{"id":328920,"date":"2021-09-28T07:35:04","date_gmt":"2021-09-28T05:35:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=328920"},"modified":"2021-09-28T07:35:19","modified_gmt":"2021-09-28T05:35:19","slug":"jebo-zastavu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/09\/28\/jebo-zastavu\/","title":{"rendered":"Jebo zastavu"},"content":{"rendered":"

Autor: Viktor Ivan\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

U uvodniku Privrednika, koji je objavljen kao prilog u pro\u0161lome broju Novosti, Olivera Radovi\u0107 je pod naslovom “Zastava” svesrdno podr\u017eala apel Aleksandra Vu\u010di\u0107a, predsjednika Srbije, da se slo\u017eno i pompozno proslavi novoustanovljeni “Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave” (15. septembra), te pozdravila “pozivanje svih Srba, ma gde \u017eiveli, da se pridru\u017ee obele\u017eavanju praznika”, tako \u0161to \u0107e istaknuti nacionalne zastave na prozore, balkone, krovove, bandere, retrovizore i sli\u010dno.<\/p>\n

Javnosti u “dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije” zbog takve slavljeni\u010dke navade nikako ne bi trebale biti uznemirene, smatra Olivera Radovi\u0107 \u2013 ina\u010de glavna urednica portala Srpskog privrednog dru\u0161tva Privrednik \u2013 nikome ta kolektivna demonstracija privr\u017eenosti ne bi smjela smetati, niti itko normalan ima razloga da to shvati kao provokaciju, “kao da je nedajbo\u017ee re\u010d o paljenju tu\u0111ih, a ne o skidanju pra\u0161ine i izno\u0161enju iz podruma zaborava svoje sopstvene, po svakom redu i zakonu primerene trobojke”.<\/p>\n

Prete\u017eni dio teksta nije vrijedan osvrta, ali sam njegov kraj \u2013 u kojem autorica postavlja jedno “jednostavno pitanje”, i to u slavodobitnome tonu, kao da se nije\u010dni odgovor na isporu\u010deni upit podrazumijeva, barem kod onih koje \u0107emo smatrati “normalnima” \u2013 ipak privla\u010di pa\u017enju. A glasi ovako:<\/p>\n

“Sve rasprave na ovu temu mogu se svesti na jednostavno pitanje: Da li je po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja jednako nacionalizmu? U bilo kojoj balkanskoj dr\u017eavi i u bilo kom univerzumu. Bez ‘ali’.”<\/p>\n

Oliveru Radovi\u0107 najbolje je odmah suo\u010diti s jednostavnim odgovorom: da, svako je “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja jednako nacionalizmu”! Bez “ali”, u bilo kojoj dr\u017eavi na Balkanu i u bilo kojem “univerzumu”. \u0160tovi\u0161e, jedini operativni smisao nacionalisti\u010dke ideologije jest da iznudi “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja”. Nacionalizam, kao “lijepak zajednice”, zapravo i ne \u010dini ni\u0161ta drugo osim \u0161to zadaje, verificira i utjeruje u kosti “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja”.<\/p>\n

Ukoliko je pak autorici potvrdan odgovor na njeno jednostavno pitanje nezamisliv, ukoliko ona dr\u017ei da puko “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja” ne mo\u017ee imati nikakve veze s nacionalizmom \u2013 a o\u010dito je tako, jer je pitanje i postavila radi toga da ona nadra\u017eena javna mnijenja u “dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije” proka\u017ee u njihovu apsurdu \u2013 to je samo znak da je nacionalisti\u010dka ideologija polu\u010dila o\u010dekivane rezultate i ispunila svoju svrhu, naime ra\u0161irila uvjerenje kako je “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja” ne\u0161to prirodno i samorazumljivo, ne\u0161to \u0161to ima \u010diniti rutinu na\u0161e svakodnevice, te ne mo\u017ee biti “jednako nacionalizmu”.<\/p>\n

