{"id":331702,"date":"2021-11-05T07:22:50","date_gmt":"2021-11-05T06:22:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=331702"},"modified":"2021-11-05T07:22:50","modified_gmt":"2021-11-05T06:22:50","slug":"zaboravljeno-umijece-disanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/05\/zaboravljeno-umijece-disanja\/","title":{"rendered":"Zaboravljeno umije\u0107e disanja"},"content":{"rendered":"
\n
Autorka: Marina Kelava<\/strong><\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n

Gube\u0107i vezu sa (svojom) prirodom, \u010dovjek je putem pogubio i vezu sa svojim dahom. Ta jednostavna, a savr\u0161ena radnja koja nas prati dok god smo \u017eivi i \u010diji prestanak zna\u010di i prestanak \u017eivota, ne\u0161to je o \u010demu rijetko razmi\u0161ljamo. No, brojni na\u0161i moderni problemi povezani su upravo s kvalitetom na\u0161eg daha. I dok je danas manje-vi\u0161e svakome jasno da je za kvalitetu \u017eivota bitno kakvu hranu jedemo, pijemo, kakav zrak udi\u0161emo, jo\u0161 je u alternativi da je jednako bitno, a mo\u017eda i bitnije, kako di\u0161emo. Apneje u snu, astme, hrkanje i niz drugih problema nisu bili poznati na\u0161im precima. Oni, dokazano je znanstveno prou\u010davanjem gra\u0111e lubanja, te probleme nisu poznavali. U \u010demu je, dakle, problem? Mi mislimo da di\u0161emo, ali zapravo di\u0161emo samo u neke dijelove tijela, previ\u0161e di\u0161emo, ne di\u0161emo. U ovu je iznimno bitnu problematiku duboko u\u0161ao ameri\u010dki novinar James Nestor <\/strong>koji je krajem pro\u0161loga mjeseca gostovao u Zagrebu promoviraju\u0107i svoju knjigu \u201eDah<\/a>\u201c. <\/em>Ona je u hrvatskom prijevodu iza\u0161la u izdanju Planetopije. <\/em><\/p>\n

Svakome tko se ikada susreo s nekim od modernih zdravstvenih problema ili isprobao neku od tehnika disanja, ova \u0107e knjiga iznimno zanimljiva. U duhu pravog novinarstva, Nestor se otisnuo u svijet i na sebi isku\u0161avao sve o \u010demu pi\u0161e, razgovarao s nizom znanstvenika, ali i entuzijasta koje je okupirala tema disanja. <\/em><\/p>\n

O dahu i disanju s Nestorom, ina\u010de znanstvenim novinarom i autorom knjige i o slobodnom ronjenju, razgovarali smo za H-Alter.<\/em><\/p>\n

Spomenuli ste u \u201eDahu\u201c kako ste imali raznih zdravstvenih problema koji su vas motivirali da se bavite ovom temom. No, brojni ljudi imaju problema kao \u0161to su apneja u snu, hrkanje i sli\u010dno pa ne pove\u017eu stvari s disanjem. \u0160to je to \u0161to je vas potaknulo da ovako duboko u\u0111ete u temu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u010cesto sam dobivao bronhitis i upale plu\u0107a. Lije\u010dnici bi mi samo dali antibiotike kad god bih se razbolio, ali to se nije \u010dinilo kao dobro lije\u010denje. Po\u010deo sam se pitati \u0161to je u korijenu problema, no oni koje sam pitao nisu imali odgovor. Govorili su mi da starenje tako izgleda pa se nisam time vi\u0161e bavio. Nekoliko godina kasnije jedan lije\u010dnik mi je preporu\u010dio da odem na sat disanja \u0161to je meni apsolutno pomoglo pa sam po\u010deo u\u010diti kako disanje mo\u017ee prevenirati respiratorne probleme. Kao znanstveni novinar morao sam na\u0107i odgovor \u0161to to to\u010dno radi. Morao sam pogledati u znanstvene podatke i to je ono \u0161to me na kraju inspiriralo da se dublje upustim u temu. No, mislio sam da \u0107e to biti samo pri\u010da za \u010dasopis. Nisam imao namjeru pisati knjigu o tome, ali na\u0161ao sam toliko ludih informacija koje su se \u010dinile nemogu\u0107e, ali su bile istinite, da sam pomislio da tu mora biti ve\u0107a pri\u010da.<\/p>\n

