{"id":325146,"date":"2021-08-09T07:28:29","date_gmt":"2021-08-09T05:28:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=325146"},"modified":"2021-08-09T07:28:29","modified_gmt":"2021-08-09T05:28:29","slug":"doza-nepovjerenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/09\/doza-nepovjerenja\/","title":{"rendered":"Doza nepovjerenja"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

Ovih dana slu\u0161amo i \u010ditamo kako se u mnogim svjetskim, ali u pravilu zapadnim gradovima, odr\u017eavaju demonstracije protivnika obaveznog cijepljenja protiv Covida-19 i zdravstvenih iskaznica, \u0161to ih mnoge dr\u017eave na ovaj ili onaj na\u010din uvode. Otkuda toliki otpor cijepljenju i \u0161to su argumenti onih koji se pozivaju na slobodu izbora, a \u0161to onih koji bi uveli obavezno cijepljenje? Imaju li dvije stane u tom sporu o kojem ovise toliki \u017eivoti podjednako pravo na svoj stav i iz njega izvedeno pona\u0161anje u javnoj sferi? Mi tvrdimo da nemaju, a to \u0107emo poku\u0161ati i dokazati nekim pravnim i filozofskim argumentima, slijede\u0107i u ovom tekstu teze jednog britanskog pravnika, Aarona Chia te slovenske filozofkinje Renate Salecl, koja je svojedobno, prije izbijanja pandemije, napisala monografsku studiju o ideologiji slobode izbora.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Vlada Velike Britanije donijela je 2020. Coronavirus Act, koji uvodi niz ograni\u010denja u slu\u010daju nu\u017ede, poput mogu\u0107nosti da javni slu\u017ebenici testiraju, izoliraju i pritvaraju osobe kada su u osnovanoj sumnji da su one zara\u017eene<\/strong><\/h2>\n

I dok se Chia eksplicitno zala\u017ee za obavezno cijepljenje, Salecl je bliska toj odluci, ali ostavlja upitnik kao netko tko vi\u0161e postavlja pitanja, no \u0161to na njih daje gotove odgovore. Oboje autora bave se situacijom na zapadu, posebno u Velikoj Britaniji i SAD-u, vi\u0161e no ovda\u0161njim dilemama, no njihovi su zaklju\u010dci primjenjivi i na na\u0161e prilike.<\/p>\n

Vlada Velike Britanije donijela je 2020. godine Coronavirus Act (CA), koji uvodi niz ograni\u010denja u slu\u010daju nu\u017ede, poput mogu\u0107nosti da javni slu\u017ebenici testiraju, izoliraju i pritvaraju osobe kada su u osnovanoj sumnji da su one zara\u017eene virusom. Vlast mo\u017ee ograni\u010diti ili zabraniti dru\u017eenja ili javne skupove, a mo\u017ee i zahtijevati privremeno zatvaranje \u0161kola i ustanova za zbrinjavanje djece. Mogli bismo tu i\u0107i i dalje u primjerima \u2013 u nas su svojevremeno zatvoreni za izlaske i posjetitelje bili stara\u010dki domovi \u2013 no i navedeno je dovoljno da shvatimo kako se posvuda ve\u0107 zadrlo u prava pojedinaca, koja su ina\u010de zajam\u010dena. \u0160to se ti\u010de dokumenta CA, pravnici se uglavnom sla\u017eu da su propisana ograni\u010denja za spre\u010davanje \u0161irenja zaraze bila “nu\u017ena i proporcionalna” te u suglasnosti s procedurama koje propisuje zakon. Radi se o “javno-zdravstvenoj iznimci” i ona opravdava ograni\u010denja odre\u0111enih prava, \u0161to je va\u017eno i u kontekstu obaveznog cijepljenja, koje ne bi predstavljalo kr\u0161enje ni\u010dijih ljudskih prava. Naime, odgovor na pitanje bi li uvo\u0111enje obaveznog cijepljenja bilo u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (ECHR) morao bi biti negativan. No za takvu odluku potreban je neki akt parlamenta koji bi utvrdio da je obavezno cijepljenje “nu\u017eno i proporcionalno” u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, jer dr\u017eava u hijerarhiji prava najprije treba braniti pravo na \u017eivot.<\/p>\n

Sve to najbolje se vidi u obaveznom cijepljenju djece protiv nekih drugih zaraznih bolesti kao \u0161to su ospice, mumps i rubeola koje su iskorijenjene s obzirom na to da je cijepljenje protiv njih u nekim zemljama shva\u0107eno kao obligatorno. No s popu\u0161tanjem zakona i te su se bolesti ponovo pojavile. Zato su dr\u017eave poput Italije i Francuske iznova uvele zakon po kojemu je cijepljenje djece protiv tih bolesti obavezno, a necijepljenje se sankcionira.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Renata Salecl podsje\u0107a da je jedan od glavnih ideologema sloboda izbora. I to pojedinca koji slijedi svoje privatne ciljeve. I sada bi trebalo vjerovati politi\u010darima, kada pozivaju na cijepljenje iz solidarnosti<\/strong><\/h2>\n

