{"id":325589,"date":"2021-08-15T08:07:22","date_gmt":"2021-08-15T06:07:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325589"},"modified":"2021-08-15T08:07:40","modified_gmt":"2021-08-15T06:07:40","slug":"kataklizma-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/15\/kataklizma-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Kataklizma kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

I to smo do\u010dekali, da “kraj svijeta” u medijima padne u rubriku “kiselih krastavaca”. Od ponedjeljka, 9. kolovoza, kada je objavljen izvje\u0161taj UN-ovog Me\u0111uvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), nema medija koji temi klimatskih promjena nije posvetio du\u017ei ili kra\u0107i \u010dlanak, a \u010desto i vi\u0161e njih. Ono \u0161to je svima zajedni\u010dko jest da beskona\u010dno ponavljaju simptome, spominju globalno zagrijavanja, stakleni\u010dke plinove, po\u017eare, poplave, tornada i druge nesre\u0107e, ali se ne udubljuju u odnose mo\u0107i u svijetu. Od toga tko je za sve te promjene odgovoran, do \u2013 \u0161to je va\u017enije \u2013 toga tko \u0107e ih stvarno, a ne samo deklarativno, poku\u0161ati rije\u0161iti. I iz kojih motiva.<\/p>\n

\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Tom Rivett-Carnac opisuje svijet u kojem \u0107emo \u017eivjeti ako nastavimo po starom: zbog zaga\u0111enja maske \u0107emo nositi stalno, Sahara \u0107e se pro\u0161iriti na Evropu, dvije milijarde ljudi \u017eivjet \u0107e u podru\u010djima gdje \u0107e dva mjeseca dnevna temperatura biti 60 stupnjeva…<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ekologija je danas pokrila etablirani politi\u010dki spektar u cjelini i gotovo da vi\u0161e i nema tih zadrtih desni\u010dara koji bi negirali postojanje klimatskih promjena. To ih razlikuje od aktualne pandemije Covida-19, \u0161to mo\u017eemo shvatiti i u povezanosti ta dva fenomena, jer je “duh vremena” postao prijem\u010div za osje\u0107aj “kraja svijeta”, milenaristi\u010dke ideologije kojima su skloni i oni kojima je Zemlja okrugla i oni kojima je ona ravna plo\u010da. Uostalom, mi na ljevici ponavljamo ve\u0107 desetlje\u0107ima kako je danas, u kolektivnom imaginariju, puno lak\u0161e zamisliti taj kraj svijeta nego puno manju promjenu \u2013 onu jednog na\u010dina proizvodnje. A o ugro\u017eenom opstanku \u017eivota se doista radi i kao da staru parolu “Socijalizam ili barbarstvo!” treba zamijeniti ona “Socijalizam ili kraj opstanka!” Dakle, trebamo shvatiti ono \u0161to je znao jo\u0161 filozof Jean-Paul Sartre, kada je rekao da nema prirodnih katastrofa. Pritom je mislio da su fenomeni koje tako nazivamo s jedne strane dru\u0161tveno proizvedeni, a s druge, kao “prirodni”, spram ljudi indiferentni, jer svemiru je “svejedno” ho\u0107e li ljudi na Zemlji i koliko dugo jo\u0161 opstati ili \u0107e propasti.<\/p>\n

U puno se ciklusa zadnjih desetlje\u0107a govorilo o “granicama rasta” (danas se upotrebljava i izraz degrowth), a brojni kriti\u010dki teoreti\u010dari govore da je i eventualni izlazak iz pandemije pogre\u0161no ekonomski postavljen, jer se govori samo o oporavku BDP-a, a ne ili ne dovoljno i o zelenoj obnovi. Svima je dakle nekako jasno da ovako, s ljudskim djelovanjem koje utje\u010de na klimu na na\u010din nezabilje\u017een u posljednjih nekoliko stotina tisu\u0107a godina, dalje ne ide. Pa ipak, kada treba konkretizirati poteze koji bi promijenili dru\u0161tvene tokove, sve postaje manje jasno. Od politi\u010dke kaste se o\u010dekuje da svojim utjecajem smanji emisiju stakleni\u010dkih plinova i sprije\u010di pretjerano curenje uglji\u010dnog dioksida u atmosferu. No i kada se politi\u010dka kasta prikloni potpisivanju protokola poput Pari\u0161kog sporazuma iz 2015. (a svojedobno se Donald Trump i iz njega povukao), puno te\u017ee odustaje od svojih industrija baziranih na fosilnim gorivima. Da \u0107e sami znanstvenici, apeliranjem na savjest \u010dovje\u010danstva, donijeti promjenu, u to danas, kada su i znanosti ideolo\u0161ki zarobljene, vi\u0161e nitko ne vjeruje. Ho\u0107e li svijest o prekretnici buknuti odozdo, od potla\u010denih klasa, koje su naro\u010dito u siroma\u0161nim dr\u017eavama najizlo\u017eenije klimatskim promjenama, o tome malo znamo, a dilema koja nam se name\u0107e nije vi\u0161e “reforma ili revolucija” nego ona “poredak ili kaos”. A te\u0161ko je ne\u0161to radikalno promijeniti ako svaki radikalan poku\u0161aj, kao \u0161to je na primjer blokiranje trase plinovoda, dr\u017eava i dobar dio javnog mnijenja ne samo da osu\u0111uju, nego su skloni i represivnim mjerama protiv takvih pobunjenika.<\/p>\n

