne su ili barem upitne tri stvari. Prvo, je li opravdano vrijednost revolucija razmatrati na\u010delno i neovisno o posebnim socijalnim, politi\u010dkim i kulturnim kontekstima? Drugim rije\u010dima, treba li revolucije razmatrati kao metodu i doktrinu? Kako razlu\u010diti revolucije od primjerice vjerski nadahnutog politi\u010dkog radikalizma ili desnih populisti\u010dkih pokreta koji znadu koketirati s revolucionarnom retorikom? Drugo, u refleksiji povijesnih revolucija valja uzeti u obzir da se sinkronijska i dijakronijska perspektiva nu\u017eno razlikuju. Povijesno pam\u0107enje je optimisti\u010dko, no svaka revolucija je u pravilu i revolucionarno nasilje i rat sa \u017ertvama i stradalnicima. Pitanje moralne cijene revolucija, zasigurno ne otklanja svaku misao o revoluciji, jer o\u010dito je da postoje neizdr\u017eive situacije u kojima je revolucionarno nasilje jedini izlaz i u najmanju ruku manje zlo. Svijest o moralnoj cijeni, me\u0111utim, ne mo\u017ee se naprosto izbrisati logikom ostvarivanja vi\u0161ih ciljeva. Tre\u0107e i najva\u017enije, jesu li revolucije, unato\u010d iskustvima u dosada\u0161njoj povijesti, jedini na\u010din ostvarivanja dru\u0161tvenog napretka? Jesu li sukob i emancipacija nerazdru\u017eivi, kao \u0161to se to tvrdi u hegelijanskoj perspektivi? Nadam se, me\u0111utim, suprotno tome, da kantovska perspektiva, kakvu primjerice danas o\u017eivljava Habermas, ima svoju povijesnu \u0161ansu. Bolna povijesna iskustva u\u010denja ljudskog roda ili Kantovim rije\u010dima \u201enedru\u017eeljubive dru\u017eeljubivosti\u201c ljudi kroz sukobe, dominacije ili vladavine stvari, dolaze do to\u010dke \u2013 istina, stari je to prosvjetiteljski san \u2013 na kojemu je mogu\u0107a komunikacijska racionalnost uva\u017eavanja i priznanja odnosno svjesne kontrole nad uvjetima reprodukcije dru\u0161tvenog \u017eivota. Mogu li pravo, pravednost i dogovor, zamijeniti sukobe, dominaciju i nasilje? Opasnosti i izazovi na\u0161ega doba, kao \u0161to su pandemije i razorne klimatske promjene poga\u0111aju ba\u0161 sve, te utoliko, i neovisno o moralnim apelima, skrivenom nakanom prirode rekao bi Kant, postavljaju \u010dovje\u010danstvo kao moralni i politi\u010dki subjekt. Mogu li se dogovorom posti\u0107i duboke i strukturne reforme, odnosno odgovorna suradnja ne temelju po\u0161tovanja i reciprociteta, pokazat \u0107e vrijeme.<\/p>\n

Povodom UN-ove konferencije o klimatskim promjenama u Glasgowu COP26, pri\u010da se o (ne)uspje\u0161nosti reforma u posljednjih 30 godina. Je li reforma podbacila?<\/p><\/blockquote>\n

Reforme su \u010desto pru\u017eale po\u010detnu nadu, pacificirale iskazana nezadovoljstva i vremenom nestajale u zaboravu. Graf koji podastirete, pokazuje takav slijed. Klimatska kriza je nesumnjivo slo\u017een, vi\u0161eslojan i dugoro\u010dan problem za koji je danas, slijedom prirodnih neprilika, ali i upornog aktivisti\u010dkog rada ekolo\u0161kih pokreta, senzibilizirana javnost. Snaga reformi je u pravilu onoliko jaka koliko je jaki demokratski pritisak kriti\u010dke javnosti. Iskustva dodu\u0161e pokazuju da je suvremeni kapitalizam vrlo prilagodljiv i sposoban apsorbirati, zatomiti ili ignorirati \u010ditav niz gra\u0111anskih zahtjeva. Sre\u0107om postoje i druk\u010diji primjeri, od djelomi\u010dno ispunjenih sindikalnih zahtjeva, do prava na rodnu i spolnu ravnopravnost. Mogu\u0107nosti demokratskog ustroja, a osobito uloge kriti\u010dke javnosti, ne treba podcjenjivati. Primjera radi, nedavno je Njema\u010dka na ime isprike i relativnog obe\u0161te\u0107enja za stra\u0161ne stvari njezine negda\u0161nje kolonijalne politike, ponudila dana\u0161njoj Namibiji stanovitu svotu novca.<\/p>\n

