{"id":326075,"date":"2021-08-23T08:25:21","date_gmt":"2021-08-23T06:25:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=326075"},"modified":"2021-08-23T08:25:21","modified_gmt":"2021-08-23T06:25:21","slug":"kapitalna-kriza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/23\/kapitalna-kriza\/","title":{"rendered":"Kapitalna kriza"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

U kojem smislu \u0107e pandemija koronavirusa i druge nesre\u0107e koje su nas zadesile promijeniti prirodu kapitalizma kakvu ve\u0107 desetlje\u0107ima poznajemo? I ho\u0107e li uop\u0107e? Kapitalizam iz perspektive samorazumijevanja periodi\u010dno upada u krize, ali iz marksisti\u010dke perspektive on jest kriza, od svog po\u010detka pa do predvidivog kraja. Prisustvujemo li i mi sada jednom kraju? Ako ve\u0107 ne kapitalizma, a ono oblika u kojem smo ga poznavali? Drugim rije\u010dima, prisustvujemo li kraju neoliberalnog kapitalizma? Razni marksisti ne sla\u017eu se oko odgovora na to pitanje. Tako npr. ameri\u010dki politi\u010dki geograf i teoreti\u010dar marksizma David Harvey govori o svojevrsnom kraju neoliberalizma. Uz tu konstataciju dodaje opreznu primjedbu da je te\u0161ko spoznati svoje vrijeme u trenutku kada se ono doga\u0111a. Njemu je, ka\u017ee, trebalo dvadeset i pet godina od pojave neoliberalizma u 1980-ima i ranije, personificirane u politi\u010darima kao \u0161to su bili Ronald Reagan i Margaret Thatcher, pa da 2005. napi\u0161e svoju knjigu o “kratkoj povijesti” toga fenomena.<\/p>\n

No neke stvari su sigurne. Ako govorimo kako je neoliberalna “revolucija” bila odgovor kapitalizma na svoje imanentne suprotnosti, kako su je poveli neokonzervativci, da bi je potom u\u010dvrstili nazoviljevi\u010dari kao \u0161to je bio demokrat Bill Clinton u SAD-u i laburist Tony Blair u Velikoj Britaniji, onda mo\u017eemo re\u0107i da je u tim danima taj pomak nai\u0161ao na dosta \u0161iroko odobravanje stanovni\u0161tva njime pogo\u0111enih zemalja. Naravno da je bilo i otpora, naro\u010dito u onih koji su odmah osjetili njegovu \u017eeljeznu ruku, kao \u0161to su bili kontrolori leta u Americi ili rudari u Britaniji. No javno mnijenje shva\u0107alo je te promjene ako ve\u0107 ne kao ugodne, onda u svakom slu\u010daju kao nu\u017ene. Ho\u0107emo re\u0107i da je neoliberalna agenda imala svoje trenutke hegemonije, kada su i dijelovi radni\u010dke klase povjerovali u njezinu iscjeliteljsku mo\u0107. Jer ona, uz sve ostalo, ima i zavodljivu crtu, koja danas izmi\u010de identitetskim politikama u dobrom dijelu civilnih dru\u0161tava, a to je da se stalno govori o slobodi. Od neoliberalizma mogu, naoko paradoksalno, profitirati i “sektori” kao \u0161to su feminizam, antirasisti\u010dke, ekolo\u0161ke i sli\u010dne politike. Individualizam, duboko ucijepljen u ta dru\u0161tva, davao je, a i danas daje otrovne plodove.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Ekonomisti se glo\u017ee oko toga je li ekonomski utjecaj virusa “\u0161ok ponude” ili “\u0161ok potra\u017enje”, no za nas je jasno da sve po\u010dinje ponudom, a ne potra\u017enjom, kako bi htjeli kejnzijanci<\/h2>\n