\u201ePostali smo kultura ne samo prejedanja nego i pretjeranog disanja\u201c, napisali ste. Tvrdite da zapravo trebamo manje zraka, a ne vi\u0161e. Ne \u010dini se logi\u010dno, ali me podsjetilo na op\u0107i problem zapadnog dru\u0161tva. \u010cini se da uvijek mislimo da trebamo vi\u0161e, vi\u0161e novca, vi\u0161e stvari, vi\u0161e buke, vi\u0161e ljudi. Kako ta logika \u010dini na\u0161a tijela bolesnima iz perspektive disanja?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u010citatelj ne mora vjerovati meni jer ja sam samo novinar i \u0161to ja znam o tome. Ali vjerujte stru\u010dnjacima, a ova knjiga ih je puna. Znamo ve\u0107 sto trideset godina da \u0161to sporije di\u0161emo, dobivamo vi\u0161e kisika. To se \u010dini nelogi\u010dno. O\u010dekujemo da \u0161to vi\u0161e di\u0161emo, to \u0107emo dobiti vi\u0161e kisika. Ako bi sad ubrzali i produbili disanje, vjerojatno bismo osjetili vrtoglavicu, mo\u017eda bi nam se prsti ohladili. To ne bi bilo od porasta kisika nego suprotno, od smanjenja cirkulacije. Mi mo\u017eemo sami sebe hiperventilirati do nesvjestice i to ne od vi\u0161ka kisika nego od toga \u0161to krvni protok stane u mozgu. To je jednostavna fiziologija, a svejedno mnogi od nas misle da je vi\u0161e uvijek vi\u0161e, iako nije, posebno kada je rije\u010d o disanju.<\/p>\n

Kroz disanje se mo\u017ee raditi na stresu, napetosti, anksioznosti, na postizanju mira i osje\u0107aja unutarnjeg zadovoljstva. Kada bismo vratili svoje disanje u zdraviji ritam, koje bi bile \u0161ire posljedice na dru\u0161tvo? <\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Svatko od nas je druga\u010diji, pa tako ne postoji ni jedan na\u010din disanja koji \u0107e garantirati isti ishod svakoj osobi. Razli\u010diti ljudi razmi\u0161ljaju o stvarima na druga\u010diji na\u010din. Ono \u0161to znamo je da ako preuzmemo kontrolu nad svojim disanjem, mo\u017eemo preuzeti kontrolu nad svojim \u017eiv\u010danim sustavom. Mo\u017eemo preuzeti kontrolu nad sr\u010danim ritmom, cirkulacijom, svim tim razli\u010ditim sustavima i funkcijama na\u0161eg tijela. Te promjene mo\u017eete vidjeti u roku od nekoliko sekundi. Dovoljno je opipati svoj puls, pogledati sr\u010dani ritam na nekom ure\u0111aju, razinu kisika u krvi, varijabilnost sr\u010danog ritma, svoju razinu stresa, da se uvjerite da se sve to samo kroz disanje mijenja.<\/p>\n

Najbr\u017ei na\u010din je udahnuti dvaput zaredom bez izdaha, to se zove fiziolo\u0161ki uzdah. Zatim jako polako izdahnete i opu\u0161tate ramena. To je najbr\u017ei na\u010din da resetirate svoj mozak kroz respiraciju.<\/h2>\n

Mo\u017eemo ostvariti samo dobrobiti ako unaprijedimo svoje disanje. Nema nuspojava, ne\u0107ete se suo\u010diti s nikakvim problemima ako smirite svoje tijelo i ako ono radi u\u010dinkovitije i do svega toga mo\u017eete do\u0107i besplatno. Mi svoj dah nosimo sa sobom cijeli dan. Za\u0161to ne probati opustiti se kroz ovaj sjajni mehanizam.<\/p>\n

Prakse disanja su poznate u brojnim kulturama tisu\u0107ama godinama, \u010dime se izme\u0111u ostaloga i bavite u \u201eDahu\u201c. Kako je do\u0161lo do toga da smo izgubili sva ta znanja?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Je li izgubljeno ili nije ovisi s kime razgovarate. Joga je jo\u0161 uvijek prisutna, a joga je u po\u010detku bila praksa disanja. Zatim, tu su i razne kineske prakse koje se sve vrte oko disanja. Dakle, rije\u010d je o ne\u010demu \u0161to je izgubljeno za moderne zapadnjake isto kao \u0161to je za nas izgubljena tjelesna aktivnost, zdrav san, ispravno jedenje. Mi smo se potpuno razveli od prirode i to je razlog za\u0161to smo toliko bolesni. Disanje u tom smislu nije posebno. To je tek jedna od stvari koje smo zaboravili kako se radi zato \u0161to \u017eivimo u industrijaliziranom dru\u0161tvu gdje nemamo vremena za bitne stvari.<\/p>\n