Na \u017ealost Olivere Radovi\u0107, nema ni\u010dega prirodnog u “po\u0161tovanju zastave i nacionalnih obele\u017eja”. Tu je ama ba\u0161 sve umjetno. Iskazivati pijetet (ili gajiti neke suptilnije osje\u0107aje) prema trobojnoj krpi, makar ona bila ukra\u0161ena kakvim dvoglavim ki\u010dem, ili pokorno ustajati na zvuke himne, \u010dak je prili\u010dno bizarno i komi\u010dno. Te \u017eivotne prakse ne spadaju ni u kakve prirodne ljudske reakcije, niti su posljedice djelovanja nagona, osim ako i poslu\u0161nost ne svrstamo u nagon. U mom slu\u010daju, recimo \u2013 \u0161to mo\u017eda treba pripisati i poznim godinama \u2013 kada se postavi izbor izme\u0111u ne\u010dijih svje\u017ee opranih ga\u0107a koje se su\u0161e na balkonskome \u0161triku i hrvatske zastave koja vijori na jarbolu, simpatije automatski lete prema ga\u0107ama. Neusporedivo ih vi\u0161e respektiram od sve\u010dano izvje\u0161ena komada platna s privremenim dezenom.<\/p>\n

Ho\u0107u re\u0107i: “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja” je ishod procesa pripitomljavanja i discipliniranja, procesa dresure i kolektivne obuke, a taj proces \u010dini samu bit nacionalizma. On, s druge strane, nije nikakav autonomni fenomen, nikakva s neba padaju\u0107a \u010darolija koja zaposjeda ljudske du\u0161e, nego ga regulira dr\u017eavna sila, sa svojim birokratskim aparatom i ideolo\u0161kim pogonom.<\/p>\n

Pi\u0161u\u0107i prije vi\u0161e godina o robotiziranju voljena pu\u010danstva pomo\u0107u himne (radilo se, uzgred budi re\u010deno, o “Lijepoj na\u0161oj”) jedan je marginalni analiti\u010dar primijetio da “nacionalizam u svome operativnom izdanju i nije ni\u0161ta drugo nego kontinuirano i birokratski poduprto variranje stilskih figura kroz koje \u0107e se provjeravati masovna odanost obogotvorenoj dr\u017eavi za koju, kada prilike isko\u010de iz rutine, vrijedi oduzeti ne\u010diji \u017eivot, ili \u017ertvovati vlastiti, ili poduzeti kakvu sli\u010dnu svinjariju”.<\/p>\n

U konkretnome slu\u010daju \u0161to zaokuplja pa\u017enju Olivere Radovi\u0107, dru\u0161tvena organizacija kojoj treba demonstrativno iskazati lojalnost \u2013 tako \u0161to \u0107e Srbi, “ma gde \u017eiveli”, oka\u010diti nacionalne zastave na prozore, balkone i sl. \u2013 zove se Republika Srbija, \u010diji je predsjednik i uputio blagdanski apel. Ve\u0107 sam naziv re\u010denoga praznika \u2013 “Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave” \u2013 dovoljno je tragikomi\u010dan (mada ne i neuobi\u010dajen, “u bilo kom univerzumu”) da biva jasno kako sredi\u0161nji pojam (“sloboda”) mo\u017ee biti samo ugu\u0161en u sendvi\u010du kojim ga nemilosrdno priti\u0161\u0107u prvi i zadnji.<\/p>\n

No bla\u017eena je naivnost uvodni\u010darke Privrednika kada \u2013 dok cijelom tom paket-aran\u017emanu upu\u0107uje srda\u010dan novinski aplauz, dok marno “skida pra\u0161inu” s omiljene zastave i sve\u010dano je vadi iz “podruma zaborava” \u2013 \u010dvrsto vjeruje kako time ne daje doprinos zahuktaloj nacionalisti\u010dkoj ofenzivi Aleksandra Vu\u010di\u0107a i kako nije talac srpstva kao gologa sredstva manipulacije vlastodr\u017eaca. Ili je ipak rije\u010d o hipokriziji?<\/p>\n

Zbog toga, dodu\u0161e, ne mora biti osobito zlovoljna: sli\u010dno stoje stvari sa svim zastavama, mnogim dr\u017eavama, brojnim politi\u010dkim vo\u0111ama i njihovim medijskim poslugama, kako na Balkanu, tako i u “univerzumima”. Svi krotko ustajemo na zvuke himne, slu\u017eimo se paso\u0161ima s karakteristi\u010dnim grbovima i nijemo prolazimo kraj spomenika \u010duvenim kolja\u010dima postavljenim na gradskim trgovima. Karirana Hrvatska mo\u017ee poslu\u017eiti kao uzoran primjer da buktanje strasti i riganje vatre ne samo \u0161to nije jedina, nego ni presudna manifestacija nacionalizma. Sini\u0161a Male\u0161evi\u0107 o tome je napisao cijelu knjigu (“Dr\u017eave-nacije i nacionalizmi”) u kojoj izme\u0111u ostaloga veli:<\/p>\n

