{"id":325915,"date":"2021-08-20T07:05:05","date_gmt":"2021-08-20T05:05:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325915"},"modified":"2021-08-20T07:05:05","modified_gmt":"2021-08-20T05:05:05","slug":"sudjelovanje-u-porazu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/20\/sudjelovanje-u-porazu\/","title":{"rendered":"Sudjelovanje u porazu"},"content":{"rendered":"

Autor: Jerko Bakotin<\/strong><\/p>\n

Kada netko bude analizirao na\u0161 doprinos o\u010duvanju i izgradnji mira u toj ratom napa\u0107enoj zemlji, onda sam uvjeren kako \u0107e biti zapisano da su Republika Hrvatska i Hrvatska vojska dale nemjerljiv doprinos \u2013 ovako je na do\u010deku zadnjih hrvatskih vojnika iz Afganistana 15. rujna pro\u0161le godine govorio ministar obrane Mario Bano\u017ei\u0107. Jedanaest mjeseci kasnije \u010ditav doprinos koji su tijekom anga\u017emana dugog sedamnaest i pol godina ostvarile Hrvatska i njena vojska le\u017ei u ru\u0161evinama. Zajedno s doprinosima vi\u0161e od pedeset ostalih dr\u017eava koje su sudjelovale u me\u0111unarodnim misijama u Afganistanu pod vodstvom NATO-a, odnosno Sjedinjenih Dr\u017eava. Od velja\u010de 2003. do rujna 2020. u toj je zemlji boravilo vi\u0161e od 5700 hrvatskih vojnika, prvo u sklopu operacije ISAF, a potom kao dio “mirovne misije” Resolute Support. Ma koliko, ukupno gledaju\u0107i, hrvatski udio bio razmjerno malen, Zagreb snosi suodgovornost za poni\u017eavaju\u0107i poraz zapada u poku\u0161aju da osigura trajni mir, demokratizira dru\u0161tvo i izgradi dr\u017eavu.<\/p>\n

“Ovih dana do\u017eivljavamo ljudsku tragediju za koju dijelimo odgovornost i politi\u010dku prekretnicu koja \u0107e nas uzdrmati i promijeniti svijet”, rekao je povodom pobjede talibana njema\u010dki predsjednik Frank-Walter Steinmeier, dodav\u0161i da su “slike o\u010daja iz zra\u010dne luke u Kabulu sramota za politi\u010dki zapad”. Oti\u0161ao je i dalje, poru\u010div\u0161i kako “neuspjeh na\u0161ih vi\u0161egodi\u0161njih napora da u Afganistanu izgradimo stabilnu i odr\u017eivu zajednicu postavlja temeljna pitanja o pro\u0161losti i budu\u0107nosti na\u0161e vanjske politike i vojnog anga\u017emana”.<\/p><\/blockquote>\n

U Hrvatskoj nikom od vode\u0107ih politi\u010dara ne pada na pamet da izgovori ne\u0161to sli\u010dno, a kamoli da bi se o ovom povela javna rasprava. I to iako bi se ve\u0107 zbog samog opsega sudjelovanja i posljedica na me\u0111unarodni polo\u017eaj zemlje, na vojno iskustvo i vojne kapacitete, na hrvatsko dru\u0161tvo i na dru\u0161tvo zemlje u kojoj se misija odvija, kao i zbog znatnih financijskih tro\u0161kova neuspjele misije \u2013 Hrvatska je u Afganistanu, tvrdi se, potro\u0161ila 2,3 milijarde kuna, odnosno gotovo polovicu obrambenog prora\u010duna za 2021. \u2013 svaka ozbiljna dr\u017eava zapitala o svrsi i smislu boravka tisu\u0107a njenih vojnika na drugom kraju planeta tijekom skoro dva desetlje\u0107a, kao i o budu\u0107im misijama u kojima \u0107e sudjelovati. U njima se i gine: u Afganistanu je poginuo jedan hrvatski vojnik, skupnik Josip Bri\u0161ki.<\/p>\n