Vode\u0107i autor izvje\u0161taja IPCC-ja za 2001. godinu (ti se izvje\u0161taji objavljuju u osmogodi\u0161njim ciklusima), Michael E. Mann, izjavio je: “Zaklju\u010dak je da nam preostaje nula godina da izbjegnemo opasne klimatske promjene, jer one su ve\u0107 ovdje.” U tom smislu najnoviji izvje\u0161taj o\u0161triji je i pesimisti\u010dniji od ijednog dosad, pa u nekom smislu i posljednji koji jo\u0161 pru\u017ea nekakvu nadu, makar je prije pet minuta ve\u0107 pro\u0161lo dvanaest sati, a svjetlo na klimatskom semaforu je crveno.<\/p>\n

\n

\u00a0\u00a0\u00a0 “Mo\u017eemo biti osvije\u0161teni koliko god \u017eelimo”, pi\u0161e Dra\u017een \u0160imle\u0161a, “ali dok ne radimo na dubokoj dru\u0161tvenoj promjeni, ekonomija prehrambenog sektora \u0107e diktirati koli\u010dinom i opsegom po\u017eara u Amazoniji”<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Porast temperature na globalnom nivou danas iznosi 1,1 stupanj Celzija, a kao granica podno\u0161ljivosti odre\u0111eno je 1,5 stupnjeva. No ta granica je u nekim dijelovima svijeta ve\u0107 prekora\u010dena. I prema najoptimisti\u010dnijem scenariju IPCC-ja, prema kojemu bi svjetske emisije \u0161tetnih tvari odmah po\u010dele naglo padati, da bi se svele na neto nulu godine 2050., globalna temperatura ipak \u0107e dosegnuti prag od 1,5 stupnjeva prije no \u0161to po\u010dne opadati. Zvu\u010di li vapaj generalnog tajnika UN-a Ant\u00f3nija Guterresa kao fraza kada poziva na hitno intenziviranje na\u0161ih napora i prihva\u0107anje najambicioznijeg puta, jer smo pred “crvenim upozorenjem za \u010dovje\u010danstvo”?<\/p>\n

Za tri mjeseca odr\u017eat \u0107e se nova konferencija UN-a o klimatskim promjenama, ovoga puta u Glasgowu. Ho\u0107e li se i zaklju\u010dci te konferencije, nakon \u0161to se alarm aktiviran izvje\u0161tajem IPCC-ja sti\u0161a i nastupi jo\u0161 jedna “politi\u010dki zanimljiva” jesen, pretvoriti u toplu vodu, kako su mnogi ocijenili rezultate pari\u0161kog samita? Vrlo vjerojatno. Jer problem nije samo u velikim obe\u0107anjima “velikih” dr\u017eavnika od kojih u provedbi malo ostane, nego je on puno dublji. Svijet je na prekretnici \u2013 i to smo dosad toliko puta \u010duli, pa ipak… “Iz znanstvene perspektive, svaki stupanj, svaki dio stupnja, svaka polovica stupnja va\u017eni su u smislu ograni\u010davanja posljedica klimatskih promjena. Dakle, \u0161to god zemlje odredile kao cilj, postoje prednosti i posljedice u odre\u0111ivanju tih granica”, rekla je Ko Barrett, biv\u0161a potpredsjednica IPCC-ja.<\/p>\n

Mo\u017eda je nada u tome \u0161to vijesti o “prirodnim katastrofama” vi\u0161e ne dolaze samo iz udaljenih krajeva (jo\u0161 uvijek svijeta trijade: Evropa, SAD i Japan), nego i iz razvijenih dr\u017eava poput SAD-a i Njema\u010dke. Katastrofalne poplave u Njema\u010dkoj, koje su odnijele i nekoliko stotina \u017eivota, po\u017eari na sjeverozapadu SAD-a i u Kanadi, nisu vi\u0161e neka Amazonska pra\u0161uma iz za svijest slabo bude\u0107ih televizijskih dokumentaraca. Charles Koven, vode\u0107i autor poglavlja u izvje\u0161taju IPCC-a o globalnim ugljikovim ciklusima, rekao je da je Kalifornija ve\u0107 dosegnula kriti\u010dnu to\u010dku u po\u017earima: “Mislim da nismo znali gdje je taj prag dok ga nismo pre\u0161li. Ono \u0161to ovaj izvje\u0161taj jasno pokazuje jest da \u0107e vjerojatnost prelaska bilo koje od tih granica sigurno pove\u0107ati zatopljenje.”<\/p>\n

