{"id":325986,"date":"2021-08-21T08:58:59","date_gmt":"2021-08-21T06:58:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325986"},"modified":"2021-08-21T08:58:59","modified_gmt":"2021-08-21T06:58:59","slug":"zasto-ljudi-vriste","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/21\/zasto-ljudi-vriste\/","title":{"rendered":"Za\u0161to ljudi vri\u0161te?"},"content":{"rendered":"<p>Radost i zadovoljstvo su sam dve od \u0161est razli\u010ditih situacija kada ljudi vri\u0161te.<\/p>\n<p>Novo istra\u017eivanje sa Univerziteta u Cirihu ukazuje na to da su se ljudi razvili sa jedinstvenom sposobno\u0161c\u0301u da koriste pozitivni, ne-SOS vrisak kako bi \u201esignalizirali afektivni zna\u010daj doga\u0111aja\u201c drugima.<\/p>\n<p>\u0160vajcarski istra\u017eiva\u010di sproveli su niz laboratorijskih eksperimenata na ljudima i identifikovali su postojanje najmanje \u0161est razli\u010ditih psiho-akusti\u010dkih karakteristi\u010dnih pozitivnih i negativnih poziva vri\u0161tanjem koji su ili \u201ealarmantni\u201c ili \u201ene-alarmirantni\u201c.<\/p>\n<p>\u201eUmesto da pozivi vri\u0161tanjem budu ujedna\u010dene akusti\u010dke i komunikacione prirode, povezani sa signalizacijom pretnje i alarma zasnovanom na strahu, otkrili smo nekoliko karakteristi\u010dnih kategorija vri\u0161tanja alarmantne, ne-alarmantne, pa \u010dak i pozitivne prirode\u201c, obja\u0161njavaju autori.<\/p>\n<p>\u201eLjudi dele sa drugim vrstama potencijal da signaliziraju opasnost tako \u0161to vri\u0161te, ali izgleda da samo ljudi vri\u0161te da signaliziraju i pozitivne emocije poput izuzetne radosti i zadovoljstva\u201c, rekao je prvi autor studije Sa\u0161a Fruholc u saop\u0161tenju za javnost, pi\u0161e Psychology Today.<\/p>\n<p>\u201e\u010cini se da je signaliziranje i percipiranje ovih pozitivnih emocija vriskom kod ljudi dobilo prioritet nad signalizacijom alarma. Ova promena prioriteta mogla bi da bude posledica zahteva evoluiranog i slo\u017eenog dru\u0161tvenog konteksta kod ljudi\u201c.<\/p>\n<p>Prepoznatljive vrste vri\u0161tanja:<\/p>\n<p>\u2013 Bes \u2013 negativno alarmantno vri\u0161tanje<\/p>\n<p>\u2013 Strah \u2013 negativno alarmantno vri\u0161tanje<\/p>\n<p>\u2013 Bol \u2013 negativno alarmantno vri\u0161tanje<\/p>\n<p>\u2013 Radost \u2013 pozitivno ne-alarmantno vri\u0161tanje<\/p>\n<p>\u2013 Zadovoljstvo \u2013 pozitivno ne-alarmantno vri\u0161tanje<\/p>\n<p>\u2013 Tuga \u2013 o\u010dajni\u010dko ne-alarmantno vri\u0161tanje<\/p>\n<p>Zanimljivo je da su istra\u017eiva\u010di otkrili da su, kad su slu\u0161aoci \u010duli svaki od \u0161est razli\u010ditih tipova vri\u0161tanja unutar fMRI, neurosnimanje pokazalo da su \u201ebr\u017ee i ta\u010dnije i sa vec\u0301om neuronskom osetljivo\u0161c\u0301u reagovali na pozive bez alarma i pozitivne vriske nego na one koji su bili alarmantni\u201c.<\/p>\n<p>Kako autori obja\u0161njavaju:<\/p>\n<p>\u201eDok je alarmantni vrisak poput onog kod pojave bola, besa ili straha, uglavnom izazivali ni\u017eu nervnu aktivnost u mnogim inferiornim prednjim i visokim slu\u0161nim regijama korteksa, ne-alarmni vriask poput onog\u00a0 kod zadovoljstva, tuge ili radosti, u pore\u0111enju sa neutralnim vokalizacijama pokazali su vec\u0301e i produ\u017eene slu\u0161ne kortikalne aktivacije, posebno na desnoj hemisferi u slu\u0161nom korteksu niskog i visokog nivoa\u201c.<\/p>\n<p>Najnovije istra\u017eivanje koje se bavi vri\u0161tanjem ukazuje na to da je komunikativna priroda ljudskog vriska raznovrsnija nego \u0161to se ranije pretpostavljalo.<\/p>\n<p>\u201eRezultati na\u0161e studije su iznena\u0111ujuc\u0301i u smislu da istra\u017eiva\u010di obi\u010dno pretpostavljaju da su primati i ljudski kognitivni sistem posebno pode\u0161eni da detektuju signale opasnosti i pretnji u \u017eivotnoj sredini kao mehanizam pre\u017eivljavanja\u201c, zaklju\u010duje Fruholc. (Izvor:N1)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vri\u0161tanje zbog zadovoljstva i radosti jedinstveni su za ljudsku vrstu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-325986","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325986","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325986"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325986\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325989,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325986\/revisions\/325989"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325986"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325986"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325986"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}