Donedavno pompozni Bano\u017ei\u0107 \u2013 \u0161uti. Isto je i s predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom Oru\u017eanih snaga Zoranom Milanovi\u0107em, koji se zalagao za povla\u010denje iz Afganistana \u2013 ispravno primijetiv\u0161i da daljnji anga\u017eman nakon sporazuma SAD-a i talibana nema smisla \u2013 i tvrdio da to “nije na\u0161 rat”. Ministar vanjskih poslova Gordan Grli\u0107 Radman oglasio se tezom po kojoj anga\u017eman nije bio uzaludan, s obzirom na ste\u010deno vojno iskustvo i doprinos HV-a afganistanskim sigurnosnim snagama i dru\u0161tvu, dok na odr\u017eivost postignutog “hrvatske snage nisu mogle utjecati”. Premijer Andrej Plenkovi\u0107 tek je rekao da “taj poku\u0161aj izgradnje dr\u017eave u toliko podijeljenom dru\u0161tvu, nerijetko plemenskom, nije uspio i to je lekcija koju \u0107emo na me\u0111unarodnoj razini morati dobro razmotriti”. I to je skoro sve. Pa ipak, biv\u0161a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 jo\u0161 je 2017. poru\u010dila da se “Hrvatska danas brani i u Afganistanu”: slijede\u0107i tu logiku, Hrvatska je padom Kabula izgubila rat.<\/p>\n

Slanje prvih hrvatskih snaga, kontingenta vojnih policajaca u Afganistan, s Washingtonom je 2002. dogovorio tada\u0161nji premijer Ivica Ra\u010dan, objasniv\u0161i to kao dio obaveza iz Akcijskog plana za \u010dlanstvo u NATO-u. Kako se 2004. tada\u0161nji predsjednik Stjepan Mesi\u0107 odlu\u010dno i opravdano suprotstavio pritiscima Georgea W. Busha i premijera Ive Sanadera da HV po\u0161alje u Irak, Hrvatskoj je sudjelovanje u afganistanskoj operaciji \u2013 i ne samo u njoj \u2013 vrlo izvjesno pomoglo u zadobivanju potpore SAD-a za pristupanje Sjevernoatlantskom savezu, \u0161to je bio strate\u0161ki vanjskopoliti\u010dki cilj oko kojeg je postojao \u0161iroki konsenzus establi\u0161menta. \u0160to se ostalih misija ti\u010de, prema podacima s internetskih stranica MVP-a, Hrvatska je od 1999., kada su njeni vojnici oti\u0161li u Sijera Leone, sudjelovala u ukupno “44 me\u0111unarodne misije, operacije i borbene skupine, s oko 10.000 pripadnika\/ca Oru\u017eanih snaga, 150 policijskih slu\u017ebenika\/ca te desetak diplomata\/kinja”. Osim misija NATO-a, rije\u010d je o misijama koje se provode u sklopu Zajedni\u010dke sigurnosne i obrambene politike EU-a i misijama Ujedinjenih naroda, kojih je bilo najvi\u0161e, odnosno 19. U jednom trenutku Hrvatska je bila izuzetno aktivna u UN-u: krajem 2008. sudjelovala je u 15 od ukupno 20 misija, koliko ih je tada bilo. Danas sudjelujemo u svega tri \u2013 UNIFIL-u u Libanonu, MINURSO-u u Zapadnoj Sahari i UNMOGIP-u u Ka\u0161miru. Od ostalih misija, isti\u010du se NATO i EU misija na Kosovu, NATO-ove misije “oja\u010dane prednje sigurnosti” u Poljskoj i Litvi te misija EU-a u vodama Somalije.<\/p>\n

Vojni analiti\u010dar Igor Tabak isti\u010de da su kriteriji po kojima ministarstva obrane, vanjskih i unutra\u0161njih poslova odlu\u010duju o sudjelovanju u misijama potpuno nejasni, a institucije o njima vrlo malo obavje\u0161tavaju javnost.<\/p>\n

