{"id":325853,"date":"2021-08-19T07:56:03","date_gmt":"2021-08-19T05:56:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325853"},"modified":"2021-08-19T08:00:16","modified_gmt":"2021-08-19T06:00:16","slug":"nismo-djeca-stranaka-religijskih-zajednica-oceva-domovine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/19\/nismo-djeca-stranaka-religijskih-zajednica-oceva-domovine\/","title":{"rendered":"Nismo djeca stranaka, religijskih zajednica, o\u010deva domovine!"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Vu\u010deti\u0107<\/strong><\/p>\n

\u010covjek koji se ne zna igrati samo je umi\u0161ljaj \u010dovjeka. Igra prividno pripada djetinjstvu. Prava istina je da je djetinjstvo samo priprema za istinsku igru, a ta istinska igra naziva se \u017eivotom.<\/p>\n

U djetinjstvu igramo po pravilima, u stanju smo se samodokinuti kako bi drugi do\u0161li do izra\u017eaja. Pravila upravo tome slu\u017ee \u2013 da se mi dokinemo kako bi drugi do\u0161li do izra\u017eaja.<\/p>\n

U djetinjstvu smo, upravo zato \u0161to nam se oduzima sposobnost da se igramo sukladno onome \u0161to mi jesmo i \u0161to nas se prisiljava da igramo po pravilima, uskra\u0107eni za istinsku ludi\u010dnost.<\/p>\n

Djetinjstvo je uglavnom propu\u0161teno vrijeme za igru, a trebalo je biti povla\u0161teno vrijeme za istinsku igru. Mogli smo se tada igrati, u\u017eivali smo u onome \u0161to smo mislili da je igra, ali to nije bila igra koja nas razvija, nego je bilo iskori\u0161tavanje i oduzimanje igre kako bi se u na\u0161 svijet uveli autoriteti, a autoriteti uvijek otu\u0111uju.<\/p>\n

Autoriteti i pravila slu\u017ee da bi se sa\u010duvala igra i da bi se potvrdili autoriteti, a ne da bi se samoostvario onaj tko se igra. Mi se, zapravo, tada ne igramo, nego patimo i \u010deznemo za igrom.<\/p>\n

Djetinjstvo nikad nije bezbri\u017eno razdoblje, iako se \u010dini da jest. To je razdoblje u kojem smo najmanje sebi pripadali. Svi su imali planove za nas \u2013 od roditelja do dr\u017eave.<\/p>\n

Djetinjstvo je, u smislu egzistencijalne autenti\u010dnosti, iznimno traumati\u010dno razdoblje jer nam name\u0107e autoritete i pravila posluha.<\/p>\n

Poslu\u0161ni ljudi, ljudi koji ulaze u hijerarhizirane strukture, stvaraju isti takav svijet \u2013 svijet posluha i vlastite hijerarhijske nebitnosti. U takav svijet ne mo\u017ee u\u0107i i takav svijet ne mo\u017ee podr\u017eavati netko tko igra autenti\u010dnu igru koja se naziva \u017eivotom.<\/p>\n

Budu\u0107i da je evolucija \u010dovjeku podarila mehanizme prevladavanja trauma, u djetinjstvu nas mo\u0107 imaginacije udaljava od stanja posluha prema nametnutim pravilima da hinimo igru, a zapravo samo slijedimo pravila, i pribli\u017eava nas stanju autenti\u010dnog zami\u0161ljaja slobode.<\/p>\n

Ma\u0161ta nadilazi sva nametnuta pravila i tako \u010duva na\u0161u slobodu. Oni koji u djetinjstvu usvoje pravila drugih, oni koji \u017eivot igraju po pravilima drugih, \u017eive bezli\u010dnim \u017eivotima. Njihovi \u017eivoti su nebitni, oni su samo kopije.<\/p>\n

Sasvim je nebitno ho\u0107e li se te kopije \u017eivota podvoditi pod sintagmu genetskog optere\u0107enja, koje veze s genetikom nema, u smislu da netko nije u stanju nadvladati egzistencijalni horizont vlastitih predaka te je sada sveden samo na jeftini pano ili besplatni oglasni prostor onog ve\u0107 vi\u0111enog.<\/p>\n

Takvi su na razini biolo\u0161kog materijala koji se poziva na roditelje, djedove i bake, \u0161alju\u0107i nam bolni vapaj kako su njihove egzistencije nebitne i neautenti\u010dne jer ih je potrebno osna\u017eivati pozivanjem na bitne egzistencije \u2013 one vlastitih predaka.<\/p>\n

Kada potomke dobije netko tko je velik po precima, evolucija, iz su\u0107uti prema potomcima, propla\u010de pla\u010dem ro\u0111enog potomka. Egzistencije svih propalih likova su egzistencije bi\u0107a koja su umrla prije vlastitog ro\u0111enja.<\/p>\n

Takvi se, naime, ra\u0111aju da netko ili ne\u0161to opstane \u2013 obitelj, prezime, selo, dr\u017eava, stranka ili religija. Takvima je bitnije da ih se promatra kao ne\u010diju djecu nego da \u017eive vlastitu autenti\u010dnost koja je uvijek nepredvidljiva.<\/p>\n

