{"id":325350,"date":"2021-08-12T07:22:04","date_gmt":"2021-08-12T05:22:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325350"},"modified":"2021-08-12T07:22:04","modified_gmt":"2021-08-12T05:22:04","slug":"kako-ocevi-oblikuju-kcerke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/12\/kako-ocevi-oblikuju-kcerke\/","title":{"rendered":"Kako o\u010devi oblikuju k\u0107erke"},"content":{"rendered":"

Autorica: Nina Ayerle<\/strong><\/p>\n

O\u010devi se igraju sa k\u0107erkama, rade s njima gluposti, ohrabruju ih i izazivaju. Jedan od takvih o\u010deva je znanstveni novinar i TV moderator Ranga Yogeshwar. Fotografkinja Bettina Flitner susrela se s njim zbog svoje knjige \u201eO\u010devi & k\u0107erke\u201c. Yogeshwar ka\u017ee da on svoju ulogu vidi u tome da svoje tri k\u0107eri dovede do slobode od straha. Zbog toga ih je kao mlade djevojke odveo u New York, dao im plan grada i poslao ih s rije\u010dima: \u201eVe\u010deras se vratite ovdje, razgledajte malo New York.\u201c K\u0107eri su mu danas strojograditeljica, informati\u010darka i neuroznanstvenica. Poslovno su se vi\u0161e orijentirale na svoga oca koji je doktor fizike, nego na majku koja je sopranistica.<\/p>\n

Kako o\u010devi utje\u010du na izbor zanimanja k\u0107eri istra\u017eili su prije nekoliko godina znanstvenici sa Univerziteta British Columbia kod vi\u0161e od 300 djece u dobi od 7 do 13 godina. Psihologinja Alyssa Croft i njezin tim su napisali: \u201eKada otac sudjeluje u ravnopravnom raspore\u0111ivanju ku\u0107anskih poslova, pokazalo se da k\u0107erke imaju ve\u0107i interes za izvanku\u0107anske poslove i imaju rje\u0111e stereotipno \u017eensko zanimanje.\u201c Usred nesvjesnih rodnih stereotipa o\u010deva dalo se predvidjeti sklonost k\u0107erki, ali ne i sinova.<\/p>\n

Siguran odnos prema ocu poti\u010de uspjeh u zanimanju k\u0107eri. Eirini Flouri sa Univerziteta College London je iz podataka 13.000 djece ro\u0111ene u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama koji su pra\u0107eni od ro\u0111enja do svoje 33. godine, do\u0161la do zaklju\u010dka da poslovni \u017eivotni put \u017eena vi\u0161e ovisi o njihovom odnosu prema ocu nego \u0161to je to slu\u010daj kod sinova.<\/p>\n

U drugoj studiji koju je uradila Ann Buchanan sa Univerziteta Oxford ispitano je 2.700 britanske djece od 14 do 18 godina o njihovom odnosu prema roditeljima. Koliko su o\u010devi i majke bili uklju\u010deni u \u017eivot djece, bilo je va\u017eno za sre\u0107u i k\u0107eri i sinova. Me\u0111utim, utjecaj oca je bio ve\u0107i. Posebnu ulogu je igrao odnos oca i k\u0107eri koji je uslovljavao razvoj ambicioznosti, samostalnosti i povjerenja u vlastite kompetencije k\u0107eri, zaklju\u010dila je Belma Steinberg sa McGili Univerziteta.<\/p>\n

Osobna svjedo\u010danstva vi\u0161e od 500 nizozemskih mladih prikupljanih preko tri godine potvrdila su tu posebnu vezu. \u0160to je odnos s majkom bio bolji, promijenio bi se zna\u010dajno i osje\u0107aj vlastite vrijednosti \u2013 kod oba spola. No, bolja veza s ocem bila je povezana samo s osje\u0107ajem vlastite vrijednosti kod k\u0107eri, ne i kod sinova.<\/p>\n

O\u010devi dugo nisu uop\u0107e bili prisutni u istra\u017eivanjima; odnos prema majci je tada bio odlu\u010duju\u0107i. Istra\u017eiva\u010di su se tek 1980-ih godina po\u010deli intenzivnije zanimati za ulogu o\u010deva. Psiholog iz SAD-a Michael Lamb slovi za jednog od za\u010detnika takvog istra\u017eivanja. Njegov kredo glasi: odnos prema majci je odlu\u010duju\u0107i, ali ni odnos prema ocu nije bezna\u010dajan.<\/p>\n

