{"id":330093,"date":"2021-10-14T07:56:42","date_gmt":"2021-10-14T05:56:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=330093"},"modified":"2021-10-14T08:49:10","modified_gmt":"2021-10-14T06:49:10","slug":"viktor-ivancic-ratovalo-se-uglavnom-zato-da-bi-se-kralo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/10\/14\/viktor-ivancic-ratovalo-se-uglavnom-zato-da-bi-se-kralo\/","title":{"rendered":"Viktor Ivan\u010di\u0107: Ratovalo se uglavnom zato da bi se kralo"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Milo\u0161evi\u0107<\/strong><\/p>\n

Jedan od suosniva\u010da Feral Tribunea i njegov glavni urednik Viktor Ivan\u010di\u0107 \u2013 kolumnist, polemi\u010dar i autor, jedan od istaknutijih disidenata prema hrvatskoj politi\u010dko-ekonomskoj stvarnosti posljednjih 30-ak godina, pristao je na ovaj intervju, po prvi puta u svom dosada\u0161njem radu na inicijativu neke politi\u010dke opcije.<\/p>\n

U razgovoru je ponudio svoje vi\u0111enje rezultata \u201eprojekta hrvatske samostalnosti\u201c, mi\u0161ljenje o odnosu ratova 90-ih i privatizacijske devastacije dru\u0161tvene imovine koja ih je pratila, te otkrio kako nalazi inspiraciju, motivaciju, i \u0161to misli o potrebi za otporom i borbom protiv aktualnog stanja, neovisno o \u201esnazi neprijatelja\u201c ili \u201e\u0161ansama za uspjeh\u201c. Pro\u010ditajte!<\/p>\n

Razgovor sa Viktorom je za Radni\u010dku frontu vodio na\u0161 \u010dlan Marko Milo\u0161evi\u0107.<\/p>\n

Viktore, hvala \u0161to ste pristali na ovaj razgovor za relativno neobi\u010dan kanal. Da odmah na po\u010detku razjasnimo: mo\u017eemo li ovo nazvati “ekskluzivom”? Jeste li ve\u0107 razgovarali, davali izjave, a kamoli intervju na incijativu i za web-stranicu neke politi\u010dke opcije? Kad smo kod toga, da i ovo odmah apsolviramo \u2013 sinekure nemamo, niti bi vam ih nudili<\/em>.<\/p><\/blockquote>\n

\u2026 niti bih ja ne\u0161to takvo prihvatio. Te\u0161ko da uz bilo \u0161to vezano uz mene ili moj rad mo\u017eete koristiti termin \u201eekskluziva\u201c. Bilo bi pomalo bizarno. Dovoljno sam udobno marginaliziran, barem se nadam, da takva vrsta pompe nema smisla. Ali to\u010dno je, prvi put dajem intervju za portal neke \u201epoliti\u010dke opcije\u201c. Samo po sebi to ni\u0161ta ne zna\u010di. Ja jesam odurni ljevi\u010dar, vjerojatno bih bio i komunist da je takvo \u0161to jo\u0161 mogu\u0107e, po\u0161tujem Radni\u010dku frontu ili npr. Novu ljevicu, ali ne bih mogao svoje svjetonazorske hirove, a pogotovo djelovanje, uklapati u bilo kakve strana\u010dke propozicije. Osim toga, bavim se kritikom, i to onom vrstom kritike koja nije konstruktivna \u2013 iskreno govore\u0107i, prema tzv. konstruktivnoj kritici uzgajam najdublje sumnje \u2013 i nemam naro\u010ditog dara za dio pri\u010de u kojemu se \u201enude rje\u0161enja\u201c, na \u0161to su stranke zbog nekih razloga sebe osudile. Jedna od ljep\u0161ih strana moga posla je \u0161to ti daje mogu\u0107nost da nema\u0161 obzira prema politi\u010dkoj pragmi. Pragmati\u010dnost je vid samozarobljavanja na koji te\u0161ko pristajem, koliko god to ponekad djelovalo \u201eodgovorno\u201c i \u201erazumno\u201c. U stanju sam dakle pisati o politici, ali ne i baviti se njom u iole operativnom smislu.<\/p>\n