Lako su i op\u0107e dostupne spoznaje o svim kriti\u010dnim to\u010dkama na planetu, od Amazonije, preko SAD-a, sada i Gr\u010dke, e da ne bismo mogli zamisliti distopijski svijet, ako se tokovi dru\u0161tvenog razvoja drasti\u010dno ne promijene. U knjizi “Budu\u0107nost koju smo izabrali: pre\u017eivljavanje klimatske krize” (2020.) Tom Rivett-Carnac \u2013 pi\u0161e o tome Vedran Recher s Ekonomskog instituta u Zagrebu \u2013 zorno opisuje svijet u kojem \u0107emo \u017eivjeti ako nastavimo po starom. Za razliku od razdoblja pandemije u kojem su maske postale obavezne zbog za\u0161tite sebe i drugih od zaraze, apstraktni podatak o 1,5 stupnjeva zatopljenja u svakodnevnom \u017eivotu zna\u010dit \u0107e da \u0107e se maske nositi stalno, ali ne zbog infekcije, nego zbog zaga\u0111enja zraka. U jugoisto\u010dnoj Aziji bit \u0107e gotovo nemogu\u0107e raditi vani. Na Miami i jo\u0161 neke ameri\u010dke obalne gradove podsjetnik \u0107e biti samo njihovi tornjevi koji \u0107e str\u0161ati iz vode. Zbog porasta kiselosti oceana \u017eivot u njemu bit \u0107e reduciran na minimum, \u0161to zna\u010di da \u0107e siroma\u0161ni dijelovi svijeta koji ovise o ribarenju ostati bez osnovnog izvora hrane. Sahara \u0107e se pro\u0161iriti na Evropu, do \u0160panjolske, ju\u017ene Francuske i Gr\u010dke (\u0161to \u0107e biti s Jadranskom obalom, Rivett-Carnac ne spominje). Oko dvije milijarde ljudi \u017eivjet \u0107e u podru\u010djima gdje \u0107e dva mjeseca godi\u0161nje dnevna temperatura biti 60 stupnjeva Celzija, pri \u010demu ljudski organizam ne\u0107e mo\u0107i boraviti na otvorenom vi\u0161e od \u0161est sati. Iz nenastanjivih podru\u010dja krenut \u0107e migracijski valovi, \u0161to je fenomen koji je ve\u0107 zapo\u010deo, a migranti \u0107e se brojiti u milijardama ljudi. Sve to izazvat \u0107e politi\u010dke probleme koje je te\u0161ko i pojmiti. Ratovi i borba za preostale oskudne resurse zvu\u010de kao logi\u010dan nastavak tog scenarija.<\/p>\n

Pozvali smo se na izvje\u0161taj UN-ovog IPCC-ja koji je alarmantan, iako je ta organizacija do sada zbog diplomatskih razloga uglavnom izbjegavala zao\u0161trenu retoriku. Kako komentirati priop\u0107enje australskog think tanka Breakthrough koji govori o “ratu” protiv klimatske krize, dok zaklada Global Challenges u slu\u010daju scenarija zatopljenja od 2 stupnja navodi da “razmjer uni\u0161tenja nadilazi na\u0161e kapacitete modeliranja, s visokom vjerojatno\u0161\u0107u kraja ljudske civilizacije”?<\/p>\n

Da ne bismo nastavili u istom tonu, pa da jo\u0161 doprinesemo smrzavanju svake sposobnosti za djelovanje pred katastrofom, kao \u0161to se zec uko\u010di kada ga osvijetle automobilski farovi, vratimo se na pitanje volje ili razine svijesti koja bi sve navedeno mogla promijeniti. Tako UN-ova stru\u010dnjakinja Barrett ka\u017ee kako je klju\u010dna poruka u izvje\u0161taju da je jo\u0161 uvijek mogu\u0107e sprije\u010diti najstra\u0161nije posljedice. “Zaista su potrebne nevi\u0111ene transformacije, brzo i trenuta\u010dno smanjenje emisije stakleni\u010dkih plinova na neto nulu do 2050. godine. Ideja da jo\u0161 postoji put prema naprijed trebala bi nam dati nadu.”<\/p>\n

