U toku je upravo ovakav konkurs za \u010dak 20 vr\u0161ilaca du\u017enosti generalnih direktora u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, a ranije su ih ogla\u0161avali i Ministarstvo javne uprave, digitalnog dru\u0161tva i medija, kao i Ministarstvo kapitalnih investicija.<\/p>\n
Prvo i osnovno pitanje koje se name\u0107e je za\u0161to ova ministarstva nijesu pravovremeno ispunila svoje zakonske obaveze i stvorila uslove da se sprovede zakonom propisana procedura sprovo\u0111enja javnog konkursa. Podsje\u0107amo da zakon uop\u0161te ne prepoznaje institut \u201ekonkursa\u201c za pozicije vr\u0161ilaca du\u017enosti, ve\u0107 isklju\u010divo proceduru javnog konkursa za starje\u0161ine organa i visoko-rukovodni kadar, u koji spadaju i generalni direktori i sekretari u ministarstvima. Vr\u0161ioci du\u017enosti se odre\u0111uju na period od najdu\u017ee \u0161est mjeseci, i samim tim predstavljaju prelazna rje\u0161enja do imenovanja u punom mandatu.<\/p>\n
Uvo\u0111enjem nepotrebnih v.d. stanja, podsti\u010de se politizacija ovih pozicija, i one se dodatno destabilizuju, u kontekstu u kojem je sama Vlada\u00a0 u februaru ove godine ukazala da \u201czna\u010dajan odliv ekspertskog kadra iz pregovara\u010dke strukture mo\u017ee nepovoljno uticati na dinamiku ispunjavanja obaveza iz pregovara\u010dkog procesa\u201c.<\/p>\n
Podsje\u0107amo da je djelimi\u010dni kadrovski plan za ministarstva i slu\u017ebe Vlade usvojen krajem jula ove godine, ali da uprkos svim ka\u0161njenjima u dono\u0161enju bud\u017eeta i reorganizaciji javne uprave, ovaj dokument nije obuhvatio 21 organ i \u010detiri ministarstva: unutra\u0161njih poslova, odbrane, finansija i socijalnog staranja, i prosvjete, nauke, kulture i sporta. Zakon, na drugoj strani, propisuje da se mogu popunjavati samo ona radna mjesta za kojima je potreba iskazana kroz kadrovsko planiranje. Posljedica je da zapo\u0161ljavanje na slu\u017ebeni\u010dkim pozicijama u ovim institucijama ne mo\u017ee da se sprovodi po procedurama Zakona o dr\u017eavnim slu\u017ebenicima i namje\u0161tenicima, koji podrazumijeva obavezu raspisivanja konkursa i provjeru sposobnosti i kompetencija.<\/p>\n
Umjesto da rade na kadrovskom planiranju i trajnijem popunjavaju rukovode\u0107ih pozicija, pojedina ministarstva su raspisala konkurse za pozicije vr\u0161ilaca du\u017enosti. S ozbirom na to da se raspisuju \u010dak i deset mjeseci nakon formiranja Vlade, ovakvi konkursi vi\u0161e su pokazatelj lo\u0161eg upravljanja, nego navodne transparentnosti i otvorenosti. Ovakva kadrovska rje\u0161enja su privremena, pa resurse treba usmjeriti na iznala\u017eenje trajnijih rje\u0161ena, u punom mandatu i u skladu sa zakonom.<\/p>\n
Transparentnost je tako\u0111e upitna, jer je za\u0161tita li\u010dnih podataka kandidata i kandidatkinja koji u\u010destvuju u jednoj pravno neregulisanoj proceduri naro\u010dito osjetljiva tema. Potvrda toga je i \u010dinjenica da osim zbirnih informacija o broju kandidata i kandidatkinja, prijavljenih za pozicije vr\u0161ilaca du\u017enosti u Ministarstvu javne uprave, digitalnog dru\u0161tva i medija, javnost nije do sada dobila vi\u0161e informacija o ovim konkursima.<\/p>\n
Ukazujemo i da nedavno usvojeni djelimi\u010dni kadrovski plan nije zna\u010dajnije odsko\u010dio u kvalitetu od ranijih kadrovskih planova, pa je izostalo detaljno obrazlo\u017eenje na \u010demu su zasnovane iskazane potrebe za 139 zaposlenih. Time je Vlada potvrdila da za sada nije spremna da institut kadrovskog planiranja iskoristi kao mehanizam prijeko potrebne optimizacije javne uprave.<\/p>\n
Milena Muk<\/strong><\/p>\n Institut alternativa<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u2018Ad hoc\u2019 i neregulisani konkursi za pozicije vr\u0161ilaca du\u017enosti u ministarstvima nepotrebno odla\u017eu sprovo\u0111enje javnih konkursa u skladu sa zakonom i smanjuju upravlja\u010dku odgovornost u ministarstvima. Rukovodni kadar u v.d. stanju podlo\u017eniji je uticajima zbog nesigurnosti svog polo\u017eaja i zaposlenja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":322481,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-328042","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328042","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=328042"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328042\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":328043,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328042\/revisions\/328043"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/322481"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=328042"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=328042"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=328042"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}