Iako vas vjerojatno ne moramo naro\u010dito predstavljati \u0161iroj javnosti, jo\u0161 manje \u010ditateljima ovog razgovora, spomenimo samo da ste od pokretanja Feral Tribunea do danas proveli 30-ak godina kao novinar, kolumnist, polemi\u010dar i autor. Kakvu Hrvatsku pamtite u “olovnim 90-ima”, u vremenu kada Feral svojim radom zara\u0111uje notorni porez na \u0161und, mirnodopsko vrijeme tek nastupa, a kakvu vidite kada se osvrnete oko sebe u ovo kasno ljeto Druge Godine Covida? \u0160to je isto, \u0161to nije u dr\u017eavi Hrvatskoj – na bolje i(li) gore?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Najkra\u0107i opis dana\u0161nje Hrvatske glasio bi da je ona takva da ne vrijedi ni kapi krvi koja je za nju prolivena. Bila je to klasi\u010dna proma\u0161ena investicija, u gotovo svakom pogledu. Sve one slavne tlapnje o dr\u017eavnom suverenitetu, o nacionalnom samoostvarenju, o demokratskom oslobo\u0111enju, o kulturnoj emancipaciji i sli\u010dno, danas, kada smo nakon tridesetak godina u prilici evidentirati njihovu konkretnost, dakle nekakav realan \u017eivot tih fantazija, pokazuju se kao najobi\u010dniji bofl. I to bofl prodan po najskupljoj cijeni. \u0160to bi se reklo: d\u017eaba se kre\u010dilo! Zbog toga se i dalje inzistira na mitolo\u0161kom govoru o \u201edr\u017eavi\u201c i svemu \u0161to je uz nju vezano, dok se jezik li\u0161en sakralnog ugo\u0111aja, jezik koji uzima u obzir suhu realnost, automatski otpisuje kao neprijateljski. Ako je, dakle, Hrvatska na samome po\u010detku devedesetih bila zami\u0161ljeni proma\u0161aj \u2013 proma\u0161aj romanti\u010dno \u201esanjan od stolje\u0107a sedmog\u201c i tome sli\u010dno \u2013 onda je ona danas dokazani proma\u0161aj, projekt koji izdi\u0161e pod teretom ostvarenih ideala.<\/p>\n

To je neka vrsta licence za kontinuiranu regresiju. Kada ve\u0107 spominjete medije, moram primijetiti da su u \u201eolovnim devedesetim\u201c, kada je onih par slobodarskih novina trpjelo \u017eestoke udare re\u017eima, od sudskih tu\u017ebi do nadzora tajne policije, prilike fakti\u010dki bile povoljnije nego danas. Samo \u0161to se sistem usavr\u0161io u samoza\u0161titnom pogledu, pa je nasilje bolje prikriveno. Aparat je efikasniji i utoliko \u0161to ostavlja manje krvavih tragova. Danas je, kao \u0161to znate, neusporedivo te\u017ee nego devedesetih pokrenuti radikalno kriti\u010dke pogone kakvi su bili Arkzin ili Feral, \u010diji se utjecaj nije mogao zanemariti. Ako i jesu mogu\u0107i, danas bi takve medije \u010dekala strukturalno zajam\u010dena nevidljivost, sudbina sasvim bliska obitavanju izvan dru\u0161tva.<\/p>\n

Donekle vezano uz gornje pitanje; “Knjigu Postanka” suvremene Hrvatske 2021. mo\u017eemo analizirati i tuma\u010diti iz bezbroj kuteva, perspektiva itd. Me\u0111utim, postoje dva materijalno utvrdiva “korijena” koji \u2013 prvo simbiotski, zatim paralelno, a nakon zavr\u0161etka jednog, drugi nastavlja punom parom samostalno \u2013 u velikoj mjeri utemeljuju ono \u0161to \u0107e “Hrvatska postati\u201c, a to su ratovi 90-ih sa jedne strane, a tzv. pretvorba i privatizacija sa druge. Terminologijom koja danas nije naro\u010dito popularna u \u201ejavnoj sferi\u201c, ovaj potonji, ekonomski proces nazivamo i restauracijom kapitalizma.<\/p>\n

