{"id":325502,"date":"2021-08-14T07:28:14","date_gmt":"2021-08-14T05:28:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325502"},"modified":"2021-08-14T07:28:14","modified_gmt":"2021-08-14T05:28:14","slug":"piva-klasa-ispod-glasa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/14\/piva-klasa-ispod-glasa\/","title":{"rendered":"Piva klasa ispod glasa"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Kostani\u0107 \u00a0<\/strong><\/p>\n

Jedna od epizoda koje su obilje\u017eile hrvatsko medijsko ljeto svakako je ona o imovinskoj kartici Ur\u0161e Raukar, saborske zastupnice stranke Mo\u017eemo!. Pa\u017enju, barem u naknadnim analiti\u010darskim opservacijama, nije privukla toliko raznovrsna imovina, koliko obja\u0161njenje njenog porijekla. Naime, Raukar, ina\u010de nasljednica Ivana Kukuljevi\u0107a Sakcinskog, zainteresiranoj je javnosti objasnila da je njena imovina plod rada nekoliko obiteljskih generacija, da je sva ste\u010dena do Drugog svjetskog rata i da joj je vra\u0107ena u sklopu denacionalizacije. Skandalozno je samo po sebi da zastupnica nominalno lijeve stranke misli da su njeni preci feudalci imovinu stjecali vlastitim radom, ali to u ovom slu\u010daju nije najzanimljiviji ideolo\u0161ki detalj.<\/p>\n

Najva\u017enija stavka u legitimiranju porijekla imovine Raukar je prona\u0161la u \u010dinjenici da ni\u0161ta od te imovine nije ste\u010deno u socijalisti\u010dkom periodu. Tim je \u201cpriznanjem\u201d preveniran svaki napad s desnice. I sasvim je neva\u017eno je li Raukar taj prevencijski manevar odradila svjesno ili nesvjesno. A jo\u0161 je manje va\u017eno \u0161to se u socijalisti\u010dkom periodu i nije ba\u0161 mogla stjecati imovina kakvu Raukar danas posjeduje. Ono \u0161to je va\u017eno i \u0161to presudno oblikuje raspravu o klasnoj politici u Hrvatskoj, bez obzira koristio se pritom pojam klase eksplicitno ili ne, jest da ona ispada relevantnom jedino u jugoslavenskom periodu. I taj \u201cklasni paradoks\u201d predstavlja jedan od klju\u010dnih aspekata jugoslavenskog naslje\u0111a i tuma\u010denja tog naslje\u0111a: socijalisti\u010dki projekt kojem je cilj bio ukidanje klasnih razlika danas figurira kao generator tih razlika i kao jedini period o kojem je dopu\u0161teno i po\u017eeljno govoriti kroz klasnu optiku.<\/p>\n

Takvom statusu Jugoslavije pridonijeli su i desni i liberalni komentatori, tuma\u010di povijesti i politi\u010dari. Za po\u010detak, obje struje vrlo malo pa\u017enje posve\u0107uju periodu prije Drugog svjetskog rata, pogotovo periodu Kraljevine Jugoslavije. Ako se time i bave, onda socijalna dimenzija u pravilu izostaje. A izostaje iz politi\u010dki vrlo pragmati\u010dnog razloga. Pre\u0161u\u0107ivanjem socijalne dimenzije ili njenom normalizacijom pojava komunista postaje prili\u010dno misteriozna i politi\u010dki sumnjiva. A kao takva lako se proglasi neprirodnom i plodom politi\u010dkih manipulacija. Neprirodnost komunisti\u010dke ideje i pokreta desnici odgovara kao bolesno tkivo na tijelu nacije, a liberalima kao opstrukcija prirodnog kapitalisti\u010dkog poretka. Iz brisanja socijalnih i klasnih problema koji su prethodili socijalisti\u010dkoj Jugoslavija ona kao takva postaje umjetna tvorevina, nametnuta epizoda u prirodnim procesima formiranja nacije ili punokrvne kapitalisti\u010dke ekonomije.<\/p>\n

