{"id":329724,"date":"2021-10-08T07:39:06","date_gmt":"2021-10-08T05:39:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=329724"},"modified":"2021-10-08T07:39:06","modified_gmt":"2021-10-08T05:39:06","slug":"miladin-sobic-najbolji-student-poezije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/10\/08\/miladin-sobic-najbolji-student-poezije\/","title":{"rendered":"Miladin \u0160obi\u0107 \u2013 najbolji student poezije"},"content":{"rendered":"

Autor: Amer Tikve\u0161a<\/strong><\/p>\n

Miladin \u0160obi\u0107 bio je jedna od originalnijih pojava jugoslovenske muzi\u010dke scene. Ni za njega se, kao ni za bilo koga drugog, ne mo\u017ee re\u0107i da je bio jugoslovenski Dylan, iako se to za mnoge danas govori. Me\u0111utim, on je tom epitetu najbli\u017ei. Za razliku od drugih, dijeli ga samo koli\u010dina opusa. \u0160obi\u0107 je objavio samo dva albuma te ostavio pregr\u0161t festivalskih i demo snimaka. Nedovoljno za koli\u010dinu kvaliteta kakav se mo\u017ee pripisati Dylanu. Po svemu ostalom, on je taj. I glasom i stasom podsje\u0107a na njega. Ustvari, pravednije bi bilo re\u0107i, ako podjednako poznajemo obojicu, da Dylan podsje\u0107a na \u0160obi\u0107a jer ovaj ima neuporedivo bolji glas, a, bar iz perspektive dana\u0161nje estrade, i izgledom je od Dylana mnogo privla\u010dniji. Tako\u0111er, bolji je i kao gitarist. Me\u0111utim, nije imao tu sre\u0107u s dugovje\u010dno\u0161\u0107u karijere da nam kao Dylan podari masu stihova nalijepljenih na muziku, i obratno, na na\u010din da pred pjesmom ostanemo zate\u010deni kao pred Taj Mahalom i kristalno nam postanu jasna pore\u0111enja poezije, muzike i arhitekture.<\/p>\n

Ipak, cijela pomenuta pregr\u0161t je umjetni\u010dki dojmljiva i vrijedna kad se gleda u kompletu: aran\u017eman, muzika, tekst, glas. Kad se tekstovi gledaju odvojeno, mali ih je broj u cijelosti poetski uspjelih, ali ima veliki broj uspjelih i originalnih stihova.<\/p>\n

Prvi album \u201cO\u017eiljak\u201d objavio je 1981. Druga pjesma na A strani \u201eStare novine\u201c postat \u0107e jedan od njegovih najve\u0107ih hitova i odmah nam re\u0107i s kim imamo posla kad je on i kao \u010dovjek, ali i kao autor u pitanju, \u0161to je kod njega, uostalom, bilo neodvojivo. \u201eStare novine\u201c je sintagma koja je obilje\u017eila svakog ko se jasno sje\u0107a Jugoslavije. Njih su obi\u010dno skupljali osnovno\u0161kolci da zarade d\u017eeparac prodaju\u0107i ih svakom ko se bavio preradom papira. \u201eStare novine\u201c su tako postale oko\u0161tala sintagma, one ustvari vi\u0161e nisu bile novine, kao \u0161to ni lanjski snijeg nije vi\u0161e bio snijeg. \u0160obi\u0107 je tu sintagmu u svojoj pjesmi osvje\u017eio, ona je postala najljep\u0161a zastava s najljep\u0161om simbolikom, identitarni moment koji dokazuje bezbri\u017enost i \u017eivotnu radost.<\/p>\n

