Nakon zemljotresa 1979. godine struka je rekla sve. Identifikovani su rasjedi du\u017e Crne Gore, a posebno primorja kao zone sa IX stepenom seizmi\u010dkog inteziteta, gdje je bila preporuka da se ne gradi du\u017e rasjeda \u2013 \u0161to nije ispo\u0161tovano \u2013 posebno u Budvi. Dobili smo gra\u0111evinski fakultet na kom se, osim onog u Skoplju, izu\u010davalo aseizmi\u010dko projektovanje. Imali smo iskustvo koje je trebalo da poslu\u017ei da se pripremimo za isto naredni put. Ostali smo u teoriji.<\/p>\n
Struka je rekla svoje \u2013 ne treba graditi objekte koji su u svojoj osnovi asimetri\u010dni, poput nekada\u0161njeg hotela Tamaris, koji je imao prilikom zemljotresa 1979. godine o\u0161te\u0107enja na stubovima zbog torzionog efekta, kao i dijagonalne pukotine nastale smicanjem (kasnije je poru\u0161en od strane firme g-dina Brkovi\u0107a koji je imao stepen seizmi\u010dkog inteziteta u Herceg Novom XII po MCS skali \u2013 \u0161to generalno zna\u010di mijenjanje geografije, a podvodi pod totalnim uni\u0161tenjem). Danas umjesto preporuka aseizmi\u010dkog projektovanja imamo klasi\u010dni uticaj arhitektonske struke gdje je vizuelno primat, a u interesu investitorske urbanizacije. Ni dalje o\u010digledno nije jasna pouka \u2013 objekti se grade da bi izdr\u017eali projektovani stepen seizmi\u010dkog inteziteta i ta\u010dka.<\/p>\n
Zemljotres od 1979. godine je bio jak<\/strong> – IX stepen po MCS skali u epicentrlnoj zoni \u2013 na jadranskoj dislokaciji u moru, na potezu od Ulcinja do Bokokotorskog zaliva, gdje je pomjeranje rasjeda bilo 80 cm vertikalno. I bio je april i bila je nedjelja. I sa vi\u0161e od 100 \u017ertava treba da promislimo \u2013 \u0161ta da je bio ponedjeljak i djeca u sru\u0161enim \u0161kolama? Ili \u0161ta da je bio jul i turisti u hotelima? Boka je imala primjere likvifakcije \u2013 klju\u010danja tla, \u0161to je bilo blizu X po MCS skali. Sam zemljotres je bio specifi\u010dan jer je inicijalni hipocentar bio ju\u017eno od Ulcinja \u2013 inicijalna ta\u010dka, nakon \u010dega je pao stijenski blok gdje je od inicijalne ta\u010dke do Boke napravljena epicentralna zona du\u017e cijelog crnogorskog primorja. Vazda li smo mimo svijeta!<\/p>\n Lakmus papir gra\u0111evinarstva su zemljotresi. Hotel Slavija u Budvi je samo slo\u017eio horizontalne konstruktivne elemente jedan na drugi i jeste primjer apsolutne kataklizme u dijelu mogu\u0107ih \u017ertava da se zemljotres desio u julu. Da ne pominjem da su stari gradovi poput Kotora, Budve i Ulcinja bili u tom trenutku potpuno otpisani. Stari grad Bar ne pominjem jer je umro onda kada su ga crnogorci oslobodili i od tada nije \u017eivi grad. A jeste personifikacija ne\u010dega \u0161to se zove dilema \u2013 da li je svaka sloboda \u2013 sloboda?<\/p>\n U Budvi su registrovana tri mikrorsjeda, a jedan je na potezu Slovenske pla\u017ee, gdje je struka defiinsala maksimalnu spratnost od tri eta\u017ee. To je na po\u010detku ispo\u0161tovano, a kasnije se de\u0161ava pretvaranje Budve u karijes ako je pogledate s Markovi\u0107a. Imamo sve \u2013 i stru\u010dnjake aseizmi\u010dkog projektovanja i urbaniste i cijelu struku koja je mogla da bude primjer kao u Japanu. Za\u0161to nije? Koliko je ko\u0161tao dodatni sprat da ga planer ucrta mimo predvi\u0111ene tri eta\u017ee, a gdje smo do\u0161li do solitera upravo tamo gdje ne smiju da budu? To znaju planeri iz Beograda i investitori iz Budve. A bi\u0107e da \u0107emo svi da saznamo \u0161ta je struka onog trenutka kada se zemljotres ponovi. \u017divimo u dr\u017eavi u kojoj se za zgrade kolektivnog stanovanja pro forme prave elaborati geotehni\u010dke nosivosti tla uz primjedbu da ni jedna konstrukcija koja je na rasjedu ne mo\u017ee da izdr\u017ei projektovani stepen seizmi\u010dkog inteziteta. Pa i u novoj vlasti, ako se dohvatimo struke, na \u010delu imamo \u010dovjeka koji je prekr\u0161io sva pravila i da se Biblijskim jezikom izrazim, jer je to sad IN \u2013 odrekao se sina prije prvog pijetla.<\/p>\n Te 1979. smo \u017eivjeli u SFRJ. Imali smo osim JNA i Civilnu za\u0161titu i teritorijalnu odbranu. Svaki gra\u0111anin je u vanrednoj situaciji znao mjesto odziva. Tada su gra\u0111ani obu\u010davani i da pru\u017ee prvu pomo\u0107 unesre\u0107enima. Imali smo jake firme sa gra\u0111evinskom mehanizacijom i mogli smo da dejstvujemo u svakom gradu. Dobili smo brzu pomo\u0107 – kako zajednice u kojoj smo bili \u00a0– SFRJ (izvan Crne Gore), tako i me\u0111unarodnih subjekata. Tada smo bili spremni da, prije svega u Crrnoj Gori po\u010dnemo borbu sa jednom takvom vanrednom situacijom odmah.