{"id":325276,"date":"2021-08-11T07:30:04","date_gmt":"2021-08-11T05:30:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325276"},"modified":"2021-08-11T07:30:04","modified_gmt":"2021-08-11T05:30:04","slug":"zasto-imamo-jos-samo-deset-godina-za-spas-covjecanstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/11\/zasto-imamo-jos-samo-deset-godina-za-spas-covjecanstva\/","title":{"rendered":"Za\u0161to imamo jo\u0161 samo deset godina za spas \u010dovje\u010danstva"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Slavenka Drakuli\u0107<\/strong><\/p>\n

Ne trebaju nam meteorolozi da bismo se uvjerili kako je ovo ljeto vrijeme gore nego pro\u0161log – velike vru\u0107ine dugo traju, isprekidane olujnim nevremenima, pijavicama, pravim tornadima, katastrofalnim poplavama u Njema\u010dkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Kini, ali i na Baniji. Gori u Americi, Kanadi i Rusiji, ali bogme i podru\u010dje oko Trogira. Pro\u0161log tjedna Gr\u010dka je ponijela europski rekord u temperaturama koje su se penjale prema 50\u00b0C.<\/p>\n

Ljudi umiru i nestaju, a vru\u0107ina \u0107e ubudu\u0107e ubijati vi\u0161e ljudi nego sve zarazne bolesti skupa, ka\u017eu znanstvenici. I dodaju da se ovakvi ekstremni vremenski uvjeti ne pamte. Kad ljudi slikovito ka\u017eu da sve to izgleda kao “kraj svijeta”, nisu daleko od istine. Katastrofe su se doga\u0111ale i ranije, primjerice 2003. oko 70.000 ljudi od vru\u0107ine je izgubilo \u017eivot, od toga samo u Francuskoj 15.000 – ali ovo ljeto \u010dak i stru\u010dnjake iznena\u0111uje intenzitet vremenskih promjena i njihovo neo\u010dekivana ubrzanje. Samo prije koji tjedan u jednom jedinom danu na Grenlandu se zbog vru\u0107ine otopilo toliko leda da bi koli\u010dina vode bila dovoljna da preplavi Floridu (sre\u0107om, polovicu je upio snje\u017eni pokriva\u010d).<\/p>\n

Ve\u0107 su i ovi najnoviji fenomeni dovoljni da u \u010dovjeku izazovu strah i malodu\u0161nost. Paradoksalno, spas bi mogao do\u0107i od ljudskog djelovanja, onog istog koje nas je i dovelo do klimatske krize. Naime, znanost je utvrdila sa 95% sigurnosti da su klimatske promjene djelo \u010dovjeka, a to potvr\u0111uju i brojne najnovije studije posve\u0107ene uzrocima ekstremnih vremenskih prilika. Op\u0107i alarm objavljen je jo\u0161 2015. na Klimatskoj konferenciji u Parizu. Moramo se promijeniti, bio je zaklju\u010dak prije samo \u0161est godina!<\/p>\n

\n

Novi podaci<\/h1>\n<\/blockquote>\n

Ovo \u0107e vam se sasvim sigurni u\u010diniti \u010dudnim, ali ako uop\u0107e \u017eelite shvatiti dramati\u010dnost klimatskih promjena kojima svjedo\u010dimo, bilo bi dobro da se poku\u0161ate sjetiti \u0161to se dogodilo prije deset godina. Sigurno \u0107ete se sjetiti barem nekog doga\u0111aja 2011., iz vremena Jadranke Kosor i Keruma. Dodu\u0161e, i tada se govorilo o demografskom slomu, korupciji, nezaposlenosti, Mami\u0107u i Severini, ali mo\u017eda se te godine sje\u0107ate jer vam je dijete krenulo u \u0161kolu, rastali ste se ili pre\u0161li na novi posao. Za\u0161to je va\u017eno prisjetiti se ne\u010dega \u0161to se dogodilo upravo prije deset godina?<\/p>\n

Evo za\u0161to: nedavno je veliku pozornost svjetske javnosti izazvala nova studija koja propituje model granica rasta iz 1972. Massachusetts instituta za tehnologiju. Tada\u0161nji je kontroverzni zaklju\u010dak MTI-a bio da \u0107e ve\u0107 oko 2040., nastavi li \u010dovje\u010danstvo s iscrpljivanjem prirodnih resursa i ekonomijom rasta kao dosad, biti ugro\u017een sam ljudski opstanak. Nova rigorozna provjera MIT-ovih postavki, koja je pedeset godina kasnije uzela u obzir nove empirijske podatke, uglavnom je potvrdila njihove zaklju\u010dke u vezi s nastavkom ekonomije rasta.<\/p>\n

Studiju objavljenu u studenome 2020. u Yale Journal of Industrial Ecology provela je Gaya Herrington, voditeljica KPMG-a (globalne mre\u017ee profesionalnih tvrtki koje nude usluge revizije, savjetovanja i porezne usluge), ali neovisno od tvrtki u kojoj radi. Njezina studija zaklju\u010duje da \u010dak i manje pesimisti\u010dni scenarij upu\u0107uje na zaustavljanje ekonomskog rasta u sljede\u0107ih deset, najvi\u0161e dvadeset godina te da kontinuirani rast nije mogu\u0107. Dodu\u0161e, prema optimisti\u010dkom scenariju koji nije okrenut rastu, kombinacija tehnolo\u0161kih inovacija i ulaganje u javnu infrastrukturu omogu\u0107ila bi odr\u017eivi na\u010din pre\u017eivljavanja. Herrington navodi nevjerojatno brz izum cjepiva protiv koronavirusa kao primjer prilagodbe, ali i mogu\u0107nosti zarade.<\/p>\n