Nada nam je potrebna ponajvi\u0161e zbog onih koji su svaku nadu ve\u0107 izgubili, da parafraziramo velikog i “zaboravljenog” filozofa 20. stolje\u0107a, Ernsta Blocha. Ta nada je povezana s jednim na\u010dinom proizvodnje svijeta koji se svodi na tako lako shvatljiv, ali tako te\u0161ko promjenjiv princip \u2013 proizvodnju profita. U pomalo naivnom tonu, ali pritom i nimalo cini\u010dno, teoreti\u010dar Dra\u017een \u0160imle\u0161a u jednom svom \u010dlanku svodi opisanu problematiku na pomalo retori\u010dko pitanje: Trebamo li se uop\u0107e toliko baviti posljedicama, a tako malo uzrocima pojave klimatskih promjena? Na neki na\u010din trebalo bi o njima “prestati govoriti”, barem na na\u010din na koji se to danas u dominantnim medijima \u010dini. A to podrazumijeva estradizaciju i vje\u010dito \u010du\u0111enje odakle sve to. \u0160imle\u0161a potom nastavlja: “Klimatske promjene nam danas do\u0111u poput nekog nenajavljenog gosta, koji nam svako toliko bane na vrata i sad \u010dekamo da gnjavator iza\u0111e pa da se mi vratimo svome poslu.” Samo \u0161to je problem u tome da “gnjavator dolazi sve \u010de\u0161\u0107e i \u010de\u0161\u0107e, \u0161to ostavlja sve ve\u0107i nered po ku\u0107i kad ode, na primjer ne pu\u0161ta vodu na zahodu, zamasti sav namje\u0161taj i trosjed dok jede, a progresivno raste i broj razbijenih \u010da\u0161a i poku\u0107stva koje, kao, nehotice pada”. Mi smo postali \u010dista\u010di, tvrdi \u0160imle\u0161a, koji samo saniramo \u0161tetu. A klimatske promjene su samo posljedica i ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Zato se trebamo zapitati o uzrocima. Njih on vidi kao tri stvari: politiku, ekonomiju i osvije\u0161tenost. Djelovati samo na jedan od ta tri uzroka uvijek je nedovoljno, pa ih treba obuhvatiti u njihovom ukupnom rasponu. Politika postavlja pravila igre i donosi odluke, a danas ju je te\u0161ko i razlikovati od ekonomije, jer jedni te isti ljudi prelaze iz jednog sektora u drugi i znaju za koga se igra i kako se pravilno donose odluke. Fokusiramo li se samo na odgovorno, odr\u017eivo i solidarno pona\u0161anje, ono \u0161to \u0160imle\u0161a naziva osvije\u0161teno\u0161\u0107u, ne\u0107emo daleko sti\u0107i, iako je ona nu\u017ena. Ne mo\u017ee se teret rje\u0161enja klimatskih promjena svaljivati na le\u0111a pojedinaca i pojedinki koji isti\u010du da im je stalo do \u010dovje\u010danstva, do na\u0161e budu\u0107nosti i do klimatske ravnote\u017ee planeta. “Mo\u017eemo mi biti osvije\u0161teni koliko god \u017eelimo”, pi\u0161e \u0160imle\u0161a, “ali dok ne radimo zajedno na dubokoj dru\u0161tvenoj promjeni koja nam je potrebna, politika \u0107e nam se ceriti u facu blokiranjem stavljanja Velikog koraljnog grebena na listu ugro\u017eene svjetske ba\u0161tine, a ekonomija prehrambenog sektora \u0107e diktirati koli\u010dinom i opsegom po\u017eara u Amazoniji.”<\/p>\n

Vapaj za radikalnom dru\u0161tvenom transformacijom dopire dakle takore\u0107i sa svih strana. No problemi nastaju \u010dim netko u politi\u010dkom polju zazove radikalne promjene. Onda je i sama ta sintagma povod za minuciozno propitivanje. I to ne samo ekolo\u0161ka. A u ku\u0107i koja gori \u2013 da upotrijebimo sliku njema\u010dkog knji\u017eevnika Bertolta Brechta \u2013 nije najpametnije raspitivati se je li vani hladno, pu\u0161e li vjetar i sl. Najprije treba ugasiti po\u017ear.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

UN-ova stru\u010dnjakinja Ko Barrett ka\u017ee kako je klju\u010dna poruka izvje\u0161taja Me\u0111uvladinog panela o klimatskim promjenama, koji je o\u0161triji i pesimisti\u010dniji od ijednog dosad, da je jo\u0161 uvijek mogu\u0107e sprije\u010diti najstra\u0161nije posljedice. No kada treba konkretizirati poteze koji bi promijenili dru\u0161tvene tokove koji utje\u010du na klimu, sve postaje manje jasno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":274116,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[753,672,568],"class_list":["post-325589","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-ekologija","tag-kapitalizam","tag-klima"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325589","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325589"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325589\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325590,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325589\/revisions\/325590"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/274116"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325589"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325589"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325589"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}