{"id":329537,"date":"2021-10-07T07:34:48","date_gmt":"2021-10-07T05:34:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=329537"},"modified":"2021-10-05T22:41:47","modified_gmt":"2021-10-05T20:41:47","slug":"govor-mrznje-je-posljedica-deinstitucionalizacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/10\/07\/govor-mrznje-je-posljedica-deinstitucionalizacije\/","title":{"rendered":"Govor mr\u017enje je posljedica deinstitucionalizacije"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Matko Vlahovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Agencija za elektroni\u010dke medije u suradnji s \u010dasopisom Medijska istra\u017eivanja i HAZU-om organizirala je 16. i 17. rujna 2021. konferenciju naziva Komentari, govor mr\u017enje, dezinformacije i regulacija javne komunikacije. Doga\u0111aj se fokusirao na analize digitalnog javnog prostora kao prostora demokratskih sloboda, ali i prostora dezinformacija i la\u017enih vijesti te govora mr\u017enje i drugih oblika diskriminiraju\u0107eg govora. Jedan od glavnih govornika na konferenciji bio je i Paolo Mancini, redoviti profesor na Odsjeku politi\u010dkih nauka Sveu\u010dili\u0161ta u Peruggi, autor mnogih knjiga i \u010dlanaka iz podru\u010dja komunikacijskih znanosti. Knjiga koju je 2004. napisao zajedno s Danom Hallinom, Usporedba medijskih sustava: Tri modela medija i politike seminalno je djelo u polju komparativnih istra\u017eivanja medijskih sustava. Njegovo izlaganje odnosilo se na deinstitucionalizaciju i novu digitalnu ekologiju u podru\u010dju medija, koju odlikuje medijski pluralizam, ali i manjak institucionalne i kulturne regulacije i uredni\u010dkih odgovornosti.<\/p>\n<p>U Usporedbi medijskih sustava Hallin i Mancini uveli su nekoliko novih koncepata analize &#8220;starih&#8221; medija \u2013 tiska, radija i televizije. Razvili su tri komparativna modela prema kojima je bilo mogu\u0107e svrstati medijske sustave zapadnih demokracija u liberalni model, demokratsko-korporativni model i polarizirano-pluralisti\u010dki model. Modeli su izra\u0111eni prema stanju medijske industrije, stupnju profesionalizacije novinarstva, ulozi dr\u017eave u medijskom sustavu te politi\u010dkom paralelizmu \u2013 oblicima veza izme\u0111u politi\u010dkih aktera i medija, u kojima mediji odra\u017eavaju stvarne politi\u010dke podjele. Pritom je uo\u010dena tendencija starih medija prema konvergenciji u liberalni model (SAD, Velika Britanija) u svim zapadnim demokracijama, a \u0161to se prvenstveno odnosilo na prevlast tr\u017ei\u0161no dominiranih medijskih sustava. U praksi je to zna\u010dilo profesionalizaciju novinarskog zanimanja, opadanje partijskih utjecaja i sna\u017enu komercijalizaciju medijskih sustava. No onda se dogodila digitalna revolucija medija\u2026<\/p>\n<p>Povodom njegova zagreba\u010dkog predavanja s Paolom Mancinijem razgovarali smo o izazovima opadanja utjecaja dru\u0161tvenih institucija poput dr\u017eave, politi\u010dkih partija i medijskih organizacija na medijske sustave koji nastupaju uslijed tehnolo\u0161kih promjena.<\/p>\n<blockquote><p><em>Govore\u0107i o deinstitucionalizaciji medija, biste li rekli da, u kontekstu fragmentacije medijskog polja, postoji previ\u0161e medijskog pluralizma? Po \u010demu se medijski pluralizam i fragmentacija medija me\u0111usobno razlikuju u novim medijskim sustavima?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Fragmentacija je dio deinstitucionalizacije. Je li fragmentacija po sebi lo\u0161a? Ne bih rekao da je, ali svakako predstavlja nove izazove za novinarski rad. Koja bi onda bila uloga novinara u tako fragmentiranom svijetu? Dobivanje novih informacija na terenu nije toliko te\u0161ko, koliko je te\u0161ko odabrati vijesti. \u017delim re\u0107i da u fragmentiranom svijetu, u deinstitucionaliziranoj medijskoj ekologiji, novo mjesto za profesionalne novinare mo\u017ee biti odabir vijesti, onih vijesti koje su va\u017ene. Ogroman broj vijesti kru\u017ei javnim prostorom: koja je va\u017ena, koja nije va\u017ena? To mo\u017ee biti posao novih novinarskih profesionalaca \u2013 selekcija. Ne \u017eelim re\u0107i da je fragmentacija lo\u0161a. U osnovi ne vidim razliku izme\u0111u pluralizma i fragmentacije. Fragmentacija jest pluralizam.