{"id":329289,"date":"2021-10-03T07:23:45","date_gmt":"2021-10-03T05:23:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=329289"},"modified":"2021-10-03T07:23:45","modified_gmt":"2021-10-03T05:23:45","slug":"nadmetanje-velikih-sila-i-zemlje-u-razvoju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/10\/03\/nadmetanje-velikih-sila-i-zemlje-u-razvoju\/","title":{"rendered":"Nadmetanje velikih sila i zemlje u razvoju"},"content":{"rendered":"<p><strong>Author: Branko Milanovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave i Kina bore se da u\u010dvrste i oja\u010daju svoj uticaj na ostatak sveta. Novi sukob velikih sila ima mnogo sli\u010dnosti sa nadmetanjem Sjedinjenih Dr\u017eava i Sovjetskog Saveza u doba Hladnog rata. Ali model koji su Sjedinjene Dr\u017eave tada nudile zemljama u razvoju bio je privla\u010dniji od sovjetskog modela. Danas je Kina preuzela inicijativu ponudiv\u0161i investicije u opipljiva dobra bez previ\u0161e me\u0161anja u unutra\u0161nju politiku.<\/p>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave bi ponovo mogle biti konkurentne na ovom terenu. Ali za to im je potreban novi model koji se ne zasniva na u\u010denjima iz pro\u0161losti ili mekom pritisku za sprovo\u0111enje institucionalnih reformi, ve\u0107 na spremnosti da se ponude konkretne investicije u dobrobit stanovnika zemalja u razvoju, onako kako to Kina ve\u0107 \u010dini.<\/p>\n<p>Pristup koji su Sjedinjene Dr\u017eave primenjivale tokom Hladnog rata mo\u017ee se grubo podeliti na dve faze. U prvoj fazi, odmah posle Drugog svetskog rata, Sjedinjene Dr\u017eave su se fokusirale na obnovu privreda zapadne Evrope, Japana i Ju\u017ene Koreje kroz pru\u017eanje direktne pomo\u0107i i povoljan trgovinski tretman. Va\u0161ington je nastojao da u pomenutim zemljama izgradi imu\u0107nu srednju klasu, dr\u017ee\u0107i se pretpostavke da njeni pripadnici nikada ne\u0107e glasati za komunisti\u010dke partije koje dovode u pitanje privatno vlasni\u0161tvo na kapitalu. Posleratni period, obele\u017een sprovo\u0111enjem Mar\u0161alovog plana, \u010desto se opisuje kao vrhunac hegemonijske benevolentnosti Sjedinjenih Dr\u017eava. Ocene u\u010dinka Amerike u drugoj fazi Hladnog rata nisu sasvim jednozna\u010dne. Tokom 60-ih godina, u periodu dekolonizacije velikog dela sveta u razvoju, Va\u0161ington je u nekim slu\u010dajevima podr\u017eavao re\u017eime koji su bili dru\u0161tveno reakcionarni i nezainteresovani za ekonomski razvoj, poput onog u Kongu, na predrevolucionarnoj Kubi, u Dominikanskoj Republici i Ju\u017enom Vijetnamu. U nekim drugim slu\u010dajevima insistirao je na zemlji\u0161noj reformi i merama za ostvarivanje naj\u0161ireg ekonomskog rasta, na primer, u Kolumbiji, Ju\u017enoj Koreji i Tajvanu. Tako je izgra\u0111en konzistentan pristup problemu ekonomskog razvoja utemeljen na teoriji o modernizaciji i uverenju da u zemljama sa razvijenom srednjom klasom ekonomski rast nu\u017eno donosi demokratiju.<\/p>\n<p>Po\u010dev\u0161i od Kennedyeve administracije, kao i tokom ve\u0107eg dela 60-ih i 70-ih godina 20. veka, politike Sjedinjenih Dr\u017eava prema zemljama u razvoju bile su pod sna\u017enim uticajem knjiga ekonomiste W.W. Rostowa Faze ekonomskog rasta (sa ilustrativnim podnaslovom: Nekomunisti\u010dki manifest). Rostow je tvrdio da zemlje mogu \u201euzleteti\u201c u odr\u017eiv, \u201emoderan\u201c ekonomski rast jedino ako uspeju da uve\u0107aju i potom produktivno investiraju sopstvene vi\u0161kove (umesto da dopuste elitama da ih potro\u0161e na luksuzna dobra). Ekonomski rast je klju\u010dni element Rostowljeve vizije. Na problem uve\u0107anja nejednakosti u periodima brzog ekonomskog rasta ameri\u010dki planeri su odgovarali pozivanjem na nalaze ekonomiste i statisti\u010dara Simona Kuznetsa. Kuznets je tvrdio da se trend rast nejednakosti, koji je evidentan u ranim fazama rasta, zaustavlja i nejednakost po\u010dinje da opada \u010dim stanovni\u0161tvo stekne dovoljno obrazovanja da se razlike izme\u0111u plata niskokvalifikovane i visokokvalifikovane radne snage smanje.