{"id":326022,"date":"2021-08-22T07:36:53","date_gmt":"2021-08-22T05:36:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=326022"},"modified":"2021-08-22T07:36:53","modified_gmt":"2021-08-22T05:36:53","slug":"u-slavu-otpora-zena-afganistana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/22\/u-slavu-otpora-zena-afganistana\/","title":{"rendered":"U slavu otpora \u017eena Afganistana"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Vesna Ter\u0161eli\u010d<\/strong><\/p>\n

Uz zastra\u0161uju\u0107e vijesti iz Afganistana sti\u017ee i snimka male grupe hrabrih \u017eena koje su u Kabulu odr\u017eale prosvjed za \u017eenska prava, dva dana nakon bijega predsjednika. Predsjednik se upla\u0161io, a one iza\u0161le na ulicu\u2026 Tra\u017ee nastavak zapo\u010detog procesa osna\u017eivanja.<\/p>\n

Ve\u0107ina njihovih kolegica ne izlazi iz ku\u0107a dok onih nekoliko tisu\u0107a koje su uspjele dobiti vizu, jer su u zapadnim slu\u017ebama procijenili da im prijeti smrt, poku\u0161avaju oti\u0107i. Pamte teroristi\u010dke napade u kojima su posljednjih godina ubijene brojne aktivistice i novinarke. Znaju i za stra\u0161no nasilje u vrijeme prve vlade talibana.<\/p>\n

Talibani sada govore da \u0107e ovaj puta biti druga\u010dije. Ne vjeruju im. Ledeni strah ste\u017ee grla svih \u017eena one imaju snagu za borbu. Usprkos vlastitom strahu iza\u0161le su na ulicu kako bi svi vidjeli da ne odustaju. Malobrojne su i same. Trebaju solidarnost. No sada mogu ra\u010dunati samo jedne na druge. A mo\u017eda i na tihu podr\u0161ku obitelji? Doju\u010dera\u0161nji zapadni suradnici pani\u010dno bje\u017ee.<\/p>\n

Istovremeno se brinem za njih misle\u0107i na okrutnost talibana i beskrajno se veselim njihovoj hrabrosti. Poku\u0161avam zamisliti kako su se osje\u0107ale tren prije nego \u0161to su izvukle svoje transparente na ulici punoj prolaznika. Izmi\u010de mi taj trenutak prije po\u010detka prosvjeda, zadnji prije nego \u0161to su pokazivanjem poruke, jo\u0161 jednom postale meta prijetnji.<\/p>\n

Ali muka kroz koju prolaze mi je bliska. Kao \u0161to je dobro poznata svima koje su pre\u017eivjele nasilje i nekako prona\u0161le snagu za pobunu. Napokon nije tako daleko vrijeme na\u0161ih prabaka i baka u kom su \u017eene poput Zagorke prvi puta glasno tra\u017eile ravnopravnost u na\u0161em dru\u0161tvu.<\/p>\n

Mo\u017eda bi se prosvjednice prepoznale u stihovima Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107. \u201dOvo je moja siroma\u0161na i pokvarena zemlja, ovo je moja prljava ulica s ru\u017enim ku\u0107ama, ove je polusvijet s kojim sam odrastala, moj povratak ku\u0107i u kojoj je ljeti vru\u0107e a zimi studeno, moj zatucani provincijski gradi\u0107 na obali i bijeg\u2026\u201d<\/p>\n

Jer njihova te\u0161ka muka nije tako razli\u010dita od surove stvarnosti \u017eene koju \u0107e sutra prebiti njen najbli\u017ei. Ne \u017eelim usporediti teror talibana s obiteljskim nasiljem, samo bilje\u017eim zbog \u010dega znam da cijeli zapadni vojni aparat ne\u0107e gotovo ni\u0161ta uraditi za \u017eene Afganistana, nemilice tro\u0161e\u0107i na novo oru\u017eje za neke druge svrhe.<\/p>\n

Onima koje pre\u017eive mo\u017eda \u0107e koristiti neki programi solidarnosti, a ne oru\u017eje. Tko je \u201dimao pa nemao\u201d zna muku gubitka slobode i prijetnje nasilja. Cijela generacija, posebice \u017eena, znat \u0107e gdje su bile kad su talibani zauzeli njihov grad.<\/p>\n

Pitam se \u0161to se doga\u0111a s prvom afganistanskom uli\u010dnom umjetnicom Shamsiom Hassani koja je o\u017eivjela ulice gradova svojim grafitima i za The Guardian rekla: \u201dJa sam iz Afganistana, zemlje poznate po ratu. Promijenimo temu i donesimo mir kroz umjetnost.\u201d<\/p>\n

Gdje je gradona\u010delnica afganistanskog grada Maidan Shahra Zarife Ghafari, koja je uz svoju fotografiju zapisala: \u201dSjedim ovdje i \u010dekam da do\u0111u. Nema nikoga da pomogne meni ili mojoj obitelji; oni \u0107e do\u0107i po ljude poput mene i ubiti me.\u201d<\/p>\n

