Kabare je sigurno bio tvorevina prelaska s dvorske lude na umjestnost upravo prelaskom iz jednog sistema u drugi. Iz feudalizma u kapitalizam. I to su bila dva jedina primjera slobode govora do nakon sredine dvadesetog vijeka, kada je sloboda govora uzela zamah. Nije da kod nas na Balkanu nije potreban kabere. A dvorsku ludu \u010dak nikad nijesmo ni imali. Ni humanizam ni renesansu. Mi smo jednostavno iz feudalizma pre\u0161li u komunizam.<\/p>\n
Danas kada se sje\u0107amo svih na\u0161ih pro\u0161losti koristimo filtere. Imali smo ih prije instagrama. Peglali smo bore i bez te dru\u0161tvene mre\u017ee, prikazivali se boljima i ljep\u0161ima nego \u0161to jesmo. I sre\u0107nijima…<\/p>\n
Mo\u017eda najbolji filter pro\u0161losti je pjesma Gabi Novak \u201ePamtim samo sretne dane\u201c… a to nije ba\u0161 dobro ni za psihu jer onda imate dijagnostifikovanu amneziju bez da i iz onih drugih dana kojih se ne sje\u0107a\u0161 izvu\u010de\u0161 pouku. Oprez. \u201eDa se nikad ne zaboravi!\u201c \u2013 da ovo je citat. Vrati\u0107emo mu se kasnije.<\/p>\n
A najgori filter je onaj koji se koristi u sada\u0161njosti. Jer gledate i vidite da, \u0161to u pjesmi ka\u017ee \u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107: \u201ePri\u010da\u0107e ti o plovidbi, Ti \u0161to nisu sidro digli!\u201c Zna\u0161 ih, gleda\u0161 ih i \u0107uti\u0161. Zbog nemanja hrabrosti sla\u017ee\u0161 po sebi filtere. \u0106uti\u0161 i gleda\u0161 decenijama kako se sla\u017eu kao cigle po dubini i sa vezivnim tkivom koje se zove politi\u010dki klju\u010d. To je ja\u010de vezivo i od jaja \u0161to su Ku\u010di bili du\u017eni da donose neimarima za izgradnju Vezirovog mosta, a koja su s pijeskom spajala kamene blokove.<\/p>\n
Bez projekata iza sebe. Bez i\u010deg pionirskog ura\u0111enog u svom profesionalnom \u017eivotu. Cere se i upoznavaju geografiju o tro\u0161ku dr\u017eave, tj. o tro\u0161ku gra\u0111ana. Kleve\u0107u i progla\u0161avaju neprijateljima svakog ko donese kritiku. I ka\u017ee CAR JE GO! Me\u0111u sobom se vrije\u0111aju, podme\u0107u i ru\u0161e. Kao da je \u017eivot onih koji su im dali glas tako jeftin. A kad iza\u0111u pred kamere onda se ogole u pravom svijetlu \u2013 ni\u0161ta osim francuskih sobarica ne\u0107ete u njima vidjeti. Dr\u017eavnike nikako. \u201eDa se nikad ne zaboravi!\u201c \u2013 da ovo je citat. Vrati\u0107emo mu se kasnije.<\/p>\n
Onda se postavlja logi\u010dno pitanje \u2013 \u0161ta je mogu\u0107e u zemlji koja nikada nije imala dvorsku ludu ili u evolutivnom razvoju kabare? Berlin dvadesetih godina XX vijeka sigurno nije kroz svoje kabaree. Erih Marija Remark se ovdje nikada nije rodio. Mo\u017eda jedina dva \u010dovjeka koja su bila dio nas, a preispitivala su se su Mihailo Lali\u0107 i Milovan \u0110ilas. Zato ih i nema. Ne postoje. Jer u svom znanju preispitivanja nijesu ni mogli da potonu u neznanje dogmi.<\/p>\n
Mi smo izumili i izvukli od evropske kulture, na potpuno pogre\u0161an na\u010din, jedan doma\u0107i proizvod \u2013 gra\u0111ani su pretvoreni u dvorske lude. Ni do naznaka kabarea nijesmo stigli. Umjesto da nam pomogne da se bolje vidimo, mi smo dvorske lude njima \u2013 koji se tako dobro s nama zajebavaju. Navalica prema politi\u010dkoj sceni Crne Gore je egomanijakalno pona\u0161anje. Oni su jedini celebrity persons u Crnoj Gori. Treba li da budemo sre\u0107ni \u0161to smo toliko na nivou jer nemamo Kim Kardashian? Toliko smo obrazovani?<\/p>\n
Nego vratimo se kabareu. Nije \u010dudo \u0161to film \u201eBure Baruta\u201c Gorana Paskaljevi\u0107a po\u010dinje kabareom. Tako sjajna gluma\u010dka postava u ludilu Balkana. Mnogi ga nijesu gledali jer ga gledaju svakog dana. Ko je kriv? Nisam kriv! \u2013 to je pitanje i odgovor bezna\u0111a jednog vremena \u010diji mo\u017eda ne\u0161to sofisticiraniji trenutak \u017eivimo. Dakle kontinuitet. A ovi na zapadu ne mogu ni da ga ukapiraju. Jer valjda nekog zagrli\u0161 i ka\u017ee\u0161 mu SINE tek kad ga ubije\u0161 (Bata \u017divojinovi\u0107 i Sergej Trifunovi\u0107). Nigdje kao ovdje se ne do\u010dekuje tako povratnik sa zapada: uvijek ga sa\u010deka makar jedan Kosta (Miki Manojlovi\u0107 i Dragan Jovanovi\u0107). \u201eZa\u0161to \u010dika Dimitrije?\u201c (Aleksandar Ber\u010dek i Neboj\u0161a Glogovac)… I na kraju: \u201eNema svetla Mane! U ovoj zemlji gori samo kandilo u crkvama!\u201c I dalje \u017eivimo ovo zar ne?<\/p>\n