“Usuprot popularnim gledi\u0161tima koja nacionalizam asociraju s agresivnim emocionalnim ispadima, ba\u0161 ta institucionalna rutina niskog intenziteta odr\u017eava nacionalisti\u010dku ideologiju na \u017eivotu i u formi. Snaga nacionalizma ne po\u010diva na pu\u0161\u010danoj cijevi niti na permanentnoj nasilnoj mobilizaciji. Naprotiv, njegova svemo\u0107 proizlazi iz organizacijski i ideolo\u0161ki artikulirane navike i trivijalnosti.”<\/p>\n

Kada dakle Privrednik, plasiran kao prilog u pro\u0161lim Novostima, u svojem uvodniku zastupa stav da “po\u0161tovanje zastave i nacionalnih obele\u017eja”, kao i “pozivanje svih Srba, ma gde \u017eiveli, da se pridru\u017ee u obele\u017eavanju praznika” i ponosno ma\u0161u trobojkama, ni u kojem slu\u010daju ne mo\u017ee biti “jednako nacionalizmu”, upravo je takav gard \u2013 gdje se sam poziv na anga\u017eman unaprijed opskrbljuje poricanjem istinske svrhe tog anga\u017emana \u2013 savr\u0161eno uklopljen u nacionalisti\u010dku propagandu Vu\u010di\u0107eva re\u017eima, koji se u zadnje doba sve \u017eustrije odaje mobilizaciji Srba “u regionu”.<\/p>\n

Niti je rutina bezopasna, niti je banalnost benigna. A ispod olovnoga neba nacionalisti\u010dke ideologije prostire se \u0161iroki dijapazon boji\u0161ta na kojima se vode odsudne bitke za obranu himere “nacionalnog identiteta”, hrvatskoga, srpskog ili bilo kojeg. Od sakraliziranja nacionalnog jezika, preko \u010di\u0161\u0107enja nacionalne kulture, veli\u010danja na\u0161eg juna\u0161tva, naricanja nad na\u0161im \u017ertvama, mitologiziranja na\u0161e dr\u017eavnosti, pa do lansiranja fotografija po dru\u0161tvenim mre\u017eama na kojima se politi\u010dari grle s popovima i razmjenjuju iskaze privr\u017eenosti, promoviraju\u0107i valjda ne\u0161to poput hristospolne zajednice.<\/p>\n

Nije na meni da se mije\u0161am, no ipak bih preporu\u010dio ne\u0161to le\u017eerniji odnos prema nametnutim simboli\u010dkim nedodirljivostima koje slu\u017ee utjerivanju u tor i nacionalizaciji svakodnevice. Na primjer: Jebo zastavu, kako hrvatsku, tako i srpsku! I na Balkanu i u “univerzumima”. Odnosno: Jebo nacionalizam! Izme\u0111u onih opranih ga\u0107a \u0161to se su\u0161e na \u0161triku i zastave koja ponosno vijori na jarbolu, daleko je mudrije iskazati po\u0161tovanje rublju. Te izvje\u0161ene ga\u0107e, naime, ljudi \u0107e sigurno upotrijebiti, dok izvje\u0161ena zastava daje do znanja da \u0107e ljudi sigurno biti upotrijebljeni.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izme\u0111u svje\u017ee opranih ga\u0107a \u0161to se su\u0161e na balkonskome \u0161triku i zastave koja ponosno vijori na jarbolu, daleko je mudrije iskazati po\u0161tovanje rublju. Te izvje\u0161ene ga\u0107e, naime, ljudi \u0107e sigurno upotrijebiti, dok izvje\u0161ena zastava daje do znanja da \u0107e ljudi sigurno biti upotrijebljeni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-328920","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328920","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=328920"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328920\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":328924,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328920\/revisions\/328924"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=328920"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=328920"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=328920"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}