*<\/h1>\n

Sjedim sam na trotoaru,<\/p>\n

Prebijenu nemam paru<\/p>\n

I \u010ditam stare novine,<\/p>\n

\u010citam neke stare novine.<\/p>\n

Tu na uglu od ulice<\/p>\n

Derem jadne farmerice<\/p>\n

I \u010ditam stare novine,<\/p>\n

\u010citam neke stare novine.<\/p>\n

A \u017eivot moj lumperaj,<\/p>\n

Jedva s krajem ve\u017eem kraj,<\/p>\n

Ja nijesam kao svak<\/p>\n

Ja ne sanjam kadilak,<\/p>\n

Smu\u010di mi se na to sve,<\/p>\n

Uzmem \u010ditam novine.<\/p>\n

Tu na par\u010detu betona<\/p>\n

Bescarinska moja zona,<\/p>\n

Tu \u010ditam stare novine,<\/p>\n

\u010citam neke stare novine.<\/p>\n

Gradom \u017eure lica nova,<\/p>\n

Svako pita \u0111e je lova,<\/p>\n

Ja \u010ditam stare novine,<\/p>\n

\u010citam neke stare novine.<\/p>\n

A \u017eivot moj lumperaj\u2026<\/p><\/blockquote>\n

*<\/h1>\n

Stare novine su u njegovim rukama ogledalo jednog ljep\u0161eg, starijeg svijeta. Mjesto bijega od konzumerizma i \u017eivota posve\u0107enog sticanju novca.<\/p>\n

\u0160obi\u0107 jest bio \u010dovjek starog svijeta. Pojaviti se sam s gitarom i kao takav prvi album izdati tek 1981., da nije bio talentovan koliko jest, bio bi do\u017eivljavan kao \u010dudak. Vrijeme akusti\u010dara je bilo pro\u0161lo. Prolaz su imali samo oni na koje je publika ve\u0107 bila navikla kao na takve. U to vrijeme, ve\u0107 gotovo jedini, bio je Ibrica Jusi\u0107 s pet albuma, desetinama festivala, stotinama koncerata, teatarskih nastupa i nekoliko va\u017enih nagrada iza sebe. \u0160obi\u0107 je nepogre\u0161ivo asocirao na to vrijeme \u0161ansonijera, \u010dovjek koji bar jednu deceniju kasni, a mo\u017ee se re\u0107i i dvije. No, to mu nije zamjereno, naprotiv.<\/p>\n

Uvodna pjesma na istom albumu tako\u0111er je interesantnog naslova: \u201cD\u017eemper za vinograd\u201d. To je ujedno i \u0160obi\u0107eva najuspjelija metafora, odnosi se na vinogradara. Vajka se tu kako \u017eeli napustiti studij i upisati zanat da bi u refrenu poentirao:<\/p>\n

*<\/h1>\n

A zar ne bi bilo ljep\u0161e sad misliti na vinograd,<\/p>\n

u ljubavi biti s njim, kao dragom di\u010diti se njime,<\/p>\n

\u010duvati ga zime.<\/p>\n

*<\/h1>\n

Ta pjesma odmah je otkrila i najbitniju dimenziju \u0160obi\u0107evog stvarala\u0161tva, a to je studentski \u017eivot. Ni u klasi\u010dnoj poeziji u Jugoslaviji, a pogotovo u pjevanoj, gotovo da o tom nema pjesama. Da Selma nije putovala na fakultet i da \u0110oletova Olivera nije sletila niz hodnik studenjaka, gotovo da se studentski dani ne bi ni spomenuli. S obzirom na to da ga se nema s kim porediti, mo\u017ee se slobodno re\u0107i da je \u0160obi\u0107 na\u0161 najve\u0107i pjesnik studentskog \u017eivota. Ba\u0161 kao \u0161to je \u0106opi\u0107 bio najve\u0107i pjesnik \u0111a\u010dkih dana, tako je ovaj studentskih.<\/p>\n

Najljep\u0161a njegova studentska pjesma, ali i ljubavna, nalazi se tako\u0111er na albumu O\u017eiljak i zove se \u201cKad bi do\u0161la Marija\u201d.<\/p>\n