Nastala je panika me\u0111u drugim, biv\u0161im kolonijalnim silama, jer bi taj, za sada moralni \u010din, pod pritiskom javnosti, mogao i zapravo trebao prije\u0107i u\u00a0 pravnu obvezu. To indirektno pokazuje da potencijal probu\u0111ene i kriti\u010dke javnosti ima odre\u0111enu snagu. Rije\u010dju, reforme i revolucije, ako je k tome smjeralo Va\u0161e pitanje, zapravo nisu me\u0111usobno isklju\u010duju\u0107e.<\/p>\n

Burkeova interpretacija prosvjetitelja kao onih koji eksperimentiraju nad dru\u0161tvom me podsje\u0107a na izjavu Nine Raspudi\u0107a koji je, govore\u0107i o Istanbulskoj konvenciji, izjavio da je takozvana rodna ideologija opasni antropolo\u0161ki eksperiment. Koja je distinkcija izme\u0111u Burkeove misli i Raspudi\u0107eve izjave? Vodi li oslanjanje na Burkea u reakcionarne vode?<\/p><\/blockquote>\n

Postoji razlika izme\u0111u teorijske i politi\u010dke rasprave. Politi\u010dka rasprava \u010desto podrazumijeva da za\u00a0 vlastite ciljeve i unaprijed formulirane stavove tra\u017eite oslonac i opravdanje u teoriji koja vam se za tu svrhu \u010dini najpodesnijom. Bez daljnjega da Edmund Burke ima \u010ditav niz stvari koje su meni moralno neprihvatljive i nezamislive, no meni se u\u010dinila interesantna, a to tim vi\u0161e \u0161to sam u filozofiji, a ne u politici, logika interpretacije prema kojoj moramo u\u010diti od razli\u010ditih iskustva i uzeti iz njih ono smatramo najboljim. Vi uvijek mo\u017eete instrumentalizirati bilo kojeg teoreti\u010dara i u tom smislu se pozvati na Burkea i re\u0107i da je sve s \u010dime se ne sla\u017eete samo opasni eksperiment. Tradicionalisti\u010dka argumentacija je opravdavala spaljivanje udovica u Indiji i mnoge druge stra\u0161ne stvari. Kad ih pitate za\u0161to, onda ka\u017eu \u201cjer su tako radili na\u0161i stari i to je na\u0161 identitet\u201d. To nije argumentacija. Tradicionalizam se uvijek poziva na deskripciju \u2013 to je stvarnost, a onda iz stvarnosti donosi moralne sudove \u2013 tako treba biti. To je logi\u010dka pogre\u0161ka. \u010cinjenice ne govore za sebe nego moraju biti dovedene u moralno polje uma. Mo\u017eemo pokazati da su neke tradicije korisne te da stabiliziraju dru\u0161tvo, a neke jesu te koje imaju retrogradnu ulogu. Bezuvjetno inzistiranje na tradiciji i kritika svake promjene je reakcionarni\u00a0 konzervativizam primjerice Josepha de Maistrea, dok Burke ipak spada u liberalni konstitucionalni konzervativizam i kritizira, recimo, kolonijalizam i bori se za prava Indijaca. Poku\u0161ao sam izdvojiti momente kod Burkea koji nas mogu nau\u010diti nekim stvarima. To su momenti, a ne politi\u010dka teorija. To je prije svega moment politi\u010dke epistemologije \u2013 protute\u017ea silnom i neposredovanom htijenju da se radikalna politi\u010dka doktrina, ma koliko se ona mo\u017eda \u010dinila samorazumljivom, ovdje i sada izravno preto\u010di u politi\u010dko djelovanje.<\/p>\n