– Ne znamo koji su mehanizmi odlu\u010divanja. Recimo, najavljivalo se da \u0107emo i\u0107i u Mali i Centralnoafri\u010dku Republiku, od \u010dega nije bilo ni\u0161ta, bez ikakvog obja\u0161njenja. Hrvatska je bila prisutna u nizu kriznih \u017eari\u0161ta, od podsaharske Afrike do Gruzije. O svemu bi se trebala podnositi redovna izvje\u0161\u0107a Saboru, no u praksi su sporadi\u010dna, ponekad \u010dak i vi\u0161egodi\u0161nja. \u0160tura su i ponavljaju op\u0107a mjesta, bez detaljiziranja \u0161to se, kako i kada radi. Ne iznose ni tro\u0161kove. I onda u pravilu nema ni parlamentarne diskusije. Sabor nijednom nije odbio ni\u0161ta \u0161to je Vlada tra\u017eila, niti se ozbiljno razmatralo \u0161to se tra\u017ei, kamo se \u0161alje ljude i \u0161to se \u017eeli posti\u0107i. Sve je to dio pri\u010de o niskoj razini transparentnosti sustava. Istovremeno i javnost za ovu temu iskazuje vrlo malo interesa, pa dr\u017eava ni ne mora vi\u0161e informirati. Ni pogibija skupnika Bri\u0161kog nije dovela do preispitivanja sadr\u017eaja ili metodologije, a kamoli smisla na\u0161eg djelovanja u Afganistanu, mada je Hrvatska ondje imala mnogo sre\u0107e pa tijekom 20 godina skoro i nismo imali \u017ertava. Sabor tu ima vrlo malen utjecaj, a kamoli javnost, dok u cijelom nizu zemalja stru\u010dnjaci i javnost stalno raspravljaju o koristima i manama sudjelovanja u misijama, o konkretnim interesima, aktivnostima i tro\u0161kovima, \u0161to doprinosi boljim procjenama i za\u0161titi interesa dr\u017eave i dru\u0161tva – obrazla\u017ee Tabak za Novosti.<\/p><\/blockquote>\n

Netransparentnost se ogleda i u \u010dinjenici da se u vojnom prora\u010dunu samo na\u010delno vidi podjela tro\u0161kova za misije EU-a, NATO-a i UN-a, bez specificiranja koliko novca odlazi na koju pojedinu misiju. Konkretno, u vojnom prora\u010dunu za 2021. za misije NATO-a, u kojima sudjeluje nekoliko stotina vojnika, namijenjeno je pribli\u017eno 141,7 milijun kuna, a za UN-ove, s ukupno jedva petnaestak \u010dlanova, mizernih 1,826 milijuna. Ukupan iznos novca je, me\u0111utim, te\u0161ko odrediti jer u misijama sudjeluju i MUP i MVP, a u Kabulu je djelovala i Hrvatska gospodarska komora. Analiti\u010dar isti\u010de da je djelovanje Hrvatske u me\u0111unarodnim vojnim misijama problemati\u010dno iz razloga \u0161to se njih vidi gotovo isklju\u010divo kao vanjskopoliti\u010dki alat za kalibriranje odnosa prema saveznicima, s vrlo op\u0107enitim ciljevima. Po njemu, svoju izuzetnu aktivnost Hrvatska, za razliku od drugih zemalja, uglavnom nije kapitalizirala. Afganistan je, dodaje, rijedak primjer u kojem se ne\u0161to jest dobilo, poput bliskih vojnih odnosa sa SAD-om i vrijednih donacija u opremi, a ne treba podcijeniti ni iskustvo rada sa saveznicima na terenu. Ujedno, misije su se pokazale i sidrom u vremenima prora\u010dunskih rezova u obrani.<\/p>\n

Ina\u010de, vrijedi primijetiti da je Hrvatska 2014. donijela Strategiju sudjelovanja Republike Hrvatske u me\u0111unarodnim misijama i operacijama. U njoj, izme\u0111u ostalog, pi\u0161e da “Hrvatska doprinosi me\u0111unarodnom miru, sigurnosti, stabilnosti, razvoju demokracije u postkonfliktnim dru\u0161tvima, za\u0161titi ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavini prava u dr\u017eavama i regijama gdje su one ugro\u017eene, pri \u010demu posebnu pa\u017enju posve\u0107uje ranjivim dru\u0161tvenim skupinama, naro\u010dito \u017eenama i djeci”. Postavlja se pitanje kako je Hrvatska uop\u0107e doprinosila afganistanskom dru\u0161tvu: prema Izvje\u0161\u0107u o provedbi Slu\u017ebene razvojne pomo\u0107i RH inozemstvu, RH je do 2018. pru\u017eila Afganistanu pomo\u0107 u vrijednosti sedam milijuna dolara, odnosno pribli\u017eno 45 milijuna kuna. Tako su, primjerice, izgra\u0111ene osnovna \u0161kola i pokrenuta je gradnja centra za obuku primalja u Mazar-e-Sharifu. No ukupno, sva bilateralna pomo\u0107 nije iznosila ni dva posto sredstava za koja se spominje da ih je Hrvatska do 2020. utro\u0161ila na vojnu operaciju.<\/p>\n