Problem je u tome \u0161to nam je, prema potvr\u0111enoj MIT prognozi, ostalo desetak godina da ostvarimo promjenu.<\/p>\n

Stoga je va\u017eno sjetiti se \u0161to se doga\u0111alo prije deset godina, da shvatimo koliko je to malo vremena. Nema vi\u0161e mogu\u0107nosti za prepiranje u kojoj je mjeri ljudsko djelovanje uzrok krize ili za uvjeravanje nevjernika da je ovo kriza. Sada se mo\u017ee re\u0107i da o klimatskim promjenama i prognozama nema nepoznanica, sve se zna i svi su argumenti za promjenu odnosno okretanje od fosilnih goriva i ekonomskog rasta ve\u0107 obznanjeni.<\/p>\n

Potro\u0161eni su racionalni znanstveni argumenti i zastra\u0161uju\u0107e brojke, kao i emocionalni istupi, poput onog Grete Thunberg u Davosu i pred UN-om prije skoro dvije godine (da, vrijeme leti) koji su izazvali vi\u0161e podsmijeha nego podr\u0161ke. \u010cak su i popularni dokumentarci David Attenborougha dostigli svoj vrhunac utjecaja. Iskori\u0161teni su svi na\u010dini osvje\u0161tavanja u duhu prosvjetiteljstva, s ciljem da se gra\u0111ani aktiviraju i sudjeluju u procesu spa\u0161avanja planeta.<\/p>\n

Na individualnom nivou osje\u0107a se zasi\u0107enje pa i fatalizam, u smislu uvjerenja da \u0107e se ljudska vrsta ipak prilagoditi novim okolnostima, makar je na tisu\u0107e vrsta ve\u0107 izumrlo. Jer \u0161to nam drugo preostaje kao psiholo\u0161ka samoobrana? \u0160to mo\u017ee pojedinac vi\u0161e od onog \u0161to ve\u0107 \u010dini, na primjer izbaciti iz upotrebe plastiku, reciklirati sme\u0107e, zamijeniti \u017earulje ekolo\u0161kima, voziti se biciklima, jesti manje mesa ili ga prestati jesti? Sve to nam se pre\u010desto \u010dini kao mali pateti\u010dni poku\u0161aji da sprije\u010dimo neopisivu katastrofu, pogotovo zato \u0161to se pokazalo da su promjene prespore i premale na obje razine, individualnoj i dru\u0161tvenoj.<\/p>\n

\n

Politi\u010dke odluke<\/h1>\n<\/blockquote>\n

Nisu vi\u0161e u pitanju samo politi\u010dke odluke, misli John Kerry, izaslanik novog ameri\u010dkog predsjednika Joea Bidena. Uo\u010di sljede\u0107e skup\u0161tine UN-a o klimatskim promjenama ovog studenog u Glasgowu, u nedavnom intervjuu u magazinu The New Yorker ka\u017ee da bi SAD “… trebao pro\u0107i najve\u0107u ekonomsku transformaciju od industrijske revolucije” da se dogodi promjena. Naravno, ne samo SAD. Veliki su problem nerazvijene zemlje, osobito Kina, koja sebe smatra zemljom u razvoju i koristi velike koli\u010dine fosilnih goriva, a klimatska kriza zahtijeva op\u0107u suradnju.<\/p>\n

No, Kerry slijedi put novca i to mu daje nadu da je promjena ipak mogu\u0107a. Naime, na cijelom se planetu privatni sektor brzo prilago\u0111ava i \u010dini ono \u0161to vlade ne \u010dine. Milijarde se dolara investiraju u alternativne obnovljive izvore. – To stvara fenomenalnu koli\u010dinu ekonomskih aktivnosti. Mislim da nema politi\u010dara koji bi \u017eelio niti bi mogao preokrenuti ovaj trend – ka\u017ee Kerry.<\/p>\n

Nade dakle ima, ali ona zahtijeva velike i brze odluke. Dvadesetak najve\u0107ih svjetskih ekonomija trebalo bi se, ka\u017ee, slo\u017eiti da u skladu sa znano\u0161\u0107u do 2030. u\u010dine sve \u0161to mogu kako bi do 2050. \u0161tetne emisije plinova sveli na nulu. Plan bi trebale u\u010dvrstiti stotine milijardi dolara iz Zelenog klimatskog fonda, namijenjene nerazvijenima za pomo\u0107 u ovoj tranziciji.<\/p>\n

Ako prihvatimo njegov optimisti\u010dni pogled, ostaje pitanje mogu li se planirane promjene dogoditi dovoljno brzo da izbjegnemo najgore? Alternativa je da \u0107emo se u bliskoj budu\u0107nosti, za samo deset godina, ovog ljeta prisje\u0107ati kao rajski ugodnog!<\/p>\n

Jutarnji.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na tragu \u010duvene studije MIT-a iz 1972.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":325277,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-325276","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325276","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325276"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325276\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325278,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325276\/revisions\/325278"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/325277"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325276"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325276"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325276"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}