*<\/h1>\n

Dosadno mi, sam u stanu,<\/p>\n

Da slu\u0161am plo\u010de i gledam u zrak,<\/p>\n

Da spremam ispit il’ vje\u017ebam gitaru,<\/p>\n

Jedem sendvi\u010d uz tetrapak?<\/p>\n

Davimo se me\u0111u \u010detri zida<\/p>\n

Glupo popodne i ja,<\/p>\n

A sve bi mnogo ljep\u0161e bilo,<\/p>\n

Kad bi do\u0161la Marija.<\/p>\n

Tugu odagnala, radost bi mi dala Marija.<\/p>\n

Ne znam evo koji dan za redom<\/p>\n

Sam sebi sve sam manji drug,<\/p>\n

Izvu\u010dem neki osmijeh s ledom<\/p>\n

I vrtim se u krug.<\/p>\n

Molim zidara sa novogradnje preko puta,<\/p>\n

Da mi kratko rukom signal da,<\/p>\n

Kad stigne gradski autobus,<\/p>\n

Mo\u017eda si\u0111e Marija.<\/p>\n

Kad bi do\u0161la Marija,<\/p>\n

Tugu odagnala, radost bi mi dala Marija.<\/p><\/blockquote>\n

*<\/h1>\n

Ljubavi se naj\u010de\u0161\u0107e, pogotovo u pjevanoj poeziji, veli\u010daju kroz pretjerivanja, superlative, opisivanja, srcedrapateljna osje\u0107anja, a ovdje ni\u0161ta od toga. O Mariji ni\u0161ta ne znamo, ni boju kose ni o\u010diju, ni da li ima \u201cbujne grudi\u201d i \u201cmedna usta\u201d, ni \u201cumilni glas\u201d ni \u201cvitak stas\u201d i \u0161ta sve ve\u0107 \u017eene u pjesmama imaju. I upravo zato je najljep\u0161a od svih opjevanih jer je najtajanstvenija. Ostavljeno je da joj u\u010ditavamo \u0161ta \u017eelimo, ako za tim uop\u0161te ima potrebe, a nema, jer kad bi pokucala bilo kome na vrata i rekla ja sam Marija iz \u0160obi\u0107eve pjesme svako bi je prihvatio onakvu kakva izgledom jest, ali nesumnjivo kao du\u0161evni spas. Za razliku od \u0160anti\u0107eve Emine, preko koje bi svako \u017eelio svoj ukus samjeravati s Aleksinim ili Andree, Lejle, Marine, Azre, cure iz Zenice \u0161to nosi dokoljenice i svih drugih o kojima su pjevani ljetni hitovi. Naravno, isto se odnosi na mu\u0161ka imena. Oni su opjevani s jo\u0161 vi\u0161e pretjerivanja.<\/p>\n

Marija na zna\u010daju dobija kroz suprotstavljanje svakodnevnici, ili bolje re\u0107i supostavljanje jer ta svakodnevnica nije te\u0161ka ni sumorna, samo monotona. Marija je ne\u0107e poni\u0161titi, nego uljep\u0161ati. Ona je ono jedino \u0161to joj fali. Uspjeh ove pjesme je i u izboru rije\u010di kakve su sendvi\u010d, tetrapak, novogradnja, zidar, gradski autobus na koje je te\u0161ko nai\u0107i u poeziji, pogotovo ljubavnoj. \u0160obi\u0107 ih je uveo a da to ne zvu\u010di ni nezgrapno ni smije\u0161no. Naprotiv, simpati\u010dno je. Nema ko ne mo\u017ee prizvati vlastite uspomene u sje\u0107anje povezuju\u0107i ih s tim rije\u010dima i da mu bude zanimljivo, a da to prvi i jedini put uradi zahvaljuju\u0107i \u0160obi\u0107evoj pjesmi. Uspomene obi\u010dno prizivaju velike rije\u010di: ljeto, more, majka, otac i sl. Nismo ni svjesni kako su i neke naizgled nebitne stvari oko sebe okupile neke lijepe trenutke na\u0161ih \u017eivota. \u0160obi\u0107 ih je, kako bi se u teoriji reklo, izvukao iz automatizma percepcije.<\/p>\n

\u0160obi\u0107 ima jo\u0161 dvije pjesme koje se direktno odnose na situacije iz studentskog \u017eivota, druge dvije su neobjavljene, to su \u201cA\u0161ik Aj\u0161a\u201d i \u201cDesetka iz drugarstva\u201d. Me\u0111utim, sve pjesme s prvog albuma i gotovo sve neobjavljene lako je pripisati studentskom iskustvu.<\/p>\n

Drugi album objavit \u0107e 1982. pod nazivom \u201cUmjesto gluposti\u201d. Poetski zanimljiva i najuspjelija na tom albumu je \u201c\u017deljezni\u010dke tuge\u201d. Socijalna slika dru\u0161tva opisana je kroz \u010dekanje voza na \u017eeljezni\u010dkoj stanici. \u201cSkupljam se, \u0161to sam manji vi\u0161e vidim\u201d, najinteresantniji je stih u pjesmi. Ni\u0161ta nije rekao nego istinu \u2013 \u0161to si manje primjetan, vi\u0161e primje\u0107uje\u0161, ali re\u010deno je to tako kao da ka\u017ee ne\u0161to novo i kao da to do tada niko nije znao. A radi se ustvari o tom da je mali broj ljudi uop\u0161te i \u017eelio da primje\u0107uje, ve\u0107ina je uvijek vi\u0161e \u017eeljela da bude primije\u0107ena, i zato stih djeluje kao otkri\u0107e. Ne radi se o novoj istini, nego o novoj perspektivi.<\/p>\n