– Ne obra\u0107a se dovoljno pa\u017enja na smisao i sadr\u017eaj me\u0111unarodnih misija. Mnoge hrvatske strategije predstavljaju, na\u017ealost, samo tintu na papiru, dok su stvarni u\u010dinci bitno skromniji. Brojne se misije tek reda radi odra\u0111uju kada jednom zapo\u010dnu. \u010cesto se govori kako smo od zemlje “primateljice sigurnosti” brzo postali “izvoznica”. Takve fraze dobro zvu\u010de, no rije\u010d je o lakirovki, uz nadu da se nitko ne\u0107e baviti detaljima. Afganistan je primjer nezainteresiranog politi\u010dkog djelovanja u koje smo u\u0161li iz vanjskopoliti\u010dke potrebe i zavr\u0161ili po inerciji. Na\u0161i mediji ponavljaju “to je ameri\u010dki rat”, zaboravljaju\u0107i da smo donedavno i mi bili tamo. Dakle, dana\u0161nji rezultat posljedica je i na\u0161eg izvoza sigurnosti i demokracije, odnosno to je bio i na\u0161 rat – zaklju\u010duje Tabak.<\/p><\/blockquote>\n

Od hrvatskih politi\u010dkih opcija, jedino je platforma Mo\u017eemo! zauzela disonantniji stav zadnjih dana, dovode\u0107i u pitanje smisao vojnih intervencija. Iz platforme isti\u010du da su se intervencije u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji redom ispostavile neuspje\u0161nima. Pritom su, upu\u0107uju, \u010desto bile pokrenute sumnjivim motivima i temeljene na la\u017enim dokazima, a pla\u0107ena je velika cijena u ljudskim \u017eivotima.<\/p>\n

– I ako prihvatimo da je Afganistan bio vanjskopoliti\u010dki cilj koji smo trebali ispuniti, \u010dinjenica je da nas nisu previ\u0161e zanimali tamo\u0161nji ljudi. Da jesu, bili bismo mnogo prisutniji kroz civilne inicijative. Hrvatska je u Afganistanu provodila nekoliko projekata, poput opismenjivanja djevoj\u010dica, ali rije\u010d je o nesumjerljivim koli\u010dinama novca u odnosu na sredstva potro\u0161ena na vojsku. Hrvatska generalno u svijetu promovira svoje iskustvo u ratnim operacijama. To je paradoksalno, jer smo imali i iznimno uspje\u0161no iskustvo UN-ove misije reintegracije isto\u010dne Slavonije. Tako\u0111er, i iskustva organizacija kao \u0161to su Documenta sigurno su upotrebljiva u Afganistanu, ali nikada nije bilo \u017eelje da su u misije integriraju civilna iskustva rata ili transformacije poratnih dru\u0161tava – govori Gordan Bosanac, koordinator Mo\u017eemo! za ljudsku sigurnost.<\/p><\/blockquote>\n

Zemlje zapada najavljuju primanje desetina tisu\u0107a izbjeglica iz Afganistana, ako ne i vi\u0161e \u2013 samo britanske najave govore o prihvatu 20.000 ljudi. Iako su iz hrvatskog MVP-a stigle neslu\u017ebene informacije da \u0107e i Hrvatska primati bjegunce, najave govore tek o dvadeset suradnika hrvatske misije, \u0161to je gotovo ni\u0161ta. Uz nevladinu udrugu CROSOL, decidirano se za prihvat izbjeglica izjasnio jedino Mo\u017eemo!, a na\u010delno pozitivan stav izrazio je i predsjednik SDP-a Pe\u0111a Grbin. Iz Mo\u017eemo! su poru\u010dili da, budu\u0107i da je Hrvatska bila prisutna u Afganistanu, “dio odgovornosti za trenutnu situaciju snosi i na\u0161a zemlja. Najmanje \u0161to u ovom trenutku mo\u017eemo u\u010diniti jest osigurati evakuaciju dr\u017eavljana RH i osigurati me\u0111unarodnu za\u0161titu za izbjeglice iz Afganistana, kao \u0161to bi to trebale napraviti i sve \u010dlanice NATO-a koje su slale vojne snage u Afganistan, ali i druge zemlje spremne pomo\u0107i ljudima koji tra\u017ee me\u0111unarodnu za\u0161titu.” Dodu\u0161e, na novinarski upit i Tomislav Toma\u0161evi\u0107 je odgovorio da “prije svega misli na one Afganistance koji su sura\u0111ivali s hrvatskim predstavnicima koji su bili ondje u misiji”.<\/p>\n