<\/p>\n<p>Saveti koje su u srednjem i poznom periodu Hladnog rata SAD nudile zemljama u razvoju temeljili su se na spoju ove dve relativno jednostavne, ali ubedljive teorije o rastu i distribuciji: zadatak dr\u017eave je da se fokusira na ekonomski rast koji \u0107e vremenom\u00a0 sam od sebe re\u0161iti problem nejednakosti. Uve\u0107ani i ravnomernije distribuirani dohoci nave\u0161\u0107e gra\u0111ane da zahtevaju demokratiju i u\u010diniti demokratiju odr\u017eivom. Treba naglasiti da Sjedinjene Dr\u017eave u ovom periodu nisu nastojale da demokratiju nametnu insistiranjem na institucionalnim reformama pre nego \u0161to se steknu ekonomski uslovi za to. Demokratizacija se ostvarivala indirektnim putem, preko ekonomskog rasta i ravnomernije distribucije resursa. Takav model doneo je dobre rezultate ne samo u Ju\u017enoj Koreji i Tajvanu, ve\u0107 i u Bocvani, Kostariki, Mauricijusu i zemljama ju\u017ene Evrope kao \u0161to su Portugalija i \u0160panija.<\/p>\n<p>Osamdesetih godina nastupilo je doba neoliberalnih ekonomskih u\u010denja i stari model je odba\u010den. Novi model je nalagao su\u017eavanje nadle\u017enosti dr\u017eave i prilago\u0111avanje institucija i \u201einvesticione klime\u201c potrebama privatnog sektora, \u0161to bi trebalo da osigura ekonomski rast. Kraj Hladnog rata i kolaps Isto\u010dnog bloka ubrzali su prihvatanje neoliberalne doktrine. Ameri\u010dki savetnici i me\u0111unarodne organizacije koje je Va\u0161ington kontrolisao, poput Svetske banke i drugih razvojnih banaka, odustali su od insistiranja na rastu i redistribuciji. Umesto toga promovisali su institucionalne reforme. Zemljama suo\u010denim s krizom platnog bilansa razvojne banke su ponudile kredite uslovljene sprovo\u0111enjem \u201estrukturnih prilago\u0111avanja\u201c: od vlada se zahtevalo da smanje potro\u0161nju i poreze i sprovedu deregulaciju i privatizaciju.<\/p>\n<p>Paket novih politika, poznat kao Va\u0161ingtonski konsenzus, bio je odraz ideolo\u0161kih promena do kojih je do\u0161lo u bogatim zemljama 80-ih i 90-ih godina 20. veka. Jedno od temeljnih na\u010dela na kojima su insistirali ameri\u010dki predsednik Ronald Reagan i britanska premijerka Margaret Thatcher bilo je su\u017eavanje ingerencija dr\u017eave. Tako\u0111e, sa okon\u010danjem Hladnog rata i utakmice Sjedinjenih Dr\u017eava i Sovjetskog Saveza, javnost i politi\u010dka klasa uglavnom su izgubili interes za sudbinu zemalja u razvoju. Nije vi\u0161e bilo potrebe da se dokazuje o\u010digledna superiornost ameri\u010dkog modela. Sjedinjene Dr\u017eave nisu morale da ula\u017eu dodatni napor u pridobijanje zemalja u razvoju, pa ni da obra\u0107aju posebnu pa\u017enju na njih.<\/p>\n<p>U\u010dinke neoliberalnog modela nije uvek lako razlikovati od efekata procesa globalizacije. U oba slu\u010daja rezultati su bili pome\u0161ani. Kina je o\u010digledno imala koristi, iako je njen pristup na polju unutra\u0161nje politike bio su\u0161ta suprotnost onome \u0161to je neoliberalizam propovedao. Pribli\u017eavanje neoliberalnim politikama u Indiji po\u010delo je 1991. godine i ubrzalo se u doba vladavine Narendre Modija. Ali za mnoge zemlje u Africi poslednja decenija 20. i prva decenija 21. veka bile su obele\u017eene niskim, neretko negativnim rastom po glavi stanovnika, zbog \u010dega su ove zemlje dodatno zaostale za ostatkom sveta.<\/p>\n<p>Uspon Kine i iznenadna potreba zapada da se suprotstavi kineskom uticaju suo\u010davaju nas s neprijatnom \u010dinjenicom: Sjedinjene Dr\u017eave i Evropa nemaju jasnu filozofiju razvoja i na njoj utemeljene lekcije koje bi se mogle primeniti u drugim zemljama. Ako bi ministar neke siroma\u0161ne zemlje zatra\u017eio savet od ameri\u010dkih diplomata ili ekonomista kako da ubrza razvoj u svojoj zemlji, verovatno bi dobio samo dosadno predavanje o ljudskim pravima, borbi protiv korupcije, slobodi \u0161tampe i tako dalje.