U pjesmi \u201cSvetozara Markovi\u0107a 39\u201d, s istog albuma, ka\u017ee:<\/p>\n

*<\/h1>\n

Do ugla preko puta, pravo ispod neba,<\/p>\n

do\u0111em \u010desto du\u0161om na splavu meduze,<\/p>\n

tragom svoje posljednje suze.<\/p>\n

*<\/h1>\n

Da se pjesma sastoji od ova tri stiha, bila bi savr\u0161ena. \u201eSplav meduze\u201c ovim stihovima daje pjesni\u010dku snagu. Niko ga nije upotrijebio kao metaforu za ljubavno, emotivno stradalni\u0161tvo, a do\u010darava ga na najupe\u010datljiviji na\u010din ako znamo istorijsku podlogu pri\u010de, pa i intertekstualnu poveznicu sa slikarskim djelom istog naziva.<\/p>\n

\u0160obi\u0107 je jedini autor \u010dije su neobjavljene pjesme, neki demo i radijski snimci, jednako popularne kao i pjesme s albuma. U pojedinim slu\u010dajevima i popularnije. Njihovom otkri\u0107u doprinio je internet, ali i \u0160obi\u0107ev rani prestanak s izdavanjem albuma i sviranjem uop\u0161te. S pojavom interneta, ti snimci su ustvari bili dugo o\u010dekivani povratak umjetnika kojeg su ljudi voljeli. Me\u0111utim, te pjesme i kvalitetom nisu odudarale od \u0160obi\u0107a kakvog smo poznavali s njegovih albuma i, najvjerovatnije, razlog za njihovo neobjavljivanje i nije le\u017eao u kvaliteti.<\/p>\n

Te\u0161ko je u\u0107i u trag autorstvu tekstova kad su te pjesme u pitanju, ali je istovremeno lako povjerovati da su \u0160obi\u0107evi. To su ti motivi, ta emocija, taj bunt, taj svjetonazor. U svakom slu\u010daju autorstvo treba istra\u017eiti, no ostaje \u010dinjenica da ih je \u0160obi\u0107, ne htiju\u0107i, prosto logikom savremene tehnologije, popularizirao. U tim pjesmama ima, prije svega, uspjelih poetskih momenata. Takav je, recimo, \u201elivada od pu\u010dine\u201c u pjesmi Svetionik. Vrlo zanimljiv proizvod jezika kontinentalca u susretu s morem. Gotovo cijela lijepa je na albumima neobjavljena pjesma \u201eBolesno ljeto\u201c, koju zbog toga i cijelu navodim.<\/p>\n