Mo\u017eda i postoji svijest o tome da je joga povezana s disanjem, me\u0111utim, zanimljivo mi je bilo pro\u010ditati da \u010dak i kr\u0161\u0107anski psalmi, koji su bliski ljudima na ovim prostorima, slijede pravilan obrazac disanja.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Gotovo svaka religija ima ciklus molitvi koje nas natjeraju da usporimo disanje dok recitiramo molitvu, i to na trajanje izdaha od pet do \u0161est sekundi. Onda uzmemo pauzu dok udi\u0161emo i recitiramo iznova u trajanju pet do \u0161est sekundi. Ljudi \u0107e nakon toga re\u0107i da se osje\u0107aju jako smireno kada idu u crkvu ili hram. Jedan od razloga za to je na\u010din na koji tamo di\u0161emo, barem prema onome \u0161to su utvrdili talijanski znanstvenici. 5,5 sekundi udah i izdah je optimalno disanje za \u010dovjekov organizam.<\/p>\n

Mo\u017eda je ova pandemija u tijeku zainteresirala vi\u0161e ljudi za pitanje funkcioniranja respiratornog sustava i disanje. Kako vidite povezanost disanja i no\u0161enja s koronavirusom?<\/strong><\/p>\n

Ljudi koji pravilnije di\u0161u imaju bolju startnu poziciju i to je znanost potvrdila. Ako imate bolju funkciju plu\u0107a, ako ste u stanju disati lako i fluidno na na\u010din koji podupire va\u0161 imunolo\u0161ki sustav, ako di\u0161ete kroz nos, a ne kroz usta, va\u0161e \u0107e se tijelo mo\u0107i obraniti od ve\u0107e koli\u010dine virusa. Ono \u0161to nos \u010dini je da filtrira viruse i to apsolutno utje\u010de na na\u0161e zdravlje, s time da ne tvrdim da \u0107e vas disanje izlije\u010diti ako dobijete virus ili da se ne\u0107ete zaraziti ako sada prodi\u0161ete. No, sigurno vam omogu\u0107ujete da oja\u010date.<\/p>\n

Mnogi lije\u010dnici su po\u010deli obra\u0107ati pozornost na to kako di\u0161u ljudi oboljeli od te\u017eih oblika COVID19. Prvo su bolesnici le\u017eali na le\u0111ima, no iako ve\u0107ina ljudi misli da se ve\u0107ina ekspanzije pri disanju doga\u0111a u trbuhu, to nije to\u010dno. Najvi\u0161e se raste\u017eu le\u0111a. Ako le\u017eite na le\u0111ima i \u017eelite duboko udahnuti, ne mo\u017eete. Zato su izme\u0111u ostalog, po\u010deli stavljati bolesnike da le\u017ee na stranu ili na trbuh.<\/p>\n

Disanje mo\u017ee imati ogroman utjecaj na sposobnost ljudi da se oporave. Primije\u0107eno je i da ve\u0107ina ljudi s te\u0161kim oblikom bolesti ima respiratorni problem, da di\u0161u previ\u0161e. Disali su na usta. Disali su prebrzo. Omogu\u0107avanje bolesnicima da aktiviraju cijela plu\u0107a i opuste tijelo, ima mjerljiv u\u010dinak.<\/p>\n

Nazivate ljude koji istra\u017euju disanje \u201epulmonautima\u201c. Za\u0161to oni uglavnom nisu dobili pozornost iako su neki od njih imali zna\u010dajne rezultate u primjerice lije\u010denju bolesnika tehnikama disanja?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Neki od njih su u svoje vrijeme dobili puno pozornosti, na primjer Yandell Henderson<\/strong><\/a> sa Sveu\u010dili\u0161ta Yale koji je istra\u017eivao fiziologiju disanja i cirkulacije, imao je svoj laboratorij 40 godina i bio jako poznati znanstvenik. Ljudi su poznavali njegov rad. Mnogim drugima nije bilo stalo do pozornosti. \u017deljeli su pomo\u0107i ljudima. Ve\u0107ina ih je po\u010dela tako \u0161to su i sami trebali pomo\u0107. Do\u0161li su spontano do disanja jer im ni\u0161ta dugo nije pomagalo. \u017divimo u modernom dobu gdje ako ne\u0161to nije na Facebooku ili na nekoj drugoj dru\u0161tvenoj mre\u017ei ili nema web stranicu, ne postoji. Kao novinar mogu vam re\u0107i da ve\u0107ina zanimljivih ljudi ne visi na Facebooku. Nemaju ni web stranicu. Oni rade, nemaju vremena za takve stvari. To je bilo istina nekad, a istina je i danas.<\/p>\n