<\/p>\n<p>To su sve pohvalni ciljevi. Ali za njihovo ostvarivanje potrebne su dugoro\u010dne institucionalne reforme koje se mogu sprovesti jedino konzistentnom primenom odgovaraju\u0107ih politika tokom perioda od nekoliko decenija. Takva predavanja nisu od koristi kada treba re\u0161avati urgentne probleme velikog broja zemalja s malim ili srednjim dohotkom, probleme kao \u0161to su pokretanje ekonomskog razvoja u udaljenim regionima, zapo\u0161ljavanje diplomiranih studenata ili suzbijanje kriminala izazvanog lo\u0161om ekonomskom situacijom. Ponu\u0111ene lekcije ne mogu se primeniti na terenu, potrebno im je mnogo vremena da donesu rezultate i ne prate ih sredstva potrebna za implementaciju. Vlade ve\u0107ine zemalja u razvoju verovatno bi vi\u0161e volele manje predavanja, a vi\u0161e novca.<\/p>\n<p>Sre\u0107om po Sjedinjene Dr\u017eave, ni Kina nema koherentan i konzistentan skup saveta koje mo\u017ee ponuditi slabije razvijenim zemljama. Ekonomski uspon Kine nije bio rezultat dobro promi\u0161ljenih politika koje bi Peking mogao objediniti u \u201epaket\u201c koji \u0107e ponuditi zemljama u razvoju. Umeto toga, Kina se kretala heuristi\u010dkom putanjom, napipavaju\u0107i put kroz brojne poku\u0161aje i pogre\u0161ke, da bi najzad identifikovala i primenila dobre politike i eliminisala one lo\u0161e. Ovaj proces se odvijao pod veoma osobenim uslovima koji su verovatno jedinstveni za Kinu: decentralizovane regionalne uprave dobile su slobodu da eksperimenti\u0161u, znaju\u0107i da \u0107e centralna uprava na kraju izabrati uspe\u0161ne modele i nagraditi njihove kreatore.<\/p>\n<p>U kineskom sistemu razvoj infrastrukture se vrlo brzo nametnuo kao jedna od najdelotvornijih politika. Po\u010detkom 2000-ih godina u Kini nije bilo brzih vozova. Danas Kina ima najve\u0107u mre\u017eu brzih vozova na svetu sa vi\u0161e od 24.850 milja postavljenih pruga. Kapacitet teretnih vozova koji povezuju Kinu i Evropu (prolaze\u0107i kroz tranzitne destinacije, uklju\u010duju\u0107i Kazahstan i Rusiju) rastao je po godi\u0161njoj stopi od 70 odsto. Nedavna blokada Sueckog kanala pokazala je koliko su takve veze va\u017ene. Otuda nije iznena\u0111enje to \u0161to Kina u pregovorima sa zemljama u razvoju nagla\u0161ava zna\u010daj razvoja infrastrukture. Uz takvu preporuku Peking nudi i novac kroz inicijativu Pojas i put i Azijsku investicionu banku za infrastrukturu u kojoj Kina ima dominantnu ulogu. Manje razvijene zemlje cene \u010dinjenicu da im Kina nudi ne\u0161to opipljivo \u0161to \u0107e doneti ekonomsku korist kako u neposrednoj tako i u daljoj budu\u0107nosti. Tako\u0111e, Kina eksplicitno primenjuje politiku izbegavanja me\u0161anja u unutra\u0161nju politiku zemalja primalaca. Mnoge zemlje radije biraju kineski pristup umesto onoga \u0161to nude Sjedinjene Dr\u017eave \u2013 prvo, zato \u0161to ovaj pristup ne dovodi u pitanje njihov politi\u010dki sistem, i drugo, zato \u0161to im osigurava br\u017ei ekonomski rast. U pore\u0111enju s Va\u0161ingtonom Peking nudi vi\u0161e novca i manje predavanja.<\/p>\n<p>Ako zapadne zemlje i naro\u010dito Sjedinjene Dr\u017eave \u017eele da se nadme\u0107u sa Kinom za naklonost zemalja u razvoju, moraju odustati od don kihotovskog zagovaranja institucionalnih reformi dok istovremeno osu\u0111uju svaki poku\u0161aj me\u0161anja dr\u017eave u ekonomski razvoj. Sjedinjene Dr\u017eave moraju pripremiti privla\u010dniju ponudu koja \u0107e uklju\u010divati isporuku opipljivih dobara u obliku dobrih starih brana, elektri\u010dnih mre\u017ea (manje od polovine stanovnika Afrike ima pristup elektri\u010dnoj mre\u017ei), sistema vodosnabdevanja i kanalizacije, pa i investicija u preradu ili proizvodnju. Mo\u017ee se investirati i u obrazovanje, zdravstvo, ure\u0111enje gradova, be\u017ei\u010dne mre\u017ee ili direktne gotovinske transfere u onim segmentima populacije koji se za to kvalifikuju. Va\u017eno je da projekti u koje Sjedinjene Dr\u017eave investiraju unose vidljiva pobolj\u0161anja u svakodnevni \u017eivot lokalnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n<p>Na tragu stare izreke da je opona\u0161anje najiskreniji