*<\/h1>\n

Ukrade mi ju\u010de neka tu\u0111a ruka<\/p>\n

zadnje kapi mora iz usahlih vena<\/p>\n

i umuknu zvono crkve mojih htijenja<\/p>\n

a razbi se okno nebeskoga luka.<\/p>\n

Ostah sam na ki\u0161i, k'o od Boga proklet,<\/p>\n

dr\u017ee\u0107i u ruci \u0161est drhtavih \u017eica,<\/p>\n

gledaju\u0107 na stabla opustjelog parka<\/p>\n

i na njima jata pokisnulih ptica.<\/p>\n

Osje\u0107am u sebi, ko po nekom sme\u0107u,<\/p>\n

tumara i nju\u0161ka jedno gladno pseto,<\/p>\n

omorina neka, neki vjetri ju\u017eni,<\/p>\n

miri\u0161ljave ki\u0161e i bolesno ljeto.<\/p>\n

Al’ u meni samo moja sudba ta\u0161ta<\/p>\n

i prosuti melem \u017eivotnoga sa\u0107a,<\/p>\n

sav sam kao neka pokradena ba\u0161ta,<\/p>\n

iz koje se lopov praznih ruku vra\u0107a.<\/p>\n

Jer, \u0161ta \u0107e kome ovaj otrov \u0161to ga si\u0161em,<\/p>\n

ili pregr\u0161t bolnih sje\u0107anja i sjena,<\/p>\n

\u0161ta \u0107e kome ova pjesma \u0161to je pi\u0161em<\/p>\n

ili pisma \u0161to ih \u0161alje jedna \u017eena.<\/p>\n

Ne treba ni meni to \u0161to drugi i\u0161tu,<\/p>\n

ja nijesam sanjar onda kad se strada,<\/p>\n

naviklo se tijelo ko stra\u0161ilo u \u017eitu,<\/p>\n

na ovu hladnu ljetnju ki\u0161u koja pada.<\/p>\n

*<\/h1>\n

Ova pjesma je krajem sedamdesetih na Festivalu Beogradsko prole\u0107e osvojila prvu nagradu za tekst. \u201eUmuknu zvono crkve mojih htijenja\u201c je vrhunski stih. Odli\u010dna metafora, on vi\u0161e ne priziva ni\u0161ta \u0161to \u017eeli. \u201ePokradena ba\u0161ta\u201c, toliko da se i lopov iz nje praznih ruku vra\u0107a je tako\u0111er dobra metafora. Jednako kao i \u201eMelem \u017eivotnoga sa\u0107a\u201c te pore\u0111enje tijela sa stra\u0161ilom u \u017eitu. Ubjedljive su za do\u017eivljaj du\u0161evnog stanja, ali i ostali stihovi atmosferu pjesme \u010dine dojmljivom, gotovo du\u010di\u0107evskom.<\/p>\n

Tekstualno najuspjelija pjesma koju \u0160obi\u0107 izvodi poznata je pod nazivom \u201eKo vi\u017eljastu munju\u201c. Otpjevao ju je 1979. u emisiji Dragana Radulovi\u0107a posve\u0107enoj mladim slikarima Crne Gore. Te godine Crnu Goru je potresao najrazorniji zemljotres koji je ikad zabilje\u017een u toj zemlji. Sve je bilo obilje\u017eeno temom zemljotresa, a \u0160obi\u0107 pjeva o slikaru koji ga poku\u0161ava naslikati.<\/p>\n

