Da suncokreti prate kretanje Sunca, to je ve\u0107 odavno poznata \u010dinjenica. Kako dan odmi\u010de, oni okre\u0107u svoje cvjetove od istoka prema zapadu. Me\u0111utim, nau\u010dnici sve dosad nisu imali obja\u0161njenje zbog \u010dega oni to rade.<\/p>\n
Ameri\u010dko istra\u017eivanje pokazalo je da kretanje suncokreta za Suncem uzrokuje njihov unutra\u0161nji biolo\u0161ki sat, a te promjene pozicija biljke \u010dine i ve\u0107im i p\u010delama privla\u010dnijim.<\/p>\n
Od 1898. nau\u010dnici posmatraju kako se suncokreti na po\u010detku dana okrenuti prema istoku, da bi se kako dan odmi\u010de okretali prema zapadu, a onda tokom no\u0107i ponovo vratili na istok. Niko dosad nije uspio da shvati \u0161ta uzokuje taj proces.<\/p>\n
Kako bi ustanovili da li je u pitanju biolo\u0161ki sat ili se biljke jednostavno kre\u0107u po nekom predodre\u0111enom rasporedu, ameri\u010dki biolozi sproveli su niz eksperimenata.<\/p>\n
Eksperiment<\/strong><\/p>\n Prvo su suncokrete privezali da ne bi mogli da se pomjeraju, a zatim ih postavili u posude koje su na po\u010detku dana okrenuli na zapad, suprotno od signala koje uobi\u010dajeno dobijaju od Sunca. Time su uspjeli da im poremete ritam.<\/p>\n Zatim su ih postavili u laboratoriju s fiksiranim vje\u0161ta\u010dkim svjetlom i ustanovili da su se suncokreti nekoliko dana njihali naprijed-nazad.<\/p>\n Zatim su napravili vje\u0161ta\u010dko svjetlo koje se kre\u0107e od istoka prema zapadu. Suncokreti su uspjeli da usklade svoje pokrete s kretanjem svjetla kada je ono pratilo 24-satni ritam, ali nisu kad je ritam promjenjen na 30 sati.<\/p>\n Sve je to dovelo do zaklju\u010dka da je u suncokretima ne\u0161to povezano sa 24-satnim ritmom kretanja.<\/p>\n Ali \u0161ta je to \u0161to zapravo uzrokuje kretanje suncokreta?<\/strong><\/p>\n Nau\u010dnici su ustanovili da jedna strana stabljike, u zavisnosti od doba dana, raste br\u017ee od druge strane, a to uzrokuje da suncokret pomjera svoj cvijet.<\/p>\n Takav tip rasta je druga\u010diji od redovnog rasta suncokreta i javlja se na dnevnoj bazi, odnosno u 24-satnom ritmu. Pokazalo se da je to za biljku dosta va\u017eno jer su one okrenute od Sunca tokom eksperimenata imale 10 odsto manje listove od prosje\u010dnih. Tako\u0111e, suncokreti koji su ujutru bilo okrenuti ka istoku privukli su pet puta vi\u0161e p\u010dela od onih vje\u0161ta\u010dki okrenutih na zapad.<\/p>\n O suncokretu<\/strong><\/p>\n Smatra se da je u\u017ea domovina suncokreta Meksiko i Peru. \u0160panci su ga prenijeli u Evropu 1510. godine. Najprije su ga uzgajali u botani\u010dkom vrtu u Madridu. Zatim je prenijet u Francusku, Englesku, Njema\u010dku i ostale evropske zemlje. U prvo vrijeme suncokret se uzgajao kao ukrasna biljka po vrtovima. Sjeme se grickalo, a njime su hranili i ptice. Kao ratarski usjev po\u010deo se sijati po\u010detkom XIX vijeka najprije u Rusiji.<\/p>\n Suncokret je najve\u0107a biljka iz porodice glavo\u010dika iz roda Helianthus. Korijen mu raste i do tri metra u dubinu. Zbog svoje sposobnosti upijanja velike koli\u010dine vode i \u0161tetnih materija, suncokret se koristi za isu\u0161ivanje mo\u010dvarnih zemlji\u0161ta i \u010di\u0161\u0107enje zaga\u0111enih. Zanimljiva \u010dinjenica je da je najve\u0107a uo\u010dena i zabilje\u017eena visina njihovog stabla \u010dak 9,17 m, dok je prosje\u010dna visina 50-250 cm. Svaki suncokret koji vidite na polju mo\u017ee sadr\u017eati i do 2.000 sjemenki, pa su ovi cvjetovi odli\u010dna atrakcija za ptice! Ali ako vi\u0161e volite mo\u017eete brati suncokrete i pe\u0107i sjeme za vlastitu upotrebu. Na francuskom ih nazivaju “tournesol” \u0161to zna\u010di “turneja sa suncem”. (Izvor:nezavisne.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ameri\u010dko istra\u017eivanje pokazalo je da kretanje suncokreta za Suncem uzrokuje njihov unutra\u0161nji biolo\u0161ki sat<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":322175,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-325587","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325587"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325587\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325588,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325587\/revisions\/325588"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/322175"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}