Osim tuge i zebnje ili slanja otvorenog pisma o hitnom prihvatu izbjeglica, kakvog je premijeru Hrvatske uputila Platforma za me\u0111unarodnu gra\u0111ansku solidarnost CROSOL, trenutno ne mo\u017eemo u\u010diniti puno.<\/p>\n

Ali u perspektivi svatko mo\u017ee tra\u017eiti i prona\u0107i put za dodatni anga\u017eman. Jedan od prioriteta razvojne suradnje je podr\u0161ka djevoj\u010dicama i \u017eenama, naravno ako \u0107e se u novonastaloj situaciji razvojni programi u Afganistanu mo\u0107i nastaviti.<\/p>\n

Dok gledamo zaustavljanje procesa modernizacije u Afganistanu pitam se kako gledamo na \u017eensku emancipaciju kod nas? \u0160to smo upamtili od procesa modernizacije na\u0161eg dru\u0161tva?<\/p>\n

Kako pamtimo u razli\u010ditim paralelnim svjetovima sela ili malih mjesta, gdje su sve\u0107enici, sve\u0161tenici i imami me\u0111u najva\u017enijim osobama izvan naju\u017eeg rodbinskog kruga? Kako pamtimo u gradovima u kojima pohodimo povorke ponosa i borimo se protiv diskriminacije?<\/p>\n

Neke me\u0111u nama borimo se za pam\u0107enje \u010dinjenica i za svoje vizije budu\u0107nosti, uvjerene u ideje liberalne demokracije, zelenog razvoja i socijalne demokracije.<\/p>\n

S druge se strane bore, u svoje ideje ni\u0161ta manje uvjereni tradicionalisti, ustaju\u0107i protiv feminizma i zazivaju vjeru u Boga i obitelj.<\/p>\n

Gdje \u0107e neki upamtiti \u017ertve, drugi \u0107e u sje\u0107anju \u010duvati vojne pobjede i vojskovo\u0111e. Tre\u0107i \u0107e govoriti o nekoj od, sada propalih, tvornica poput po\u017ee\u0161ke tvornice ko\u0161ulja Orljava koja je upravo oti\u0161la u ste\u010daj, a othranila je generacije. U njoj su posao na\u0161le mnoge \u017eene kojima je to bio najva\u017eniji emancipacijski korak. Zapo\u0161ljavanje i vlastita zarada bila je posve nedosti\u017ena za njihove majke.<\/p>\n

\u0160irom tada\u0161nje zemlje, Hrvatske i Jugoslavije, novootvoreni pogoni su tra\u017eili radnice. Dok su njihovi najbli\u017ei sa zgra\u017eanjem pratili prve odlaske doju\u010dera\u0161njih doma\u0107ica u tvornice, \u017eene su gradile nova iskustva i karijere i prvi puta zara\u0111ivale.<\/p>\n

Kako pamtimo to stolje\u0107e u kojem je 1900. godine spisateljica Zofka Kveder objavila zbirku crtica pod naslovom \u201dMisterij \u017eene\u201d u kom je opisala te\u017eak polo\u017eaj \u017eene. U tom trenu ve\u0107ina na\u0161ih praprabaka, prabaka i baka nije imala vlastitih prihoda i \u010desto su bile \u017ertve nasilja, o kojem nikada nikome nisu ni zucnule.<\/p>\n

Kako \u0107emo novim generacijama ispri\u010dati iskustvo obrazovanja i zapo\u0161ljavanja, do tada o o\u010devima i mu\u017eevima ovisnih k\u0107eri i supruga?<\/p>\n

Tih prohujalih stotinjak godina u kojima je \u0161kolovanje i razvijanje karijere za \u017eene postalo posve normalno, vrijedilo bi zapamtiti ne samo za nove generacije, ve\u0107 i za one trenutke vlastitog o\u010daja kad nam se \u010dini da u nas nema dru\u0161tvenog napretka. U nekim obiteljima od prve pla\u0107e i osna\u017eivanja \u017eene mo\u017eda nije pro\u0161lo vi\u0161e od nekoliko desetlje\u0107a.<\/p>\n

Mo\u017eda je od tog va\u017enog prvog zapo\u0161ljavanja \u017eena proteklo ne\u0161to vi\u0161e od \u010detrdesetak godina koliko u Afganistanu traju gotovo neprekidni ratovi?<\/p>\n

Nakon povratka iz Afganistana 2003. godine ameri\u010dka spisateljica Eve Ensler je Feral Tribuneu dala intervju u kom je rekla:<\/p>\n

\u201dU Kabulu sam 8. o\u017eujka sudjelovala na prvoj javnoj proslavi Me\u0111unarodnoga dana \u017eena nakon uspostave talibanskog re\u017eima. Bilo je to vrlo uzbudljivo iskustvo, ali i prili\u010dno zastra\u0161uju\u0107e, jer smo bile okru\u017eene mno\u0161tvom pripadnika osiguranja. Afganistanske \u017eene pojavile su se bez burki i vrlo su otvoreno govorile o \u017eenskim pravima\u2026<\/p>\n