oblik laskanja, ameri\u010dki predsednik Joe Biden nedavno je izneo ideju da bi ameri\u010dke kompanije mogle pokrenuti me\u0111unarodni projekat infrastrukturnog razvoja u Africi, Aziji i Ju\u017enoj Americi. Administracija jo\u0161 nije formulisala potrebne politike, ali ako to zna\u010di da \u0107e se Sjedinjene Dr\u017eave vratiti investicijama u \u201eciglu i malter\u201c, to jest, \u201edokove, puteve, pruge i be\u017ei\u010dne mre\u017ee\u201c, to je dobar znak. Sjedinjene Dr\u017eave ne mogu se nadmetati s Kinom u svemu, ali u brojnim oblastima Amerika ima tehnolo\u0161ku prednost ili je kvalitet njenih proizvoda superioran.<\/p>\n<p>Kao i 80-ih godina, zbivanja na unutra\u0161njem i me\u0111unarodnom planu verovatno \u0107e se odvijati paralelno. Mnoge od unutra\u0161njih politika koje su nedavno najavili Joe Biden i njegova ministarka finansija Janet Yellen \u2013 u domenu infrastrukture, oporezivanja korporacija, dr\u017eavnog \u0161kolstva, pomo\u0107i za decu i tako dalje \u2013 o\u010digledno predstavljaju raskid s politikama koje su suvereno vladale poslednjih 40 godina. Ovo pomeranje otvara put i za preme\u0161tanje fokusa ameri\u010dkih politika u oblasti me\u0111unarodnog razvoja.<\/p>\n<p>Ako Kina i Sjedinjene Dr\u017eave zaista po\u010dnu da se takmi\u010de u izgradnji svetske infrastrukture, sve one zemlje koje su velike sile dugo zanemarivale ste\u0107i \u0107e znatno ve\u0107i uticaj. Mnoge od zemalja koje su nekada izvla\u010dile korist iz rivaliteta Sjedinjenih Dr\u017eava i Sovjetskog Saveza \u010dini\u0107e isto kada po\u010dne nadmetanje Sjedinjenih Dr\u017eava i Kine. Iz globalne perspektive, sna\u017eenje ovih zemalja je po\u017eeljan ishod. Ako se Sjedinjene Dr\u017eave i Kina budu nadmetale za njihovu podr\u0161ku, siroma\u0161ne zemlje \u0107e verovatno raspolagati sa vi\u0161e resursa, \u0161to bi trebalo da doprinese njihovom razvoju i smanjenju globalnog siroma\u0161tva. I mada hladni rat izme\u0111u Kine i Sjedinjenih Dr\u017eava iz geopoliti\u010dke perspektive nije po\u017eeljan, ovakav razvoj doga\u0111aja mogao bi imati i dobru stranu, ako \u0107e to doprineti ekonomskom rastu u afri\u010dkim zemljama koje nisu samo najsiroma\u0161nije nego bele\u017ee i najbr\u017ei rast broja stanovnika. Rivalitet Kine i Sjedinjenih Dr\u017eava mogao bi imati funkciju sli\u010dnu onoj koju je u 20. veku u Aziji imala utakmica izme\u0111u kapitalizma i komunizma. Ali zapad mora prethodno dobro razmisliti o tome kako bi njegove aktivne dr\u017eavne politike mogle ubrzati razvoj u siroma\u0161nim zemljama. Sjedinjene Dr\u017eave moraju odustati od pristupa utemeljenog na \u201emekom\u201c razvoju institucija i gra\u0111anskog dru\u0161tva i prihvatiti \u201etvr\u0111i\u201c pristup \u010diji se uspeh meri time koliko brzo i koliko se direktno uti\u010de na materijalni standard \u017eivota lokalnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/nadmetanje-velikih-sila-i-zemlje-u-razvoju\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener noreferrer\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako Kina i Sjedinjene Dr\u017eave zaista po\u010dnu da se takmi\u010de u izgradnji svetske infrastrukture, sve one zemlje koje su velike sile dugo zanemarivale ste\u0107i \u0107e znatno ve\u0107i uticaj.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284381,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-329289","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329289","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=329289"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329289\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":329290,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/329289\/revisions\/329290"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284381"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=329289"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=329289"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=329289"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}