\u0160to se ti\u010de religijskih prigovora i prigovora savjesti, religija je u malo slu\u010dajeva razlogom za odbijanje cijepljenja. Kada bi se recimo u Veliku Britaniju uvelo obavezno cijepljenje protiv Covid-19, osnovni akt na koji bismo se trebali pozvati bila bi spomenuta Evropska konvencija \u2013 ECHR \u2013 koje je i Britanija potpisnik, bez obzira na to \u0161to je u me\u0111uvremenu iza\u0161la iz EU-a. A u njoj pi\u0161e da “dr\u017eava treba brinuti ne samo da ne dolazi do namjernog i nezakonitog uzimanja \u017eivota, nego da treba poduzimati i odgovaraju\u0107e korake da sa\u010duva \u017eivote onih koji su pod njezinom jurisdikcijom”. Primarni je zadatak dr\u017eave da stvori takav pravni okvir koji \u0107e osigurati odvra\u0107anje opasnosti s prava na \u017eivot. Zato bi u skladu s \u010clankom 2 spomenutog dokumenta cijepljenje moglo biti obavezno za sve koji su sposobni primiti cjepivo, e da bi se za\u0161titilo one koji ovise o dru\u0161tvenom imunitetu (ili, kako se u anglo-ameri\u010dkom svijetu govori “imunitetu krda”). Posebno se to odnosi na bolnice, javne i privatne, koje moraju primijeniti mjere kako bi za\u0161titile \u017eivot svojih pacijenata. Zato mnoge zemlje uvode obavezno cijepljenje za zdravstvene radnike, a ponegdje i za prosvjetne. Iznimka mogu biti samo medicinski razlozi, a ne i religijski i prigovor savjesti. Radi se o tome da veliki broj necijepljenih osoba ugro\u017eava dru\u0161tveni imunitet, pa time i kvalitetu \u017eivota cijepljenih. Pogledajmo sad jo\u0161 i pozivanje na \u010clanak 8 koji govori o tome da dr\u017eava treba osigurati da javne slu\u017ebe ne ometaju pravo pojedinaca na privatni i obiteljski \u017eivot. Pri tome se misli na fizi\u010dki i psihi\u010dki integritet pojedinaca. No, postoje iznimke od tog op\u0107eg pravila. Da bi to mije\u0161anje u ne\u010diji \u017eivot bilo zakonito ono mora biti: 1) u skladu sa zakonom; 2) u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomskog blagostanja zemlje, da bi se sprije\u010dili neredi i zlo\u010dini, da bi se za\u0161titilo zdravlje ili moral ili prava i slobode drugih; 3) da je takvo mije\u0161anje nu\u017eno u demokratskom dru\u0161tvu. Svi ti uvjeti mogu biti ispunjeni, a najproblemati\u010dnije je, zbog \u0161irine tuma\u010denja, odre\u0111enje “nu\u017enosti” mije\u0161anja. Ono o\u010dito ovisi o specifi\u010dnim okolnostima, koje u slu\u010daju anglo-ameri\u010dkog prava po logici presedana mo\u017ee odrediti sud.<\/p>\n

Povijest obaveznog cijepljenja \u0161irom svijeta pokazuje trend da ono mo\u017ee biti zakonski primijenjeno i zato smatrano legitimnim, nu\u017enim i proporcionalnim izazovu. Ako je svima shvatljivo da to vrijedi za zdravstveni i obrazovni sektor, u kome se velike grupe ljudi nalaze u istom, relativno ograni\u010denom prostoru, odakle takav otpor prema obaveznom cijepljenju? Interesantno je primijetiti i da usprkos relativno velikim prosvjedima, npr. u Francuskoj, broj cijepljenih svejedno relativno brzo raste.<\/p>\n