Upravo ta pretpostavljena neprirodnost pru\u017ea kriti\u010darima mogu\u0107nost da izvedu zaklju\u010dke o klasnoj prirodi socijalisti\u010dke Jugoslavije. Naravno, takvo \u0161to ne bi bilo mogu\u0107e da im sama Jugoslavija ne pru\u017ea dovoljno materijala za razvijanje narativa. Ve\u0107 negdje po\u010detkom sedamdesetih socijalna je mobilnost u Jugoslavija uglavnom zaustavljena; nezaposlenost se gotovo cijelo vrijeme, dodu\u0161e geografski i po republikama neravnomjerno raspore\u0111ena, dr\u017eala na visokim razinama; udio radni\u010dke klase u sastavu Komunisti\u010dke partije, a kasnije Saveza komunista, konstantno je opadao; osamdesete su obilje\u017een rekordnim brojem \u0161trajkova u Europi i sve slabijim standardom. Umjesto da takve procese \u010ditaju u klju\u010du napu\u0161tanja proklamiranog cilja i priklanjanja tr\u017ei\u0161nim tendencijama, nacionalisti i liberali su te neosporne dru\u0161tveno-politi\u010dki \u010dinjenice prilagodile vlastitim eksplanatornim obrascima i politi\u010dkim ciljevima.<\/p>\n

\n

Jugoslavenski socijalizam je kriv za sve<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Desnica je klasnu tenziju u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji prevela u borbu izme\u0111u komunisti\u010dkih elita i hrvatskog naroda. Radi se o svojevrsnom lokalnom prilago\u0111avanju teza koja na desnici cirkuliraju na globalnom nivou: svijetom, a i pojedinim dr\u017eavama, vladaju liberalne elite u koaliciji s razli\u010ditim tipovima manjina, a na \u0161tetu obi\u010dnog naroda. Narod je u ovom slu\u010daju hrvatski, a elite komunisti\u010dke koje su se promjenom re\u017eima transformirale u liberalne. Ili nisu, desnica \u010desto i ne vidi tu neku bitnu razliku. Dakle, hrvatski je narod patio u Jugoslaviji, a kao primjer i dokaz se \u010desto navodi Hercegovina koja je zbog usta\u0161ke pro\u0161losti bila \u201cposebno\u201d tretirana i iz koje je, uslijed nezaposlenosti, veliki broj ljudi oti\u0161ao na rad u Njema\u010dku. \u0160to se pak liberala ti\u010de, oni se nisu bavili prevo\u0111enjem klasnih tenzija u neke druge prikladnije antagonizme. Oni klasnu podjelu u Jugoslaviji smatraju neprirodnom jer je, po njima, bila produkt odluka politi\u010dke birokracije i samim tim arbitrarna i zasnovana na nelegitimnim kriterijima.<\/p>\n

Me\u0111utim, interpretacije socijalisti\u010dkog perioda kroz klasnu optiku nisu bile same sebi svrhom. Njihova dru\u0161tvena i politi\u010dka funkcija o\u010dituje se prvenstveno u periodu nakon raspada, u samostalnoj Hrvatskoj. Ono \u0161to je uslijedilo poslije sloma Jugoslavije je zao\u0161travanje klasnih nejednakosti \u2013 i to u kontinuitetu s osamdesetima. No, klasni \u017eargon je postao tabuiziran i nepo\u017eeljan. Dok su se u Jugoslaviji slu\u017ebenim klasnim \u017eargonom maskirale klasne razlike, u samostalnoj Hrvatskoj su se maskirale tako da se pri\u010dalo o klasnim razlikama u Jugoslaviji. Naime, nacionalistima pri\u010danje o klasi danas dovodi u pitanje smisao nacionalne dr\u017eave, a liberalima legitmnost kapitalisti\u010dke ekonomije. U takvoj ideolo\u0161koj konfiguraciji Jugoslavija postaje interpretacijski resurs za poja\u0161njenje klasnih razlika i za sve nevolje u projektima realizacije nacionalnog sna i uvo\u0111enja slobodnog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Nacionalisti\u010dka desnica tobo\u017enju odr\u017eivost Jugoslavije koja i dalje prijeti punom ostvarenju tisu\u0107ljetnog sna koji \u010desto u njihovim zamislima funkcionira kao neka varijanta tzv. NDH, vidi u navodnom institucionalnom kadrovskom kontinuitetu politi\u010dkih i kulturnih elita. Politi\u010dke elite, mahom navodni stari kadrovi ili njihovi nasljednici iz UDB-e, pozadinski drmaju politi\u010dkom scenom i sabotiraju svaki poku\u0161aj afirmacije autenti\u010dne desnice i samim tim i interesa hrvatskog naroda kao takvog. U nedavnom istupu klju\u010dne medijske figure na desnici, Velimira Bujaneca, u kojem se osvrnuo na trenutna previranja unutar Domovinskog pokreta, smo tako mogli saznati da Miroslav \u0160koro na izborima za zagreba\u010dkog gradona\u010delnika nije mogao pobijediti Tomislava Toma\u0161evi\u0107a jer je ovaj \u201cmiljenik duboke dr\u017eave\u201d. Neprestano pozivanje na duboku dr\u017eavu sugerira da na\u0161a ekstremna desnica prati svjetske trendove, \u0161to se mo\u017ee primijetiti i u prozivanju lijevih intelektualnih elita koje navodno upravljaju kulturnim institucijama. U tom je slu\u010daju popularna me\u0111unarodna teorija o marksistima koji su zamijenili ekonomiju s kulturom i obitelji kako bi i dalje upravljali na\u0161im \u017eivotima prona\u0161la adekvatan doma\u0107i kontekst.<\/p>\n