<\/p>\n<blockquote><p><em>U svom istra\u017eivanju pisali ste o medijskoj konvergenciji zapadnih medijskih sustava prema liberalnom modelu. Biste li rekli da postoji neka nova vrsta konvergencije kada je rije\u010d o novim medijima? Postoji li mogu\u0107nost neke vrste transnacionalne konvergencije kada govorimo o modeliranju i komparativnoj analizi medijskih sustava?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Bit \u0107u iskren \u2013 knjiga Usporedba medijskih sustava: tri modela medija i politike napisana je 2004. godine. Nisam siguran da bismo danas u knjigu napisali poglavlje o konvergenciji. Barem ga ne bismo napisali na isti na\u010din. Nisam siguran postoji li konvergencija danas. Na primjer, mislili smo da razli\u010diti novinarski modeli idu prema komercijalnom modelu, liberalnom, odnosno ameri\u010dkom modelu. Danas vidimo da ameri\u010dki model ide u obrnutom smjeru. Ameri\u010dki model postaje strana\u010dki, postaje sve polariziraniji \u2013 sve je bli\u017ee polariziranom pluralisti\u010dkom modelu. Kona\u010dno, konvergencija vi\u0161e nije prema liberalnom modelu, ve\u0107 je konvergencija prema ne\u010dem drugom \u2013 prema fragmentaciji. Dakle, danas ne bismo pisali poglavlje o konvergenciji kako smo ga napisali 2004., u tom poglavlju nismo razmatrali posljedice novih medija. Moramo a\u017eurirati knjigu. Svijet se promijenio, razvili su se novi mediji, a situacija je potpuno druga\u010dija. Ne zaboravite da smo knjigu po\u010deli pisati 1997., a zavr\u0161ili je 2004. Sje\u0107am se da su se 1997. godine pojavila prva osobna ra\u010dunala u \u0161iroj upotrebi pa novi mediji i digitalna revolucija tada jo\u0161 nisu bili oblikovani.<\/p>\n<blockquote><p><em>U \u010dlanku Usporedba medijskih sustava i digitalno doba iz 2020. napisali ste kako je govor mr\u017enje znak dru\u0161tvene polarizacije. Mo\u017ee li govor mr\u017enje biti analiti\u010dka postavka istra\u017eivanja polarizacije novih medija? Mo\u017ee li biti dio novog istra\u017eiva\u010dkog modela medijskih sustava?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Rekao bih da je govor mr\u017enje proizvod, a ne dimenzija iz koje se mo\u017ee pokrenuti studija. Govor mr\u017enje je posljedica polarizacije, a tako\u0111er je i posljedica deinstitucionalizacije. Ako kontrola ne postoji, ako nitko nije odgovoran ni za \u0161to napisano ili re\u010deno u novim medijima, govor mr\u017enje postaje sve rasprostranjeniji. Vrlo sam skepti\u010dan prema mogu\u0107nosti regulacije jer u ovoj novoj medijskoj situaciji \u010dinjenica je da govor mr\u017enje na neki na\u010din postaje pravilo. Nema kontrole i pitanje je kako je uop\u0107e mo\u017ee biti.<\/p>\n<blockquote><p><em>U svojoj prezentaciji rekli ste kako se nadate da ljudi mogu razviti odre\u0111enu razinu osobne odgovornosti kada je rije\u010d o proizvodnji sadr\u017eaja za nove medije. Tko bi bio odgovoran za razvoj takvih osobnih odgovornosti na sustavnoj razini?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>To mo\u017ee biti jedna od du\u017enosti tijela poput onog koje je organiziralo ovaj sastanak [konferenciju Komentari, govor mr\u017enje, dezinformacije i regulacija javne komunikacije, u organizaciji Agencije za elektroni\u010dke medije, op.a.]. Ali isto tako, odgovornost je na \u0161kolama i sveu\u010dili\u0161tima da razviju tu individualnu odgovornost, jer \u010dinjenica je da za odluku o distribuciji nekog sadr\u017eaja moram razgovarati sam sa sobom u novoj situaciji \u2013 nemam s kime o tome razgovarati, to je moja vlastita odluka koja ima veze s mojom osobnom odgovorno\u0161\u0107u.