Film koji nije kabare, nego daje jasnu poruku je film \u201eThe Reader\u201c by Stephen Daldry u kom je tako sjajna Kate Winslet, a bavi se dijelom i logorom Au\u0161vic, kao i pitanjem krivice na jedan druga\u010diji na\u010din. Novac koji je skupljala glavna junakinja (ka\u017ee li se \u010duvarkinja u logoru?) poslala je pre\u017eivjeloj djevoj\u010dici iz Au\u0161vica da ga iskoristi za obrazovanje ljudi iz svoje zajednice, na \u0161to je tada ve\u0107 upje\u0161na \u017eena u USA odgovorila posredniku \u2013 mislim da ste svjesni toga da u na\u0161oj (Jevrejskoj) zajednici nemamo problem s nepismeno\u0161\u0107u.<\/p>\n
U tome i jeste klju\u010d \u2013 obrazovanje i znanje. Nakon izlaska iz Egipta, to je narod koji je \u010dekao mesiju (nakon Mojsija) nije imao svoju zemlju, do 1948. godine, a mesiju i dalje \u010deka. Proganjani, spaljivani, sa prokletstvom da su Judino sjeme, pre\u017eivjeli su preko invizicije sve do Holokausta sve pogrome, jer nikom nijesu odgovarali. Imali su obrazovanje i znanje, jaku zajednicu, a samim tim i mo\u0107 \u2013 kao apotekari, ljekari profesori, muzi\u010dari, umjetnici, zanatlije… I to je bila jedina njihova \u201egre\u0161ka\u201c. Ono \u0161to nas razlikuje od njih je \u0161to oni i dalje \u010dekaju mesiju, a mi svako malo proglasimo nekog za mesiju. A taj istripuje da to jeste, iako ne zna ni gdje sa sobom ili zna samo sa sobom. Mesijanstvo je ili ozboljan psihi\u010dki poreme\u0107aj za hospitalizaciju ili sjajna prilika da pobjegnete negdje u egzoti\u010dne krajeve i ne zavr\u0161ite u zatvoru zbog dranja ko\u017ee sopstvenom narodu.<\/p>\n
\u201eDa se nikad ne zaboravi!\u201c je citat. Sat vremena sam slu\u0161ao izlaganje jednog starijeg \u010dovjeka u Budimpe\u0161ti u drugoj najve\u0107oj sinagogi u Evropi, koja je bila dio geta u kom je bilo smje\u0161teno preko 600,000 Jevreja u WWII. Zna\u010di jedna dana\u0161nja populacija Crne Gore.Taj \u010dovjek je kao beba bio smje\u0161ten u Au\u0161vicu. I s vremana na vrijeme je ponavljao – \u201eDa se nikad ne zaboravi!\u201c Ni jedno ime, a na metalnim plo\u010dicama koje vise na granama konstrukcije u vidu drveta na svakoj je ime nekog iz tog geta koji je ubijen. Da se ne zaboravi ni ambasador \u0160vedske u tada\u0161njoj Ma\u0111arskoj koji je \u017eivotom platio poku\u0161aj da im pomogne. Da se ne zaboravi da je za tri mjeseca 600,000 ljudi odvedeno u logore gdje je ve\u0107ina pobijena. I ono \u0161to posmatram kao apsolutnu pobjedu \u2013 Viktoru Orbanu ne\u0107e dozvoliti da opere ruke preko Jevrejskog memorijalnog centra koji planira da gradi. Jer Jevrejskoj zajednici takav memorijalni centar nije potreban. Ne\u0107e nikada zaboraviti da je tada u Ma\u0111arskoj, tokom \u201epra\u017enjenja\u201c geta, bilo nekih \u010detrdesetak oficira Wermachta. Nije o\u010digledno, pored tada\u0161njeg sistema u Ma\u0111arskoj, bilo potrebno ni toliko. Poenta je da Jevrejska zajednica u Ma\u0111arskoj ne\u0107e dozvoliti da se svali krivica na Njema\u010dku, koja je pro\u0161la katarzu, ve\u0107 da je Ma\u0111arska tako\u0111e kriva za Holokaust.<\/p>\n
A mi i dalje neznanje zovemo znanjem, gledaju\u0107i prema mesijama (ne jednom) i ne shvataju\u0107i da smo postali slijepi kod o\u010diju i od sljepila ne vidimo da oni nijesu i\u0161ta vi\u0161e osim zlatna telad, prevu\u010dena filterima koje sla\u017eemo po o\u010dinjem vidu, da bi u budu\u0107nosti se sje\u0107ali samo sretnih dana. A sre\u0107a je trenutak koji se \u017eivi i ostaje duboko urezan. Bez filtera. Zato bez filtera pogledajte ko vam pri\u010da o plovidbi. Pa evoluitivno mo\u017eda do\u0111emo do kabarea.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Predrag Miloradson NIKOLI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3330,"featured_media":330980,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-330973","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330973","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3330"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=330973"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330973\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":330981,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330973\/revisions\/330981"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/330980"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=330973"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=330973"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=330973"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}