\u017dene danas jesu otvorenije nego prije, ali vrlo su oprezne. Za njih jo\u0161 uvijek nema ni elementarne sigurnosti. Ve\u0107ina \u017eena u Kabulu i u okolici grada jo\u0161 uvijek nosi burke, jer ne vjeruju da se u perspektivi mogu nadati osobitoj sigurnosti.<\/p>\n

Ljudi su osim toga vrlo siroma\u0161ni, primjerice, 90 posto stanovnika Kabula uop\u0107e nema mogu\u0107nosti priklju\u010denja na elektri\u010dnu energiju ili teku\u0107u vodu. Tijekom zime u Kabulu je vrlo hladno, a najve\u0107i broj gra\u0111ana nema nikako rije\u0161en problem grijanja.\u201d<\/p>\n

Mada su bile svjesne rizika \u017eene su se anga\u017eirale. Zbog njihovog truda stvari su se po\u010dele mijenjati na bolje, sve do povla\u010denja vojske SAD-a.<\/p>\n

Ho\u0107e li mo\u0107i obraniti svoja te\u0161ko ste\u010dena prava, sad kad bi nova pobjeda talibana mogla zna\u010diti kraj jo\u0161 jedne faze osna\u017eivanja \u017eena? Je li bilo dovoljno vremena da neke djevoj\u010dice ro\u0111ene u prvim danima ameri\u010dke intervencije iskuse ne samo blagodat poha\u0111anja nekoliko godina \u0161kole, svladavaju\u0107i \u010ditanje i pisanje, nego ugledaju i mogu\u0107nost poha\u0111anja fakulteta? Neke djevojke su fakultete i zavr\u0161ile i zaposlile se. Ho\u0107e li obrazovane profesionalke mo\u0107i nastaviti raditi i pod novim vlastima?<\/p>\n

Ostaje nam i pitanje kako dokumentirati \u0161to vi\u0161e od pro\u0161lih iskustava dru\u0161tvene modernizacije i osna\u017eivanja koji \u017eenske organizacije i feministi\u010dke institucije pretvaraju u materijale za nastavak obrazovanja.<\/p>\n

Kako \u0107e 18 milijuna \u017eena Afganistana pre\u017eivjeti vrijeme talibana i voditi pregovore o granicama svoje slobode od vlastite obitelji do svih javnih mjesta koje izaberu? Kako \u0107e dokumentirati vremena dru\u0161tvene emancipacije i suprotstavljanja nasilnicima? Tko \u0107e sakupiti ta vrijedna iskustva?<\/p>\n

U njima bi moglo biti mjesta i za vrednovanje prethodnih razdoblja reformi zapo\u010detih u doba kralja Zahira \u0160aha i intenziviranih u vrijeme prvog predsjednika republike Daouda Khana koji su poticali modernizaciju Afganistana.<\/p>\n

U doba uspona Pokreta nesvrstanih koji se fokusirao na borbe za neovisnost, iskorjenjivanje siroma\u0161tva, ekonomski razvoj i suprotstavljanje kolonijalizmu, imperijalizmu i neokolonijalizmu, otvorili su prostor za obrazovanje \u017eena.<\/p>\n

Sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a nakon nekoliko godina borbi za prevlast, uslijedila je prvo intervencija iz tada\u0161njeg Sovjetskog Saveza, pa krvava vladavina talibana, pa intervencija iz SAD-a. U vi\u0161e od \u010detrdeset godina bez mira stasale su generacije \u017eena koje nastavljaju graditi mogu\u0107nosti za bolji \u017eivot.<\/p>\n

Ovo \u0161okantno vrijeme izdaje od strane SAD-a i pripadnika oru\u017eanih postrojbi NATO saveza mo\u017ee biti i prilika za pronala\u017eenje novih na\u010dina podr\u0161ke na putu njihove i na\u0161e emancipacije.<\/p>\n

Snimka prosvjednica iz Kabula obi\u0161la je svijet i vjerojatno \u0107e u\u0107i u postave nekih budu\u0107ih muzeja \u017eenskog otpora. Njihov protest ve\u0107 motivira sve druge koje pri\u017eeljkuju modernizaciju dru\u0161tva i uz strah zbog njihove neizvjesne sudbine, nosi nadu za nove generacije Afganistanki.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako \u0107e 18 milijuna \u017eena Afganistana pre\u017eivjeti vrijeme talibana i voditi pregovore o granicama svoje slobode od vlastite obitelji do svih javnih mjesta koje izaberu? Kako \u0107e dokumentirati vremena dru\u0161tvene emancipacije i suprotstavljanja nasilnicima? Tko \u0107e sakupiti ta vrijedna iskustva?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":326023,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-326022","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326022","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=326022"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326022\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":326024,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/326022\/revisions\/326024"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/326023"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=326022"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=326022"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=326022"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}