Crne ma\u010dke postale su i jedan od modernih simbola za popularni praznik No\u0107 vje\u0161tica, zato \u0161to ih ljudi smatraju jezivim, ali sujevjerje koje ih vezuje za \u0111avola i zlo vu\u010de korijene jo\u0161 iz davnina.<\/p>\n
Bliskost izme\u0111u ljudi i ma\u010daka poti\u010de iz prvih velikih civilizacija, kao \u0161to je drevni Egipat, gdje su ma\u010dke smatrane bo\u017eanskim bi\u0107ima.<\/p>\n
Ma\u010dka zauzima posebno mjesto i u Gr\u010dkoj mitologiji, zajedno sa Hekatom, boginjom magije, vje\u0161ti\u010darstva i no\u0107i, koja je \u010desto prikazivana sa ma\u010dkom, kao ljubimcem i magi\u010dnim bi\u0107em koje je prati, prenosi History.<\/p>\n
Prvi pisani dokument koje povezuje crne ma\u010dke sa okultnim poti\u010de iz 13. vijeka, kada je Papa Grgur IX, 13. juna 1233. godine objavio crkveni dokument “Vox in Rama”.<\/p>\n
“U njemu se crne ma\u010dke opisuju kao otjelotvorenje \u0111avola. Dokument je pozvao na istrjebljenje jeretika i lov na vje\u0161tice u Njema\u010dkoj, ali se brzo pro\u0161irio \u010ditavom Evropom”, rekla je Lejla Morgan Vajld, autor knjige “Crne ma\u010dke i njihove istinite pri\u010de”.<\/p>\n
Ma\u010dke i vje\u0161tice bile su prijetnja i ranoj hri\u0161\u0107anskoj crkvi<\/strong><\/p>\n U srednjem vijeku, u Evropi one su povezivane sa vje\u0161ticama.<\/p>\n Iako hri\u0161\u0107anska crkva u po\u010detku nije proganjala vje\u0161tice, za koje se vjerovalo da su paganske sve\u0161tenice, kada je po\u010dela da raste njena mo\u0107, one su postale direktna konkurencija.<\/p>\n U po\u010detku su vi\u0111ene kao ljubiteljke prirode i \u017eivotinja, sve dok nisu postale “\u0111avolje slu\u0161kinje”, a stara dama sa ma\u010dkom postala je njihov simbol.<\/p>\n Karakterne osobine ma\u010daka, od kojih je glavna neposlu\u0161nost, prenijela se i na \u017eene koje su voljele ove \u017eivotinje. One navodno nisu po\u0161tovale autoritete i zbog toga su proganjane.<\/p>\n U jednom trenutku se mr\u017enja prema ma\u010dkama skoncentrisala samo na one sa crnim ili tamnim krznom, zato \u0161to se vjerovalo da su vje\u0161tice veoma prakti\u010dne, a crne ma\u010dke je te\u0161ko opaziti u mraku.<\/p>\n “Naposlijetku je ovo vjerovanje pre\u0161lo Atlantik i ustalilo se u Puritanskim kolonijama, kao i ideja da su vje\u0161tice mogle da se pretvore u ma\u010dku”, rekao je Danijel Kompora, vanredni profesor engleskog jezika i knji\u017eevnosti sa Univerziteta Toledo.<\/p>\n Ma\u010dke su optu\u017eivane za \u0161irenje kuge<\/strong><\/p>\n Nije bila \u010dudno da se ma\u010dke ubijaju zbog vjerovanja da su zle. Kompora ka\u017ee da su neki optu\u017eivali ma\u010dke za \u0161irenje Bubonske kuge.<\/p>\n “Ubijanjem ma\u010daka ljudi su zapravo pogor\u0161avali situaciju zato \u0161to su se namno\u017eili glodari”, objasnio je on.<\/p>\n Porijeklo vjerovanja da crna ma\u010dka donosi nesre\u0107u kada pre\u0111e nekome put tako\u0111e poti\u010de iz srednjevjekovne Evrope.<\/p>\n “Tada se vjerovalo da \u0111avo i vje\u0161tice mogu da se pretvore u crnu ma\u010dku, a sa njima, naravno, nije bilo pametno ‘ukrstiti puteve'”, rekao je Feb Milervajt, umjetnik koji se bavi folklorom.<\/p>\n Ovakvo mi\u0161ljenje o ma\u010dkama nastavilo se i za vrijeme Renesanse, kada se vjerovalo da je vje\u0161tica poslala svoje magi\u010dno bi\u0107e da osobi u\u010dini ne\u0161to lo\u0161e.<\/p>\n Vjernici si tr\u010dali u crkvu, pla\u0107ali blagoslov sve\u0161tenika i skidanje kletve koju je ma\u010dka navodno na njih bacila. Obzirom da je ovo bilo veoma dobro za crkvenu kasu, takva pona\u0161anja su podsticana.<\/p>\n Me\u0111utim, Kompora nagla\u0161ava da ovo ne va\u017ei za sve kulture. U Egiptu je boginja ma\u010daka, Bastet, bila veoma po\u0161tovana i vjerovalo se da donosi sre\u0107u.<\/p>\n “U \u0161kotskoj i Japanu, vjeruje se da donose bogatstvo i blagostanje”, ka\u017ee on.(Izvor:Telegraf)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedno od najstarijih sujevjerja je da crna ma\u010dka donosi nesre\u0107u ako vam pre\u0111e put<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":330413,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-330412","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330412","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=330412"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330412\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":330414,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330412\/revisions\/330414"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/330413"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=330412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=330412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=330412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}