<\/p>\n<blockquote><p><em>Uloga nacionalnih dr\u017eava u medijskim sustavima se promijenila razvojem novih medija. Mo\u017ee li dr\u017eava biti regulator novih medija? Uspje\u0161an regulator?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Ne, ne. U Australiji imamo primjer zakona u kojem dru\u0161tvene mre\u017ee moraju pla\u0107ati lokalnim medijskim organizacijama za poveznice na vijesti, imamo primjer Francuske u kojoj najve\u0107e digitalne korporacije imaju rok od 24 sata za uklanjanje sadr\u017eaja koje vlasti ozna\u010de govorom mr\u017enje, ali u isto vrijeme mislim da su transnacionalne institucije te koje su du\u017ene regulirati. I \u010dvrstog sam uvjerenja da, na primjer, Europska unija mo\u017ee imati vrlo va\u017enu ulogu u regulaciji jer ona okuplja nacionalne dr\u017eave na jednom mjestu. Primjerice, mo\u0107 Italije u odnosu na Facebook vrlo je slaba. Facebook ima prora\u010dun ve\u0107i od onog cijele dr\u017eave Portugal. Pojedine zemlje same za sebe nemaju mo\u0107 pregovaranja s takvim korporacijama, ovo je transnacionalno pitanje. Pogledajte Bidenov prijedlog o dodatnom oporezivanju korporacija \u2013 to je postignuto me\u0111udr\u017eavnim naporima, to nije uspjeh jedne dr\u017eave.<\/p>\n<blockquote><p><em>Pisali ste o politi\u010dkom paralelizmu i koristili ga kao koncept u analizi medijskih sustava. Mo\u017ee li ovaj koncept biti od pomo\u0107i kada analiziramo odnose Facebooka, Googlea i sli\u010dnih medijskih korporacija s nacionalnim ili transnacionalnim politi\u010dkim silama?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Ne, mislim da ideja politi\u010dkog paralelizma, a bit \u0107u o\u0161tar, u novoj digitalnoj ekologiji nema mjesta kao koncept. Kao \u0161to ste rekli, sustav je sve fragmentiraniji. Kako mo\u017eemo govoriti o politi\u010dkom paralelizmu kad se suo\u010davamo s masom pojedinaca koji nisu organizirani? Ideja politi\u010dkog paralelizma dio je postojanja organizacije na strani medija (novine, televizija) i na strani politike, politi\u010dkih stranaka. \u010cinjenica je da na oba polja, u politici i medijima, organizacija postaje sve slabija. Koncept politi\u010dkog paralelizma je stari koncept. Mo\u017ee se primijeniti na &#8220;stare&#8221; medije (legacy media), ali nakon razvoja novih medija, ne znam koliko bi politi\u010dki paralelizam mogao biti koristan kao koncept.<\/p>\n<blockquote><p><em>Biste li sebe nazvali optimistom ili pesimistom kada je rije\u010d o novim medijima op\u0107enito?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Mislim da trebamo promi\u0161ljati dru\u0161tvo u novim okvirima. Rekao bih da sam pesimist kada je rije\u010d o regulaciji. Sve \u0107e te\u017ee biti regulirati fragmentirani, individualizirani svijet medija. To je sigurno. Sve se vi\u0161e moramo oslanjati na individualnu odgovornost.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.kulturpunkt.hr\/content\/govor-mrznje-je-posljedica-deinstitucionalizacije\" target=\"_blank\" rel=\"noopener noreferrer\">Kulturpunkt<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sve \u0107e te\u017ee biti regulirati fragmentirani, individualizirani svijet medija. To je sigurno. Sve se vi\u0161e moramo oslanjati na individualnu odgovornost.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":312499,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-329537","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329537","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=329537"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329537\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":329538,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329537\/revisions\/329538"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/312499"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=329537"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=329537"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=329537"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}