Gledaju\u0107i danas, iz perspektive i vremenske distance te pripadne “naknadne pameti”, koji od ta dva fenomena smatrate pogubnijim, \u0161tetnijim, dugoro\u010dno otrovnijim po stanje onog na \u0161to nam tzv. dr\u017eava li\u010di danas, a Prvi Predsjednik bi mo\u017eda nazvao “zdravljem hrvatskog bi\u0107a”? Ili kra\u0107e re\u010deno \u2013 koji rat nas je vi\u0161e osakatio, Domovinski ili Imovinski? Ili je, mo\u017eda, rije\u010d o retori\u010dkom i suvi\u0161nom pitanju obzirom na gordijski \u010dvor suvremene hrvatske povijesti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Nacionalizam i kapitalizam su savr\u0161eno uskla\u0111eni. Dodu\u0161e, nacionalizam je adaptibilan i u stanju je prilagoditi se svakom poretku. No, u na\u0161im konkretnim prilikama nastup je bio toliko sinkron da se po mome mi\u0161ljenju mo\u017ee govoriti o jednom te istom zlu. Ratovalo se uglavnom zato da bi se kralo. Velika plja\u010dka narodne imovine obavljena u vrijeme naj\u017ee\u0161\u0107ih ratnih okr\u0161aja nije bila nikakva ne\u017eeljena posljedica rata \u2013 ne\u0161to \u0161to je tobo\u017ee pro\u0161lo \u201eispod radara\u201c, jer smo imali \u201eva\u017enija posla\u201c i nismo obra\u0107ali pa\u017enju na devijacije u pozadini \u2013 nego dio generalne strategije, jedna od klju\u010dnih operacija u pothvatu \u201eosloba\u0111anja domovine\u201c. Inducirano domoljublje, kao neka forma kolektivnog mazohizma, itekako je pospje\u0161ilo taj kriminalni proces: najva\u017enije je da \u201eimamo Hrvatsku\u201c, makar ostali bez onoga \u0161to smo imali dok Hrvatsku imali nismo. Nacionalizam je tako bio nezaobilazni alat kapitalisti\u010dke uzurpacije. U jednom davnom tekstu sam cijeli taj paket nazvao prvobitnom akumulacijom gadosti.<\/p>\n

Pritom treba imati na umu da je tipi\u010dno obilje\u017eje balkanskih nacionalizama skoro neprikrivena samodestruktivnost. Ovda\u0161nji ideolozi imaju najmanje milosti prema narodima u koje se zaklinju, nacionalizam kakav oni poti\u010du je u najdubljoj osnovi protunacionalan. Na to upu\u0107uje i ideolo\u0161ka formulacija obogotvorene dr\u017eave, koja je nekakav misti\u010dni entitet radi kojega narod mora biti spreman podnijeti najve\u0107e \u017ertve. Pa se onda \u010dini zaista sve da te \u017ertve budu maksimalne. A tko mo\u017ee posijati vi\u0161e \u017ertava od kapitalisti\u010dkih guzonja i uzurpatora javnog dobra? Uop\u0107e nije \u010dudno \u0161to se takvi likovi veli\u010daju dr\u017eavotvornim epitetima. Za Todori\u0107a su, dok je jo\u0161 bio \u017eiv, vode\u0107i mediji pisali da \u201epokre\u0107e Hrvatsku\u201c; ne dakle da ostvaruje enorman profit, ili da mizerno pla\u0107a radnice, ili da stanuje u dvorcu s \u010detrdeset soba, nego da \u201epokre\u0107e Hrvatsku\u201c. Iza toga se krije tragi\u010dna kru\u017ena putanja hrvatskoga domoljublja: sve podredi\u0161 \u017eelji da ima\u0161 svoju dr\u017eavu, a dr\u017eavu \u017eeli\u0161 zato da bi je uni\u0161tio, odnosno zato da bi je izru\u010dio \u0161a\u010dici predatora koji \u0107e cije\u0111enjem dr\u017eave i dr\u017eavljana napuniti d\u017eepove.<\/p>\n

\u010cak i kod laika, ljudi koji po vlastitom naho\u0111enju “ne prate politiku”, ili jednostavno ljudi koji su se iskop\u010dali iz programa, postoji nekakav, \u010desto nedefiniran ali jasno prisutan, osje\u0107aj o tome kako blago re\u010deno “stvari ne idu u dobrom smjeru”. Od lokalne polit-ekonomske situacije do globalnih problema – klimatskih, zdravstvenih, geopoliti\u010dkih – razloge za optimizam uglavnom nalaze tek oni sa redovnim pristupom kvalitetnom kokainu.<\/p>\n