Sve je to po\u010delo u zemljama centra ranije, a u na\u0161oj poluperiferiji desetlje\u0107e i vi\u0161e kasnije, nekom vrstom nade u “narodni kapitalizam”. Pa ako i ne kanimo ba\u0161 svi postati poduzetnici, svi \u0107emo se pona\u0161ati kao da je na\u0161 \u017eivot na\u0161a “investicija”. U \u0161kolovanje, u uvijek bolje radno mjesto, u dionice vlastitog ili drugih poduze\u0107a koja su sva masovno privatizirana. Trebala nas je po glavi lupiti kriza 1980-ih, onda 1990-ih pa, nazovimo je, velika recesija 2008\/9., da bi entuzijazam stanovni\u0161tva po\u010deo spla\u0161njavati. Ljudi su, naro\u010dito oni koje se cini\u010dno naziva “radno ovisnim stanovni\u0161tvom”, neki prije, neki kasnije, a neki \u2013 pa tako i u nas \u2013 nisu ni do danas, po\u010deli uvi\u0111ati da oni od tog navodnog silnog poleta kapitalizma, \u0161irenja poduzetni\u010dke klime i sli\u010dnih pri\u010da nemaju ni\u0161ta. Dapa\u010de, da njihove nadnice stagniraju, da ljudi osiroma\u0161uju, ako imaju sre\u0107e postupno, a u nesre\u0107ama poput nezaposlenosti, tzv. osobnog bankrota i sli\u010dno, skokovito. S druge strane, financijski sektor, \u0161pekulativni kapital op\u0107enito, besramno se napumpavao, ne zato \u0161to ga vode posebno sposobni ljudi, nego zato \u0161to je dr\u017eava u svakoj cikli\u010dkoj krizi spa\u0161avala upravo njega. I dok su u frakcijama same kapitalisti\u010dke klase mali i nemo\u0107niji propadali, mo\u0107ni i veliki samo su se jo\u0161 vi\u0161e debljali. Danas to znamo kao frazu da \u0161iroki slojevi siroma\u0161nih postaju sve siroma\u0161nijima, a tanak sloj bogatih sve bogatijim. Pa je tako i u ovoj pandemiji.<\/p>\n

U takvoj situaciji entuzijazam i radni elan opadaju, ljudi postaju cini\u010dni, vide da se po\u0161tenim i upornim radom ne mo\u017ee uspjeti, pa tra\u017ee druge, vi\u0161e oportunisti\u010dke puteve. Sama ideologija, svom \u0161minkanju usprkos, odavno je izgubila na privla\u010dnosti. No to jo\u0161 ne zna\u010di da je nestala ili da je zamijenjena nekom drugom, boljom. Ne, stvari se zbog slabo artikuliranog otpora samo pogor\u0161avaju. Ono \u0161to je bila hegemonija postalo je gola dominacija, sila dr\u017eave i njezinih represivnih i ideolo\u0161kih aparata, koji postaju sve autoritarniji. Danas se ve\u0107 mnogi pitaju \u0161to je uop\u0107e ostalo od koncepta liberalne demokracije ako prisustvujemo tolikim izvanrednim stanjima, pojavi tolikih iznimaka u funkcioniranju dru\u0161tva i privrede kao obi\u010dno. Pojave poput pandemije Covida-19 ili klimatske promjene, pa onda tzv. migrantska kriza (interes za koju na spektakularan na\u010din ovih dana podgrijavaju vijesti o izbjeglicama iz Afganistana), sve to \u010dini se ljudima kao previ\u0161e nesre\u0107e odjednom, eda bi se svi ti fenomeni mogli objasniti kao slu\u010dajni. Pa ipak ih to uglavnom ne okre\u0107e protiv kapitalizma. Eto, zgodilo se da su se problemi zgusnuli. No svi oni jo\u0161 uvijek za mnoge nemaju veze s kapitalizmom, s njegovim unutra\u0161njim proturje\u010djima. Njih se percipira kao pojave koje su kapitalizmu izvanjske, kao “gre\u0161ke” koje nam valja ispravljati a da se osnovni smjer dru\u0161tva, a to je proizvodnja zbog profita, ne dovodi u pitanje.<\/p>\n

Ako ekonomiste na ljevici podijelimo u ortodoksne, odnosno klasi\u010dne, i heterodoksne, vidjet \u0107emo da se i u ortodoksnom taboru otvaraju pitanja o alternativama postoje\u0107em. Svi se kunu u novu zelenu ekonomiju, odr\u017eivi razvoj, u preispitivanje uvrije\u017eenih pokazatelja uspjeha, odnosno neuspjeha neke privrede. Donosi li uprosje\u010deni rast ili pad BDP-a od nekoliko postotaka ljudima sre\u0107u ili nesre\u0107u? Je li inflacija ne\u0161to tako grozno, kao \u0161to su nas u\u010dili, da je treba po svaku cijenu izbjegavati i spre\u010davati? Je li nezaposlenost najve\u0107e zlo koje se mo\u017ee dogoditi radno sposobnim ljudima ili je i ona bolja od “usranih” i besmislenih poslova, koje toliki moraju obavljati? Ako jo\u0161 malo ostanemo na tlu psihologije, izgleda kao da privredni poleti vi\u0161e ne usre\u0107uju ljude, dok ih padovi, naro\u010dito drasti\u010dni, bacaju u o\u010daj.<\/p>\n