Da se ispetljamo iz ovih pravnih za\u010dkoljica, recimo sa\u017eeto kako se ve\u0107ina problema koji se postavljaju sferi prava odnosi na pitanje da li bi obavezno cijepljenje ugro\u017eavalo ne\u010dija individualna ljudska prava? Pravnik Chia zaklju\u010duje da bi obavezno cijepljenje bilo zakonito ako bi vlade implementirale politiku u okviru eksplicitnih parametara kada je obavezno cijepljenje nu\u017eno i odgovaraju\u0107e u interesu javnog zdravlja i sigurnosti te zbog za\u0161tite prava i sloboda drugih. Bitno je da vlast stoji iza obaveze na cijepljenje i eventualnih iznimaka od nje. Kako se Covid-19 nastavlja \u0161iriti u valovima, pitanje cijepljenja i procijepljenosti stanovni\u0161tva postaje sve va\u017enijim i nipo\u0161to ne gubi na va\u017enosti. Britanski autor je mi\u0161ljenja da bi se ljude moglo prisiliti da se cijepe, a da to ne bi ugro\u017eavalo temeljna ljudska prava. Za sada to u Britaniji nije tako, a nije ni kod nas. Podsjetimo ovdje da je i na\u0161 predsjednik Zoran Milanovi\u0107 zauzeo liberalno stajali\u0161te prema kojem cijepljenje preporu\u010duje, ali \u2013 dok je on predsjednik \u2013 ono ne smije biti propisano kao obavezno. Ne izlaze\u0107i iz liberalne sfere, u kojoj i funkcionira zakonodavstvo ve\u0107ine dr\u017eava, o\u010dito je mogu\u0107e do\u0107i i do suprotnog zaklju\u010dka: kada se radi o dr\u017eavi ona treba \u0161tititi ve\u0107e dobro, a to u dana\u0161njim okolnostima zna\u010di i prisiliti na obavezno cijepljenje, \u0161to bi bilo jedna od najefikasnijih i najkorisnijih mjera za\u0161tite.<\/p>\n

No, na putu tome stoji vladaju\u0107a ideologija, koja nije samo klasi\u010dno liberalna, nego i posebno neoliberalna. O tim “zaprekama u pojedina\u010dnim glavama” govori Renata Salecl, kada podsje\u0107a da je jedan od glavnih ideologema danas vladaju\u0107e ideologije upravo sloboda izbora. I to pojedinca, kao izolirane monade, koja i ne \u017eivi u dru\u0161tvu, ve\u0107 se samo sudara s drugim izoliranim monadama, pri \u010demu sve one slijede samo svoje privatne ciljeve. I sada bi trebalo vjerovati politi\u010darima, kada pozivaju na cijepljenje iz solidarnosti i zbog potrebe da se “misli na druge”, a koliko ju\u010der su, po\u010dev\u0161i sa slavnom izrekom Margaret Thatcher tvrdili da dru\u0161tvo ne postoji, nego da postoje samo pojedinci i obitelji, koji se moraju brinuti sami za sebe. Dovoljno je da je svatko odgovoran za sebe i zajednica \u0107e se ve\u0107 nekako poslo\u017eiti, mogli bismo prevesti tu ideologiju od Trumpa naovamo, a Trump je, sjetimo se, na po\u010detku negirao potrebu za bilo kakvim dru\u0161tvenim mjerama u suo\u010davanju s pandemijom. No mi smo u stvarnom \u017eivotu suo\u010deni s nizom situacija u kojima je na\u0161 individualni izbor ograni\u010den, od prometa nadalje. To posebno vrijedi kada na\u0161 izbor ugro\u017eava \u017eivot drugih ili zajednice kao takve. Cijepljeni zato imaju razloga da budu bijesni na one koji se ne \u017eele cijepiti, barem u jednakoj mjeri, ako ne i vi\u0161e, negoli obratno. Jer, postavlja se pitanje jesam li samo ja odgovoran za to da se kao zajednica izvu\u010demo iz ove epidemije, sprije\u010dimo nepotrebne hospitalizacije, umiranje te ograni\u010davanje funkcioniranja ekonomije, \u0161kolstva i javnog \u017eivota? Necijepljeni nas izla\u017eu opasnosti jer \u0107e zbog velike koli\u010dine virusa u dru\u0161tvu za\u0161tita koju pru\u017ea cijepljenje opadati. Ostanemo li u sferi individualizma ne\u0107emo se izvu\u0107i iz problema druga\u010dije negoli identitetskim politikama, koje su nali\u010dje ove ideologije. A to zna\u010di zauzimanje busija u sve vi\u0161e me\u0111usobno nepomirljivim taborima, izme\u0111u zagovornika i protivnika cijepljenja. Iako smo ve\u0107 mogli izvu\u0107i pouku o potrebi dru\u0161tvene akcije \u2013 ako na ni\u010dem drugom onda na ekolo\u0161kim problemima \u2013 nas je tek epidemija Covida-19 suo\u010dila s \u010dinjenicom da neoliberalizam svojom glorifikacijom individualnih izbora stvarno \u010dini dugoro\u010dnu dru\u0161tvenu \u0161tetu. A u \u017eivotu je vrlo malo situacija kada postoji “slobodni” izbor koji nije povezan s na\u0161im o\u010dekivanjima od drugih, dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima, radom nesvjesnog, ali jednako tako i ovisno\u0161\u0107u na\u0161ih izbora o vlastitom ekonomskom polo\u017eaju. Do\u0161li smo do paradoksa, ka\u017ee Salecl, da glorifikacija ideje izbora i vjerovanje kako pojedinac pravilnim izborom mo\u017ee do\u0107i do \u017eeljenog rezultata, tj. do nekog zadovoljstva, dovodi do toga da se ljudi danas sve te\u017ee odlu\u010duju. Mnogi \u010dekaju npr. da vide kako \u0107e te\u0107i daljnji razvoj bolesti, da li \u0107e i koja medicinska tijela potvrditi, odnosno opovrgnuti validnost pojedinih cjepiva te da li \u0107e se ispostaviti da su neke nuspojave \u0161tetne. To nije sasvim nerazumno, no zapitajmo se koliko se sumnja u i propituje medicinski autoritet u lije\u010denju drugih opasnih bolesti.<\/p>\n