Liberali pak ne barataju toliko teorijama zavjere. Oni, po obi\u010daju, sve probleme s ekonomskim razvojem vide u tromosti i neefikasnosti dr\u017eave. S obzirom na to da je dr\u017eava naslije\u0111ena iz socijalizma lako im je bilo sve izvore ekonomskih hendikepa locirati u socijalisti\u010dki period. Ti hendikepi sa sobom nose i nelegitimne klasne razlike koje se perpetuiraju ve\u0107 desetlje\u0107ima. S jedne strane politi\u010dka birokracija i privilegirani \u201cpoduzetnici\u201d koji rade s dr\u017eavom, a s druge obi\u010dni ljudi sa sitnopoduzetni\u010dkim idejama \u010diji razvoj ovi prvi blokiraju. U pravom kapitalizmu, smatraju liberali, tako\u0111er bi postojale klasne razlike, samo bi one bile legitimne, izme\u0111u onih koji su uspjeli i onih koji nisu, a svi su imali jednake prilike. S obzirom na vje\u010dni manjak uvjeta za realizaciju te fikcije Jugoslavija postaje vje\u010dni resurs za obrazlo\u017eenje tog vje\u010dnog manjka, pa i u klasnom smislu ako treba.<\/p>\n

Klasna politika u Hrvatskoj je, dakle, obilje\u017eena paradoksom. O klasi se smije pri\u010dati jedino u kontekstu politi\u010dkog projekta koji se klasa nastojao rije\u0161iti. Motivi i legitimnost tog projekta se osporavaju tako da se ne pri\u010da o klasnom pitanju u razdoblju koje mu je prethodilo, a dana\u0161nje klasno pitanje se dislocira tako da se pri\u010da o klasnim problemima socijalisti\u010dkog projekta. Taj paradoks je za ljevicu dugoro\u010dno mo\u017eda i opasniji od klasi\u010dnog revizionizma ili pri\u010de o totalitarizmima jer stoji kao \u010dvrsta brana \u0161irenju baze. Ali barem je Ur\u0161a Raukar nesvjesno napravila prvi korak: ve\u0107 desetlje\u0107ima nitko nije toliko pridonio popularizaciji ideje nacionalizacije.<\/p>\n

Bilten<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatskim politi\u010dkim i medijskim prostorom dominira jedan paradoks. O klasi je legitimno pri\u010dati jedino ako pri\u010damo o socijalisti\u010dkom periodu koji je za cilj imao eliminaciju dru\u0161tvenih klasa. Klasno pitanje pred-socijalisti\u010dkog vremena se ne spominje jer bi se u suprotnom povijesno legitimirala KPJ kao takva, a klasne razlike post-socijalisti\u010dkog perioda se \u201cobja\u0161njavaju\u201d i prikrivaju navodnim odjecima socijalizma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":273065,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-325502","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325502","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325502"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325502\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325503,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325502\/revisions\/325503"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/273065"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325502"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325502"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325502"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}