Plitkim disanjem tako\u0111er blokiramo emocije u tijelu. Promjena na\u010dina disanja mo\u017ee podignuti potisnute emocije na povr\u0161inu. \u010cini mi se da problem nije samo o poznavanju mehanike disanja nego i u poznavanju i spremnosti da se suo\u010dimo s na\u0161im emocionalnim \u017eivotom. <\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U potpunosti se sla\u017eem. Brojni psihijatri i psiholozi s kojima sam razgovarao ka\u017eu da su se njihovi pacijenti, bez obzira jesu li do\u0161li s problemom agorafobije, anoreksije, anksioznosti, boje duboko udahnuti. A kada po\u010dnu udisati duboko, to ih \u010dini izrazito nervoznima. Da biste duboko udahnuli, morate smiriti tijelo. Potrebno je ukloniti dio napetosti u tijelu. Ako sada duboko udahnete, primijetite \u0161to se doga\u0111a s va\u0161om posturom. To je prva stvar koja se doga\u0111a. Ako ste stalno zatvoreni i branite se kroz tjelesnu pozu, uzimanje dubokog udaha se \u010dini prijete\u0107e. Sigurno je da ovdje kod mnogih ljudi nije rije\u010d samo o biomehani\u010dkom problemu, nego postoj i mentalna blokada oko otvaranja. Neki ljudi \u0107e se toliko uspani\u010diti da uop\u0107e to ne\u0107e ni mo\u0107i. Zato je bitno da ti ljudi imaju terapeuta koji razumije kako da im pomogne da se polako otvore i uklju\u010de disanje u svoje zacjeljivanje.<\/p>\n

U Hrvatskoj smo imali nekoliko potresa u kratkom vremenu i to u vrijeme pandemije. Primjetne su pove\u0107ane razine anksioznosti i napadaje panike me\u0111u ljudima. Osobito je zanimljiva veza izme\u0111u disanja i mentalnog zdravlja. Kako bi disanje moglo pomo\u0107i u posebno stresnim vremenima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, ovo su stresna vremena u cijelom svijetu. U SAD-u nismo imali potrese, ali smo imali poplave, Kalifornija gori gotovo stalno, imamo pandemiju. Ljudi su zabrinuti za poslove. Napadaji panike i anksioznost su veliki problem. Iz onoga \u0161to sam \u010duo od neuroznanstvenika i psihologa je da je najbr\u017ei na\u010din kako mo\u017eete kontrolirati svoju anksioznost preko disanja. Neki lijekovi mogu djelovati, ali treba im vremena da po\u010dnu djelovati i uz to ih morate stalno uzimati. Najbr\u017ei na\u010din je udahnuti dvaput zaredom bez izdaha, to se zove fiziolo\u0161ki uzdah. Zatim jako polako izdahnete i opu\u0161tate ramena. To je najbr\u017ei na\u010din da resetirate svoj mozak kroz respiraciju.<\/p>\n

Pi\u0161ete i o va\u017enosti zadr\u017eavanja daha.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Zadr\u017eavanje daha je dio vje\u017ebi disanja ve\u0107 tisu\u0107ama godinama. Dio je primjerice drevnih kineskih tehnika. Danas je dio Wim Hof<\/a> metode. Zadr\u017eavanje daha je odli\u010dan na\u010din za vra\u0107anje kontrole nad \u017eiv\u010danim sustavom. Ako mo\u017eete zadr\u017eati dah nakon izdaha recimo jednu minutu, to je jasan znak da je sustav u balansu. Nekad su tako procjenjivali ljude. Pozvali bi ljude da izdahnu i mjerili koliko dugo mogu zadr\u017eati dah do razine neugode, ne do krajnje granice. To vrijeme je dobar marker za atletsku izvedbu, anksioznost i brojne druge stvari. Atletski trener koji je radio s ultramaratoncima Olimpijcima rekao mi je da ve\u0107ina tih ljudi ne mogu zadr\u017eati dah 40 sekundi. Oni su Olimpijci nekoliko godina a zatim se njihova tijela slome jer imaju metaboli\u010dku disfunkciju. Ne mogu tako zauvijek. 40 sekundi se koristi za procjenu ve\u0107 70 godina. Sada to koriste kod pacijenata s COVID-om.<\/p>\n

