Bento i njegovi saradnici koristili su ovaj uzro\u010dno-posljedi\u010dni pristup za istra\u017eivanje po\u010detka svemira. Otkrili su kako je mogu\u0107e da svemir nije imao po\u010detak i da je oduvijek postojao u beskona\u010dnoj pro\u0161losti, a tek nedavno evoluirao u ono \u0161to nazivamo Velikim praskom.<\/p>\n
U svim sada\u0161njim teorijama fizike, prostor i vrijeme su kontinuirani. Oni tvore glatku tkaninu koja je u osnovi cijele stvarnosti. U takvom kontinuiranom prostor-vremenu dvije ta\u010dke mogu biti \u0161to bli\u017ee jedna drugoj u prostoru, a dva se doga\u0111aja mogu pojaviti \u0161to je mogu\u0107e bli\u017ee u vremenu.<\/p>\n
No, drugi pristup, nazvan kauzalna teorija skupova, ponovo zami\u0161lja prostor-vrijeme kao niz diskretnih djelova ili “atoma” prostor-vremena. Ova teorija postavlja stroga ograni\u010denja na to koliko bliski doga\u0111aji mogu biti u prostoru i vremenu, budu\u0107i da ne mogu biti bli\u017ee od veli\u010dine “atoma”.<\/p>\n
Primjera radi, ako gledate u ekran dok \u010ditate ovaj tekst, sve se \u010dini glatko i kontinuirano. No, ako biste na isti ekran gledali kroz lupu, mogli biste vidjeti piksele koji dijele prostor, i otkrili biste da je nemogu\u0107e pribli\u017eiti dvije slike na ekranu na manju udaljenost od jednog piksela.<\/p>\n
“Bio sam odu\u0161evljen pronalaskom ove teorije, koja ne samo da poku\u0161ava i\u0107i \u0161to je mogu\u0107e temeljnije – s obzirom da je pristup kvantnoj gravitaciji i zapravo preispituje pojam samog prostora-vremena – ve\u0107 i daje sredi\u0161nju ulogu vremenu i onome \u0161to fizi\u010dki zna\u010di da vrijeme prolazi, koliko je zaista va\u0161a pro\u0161lost fizi\u010dka i postoji li ve\u0107 budu\u0107nost ili ne “, rekao je Bento za Live Science, prenosi net.hr.<\/p>\n
Kauzalna teorija skupova ima va\u017ene implikacije na prirodu vremena. “Veliki dio kauzalne filozofije uzro\u010dno skupova je da je protok vremena ne\u0161to fizi\u010dko, da ga ne treba pripisivati nekoj pojavnoj vrsti iluzije ili ne\u010demu \u0161to se doga\u0111a u na\u0161em mozgu zbog \u010dega mislimo da vrijeme prolazi; samo po sebi, to prola\u017eenje je manifestacija fizi\u010dke teorije”, rekao je Bento.<\/p>\n
Kauzalni pristup skupovima uredno uklanja problem singularnosti Velikog praska jer, u teoriji, singularnosti ne mogu postojati. Nemogu\u0107e je da se materija sa\u017eme do beskona\u010dno malih ta\u010daka, one ne mogu biti manje od veli\u010dine atoma prostor-vremena.<\/p>\n
“U izvornoj formulaciji i dinamici kauzalnog skupa, klasi\u010dno govore\u0107i, kauzalni skup iz ni\u010dega prerasta u Svemir koji danas vidimo. Umjesto toga, u na\u0161em radu ne postoji Velikog praska kao ni po\u010detka, jer bi uzro\u010dni skup bio beskona\u010dan u pro\u0161lost, pa uvijek postoji ne\u0161to prije”, ka\u017ee Bento.<\/p>\n
Dakle, rad Benta I saradnika implicira da Svemir mo\u017eda nije imao po\u010detak i da je jednostavno oduvijek postojao. Ono \u0161to do\u017eivljavamo kao Veliki prasak mo\u017eda je bio samo poseban trenutak u evoluciji ovog uvijek postoje\u0107eg uzro\u010dno-posljedi\u010dnog skupa, a ne pravi po\u010detak. (Izvor: net.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bruno Bento, fizi\u010dar koji prou\u010dava prirodu vremena na Univerzitetu Liverpul u Velikoj Britaniji, u svom radu je upotrijebio novu teoriju kvantne gravitacije, nazvanu teorija kauzalnih skupova, u kojoj se prostor i vrijeme ra\u0161\u010dlanjuju na diskretne komade prostora i vremena. Na odre\u0111enom nivou, prema ovoj teoriji, postoji temeljna jedinica prostor-vremena.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":298493,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-330337","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330337","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=330337"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330337\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":330338,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330337\/revisions\/330338"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/298493"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=330337"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=330337"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=330337"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}