\u017divjeti autenti\u010dnim \u017eivotom ne zna\u010di ostvarivati jednom stvoreni i nikad u pitanje doveden egzistencijalni plan, nego biti u stanju iznenaditi samog sebe. Biti autenti\u010dno ljudsko bi\u0107e zna\u010di biti u stanju dokinuti se za druge kako bi se iznenadio pred samim sobom.<\/p>\n

Samo \u010dovjek koji se dokida za druge kako bi samog sebe iznenadio, u vlastiti egzistencijalni horizont mo\u017ee primiti i drugo bi\u0107e. Bez paradoksa dokidanja za druge kako bi potom mogao biti s drugim, nema zajedni\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n

To je tu\u017eni \u017eivot stranaca koji se ne poznaju i nikad se ne\u0107e upoznati jer nisu sami sebe iznenadili. Iznenaditi sebe, zna\u010di stvoriti se, i to se radikalno razlikuje od onoga \u0161to nam drugi nude \u2013 da nas oni pretvore u poslu\u0161na bi\u0107a. Stvaranje je kreativnost, posluh je ubijanje kreativnosti.<\/p>\n

Stvaranje sebe samoga najve\u0107i je oblik kreativnosti. To mogu samo oni koji su u stanju napustiti pravila koja su im drugi postavili. Napustiti bi\u0107e koje slijedi naloge drugih kako bi postao bi\u0107e koje se samostvara mo\u017ee samo slobodan \u010dovjek. A slobodan \u010dovjek se igra.<\/p>\n

Sloboda je igra, \u017eivot je igra, ljubav je igra. I tu nema starih pravila. To je igra koja se igra po stalno novim, jednokratnim i slobodnim pravilima. Ta pravila zato i nisu pravila jer se igra ne podre\u0111uje tim pravilima, nego se u igri i igrom napu\u0161taju stara pravila i planovi, kako bi se stvorilo ne\u0161to novo.<\/p>\n

\u017divot bez novih iskustava je zarobljeni \u017eivot. To je ponavljanje zarobljenosti kako bi se, uslijed ponavljanja, zaboravila zarobljenost i stvorio bolni privid pripadanja nekoj vrijednosti koja se ne smije dovoditi u pitanje.<\/p>\n

Zato se ljudi zarobljavaju i ponavljaju zarobljenost kako bi sebe i druge uvjerili da \u010dine ne\u0161to plemenito. No tu nije rije\u010d o plemenitosti nego o egzistencijalnoj bijedi.<\/p>\n

Plemenito je, kreativnom i slobodnom igrom, stvarati uloge koje \u0107emo u \u017eivotu odigrati. Bijedno je igrati uloge koje nam je netko namijenio i pritom podr\u017eavati zabludu da \u010dinimo ne\u0161to bitno, vrijedno i uzvi\u0161eno.<\/p>\n

Autenti\u010dnost se ne ostvaruje upadanjem u rascjep nemogu\u0107nosti pripadanja nekome, nego ovladavanjem mehanizmom i nadila\u017eenjem mehanizma pripadanja drugome koji nam je u svijet uveden po diktatu kako bismo se gubili sa strancem.<\/p>\n

Svijet je danas prepun mnogih kolekcija stranaca. Stranci skupljaju strance. Mnogi brakovi su \u017eivoti stranaca, mnoge religijske zajednice su formirane od stranaca, politi\u010dke stranke su tako\u0111er kolekcije stranaca. I sve se odvija po pravilima. Pravila strance dr\u017ee na okupu.<\/p>\n

Biti svoj zna\u010di stvarati jednokratna i nikad vi\u0111ena pravila igre za vlastiti \u017eivot. Ta pravila nitko nije vidio prije nas, ta pravila nitko nije mislio prije nas, ta pravila nitko nije realizirao prije nas. Ta pravila su na\u0161a pravila.<\/p>\n

Ta pravila nas dokidaju kao djecu koju netko pretvara u djecu za sebe i pretvara nas u samostvaraju\u0107a bi\u0107a koja su iskoristila mogu\u0107nost koja pripada svakom \u010dovjeku, a to je upravo mogu\u0107nost samostvaranja.<\/p>\n

Stvarati se za sebe ili \u017eivjeti autenti\u010dnim \u017eivotom nikada ne zna\u010di slijediti pravila koja nam je netko nametnuo. Onaj tko je stvorio sebe, nikada ne\u0107e drugima nametati pravila jer ne \u017eeli \u017eivjeti sa strancima.<\/p>\n

\u017divot je igra. \u017divot je slobodna igra i tu igru mo\u017ee igrati samo slobodan \u010dovjek.<\/p>\n

Pravila slijede zarobljenici vlastitog djetinjstva neslobode. Takvi su djeca stranaka, religijskih zajednica, o\u010deva domovine, medicinske dijagnoze ili vlastite pohlepe. Takvi su vje\u010diti stranci koji su izme\u0111u plemenitosti i bijede izabrali bijedu.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stvaranje sebe samoga najve\u0107i je oblik kreativnosti. To mogu samo oni koji su u stanju napustiti pravila koja su im drugi postavili.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":318797,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-325853","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325853","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325853"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325853\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325856,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325853\/revisions\/325856"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/318797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325853"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325853"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325853"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}