– Upozoravali smo i ranije da se Afganistan ukloni s liste sigurnih zemalja, na kojoj je do sada bio, i da se onda krene primati ljude. Ne samo po osnovi azila, nego i zbog toga \u0161to je zemlja prakti\u010dki u kaosu, pa se mo\u017ee primijeniti i mehanizam privremene za\u0161tite – dodaje za Novosti Bosanac.<\/p><\/blockquote>\n

Sjedinjene Dr\u017eave su tijekom dvadesetogodi\u0161njeg boravka u Afganistanu potro\u0161ile enormna sredstva. Prema analizi New York Timesa, samo do kraja 2019. cijena operacije prema\u0161ila je dva trilijuna dolara. U strukturi tro\u0161kova mogu\u0107e se krije i razlog katastrofe zapadne misije. Vi\u0161e od tri \u010detvrtine tog novca je oti\u0161lo na direktno financiranje ameri\u010dke vojske, a \u0161to se ti\u010de investicija u Afganistan, otprilike 88 milijardi dolara \u2013 ili dvije tre\u0107ine ukupne bilateralne pomo\u0107i \u2013 oti\u0161lo je na obuku vojske.<\/p>\n

– Sama ameri\u010dka i me\u0111unarodna misija nije bila dobro planirana, odnosno bila je mo\u017eda i 95 posto vojno orijentirana. Nedostajali su diplomati, policajci, humanitarni i socijalni radnici, antropolozi, stru\u010dnjaci koji znaju jezike i koji znaju kako se grade institucije. To nikada ne funkcionira, jer vojska i odr\u017eavanje sigurnosti samo su dio rje\u0161enja. Trebate pridobiti stanovni\u0161tvo. O tome sam pisao jo\u0161 u prvoj knjizi iz 2008. Da biste uspje\u0161no primjenjivali protupobunjeni\u010dke \u2013 counterinsurgency \u2013 metode, morate znati \u0161to ljude motivira na pobunu. Mi nismo znali uzroke zbog kojih se na\u0161i protivnici bore, a to je krivo. U skladu s re\u010denim pona\u0161ala se i Hrvatska, 95 posto toga \u0161to smo slali u Afganistan odnosilo se na vojsku – ka\u017ee za Novosti Robert Mikac, izvanredni profesor na zagreba\u010dkom Fakultetu politi\u010dkih znanosti i odlikovani \u010dasnik vojne policije, koji je 2005. boravio u Afganistanu.<\/p><\/blockquote>\n

Rezultati tih zabluda su strahoviti: pedesetak tisu\u0107a ubijenih civila, vi\u0161e no dvostruko toliko ubijenih afganistanskih vojnika i talibana, vi\u0161e od polovice stanovni\u0161tva \u017eivi ispod granice siroma\u0161tva \u2013 i brutalan mizogini islamisti\u010dki pokret na vlasti.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od velja\u010de 2003. do rujna 2020. u Afganistanu je boravilo vi\u0161e od 5700 hrvatskih vojnika i stoga i Zagreb snosi suodgovornost za poraz zapada u poku\u0161aju da osigura trajni mir, demokratizira dru\u0161tvo i izgradi dr\u017eavu. “Dana\u0161nji rezultat posljedica je i na\u0161eg izvoza sigurnosti i demokracije, odnosno to je bio i na\u0161 rat”, ka\u017ee Igor Tabak, koji uz Gordana Bosanca i Roberta Mikca za Novosti govori o neuspjeloj misiji u Afganistanu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":325885,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-325915","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325915","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325915"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325915\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325916,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325915\/revisions\/325916"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/325885"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325915"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}