Burkeova golema i nesistematski pisana ostav\u0161tina, sa mnogo prigodni\u010darskih politi\u010dkih govora, pru\u017eila je i pru\u017ea, i to s mnogo razloga, inspiraciju i neokonzervativnim autorima i politi\u010darima. Ipak to vi\u0161e govori o njima, a samo dijelom, makar i ve\u0107im dijelom, o Burkeu. Mene je interesirao onaj drugi, manji i rekao bih vredniji i poticajni dio Burkeova djela.<\/p>\n

Na kraju knjige navodite tri upori\u0161ta borbe protiv postvarenja \u2013 radikalnu refleksiju, pluralizam vrednota i humanisti\u010dku filozofsku perspektivu. Mo\u017eete li elaborirati kako ta tri upori\u0161ta mogu potaknuti borbu protiv postvarenja?<\/p><\/blockquote>\n

Zada\u0107e filozofije u svijetu u kojemu je svaki oblik predmetnosti i subjektivnosti sustavno podvrgnut strategijskoj kalkulaciji, robnoj formi i tr\u017ei\u0161nom posredovanju su barem dvojake: kriti\u010dki razotkriti bit iza pojavnosti stvari te prosvje\u0107ivanjem osna\u017eiti sposobnosti samorazumijevanja i samoodre\u0111enja.<\/p>\n

Radikalna refleksija, karakteristi\u010dna za filozofski pristup zbilji, ne promatra fenomene u njihovoj odvojenosti i apstraktnosti, nego ih u holisti\u010dkoj perspektivi konkretnog totaliteta promi\u0161lja u njihovoj povezanosti s temeljnom strukturom dru\u0161tva. Na taj se na\u010din demistificiraju ideolo\u0161ki postavi mo\u0107i, koji su utoliko mo\u0107niji, \u0161to se u svojoj izdvojenosti do\u017eivljavaju kao tobo\u017ee prirodni, jedino racionalni i nepromjenjivi. Izuzetno je vrijedno primjerice pitati kako pomo\u0107i siroma\u0161nim ljudima, no pravo, pozadinsko, filozofsko pitanje je- a za\u0161to su neki ljudi koji danono\u0107no rade siroma\u0161ni?<\/p>\n

Radikalna filozofska refleksija, nadalje, ustaje protiv tendencija op\u0107eg poravnavanja u kojemu se sve ljudske vrednote, shodno formi razmjenjivosti svega za sve, svode na meta-vrednotu korisnosti,\u00a0 zatvaraju\u0107i time krug postvarenja. Mnoge vrednote, i u tome je punina ljudskog \u017eivota, kvalitativno su razli\u010dite i ne mogu se svesti na korist niti se posredstvom novca kao robe svih roba mogu razmijeniti za ne\u0161to.<\/p>\n

Humanisti\u010dka filozofska perspektiva podrazumijeva da u doba scijentifikacije \u017eivota i umjetne inteligencije ne smijemo prestati gledati svijet ljudskim o\u010dima. Samo je na taj na\u010din mogu\u0107a vremenitost ljudske egzistencije i povijesna rekonstrukcija smisla koja znade pouke pro\u0161losti i ne dopu\u0161ta da se sada\u0161njost nametne kao vje\u010dna, prirodna i zgotovljena zbiljnost. Rije\u010dju, filozofska perspektiva radikalne refleksije omogu\u0107ava ljudske interese samorazumijevanja i samoodre\u0111enja.<\/p>\n

Suprotstaviti se sveobuhvatnom fenomenu postvarenja zna\u010di zadobiti uvid u cjelinu dru\u0161tvenog \u017eivota i\u00a0 svjesno stvarati povijest. Prvi koraci k tome cilju su revitalizacija kriti\u010dke javnosti, borba za univerzalnim priznanjem i uzajamnim po\u0161tovanjem ljudi te deliberativna ili raspravna demokracija.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zada\u0107e filozofije u svijetu u kojemu je svaki oblik predmetnosti i subjektivnosti sustavno podvrgnut strategijskoj kalkulaciji, robnoj formi i tr\u017ei\u0161nom posredovanju su barem dvojake: kriti\u010dki razotkriti bit iza pojavnosti stvari te prosvje\u0107ivanjem osna\u017eiti sposobnosti samorazumijevanja i samoodre\u0111enja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":332144,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[672,972],"class_list":["post-332140","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-kapitalizam","tag-revolucija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332140","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=332140"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332140\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":332146,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/332140\/revisions\/332146"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/332144"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=332140"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=332140"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=332140"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}