Oko 70 kilometara zapadno od Visa nalazi se Jabuka, mali vulkanski otok koji predstavlja vje\u010diti izazov za ljubitelje pustolovina. Gotovo je nevidljiv na geografskoj mapi i slovi za najdalji hrvatski otok.<\/p>\n
Jabuka je strma, 96 metara visoka klisura piramidalnog oblika. Otok, poznat jo\u0161 i kao Crna piramida, je nenaseljen jer njegove strmine ne dopu\u0161taju izgradnju bilo kakve nastambe, a more u okolini je duboko i vi\u0161e od 260 metara zbog \u010dega je gotovo nemogu\u0107e usidriti brod pored otoka.<\/p>\n
Pored toga, stijene nemaju prirodnih izbo\u010dina za koje se mogu vezati brodice. Mali otok je na udaru svih vjetrova, pa i najslabiji podi\u017eu velike valove – zbog \u010dega vam je za pristajanje pored otoka potrebno mnogo znanja i sre\u0107e.<\/p>\n
U crnim vulkanskim stijenama nalazi se magnetit, zbog \u010dega \u0107e magnetna igla kompasa u potpunosti “poludjeti” ako se brodom pribli\u017eite otoku, tako da \u0107e vam ova navigacijska sprava pored Jabuke postati potpuno beskorisna.<\/p>\n
Na internetu je mogu\u0107e prona\u0107i nekolicinu snimaka vje\u0161tih jedrili\u010dara koji su uspjeli pristati na otok i popeti se na njegov vrh, odakle su aparatom zabilje\u017eili fantasti\u010dan pogled na beskrajno plavetnilo.<\/p>\n
Okolno more bogato je ribom i \u0161kampama, zbog \u010dega ovo podru\u010dje naj\u010de\u0161\u0107e posje\u0107uju ribari. Osim toga, zbog surove klime na otoku opstaju samo dvije endemi\u010dne vrste: crna gu\u0161terica i ze\u010dina. Do kraja pro\u0161log stolje\u0107a ovdje je rastao i rijetki endemski karanfil, koji je na\u017ealost istrijebljen.<\/p>\n
Otok je od 1958. godine za\u0161ti\u0107en kao spomenik prirode, a poslije Drugog svjetskog rata koristila ga je jugoslavenska vojska tokom vje\u017ebi ga\u0111anja iz aviona. Veliki brodovi vrlo rijetko prolaze pored Jabuke jer je ona van ve\u0107ine plovnih ruta, pa je zato naj\u010de\u0161\u0107e posje\u0107uju oni kojima je ona svrha putovanja.(Izvor:Klix.ba)<\/p>\n
<\/p>\n