Uz pretpostavku da ni vi ni ja ne pripadamo u potonju skupinu, \u0161to mislite ne samo o “stanju stvari”, nego i o izgledima ljudi (generalno, ljudi en masse) da se iskobeljaju iz postoje\u0107eg sranja? Imate li neki savjet za na\u0161e \u010ditatelje koji mo\u017eda osje\u0107aju razumljivu dozu defetizma, demotiviranosti i sli\u010dnog?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Nemam nikakav savjet, naravno. Sve \u0161to mogu re\u0107i je da nije najgora stvar na svijetu biti neposlu\u0161an. Oduprijeti se matici i zaplivati protiv struje. Organizirano, dezorganizirano, planski, neplanski, grupno, pojedina\u010dno, kako god\u2026 To \u0161to se izgledi na uspjeh ne \u010dine naro\u010ditima nije razlog za odustajanje, jer eventualni uspjeh nije jedini smisao otpora. Pobuniti se, ne dati se utjerati u tor, izme\u0111u ostaloga zna\u010di voditi smisleniji i dostojanstveniji \u017eivot. Razni su zlo\u0107udni \u201eizmi\u201c protutnjali ovim prostorima, ostavljaju\u0107i iza sebe ru\u0161evine, ali ba\u0161 svaki od njih se hranio oportunizmom.<\/p>\n

Ponovno nastavno na gornje pitanje \u2013 kako se vi osobno nosite sa “\u017eivotom, kao takvim”, s obzirom na sve navedeno a jo\u0161 vi\u0161e sve ono \u010dega se nismo ni dotakli ovom prilikom? Pitanje vam primarno upu\u0107ujem iz “\u010disto ljudske” perspektive, ali i s obzirom na va\u0161 rad, pisanje itd. i kao autoru. Imate li nekih savjeta ili anegdota iz osobnog iskustva: o pronalasku motivacije, no\u0161enju sa svijetom, njegovim paradoksima i zlo\u010dinima politi\u010dke ekonomije, ili samo ustrajanju u va\u0161em konkretnom, autorsko-kreativnom radu kroz vrijeme i uvjete kojima svjedo\u010dimo?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To s motivacijom je vrlo komplicirano\u2026 U svakom slu\u010daju, u ovim godinama mnogo vi\u0161e vremena tro\u0161im na motivaciju nego na realizaciju. A motivirati se obi\u010dno zna\u010di poku\u0161ati se dovesti u stanje da ti se pisanje ne gadi, ili barem da ti se gadi manje nego obi\u010dno, \u0161to je sve te\u017ee. To je stalna bitka s osje\u0107ajem besmisla, utoliko neugodnija kada od pisanja \u017eivi\u0161. S druge strane, ja zaista volim novinarstvo \u2013 uklju\u010duju\u0107i onaj drevni, pateti\u010dni i napu\u0161teni ideal prema kojemu ono ima biti u slu\u017ebi istine i pravde – i ne ostavlja me ravnodu\u0161nim generalno srozavanje moje profesije u servilnost. Zahvaljuju\u0107i medijskoj industriji i mre\u017ei lojalnosti koju ona usvaja sama je bit tog zanata ozbiljno deformirana, premo\u0107ni dio novinarskog korpusa danas je pretvoren u servisnu slu\u017ebu onih koji vladaju. Jedini profesionalni motiv koji \u010dovjek u takvim okolnostima mo\u017ee imati je da razbije ne\u0161to posu\u0111a u toj golemoj sali za slu\u017ein\u010dad.<\/p>\n

\u00a0 Viktore, hvala jo\u0161 jednom na pristanku na ovaj intervju za Radni\u010dku frontu. Obzirom na tematiku i motivaciju koja prevladava u va\u0161im tekstovima i \u201e\u0161irem opusu\u201c, osobno vam u budu\u0107nosti \u017eelim \u0161to manje povoda za pisanje \u2013 umjesto toga mo\u017eda bih preporu\u010dio vrtlarenje, po zaklju\u010dku Candidea.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

radnickafronta.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eNajkra\u0107i opis dana\u0161nje Hrvatske glasio bi da je ona takva da ne vrijedi ni kapi krvi koja je za nju prolivena \u2013 ratovalo se uglavnom zato da bi se kralo. Velika plja\u010dka narodne imovine obavljena u vrijeme naj\u017ee\u0161\u0107ih ratnih okr\u0161aja nije bila nikakva ne\u017eeljena posljedica rata. (…) To \u0161to se izgledi na uspjeh ne \u010dine naro\u010ditima nije razlog za odustajanje, jer eventualni uspjeh nije jedini smisao otpora. Pobuniti se, ne dati se utjerati u tor, izme\u0111u ostaloga zna\u010di voditi smisleniji i dostojanstveniji \u017eivot.\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[845,846],"class_list":["post-330093","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","tag-hrvatska","tag-ivancic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330093","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=330093"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330093\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":330094,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/330093\/revisions\/330094"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=330093"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=330093"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=330093"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}