Metoda koja je sada sve popularnija, a koju je popularizirao Nizozemac Wim Hof, uklju\u010duje zadr\u017eavanje daha mnogo du\u017ee, po nekoliko minuta. U \u010demu se razlikuje taj pristup?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dobrobit Wim Hof metode je da stavite svoje tijelo pod stres. Svi misle da ta metoda smiruje, ali dok to radite, nije tako. Poanta je da skupite sav stres toga dana u 20-minutnu sesiju. Udahnete 30 puta. Izdahnete i dr\u017eite dah. Stavljate svoje tijelo u dva ekstremna stanja. Uvjetujete ga da se nosi sa stresom ostalih 23 i pol sata na dan. Ja sam veliki pobornik te metode iako ona nije njegova. To je jako stara metoda disanja, on je samo showman koji ju je popularizirao me\u0111u milijunima ljudi i zato mislim da je njegov rad odli\u010dan i jako va\u017ean.<\/p>\n

Spomenuli ste neke savjete za \u010ditatelje, poput povremenog vje\u017ebanja zadr\u017eavanja daha. \u0160to biste nam jo\u0161 savjetovali?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Najjednostavnije stvari su najmo\u0107nije. Jednostavno ne zna\u010di glupo, jednostavno mo\u017ee biti jako dobro. Najjednostavnija hrana je najkorisnija za na\u0161a tijela, a ne hrana koja ima gomilu dodataka. Zato kada ka\u017eemo di\u0161ite sporo i lagano, to zvu\u010di prejednostavno dok ne probate i osjetite da tijelo \u017eeli jednostavnost. Za\u0161to bi komplicirali s ne\u010dim \u0161to morate izvesti 20 tisu\u0107a puta na dan? Disanje je vrlo jednostavno, ali va\u017eno je razumjeti za\u0161to. Ako ljudi ne razumiju \u0161to disanje \u010dini njihovim tijelima, ne\u0107e im ostati u mozgu. To je bila i poanta pisanja ove knjige. Postoje stotine na\u010dine na koje se mogu izvoditi razli\u010dite prakse, ali generalni koncept oko disanja je da vje\u017ebanje raznih tehnika ima dobrobiti, ali ako bismo ih izvodili po cijele dane to bi bilo \u0161tetno. To je ta razlika.<\/p>\n

Vi osobno vje\u017ebate vi\u0161e od deset godina. Na koji na\u010din vas je to promijenilo? <\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Po\u010deo sam tako \u0161to sam nakon savjeta lije\u010dnika svake nedjelje i\u0161ao na radionice Sudarshan Kriye<\/a><\/strong>. To je bio jedan sat tjedno u kojem sam u\u017eivao, no zbog pandemije sada to ne mogu. S vremenom sam usvojio i druge tehnike, posebno kada sam po\u010deo roniti slobodnim stilom i shvatio koliko je to zapravo va\u017eno. Jo\u0161 uvijek sam na putu da postanem bolji \u201edisa\u010d\u201c. Ja nisam ni terapeut disanjem ni guru. Ja sam kao svi ostali, nau\u010dio sam par stvari koje su mi promijenile \u017eivot. Promijenio mi se san, atletska izdr\u017eljivost, pomoglo je s razinama stresa. Nije u potpunosti uklonilo stres, jo\u0161 uvijek sam ponekad pod stresom, ali vidio sam i osjetio razliku. Bio sam u poziciji da mogu sve to i izmjeriti i vidjeti \u0161to se pobolj\u0161alo. Ali moja pri\u010da nije va\u017ena. Va\u017ena je pri\u010da o znanosti i \u0161to ona mo\u017ee u\u010diniti za druge ljude.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

James Nestor, autor knjige \u201eDah\u201c: Ako preuzmemo kontrolu nad svojim disanjem, mo\u017eemo preuzeti kontrolu nad svojim \u017eiv\u010danim sustavom. Mo\u017eemo kontrolirati sr\u010dani ritam, cirkulaciju, sve te razli\u010dite sustave i funkcije na\u0161eg tijela. Promjene mo\u017eete vidjeti u roku od nekoliko sekundi. Dovoljno je opipati svoj puls, pogledati sr\u010dani ritam na nekom ure\u0111aju, razinu kisika u krvi, varijabilnost sr\u010danog ritma, razinu stresa, da se uvjerite da se sve to mijenja samo kroz disanje. Nema nuspojava, ne\u0107ete se suo\u010diti s nikakvim problemima ako smirite svoje tijelo, ako ono radi u\u010dinkovitije, a do svega toga mo\u017eete do\u0107i besplatno.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":331703,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-331702","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/331702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=331702"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/331702\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":331706,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/331702\/revisions\/331706"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/331703"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=331702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=331702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=331702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}