O\u010devi su dospjeli u fokus i zbog toga jer se njihova uloga promijenila. Prema tradicionalnoj podjeli uloga, majke su bile zadu\u017eene za ku\u0107anstvo i odgoj djece, dok je otac bio zadu\u017een za uzdr\u017eavanje obitelji. \u201eNovi o\u010devi\u201c vi\u0161e nisu samo uzdr\u017eavatelji obitelji, nego \u017eele ravnopravno sudjelovati u odgoju.<\/p>\n

Prema \u201eIzvje\u0161taju o o\u010devima\u201c savezne vlade Njema\u010dke iz 2018. godine, dvije tre\u0107ine dana\u0161njih o\u010deva su uklju\u010deniji u odgoj i brigu za djecu nego \u0161to su to bili njihovi o\u010devi. Navode kako su se od ro\u0111enja brinuli za svoju djecu i da nastoje provesti \u0161to vi\u0161e vremena sa njima.<\/p>\n

To je va\u017eno za razvoj djece. Psihologinja iz Mainza Inge Seiffge-Krenke i njezin tim su od 1990-ih godina pratili djevojke uzrasta od 14 do 21 godinu. Rezultati su bili impresivni, smatra ona. \u201eAko o\u010devi pa\u017eljivo podupiru tjelesni razvoj k\u0107eri, to onda ima pozitivne utjecaje jo\u0161 narednih sedam godina u partnerskim vezama k\u0107erke.\u201c One su tada u svojim vezama zadovoljnije i sretnije.<\/p>\n

\u201eRazina stresa je \u010desto vi\u0161a kod djevojki nego kod dje\u010daka u pubertetu\u201c, primijetila je Seiffge-Krenke. \u201eOtac bolje ubla\u017eava stres kod k\u0107eri\u201c. O\u010devi bi u tim izazovima \u010de\u0161\u0107e ohrabrivali k\u0107eri: \u201eTi to mo\u017ee\u0161!\u201c Majkino podupiranje je u tim trenutcima manje djelotvorno. \u201e\u017dene \u010de\u0161\u0107e me\u0111usobno razgovaraju, ali su pri tome manje orijentirani na ponudu rje\u0161enja, manje su pragmati\u010dne\u201c, ka\u017ee Seiffge-Krenke. To \u201epre\u017evakavanje\u201c problema je itekako podr\u017eavaju\u0107e, ali mo\u017ee povisiti unutra\u0161nji stres.<\/p>\n

Mnoge studije su do\u0161le do istog zaklju\u010dka da se o\u010devi druga\u010dije igraju s djecom. Jedna meta-analiza otac-dijete studije pokazala je da se o\u010devi u igri s djecom pona\u0161aju poticajnije nego majke. \u201eO\u010devi se \u010de\u0161\u0107e hrvaju sa k\u0107erkama, bacaju ih u zrak i izazivaju ih vi\u0161e nego majke\u201c, nagla\u0161ava psihologinja Petra Klumb sa Univerziteta u Fribourgu u \u0160vicarskoj.<\/p>\n

Njezina radna grupa je istra\u017eila kako dana\u0161nji radni dan o\u010deva utje\u010de na obiteljski \u017eivot. Bio je to istra\u017eiva\u010dki projekat u okviru Central European Network on Fatherhood (CENOF). Za tu svrhu je ispitala 75 o\u010deva iz jednog malog trgova\u010dkog poduze\u0107a koji su deset dana bilje\u017eili i zapisivali svoje doga\u0111aje i stanja. Rezultat je pokazao da su konflikti na radnom mjestu relativno rijetki. Obrnuto bi to zna\u010dilo: \u201eOno \u0161to su o\u010devi do\u017eivjeli sa svojom djecom, utjecalo je na njihov radni vijek\u201c, ka\u017ee Klumb. \u201eOboga\u0107uju\u0107a igra nave\u010der nadahnjivala bi oca za posao. Primjerice sljede\u0107eg dana puno pozitivnije bi do\u017eivljavao svoje kolege i nadre\u0111ene.\u201c<\/p>\n

I jo\u0161 ne\u0161to zahvaljuju o\u010devi svojim k\u0107erima, kako je to otkrio Michael Dahl i njegovi kolege sa danskog Univerziteta u Aalborgu: kada mu\u0161ki \u0161efovi po prvi puta postanu o\u010devi k\u0107erke, pove\u0107aju primanja \u017eena u prosjeku za 3,2 posto. \u010cinili su to isklju\u010divo kada bi prvo dijete bila djevoj\u010dica. No ta studija ima jednu kvaku: nisu istra\u017eili \u0161to se doga\u0111a kada im se kao prvo dijete rodi dje\u010dak.<\/p>\n