<\/p>\n Zemljotres ne mo\u017eemo predvidjeti, ali mo\u017eemo posmatrati njegovo istorijsko kretanje u zoni u kojoj \u017eivimo. Recimo da je Dubrovnik u periodu od 1451. do 1516. godine imao pet zemljotresa sa IX stepenom MCS skale.<\/p>\n Danas nemamo ni\u0161ta kao odgovor na vanredne situacije. Slu\u017ebe koje se bave vanrednim situacijama su bile fiktivne za 30 godina dementorstva DPS, a nema naznaka ni kod nove vlasti da se bave pitanjima mogu\u0107ih vanrednih situacija. Slu\u017ebe postoje na papiru. Njihova snaga se vidjela u poplavama u Zeti i za Nu\u0161i\u0107a nevjerovatnoj borbi protiv snijega u Podgorici – kada su prikazivali mehanizaciju za \u010di\u0161\u0107enje snijega, kroz mehanizaciju koja je za potpuno druge radove. Sli\u010dno kao kada bi snagom uma vr\u0161ili hiru\u0161ku operaciju\u2026. Ili glumili dok se snijeg ne otopi. Gotovo svake godine po\u017eari uni\u0161te vrijednost makar jednog kanadera, dok nam se neopremljeni vatrogasci bore s po\u017earima, a njihova borba dobija epske razmjere \u2013 ali ne i opremu. Avioni koji su u slu\u017ebi ga\u0161enja po\u017eara izgledaju kao mrav kod Solomona, ali taj mrav je gra\u0111anin, a Solomoni treba da obezbijede uslove da nam bogatstva ne gore svakog ljeta. Vatrogasci daju sve od sebe \u2013 politikantski politi\u010dari \u010dekaju da padne ki\u0161a i konstatuju da su zadovoljni.<\/p>\n Ga\u0111ani u regularnim uslovima ne znaju da pru\u017ee unesre\u0107enom na ulici prvu pomo\u0107, a kamoli u uslovima zemljotresa iz 1979. godine da se pona\u0161aju adekvatno. Danas nema SFRJ, ni mo\u0107nih gra\u0111evinskih ma\u0161ina po gradovima, koje su bile anga\u017eovane u spasavanju iz ru\u0161evina , kao firmi Prvoborac<\/em> iz Herceg Novog, GP Crna Gora<\/em> iz Nik\u0161i\u0107a, OGP<\/em> iz Podgorice i drugih, ma\u0161ina Radoja Daki\u0107a<\/em>, kompletnih timova Civilne za\u0161tite po op\u0161tinama, JNA. Danas ostade samo BEMAX.<\/p>\n Nakon toliko godina od zemljotresa koji je trebao da nas okrene u smjeru spremnosti za naredni koji predstoji, kao sistem smo u debelom minusu. Sve se svodi na ne\u0107e se desiti. A ako se desi – gleda\u0107emo o\u017ealo\u0161\u0107ene politi\u010dke prvake koji \u0107e od tragedije za \u010dije su posljedice odgovorni svojim neradom, napraviti pri\u010du o posljedici za koju je tragedija postala politi\u010dka propaganda. Kao i kod ratova u kojima su tako krvavo u\u010destvovali.<\/p>\n Japan je reper za spremnost na zemljotres i to je trebalo da postane uzor nama ve\u0107 16. aprila 1979. godine. Ljudima iz struke jeste. Ali struka nije politika.<\/p>\n Kad se dasi \u00ad\u2013 struka \u0107e opet da bude u zape\u0107ku. Objekti koji su u Podgorici pozitivno odreagovali na zemljotres 1979. su u narednom periodu dijelom potkopani i sa naru\u0161enim konstruktivnim elementima i stabilno\u0161\u0107u zbog poslovnih prostora koji su formirani bez dozvole. Period s po\u010detka devedesetih je bio bez kontrole struke \u2013 posebno u Budvi. Autoru teksta je nu\u0111eno vi\u0161e puta da zadovolji formu – potpisuju\u0107i dokumentaciju jednog od investitora u Budvi, bez izlaska na gradili\u0161te za vrlo primamljiv novac, \u0161to je sa njegove strane odbijeno \u2013 ali jeste prikaz zakonskih anomalija gdje je u gra\u0111evinarstvu sve mogu\u0107e \u2013 pa i zadovoljavanje forme bez su\u0161tine.<\/p>\n A u Turskoj su u zemljotresima sru\u0161ene nove zgrade.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Predrag Miloradson Nikoli\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":3330,"featured_media":264475,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-326989","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326989","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3330"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=326989"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326989\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":326995,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326989\/revisions\/326995"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/264475"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=326989"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=326989"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=326989"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}