{"id":330170,"date":"2021-10-15T07:23:53","date_gmt":"2021-10-15T05:23:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=330170"},"modified":"2021-10-15T07:23:53","modified_gmt":"2021-10-15T05:23:53","slug":"bog-ako-ga-ima-i-covjek-ako-nije-poslusan-ravnopravni-su","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/10\/15\/bog-ako-ga-ima-i-covjek-ako-nije-poslusan-ravnopravni-su\/","title":{"rendered":"Bog, ako ga ima, i \u010dovjek, ako nije poslu\u0161an, ravnopravni su"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Vu\u010deti\u0107<\/strong><\/p>\n

Prvo predavanje koje odr\u017eim bruco\u0161ima suo\u010dava me sa spoznajom kako je ljudski \u017eivot autenti\u010dan samo ako smo u stanju napustiti otu\u0111uju\u0107e elemente s kojima su nas drugi natjerali da se identificiramo i da im se, nakon \u0161to smo ih kriti\u010dki sagledali i dali im novo zna\u010denje, vratimo i pretvorimo ih u elemente na\u0161e autenti\u010dne egzistencije.<\/p>\n

Jedan od tih otu\u0111uju\u0107ih elemenata je i predstavljanje imenom i prezimenom. U imenu i prezimenu krije se mogu\u0107nost nepovratnog otu\u0111enja, ali i mogu\u0107nost da se rodimo kao autenti\u010dna bi\u0107a.<\/p>\n

Ako nikada nismo kriti\u010dki propitali druge i sebe, uzalud nosimo bilo koje ime. Mi smo tada bezli\u010dno bezimeni. Ako smo, naprotiv, u vlastitom imenu vidjeli mogu\u0107nost da se razlikujemo od svih ostalih, od onih koji misle da smo njihovi, kao i od onih koji o\u010dekuju da njihovi tek postanemo, na putu smo autenti\u010dne egzistencije.<\/p>\n

U biblijskom smislu, kada nekome date ime, ujedno sebe prezentirate kao onoga tko potpuno poznaje onoga kome je dao ime. Mo\u017eda je ovo razlog za\u0161to ljudi sami sebi ne daju ime? Zbog toga \u0161to sami sebe ne poznaju.<\/p>\n

Tu\u017ena je istina da samo rijetki ljudi sami sebe poznaju u tolikoj mjeri da sebe sami nikada nisu iznenadili, ugodno ili neugodno. Ljudi su dominantna bi\u0107a koja se ne propituju i koja ne propituju. Zato ih drugi iznenade.<\/p>\n

Ljudska povijest je povijest poslu\u0161nih ljudi i povijesnih procesa koji jedan posluh zamjenjuju s nekim drugim posluhom. Mi zapravo napredujemo u posluhu, a umi\u0161ljamo, zato \u0161to su nam to drugi rekli, da smo ne\u0161to veli\u010danstveno napravili. Veli\u010danstvo posluha i nije neko veli\u010danstvo, osim, naravno, ako nije rije\u010d o poslu\u0161nim ljudima, njima je svaki posluh veli\u010danstven.<\/p>\n

Pogledajmo samo heroje posluha koji su se nastanili u ovoj dr\u017eavi. Oni, zato \u0161to su poslu\u0161ni, smatraju da je ova dr\u017eava njihova i da oni odre\u0111uju kome ova dr\u017eava pripada. To im je, kao sve ostalo u \u017eivotu, netko rekao da misle. Takvi su, primjerice, Hrvati i katolici jer im je netko rekao da su Hrvati i katolici.<\/p>\n

Oni koji nikada nisu propitali vlastito hrvatstvo i uz njega, nakon \u0161to su ga propitali, pristali kao uz jedan od mnogih identiteta, zapravo nikada nisu bili Hrvati, iako su im drugi rekli da su Hrvati.<\/p>\n

One kojima je netko drugi rekao \u0161to su, lako je prepoznati \u2013 poslu\u0161ni su.<\/p>\n

Me\u0111utim, posluh se ne o\u010dituje samo putem slijepog slije\u0111enja onoga \u0161to neki autoritet ka\u017ee, nego i u prividnom otporu prema autoritetu. Taj prividni otpor nije ni\u0161ta drugo nego potvr\u0111ivanje autoriteta. Ovo je vidljivo kod pripadnika tzv. desnice kada se prividno suprotstavljaju Plenkovi\u0107u, a zapravo ga poslu\u0161no slijede.<\/p>\n

Razlika izme\u0111u onih koji Plenkovi\u0107a poslu\u0161no slijede, bez da mu se prividno opiru, od onih koji mu se prividno opiru a zapravo ga poslu\u0161no slijede, sastoji se samo u tome \u0161to su ga prvi bez ikakvih pogovora prihvatili kao autoritet, dok ga ovi drugi nemu\u0161tom kritikom i prividnim otporom ustanovljuju kao autoritet.<\/p>\n

Istina je da ga i jedni i drugi smatraju autoritetom koji ih hijerarhijski nadilazi. No ljudski svijet nije svijet hijerarhije. Ljudski svijet je svijet ravnopravnosti.<\/p>\n