Kako onda psiholo\u0161ki podnijeti pandemiju, tu neprestanu prijetnju i realizaciju izolacije, otu\u0111enja, samo\u0107e, depresije u ionako otu\u0111enim \u017eivotima? Je li rad od ku\u0107e blagodat \u2013 a on je realna mogu\u0107nost za veliku manjinu radno sposobnih \u2013 ili prokletstvo? I kamo sve to vodi? Ho\u0107emo li ovako od sada stalno \u017eivjeti, s uvijek novim nevoljama koje \u0107e nam se prikazivati kao objektivna, ali izvanjska nu\u017enost? Ne treba biti protivnik cijepljenja ili pripadnik neke jo\u0161 lu\u0111e teorije zavjere, eda bismo priznali da je \u010dovje\u010danstvo u lo\u0161em stanju. Suzimo li na\u0161 fokus na teren ekonomije, moramo se zapitati: je li aktualna epidemija egzogena kriza, koja nema veze sa zakonitostima tokova kapitala i dru\u0161tvenom strukturom, je li virus za sve kriv, kako se na svome blogu jo\u0161 dok je epidemija 2020. bila u za\u010detku zapitao britanski marksisti\u010dki ekonomist Michael Roberts. Ho\u0107e li “novo normalno”, kada sve pro\u0111e, sli\u010diti na staro, je li u pitanju eventualno samo jo\u0161 jedna financijska kriza koja nas \u010deka, poput one iz 2008\/9.? Ili je svijet fantazije beskona\u010dno rastu\u0107ih financijskih transakcija utemeljenih u sve jeftinijim kreditima do\u0161ao svome kraju? No Covid-19 nije puki “\u0161ok” u ina\u010de harmoni\u010dno rastu\u0107oj kapitalisti\u010dkoj ekonomiji. I prije nego \u0161to je pandemija izbila, ekonomska aktivnost je posvuda, ali ne i svugdje jednako, po\u010dela usporavati. Kao \u0161to je rekao socijalisti\u010dki biolog Robert Wallace, zaraze nisu samo dio na\u0161e kulture. One su njome prouzro\u010dene. Ovdje ne\u0107emo podsje\u0107ati na razdoblja kuge ili kolere koja nisu bila pro\u0161lost jo\u0161 u vrijeme Hegela i Marxa, na po\u010detku19. stolje\u0107a. U novijoj povijesti imali smo ebolu, SARS, sada Covid-19, \u0161to su sve bolesti povezane s na\u0161im odnosom prema prirodi, golemim agrikulturnim promjenama, pa tek onda i doticajima sa svijetom divljih \u017eivotinja. \u0160irenje prometnica, deforestacija, kr\u010denje golemih zemlji\u0161ta, kao i globalizirani tokovi robe i ljudi, putovanja i trgovina u svjetskim razmjerima \u2013 sve to u\u010dinilo nas je ranjivima za patogene kao \u0161to je koronavirus.<\/p>\n

Ekonomisti se glo\u017ee oko toga je li ekonomski utjecaj virusa “\u0161ok ponude” ili “\u0161ok potra\u017enje”, no za nas je jasno da sve po\u010dinje ponudom, a ne potra\u017enjom, kako bi htjeli kejnzijanci. Proizvodnja, trgovina i investicije su ono \u0161to prvo staje kada du\u0107ani, \u0161kole i biznisi ne rade. Prihodi padaju, pa onda i potro\u0161nja kolabira, \u0161to izaziva “\u0161ok potra\u017enje”. Sve ekonomske krize kapitalizma zapo\u010dinju smanjenjem ponude, a zavr\u0161avaju padom potro\u0161nje, a ne obrnuto. Takva situacija mo\u017ee se shvatiti kao propast, ali i kao prilika za one koji tr\u010de na duge staze. Harvey navodi konkretan slu\u010daj njujor\u0161kih restorana koji propadaju, dok se gotovo istovremeno otvaraju novi koji koriste situaciju niske cijene najma i propasti tu\u0111ih investicija da bi pokrenuli svoje, nove. Na \u0161irokom planu takvu je taktiku zastupao biv\u0161i ministar financija SAD-a Steven Mnuchin, kada je govorio da je kriza prilika za ozbiljne ulaga\u010de. Ali, da ponovimo, krize poput one iz 1987. bile su puki “financijski slomovi”, povezani s nestabilno\u0161\u0107u svojstvenom \u0161pekulativnim financijskim tr\u017ei\u0161tima. Sada \u0107e kolaps financijskih tr\u017ei\u0161ta slijediti ekonomska recesija, no i to smo ve\u0107 imali 2008. Razlika je u tome da je ekonomski utjecaj Covida-19 prvo zahvatio lanac opskrbe, a ne nestabilna financijska tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Kako na to reagiraju vlade? Od toga da one u angloameri\u010dkom svijetu nisu u po\u010detku poduzimale gotovo ni\u0161ta, do toga da su zatvarale cijela podru\u010dja, najprije u Kini, a onda i drugdje. Prvi pristup, s logikom stjecanja tzv. imuniteta krda, mo\u017eemo nazvati i maltuzijanskim. Podsjetimo, reakcionar Thomas Malthus je po\u010detkom 19. stolje\u0107a argumentirao da je na svijetu previ\u0161e ljudi, naro\u010dito onih “neproduktivnih” i siroma\u0161nih i da zaraze i bole\u0161tine koje ih desetkuju \u010dine ekonomski “dobro djelo” jer pove\u0107avaju produktivnost dru\u0161tva. Tako je jedna znanost, kao “objektivna” \u2013 a toga ima i danas \u2013 potpuno zauzela antihumanisti\u010dku poziciju, koju je jo\u0161 Marx nazvao “filozofijom bijede”.<\/p>\n