*<\/h1>\n

I veli\u0161 e \u0107e\u0161 da nacrta\u0161 tugu?!<\/p>\n

Ko ti to bolan utuvi u u\u0161i?<\/p>\n

Ko vi\u017eljastu munju dr\u017ei\u0161 \u010detku dugu,<\/p>\n

i crta\u0161 \u010doeka \u0161to se s brdom ru\u0161i.<\/p>\n

Ti crta\u0161 brda \u0161to ko brda stoje<\/p>\n

ili Crna Gora kad zaljulja se.<\/p>\n

Okle ti, kukav\u010de, toliko sive boje?<\/p>\n

Ko bi to breme uprtio na se?<\/p>\n

Ko vi\u017eljastu munju dr\u017ei\u0161 \u010detku dugu<\/p>\n

i veli\u0161 e \u0107e\u0161 da nacrta\u0161 tugu?!<\/p>\n

Kamen se ko i ti jo\u0161 nije smirio,<\/p>\n

na crnome moru ple\u0161e na\u0161a ku\u0107a,<\/p>\n

I vjerujem kad bi \u010dovjek zavirio<\/p>\n

sivu bi ti boju na\u0161ao u plu\u0107a.<\/p>\n

I znao sam e \u0107e\u0161 obr\u0161it ovako,<\/p>\n

nijesi drugo ni umio ni\u0161ta,<\/p>\n

al kako crne ku\u0107e crta\u0161 naopako,<\/p>\n

kako ti zelenko na nebu zavri\u0161ta?<\/p>\n

\u0110e si, bolan, vidio kako leti pas<\/p>\n

i u letu grom ko poparu li\u017ee?<\/p>\n

Iz oka mu kaplju tuge dvije oke,<\/p>\n

crne mu se vje\u0111e od ijeda zgusle,<\/p>\n

jo\u0161 da si mu samo udario toke,<\/p>\n

da si mu u ruke turio i gusle.<\/p>\n

Ko vi\u017eljastu munju dr\u017ei\u0161 \u010detku dugu<\/p>\n

i veli\u0161 e\u0107e\u0161 da nacrta\u0161 tugu?!<\/p>\n

Zavijam ti glavu od limuna \u017eu\u0107u,<\/p>\n

\u010dini mi se e je od ko\u0161nice ve\u0107a,<\/p>\n

naredno si nacrto na\u0161u staru ku\u0107u,<\/p>\n

(nerazumljivo)<\/p>\n

Pred tobom d\u017eada ko zmija u krugu,<\/p>\n

gra\u0111ena od bola i od ljudske ko\u017ee,<\/p>\n

a ti veli\u0161 e\u0107e\u0161 da nacrta\u0161 tugu?!<\/p>\n

pa ajde, sokole, zapni ako mo\u017ee\u0161!<\/p>\n

Ko vi\u017eljastu munju dr\u017ei\u0161 \u010detku dugu<\/p>\n

i veli\u0161 e\u0107e\u0161 da nacrta\u0161 tugu?!<\/p>\n

*<\/h1>\n

Cijeli tekst pjesme je nemogu\u0107e na\u0107i u pisanom obliku, pa sam ga transkribovao iz emisije koja je objavljena na Youtubeu. Jedan stih mi je ostao nerazumljiv. Pjesma je tematski originalna. U prvom planu je opisivanje jednog slikarskog poku\u0161aja, a u drugom ono o \u010demu slikar poku\u0161ava da se izrazi, o zemljotresu. Pore\u0111enje \u010detke s vi\u017eljastom munjom je odli\u010dno. Slikar kao i munja \u017eeli da osvijetli, prepadne i pogodi istinom koju vidi. Lirski subjekt me\u0111utim izra\u017eava sumnju da je to mogu\u0107e. On \u010dak i ironizira slikarov poku\u0161aj i ta ironija je uspjela. Lete\u0107i pas koji kao poparu li\u017ee grom ne mo\u017ee da ne nasmije, a pogotovo komentar da mu je jo\u0161 trebao u ruke gurnuti i gusle. I time, ustvari, pjesnik potencira neizrecivost tuge a svaki poku\u0161aj da se strahota zemljotresa opi\u0161e ocjenjuje banalnim, smije\u0161nim, infantilnim. To radi na originalan na\u010din, bez patetike. I zato je ova pjesma vrhunska. Insistiranje na crnogorskom jeziku, \u0161to je tad bilo odstupanje od srpsko-hrvatskog standarda, temu savr\u0161eno precizno lokalizira ali daje tako\u0111er pjesmi na melodioznosti, kao i na perspektivi. \u010cini se da se ni na jednom jeziku tako lako ne mo\u017ee izre\u0107i gledanje odozgo, s blagim ironijskim potcjenjivanjem, koje istovremeno izra\u017eava i \u010du\u0111enje kao na crnogorskom. U ovoj pjesmi je to postignuto s onim \u201ee \u0107e\u0161 da nacrta\u0161 tugu?!\u201c<\/p>\n

Ina\u010de, ono \u0161to je vrijedno za \u0160obi\u0107a napomenuti a itekako se ti\u010de njegove poezije, jest upravo upotreba crnogorskog jezika. Taj jezik jest bio i jezik i knji\u017eevnosti, ali je kao takav ostao u okvirima drevnosti, gotovo isklju\u010divo Njego\u0161ev. Kad je muzika u pitanju, opet je bio u davninama narodnih pjesama, pogotovo guslarskih. U popularnoj kulturi, on je u ostatak Jugoslavije dolazio u vidu humora. Prije svega humoristi\u010dke serije \u201e\u0110ekna jo\u0161 nije umrla, a ka\u0107e ne zna se\u201c i viceva. I jedno i drugo bilo je prili\u010dno profano i vi\u0161e je slu\u017eilo za \u0161irenje stereotipa o Crnogorcima, pogotovo onog da su lijeni, nego da u\u0161i ostalih Jugoslovena za taj jezik oplemeni. \u0160obi\u0107 je bio jedini pop fenomen koji nas je tom jeziku pribli\u017eio, na njemu je pjevao i rock i blues i \u0161ansonu i to vrhunski.<\/p>\n

On danas u Crnoj Gori, pogotovo u njegovom Nik\u0161i\u0107u, ima status \u017eive legende. Dobio je 2016. godine dr\u017eavnu, Trinaestojulsku nagradu, \u0161to zna\u010di da njegovo djelo predstavlja trajno dobro Crne Gore. Nema sumnje da \u0107e se tamo mnogo \u0161ta po njemu zvati. Trebalo bi i drugdje. \u010cinjenica je i to da bi njegovo ime najbolje pristajalo studentskim domovima.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

S obzirom na to da ga se nema s kim porediti, mo\u017ee se slobodno re\u0107i da je \u0160obi\u0107 na\u0161 najve\u0107i pjesnik studentskog \u017eivota<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":329725,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-329724","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329724","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=329724"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329724\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":329726,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329724\/revisions\/329726"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/329725"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=329724"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=329724"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=329724"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}