Studenti su me pitali, ako je ljudski svijet isklju\u010divo svijet ravnopravnosti i svijet ravnopravnih, zna\u010di li to da u takvom svijetu nema mjesta za Boga?<\/p>\n

Naravno da ima, ali taj Bog je ravnopravan \u010dovjeku. U ljudskom svijetu nema mjesta za Boga koji nije ravnopravan s \u010dovjekom. Ne postoji bo\u017eanstvo koje je iznad \u010dovjeka. Bog, ako ga ima, i \u010dovjek, ako nije poslu\u0161an, ravnopravni su.<\/p>\n

Uostalom, zar u kr\u0161\u0107anstvu Bog nije postao \u010dovjekom zato da bi pokazao svoju ravnopravnost s \u010dovjekom? Zar roditelj, isto tako, kada se spu\u0161ta na razinu vlastitog djeteta, to ne \u010dini zato \u0161to je ravnopravan s djetetom? I Bog i \u010dovjek, i roditelji i djeca su ravnopravni zato \u0161to ljubavlju odustaju od hijerarhije.<\/p>\n

Bog koji silazi na razinu \u010dovjeka nije Bog koji je odustao od bo\u017eanstva, nego je Bog koji je time \u0161to je postao ravnopravan \u010dovjeku o\u010ditovao svoje bo\u017eanstvo. Isto tako, kada se roditelj igra s djetetom, ne odustaje od roditeljstva, nego shva\u0107a da ga ravnopravna igra s djetetom \u010dini roditeljem.<\/p>\n

Ovo ljudi posluha nikada ne\u0107e shvatiti. Njima treba hijerarhija, a kada se prihvati hijerarhijska struktura stvarnosti, onda se nikada ne propituju postupci onih koji su iznad.<\/p>\n

Zbog hijerarhijske strukture stvarnosti, zbog neravnopravnosti, nastajalo je i nastajat \u0107e nasilje \u2013 od pedofilije u Crkvi, jer su klerici iznad laika, do najnovije politi\u010dke devastacije Povjerenstva za odlu\u010divanje o sukobu interesa u Republici Hrvatskoj. Nasilnici ne trpe ravnopravnost, oni jednostavno \u017eele biti iznad drugih.<\/p>\n

Kada prihvatimo roditelje koji su iznad nas, kada prihvatimo da imenom ne o\u010ditujemo sebe nego pripadnost nekom drugome, kada smatramo da Bog i \u010dovjek nisu ravnopravni, prihvatili smo hijerarhiziranu stvarnost ili, druk\u010dije re\u010deno, prihvatili smo stvarnost u kojoj se odvija nasilje.<\/p>\n

Autenti\u010dne egzistencije nikada nisu nasilne i neprijateljske. To nipo\u0161to ne zna\u010di da su autenti\u010dne egzistencije bezidentitetske. Upravo suprotno, autenti\u010dne egzistencije po\u010divaju na dubokoj svijesti da imamo identitete i da su to na\u0161i identiteti, kao i na tome da netko drugi ima neke druge identitete.<\/p>\n

Tome je tako jer autenti\u010dnost ne zna\u010di istost, nego razli\u010ditost. Tko se ne razlikuje od nekog drugog, ne \u017eivi autenti\u010dnim \u017eivotom, ba\u0161 kao \u0161to autenti\u010dnim ljudskim \u017eivotom ne mo\u017ee \u017eivjeti onaj tko smatra da je netko ili ispod ili iznad njega. Autenti\u010dni ljudski \u017eivot po\u010diva na razli\u010ditosti i ravnopravnosti.<\/p>\n

\u017divot u Hrvatskoj, zato \u0161to smo potpuno zapu\u0161tena tranzicijska zemlja, \u017eivot je posluha i hijerarhije. Ovdje nema ravnopravnosti, ali od ravnopravnosti ne smijemo odustati.<\/p>\n

Promjena ne dolazi putem onih koji se prividno opiru protiv nekoga ili ne\u010dega, promjena u ovakvom dru\u0161tvu dolazi putem varke uma. Potrebna nam je promjena politi\u010dke, dru\u0161tvene i moralne psihologije.<\/p>\n

Ne\u0161to od toga se zbiva u Zadru, i to snagom varke uma. Ljude posluha treba varkom uma navesti da rade ono \u0161to nikada ne bi radili. Rezultati u Zadru su ve\u0107 vidljivi, a bit \u0107e i vidljiviji. Varkom uma ne nastaje neki novi autoritet, nego se mijenja politi\u010dka, dru\u0161tvena i moralna psihologija. Krajnji cilj je ravnopravnost.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autenti\u010dne egzistencije nikada nisu nasilne i neprijateljske. To nipo\u0161to ne zna\u010di da su autenti\u010dne egzistencije bezidentitetske. Upravo suprotno, autenti\u010dne egzistencije po\u010divaju na dubokoj svijesti da imamo identitete i da su to na\u0161i identiteti, kao i na tome da netko drugi ima neke druge identitete.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-330170","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330170","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=330170"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330170\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":330172,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330170\/revisions\/330172"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=330170"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=330170"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=330170"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}