No opadanje privrede ne mo\u017ee se zaustaviti, poduzimali mi epidemiolo\u0161ke mjere ili ne. Vidjet \u0107emo sunovrat puno ve\u0107i od velike recesije iz 2008. Tada je nezaposlenost u SAD-u dosegla 10 posto, dok na vrhuncu pandemije polovina zaposlenih nije mogla raditi. Milijuni ljudi poku\u0161avaju se za\u0161tititi tako \u0161to re\u017eu svoje tro\u0161kove, ne investiraju, ne podi\u017eu kredite i uop\u0107e se povla\u010de iz cirkulacije roba i usluga. Centralne banke popravljaju stanje kako to one otprije znaju, tako \u0161to upumpavanjem novca brane likvidnost financijskog sektora. A vlade poma\u017eu stanovni\u0161tvu da odr\u017ei, makar i smanjenu, ekonomsku aktivnost. No sve to je nedovoljno i ne mo\u017ee potrajati. Najgore su pogo\u0111eni sektori energetike i transporta. Kamate na kredite su ve\u0107 niske, ako nisu i na nuli. Ali jeftino financiranje ne\u0107e pokrenuti lanac ponude ili natjerati ku\u0107anstva da vi\u0161e tro\u0161e. A kada ljudi ne tro\u0161e, ni korporacijama ne ide dobro. Glavno ubla\u017eavanje te\u0161ko\u0107a o\u010dekuje se od fiskalne politike. Me\u0111unarodne agencije poput MMF-a i Svjetske banke nude velike koli\u010dine novca. I nacionalne vlade i EU pokre\u0107u razne fiskalne programe. Bud\u017eeti se prilago\u0111avaju izvanrednim tro\u0161kovima. I to je sve nedovoljno jer ne popravlja ni 10 posto padaju\u0107eg BDP-a.<\/p>\n

Sada sve ovisi i o tome koliko \u0107e epidemijski valovi trajati i kakve \u0107e mjere zdravstveni sektor poduzimati. Treba li re\u0107i da \u0107e procijepljenost stanovni\u0161tva igrati veliku ulogu. Latimo li se optimisti\u010dnijeg scenarija pa prihvatimo kao \u010dinjenicu da epidemija ne\u0107e nestati, ali \u0107e se pojavljivati u sve bla\u017eim i bla\u017eim oblicima, cijena svega toga ipak tek dolazi na naplatu. Michael Roberts pisao je svoj blog 2020. spekuliraju\u0107i o tome \u0161to \u0107e zna\u010diti svaki sljede\u0107i mjesec ekonomske \u0161tete. Paketi monetarnih i fiskalnih stimulacija koji su planirani i realizirani ne\u0107e sprije\u010diti duboku ekonomsku krizu. Mogu je samo ubla\u017eiti. On je svoj tekst zavr\u0161io rije\u010dima: “Najgore tek dolazi.” A \u0161to mi mo\u017eemo re\u0107i nakon godine vi\u0161e pro\u017eivljene s pandemijom?<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Je li aktualna epidemija egzogena kriza, koja nema veze sa zakonitostima tokova kapitala i dru\u0161tvenom strukturom, je li virus za sve kriv, zapitao se jo\u0161 2020. na svome blogu Michael Roberts. Ili je svijet fantazije beskona\u010dno rastu\u0107ih financijskih transakcija utemeljenih u sve jeftinijim kreditima do\u0161ao svome kraju?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":319015,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-326075","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326075","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=326075"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326075\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":326076,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326075\/revisions\/326076"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/319015"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=326075"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=326075"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=326075"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}