O\u010dito je da sve ve\u0107i broj dr\u017eava \u010dini pritiske kako bi necijepljenim ljudima ote\u017eao \u017eivot, kako bi ih isklju\u010dio npr. s javnih doga\u0111aja ili barem zahtijevao brze testove na licu mjesta. A ne usude se propisati obavezno cijepljenje. Donose se pravne ekspertize o tome ugro\u017eava li obavezno cijepljenje ne\u010dija individualna prava, a rasprava se prote\u017ee sve do ustava. A onda se opet zahtijeva niz iznimaka koje de facto podrazumijevaju obavezno cijepljenje. Tako \u0107e se potvrda da o cijepljenju na jesen tra\u017eiti od studenata na pojedinim ameri\u010dkim univerzitetima, spominjali smo ve\u0107 odluke pojedinih zemalja o obaveznom cijepljenju medicinskih i nastavnih radnika. I pojedine tvrtke u SAD-u tra\u017eit \u0107e od svojih radnika potvrde o cijepljenju ili brze testove. Jednako vrijedi i za javnu upravu. \u010cemu takva “diskriminacija” kada se univerzalniji zahtjev za obavezno cijepljenje \u010dini razumnijim? Kada se, dakle, protivnici cijepljenja pozivaju na to da dr\u017eava zadire u njihova ljudska prava, trebali bi biti svjesni \u2013 ali u svojoj identitetskoj zaslijepljenosti to naj\u010de\u0161\u0107e nisu \u2013 da i oni svojim otporom cijepljenju ugro\u017eavaju prava cijepljenih.<\/p>\n

Razmotrimo li, dakle, izbor \u0161ire, odnosno kao dru\u0161tveni izbor, o\u010dito je da za dobrobit dru\u0161tva u cjelini treba uvesti obavezno cijepljenje. I tu treba ponoviti: najbolje bi bilo da to ne zahtijevaju pojedine institucije ili struke, nego da to pitanje rije\u0161i dru\u0161tvena zajednica u cjelini. Danas, kada samoupravljanja nema, to uglavnom posvuda zna\u010di \u2013 dr\u017eava. A i ona mo\u017ee inzistirati na konsenzusu ili na referendumu (gdje rezultati nisu 100-postotni, ali odluka obavezuje sve, osim propisanih iznimaka). Tako, dok imamo relativno arbitrarne odluke raznih sto\u017eera, sumnja u autoritete, a naro\u010dito politi\u010dke, samo se pove\u0107ava. Ne bi nas trebalo \u010duditi \u0161to se nepovjerenje prema vlasti prelijeva u nepovjerenje u cjepiva. Za to ima i racionalnih argumenata. Od nepovjerenja u motive korporacija koje cjepiva proizvode logikom profita do nepovjerenja u cijele dru\u0161tveno-politi\u010dke sisteme, \u0161to ponekad iz zdravog otpora postoje\u0107em mo\u017ee skliznuti i u razne teorije zavjere.<\/p>\n

Zaklju\u010dimo da \u0107e mnoge dr\u017eave, pa tako i na\u0161a, te\u0161ko u\u010diniti korak prema propisivanju obaveznog cijepljenja, dok postoji kriti\u010dna masa protivnika cijepljenja koja ustraje na tome da se njime kr\u0161e njihova ljudska prava. Politi\u010dke vo\u0111e, kakvi su danas, uvijek \u0107e taktizirati i pitati se ho\u0107e li zahtjev za obaveznim cijepljenjem \u0161koditi njihovim politi\u010dkim ambicijama.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povijest obaveznog cijepljenja u svijetu pokazuje da se ono mo\u017ee zakonski primijeniti, odnosno da je legitimno, nu\u017eno i proporcionalno izazovu. Ako je svima shvatljivo da to vrijedi za zdravstveni i obrazovni sektor, odakle takav otpor prema obaveznom cijepljenju protiv Covida-19?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":301675,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-325146","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325146","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=325146"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325146\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":325147,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/325146\/revisions\/325147"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/301675"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=325146"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=325146"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=325146"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}