Koliko se o\u010devi uklju\u010duju u odgoj ovisi tako\u0111er od njihovog odnosa prema partnerici. Wassilios Fthenakis, direktor dr\u017eavnog instituta za ranu pedagogiju u M\u00fcnchenu, ispitao je okruglo 1000 parova u Njema\u010dkoj o njihovom obiteljskom \u017eivotu. Odlu\u010duju\u0107e za zadovoljstvo o\u010deva bilo je da se podudaraju potrebe i vrijednosti para po pitanju partnerstva, podjele zadataka, razumijevanja uloga i nje\u017enosti.<\/p>\n

\u0160to ako ne postoji klasi\u010dna otac-majka-dijete obitelj? Mnoga djeca odrastaju kod samohranih roditelja, djedova i baka, sa dva oca ili dvije majke. A i predstava uloga se promijenila. Parovi vi\u0161e ne razlikuju u tradicionalnom smislu maj\u010dinske i o\u010dinske zadatke jer su \u010desto oboje zaposleni, ka\u017ee Andreas Eickhorst sa Visoke \u0161kole u Hannoveru. \u201e\u0160to smo do sada saznali jeste da oba spola imaju iste kompetencije \u2013 izuzev ra\u0111anja i dojenja.\u201c<\/p>\n

To trojstvo otac-majka-dijete ima neko zna\u010denje, ka\u017ee razvojni psiholog koji je istra\u017eio interakciju otac\/majka \u2013 dijete. On upu\u0107uje na studiju sa Univerziteta u Lozani. U njoj se pokazalo da dojen\u010dad od tri mjeseca starosti mogu reagirati na dvije osobe istovremeno, \u0161to se da prepoznati na pokretima o\u010diju. Prije toga ne mogu do\u017eivjeti dva interaktivna partnera odvojeno. No prema Eickhorstu tu nikakvu ulogu ne igra to radi li se o ocu i majci ili o dvije majke. \u201eDijete o\u010dekuje osobe koje \u0107e biti tu, a ne da jedno od njih zara\u0111uje novac, a drugo kuha.\u201c<\/p>\n

Eickhorst je uvjeren da se veliki dio pona\u0161anja roditelja mo\u017ee pripisati slici uloga. Djeca \u010desto imaju sljede\u0107u predod\u017ebu: preko dana je tata na poslu, a nave\u010der se s nama glupira. No, utje\u0161no je za majke: \u201eO\u010devi nisu nu\u017eno po prirodni vi\u0161e cool\u201c, ka\u017ee taj psiholog. Jo\u0161 uvijek je \u010de\u0161\u0107e majka vi\u0161e s djecom kod ku\u0107e. Ako se te uloge zamijene pa npr. otac ostaje ku\u0107i s djecom, tada se i slika roditelja koju imaju djeca mijenja.<\/p>\n

Tako\u0111er je i Michael Lamb, pionir u istra\u017eivanju o\u010deva, do\u0161ao do rezultata da dobar otac ne mora biti nu\u017eno i biolo\u0161ki otac; ne mora biti \u010dak ni mu\u0161ko. Istra\u017eivanja dodu\u0161e sugeriraju da o\u010devi u nekim pogledima ja\u010de utje\u010du na svoje k\u0107eri nego majke. No na kraju se radi o karakteristikama s mu\u0161kim konotacijama, a ne o biolo\u0161kom spolu. Djeci su potrebne \u010dvrste identifikacijske osobe, koje ih podupiru i ohrabruju \u2013 svejedno jesu li to otac i majka, posvojeni roditelji ili dobri prijatelji, dva oca ili dvije majke.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada se govorilo o razvoju djece, dugo vremena su majke stajale u sredi\u0161tu istra\u017eivanja. No mu\u0161ki skrbnici igraju veoma va\u017enu ulogu u \u017eivotu djevoj\u010dica. Poseban utjecaj o\u010devi imaju na razvoj osje\u0107aja vlastite vrijednosti i profesionalnog puta svojih k\u0107eri<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":325351,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-325350","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325350","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325350"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325350\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325352,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325350\/revisions\/325352"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/325351"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325350"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325350"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325350"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}