{"id":324816,"date":"2021-08-04T07:15:42","date_gmt":"2021-08-04T05:15:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=324816"},"modified":"2021-08-04T07:15:42","modified_gmt":"2021-08-04T05:15:42","slug":"lazi-i-nenamjerne-greske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/04\/lazi-i-nenamjerne-greske\/","title":{"rendered":"La\u017ei i nenamjerne gre\u0161ke"},"content":{"rendered":"

Autor: Richard V Reeves<\/strong><\/p>\n

Neki dan sam jednom prijatelju rekao da je Knoxville gravni grad Tennesseeja. Nakon pet sekundi i za\u010du\u0111enih gesti, rekao mi je: \u201cNe, Nashville je glavni grad.\u201d<\/p>\n

Sasvim je jasno da moja izjava nije bila ta\u010dna. Ali s obzirom na to da sam ja iskreno vjerovao u ta\u010dnost onoga \u0161to sam govorio, bez obzira na sve, bio sam iskren. Bio sam u krivu, ali nisam bio neiskren. Postoji opasnost da \u0107e se su\u0161tinska razlika izme\u0111u istine i istinoljubivosti izgubiti u debatama u vezi sa politikom post-istine i \u201cla\u017enim vijestima\u201d.<\/p>\n

Ve\u0107ina nas najvjerovatnije vrlo \u010desto nenamjerno dijeli trivijalne neistine. Danas gotovo uvijek postoji neka osoba sa pametnim telefonom u ruci koja \u0107e nas ispraviti. Ukoliko je ne\u0161to stvarno bitno, najvjerovatnije \u0107emo se potruditi i provjeriti \u010dinjenice.<\/p>\n

Ulozi su jo\u0161 ve\u0107i kada institucije medija, akademija ili vlada naprave gre\u0161ku. Tako da se veoma trude \u2013 ili bi se barem trebali truditi \u2013 da \u010dine ispravne stvari. Moja gre\u0161ka sa Knoxvilleom ne bi dospjela u The New York Times, osim ukoliko je nekoliko provjeravatelja podataka i lektora tokom procesa redakcije bilo nemarno.<\/p>\n

Ali nekad \u0107e iskreni novinari i oprezni u\u010denjaci pogrije\u0161iti, te tako napraviti nenamjerne gre\u0161ke. Kada se uka\u017ee na te gre\u0161ke, one se odmah ispravljaju i priznaju. Jednako tako bit \u0107e postavljana i te\u017ea pitanja o procesu pravljenja gre\u0161aka. No postoji velika razlika izme\u0111u gre\u0161ke i la\u017ei \u2013 kao i izme\u0111u \u201cla\u017enih vijesti\u201d i \u201cneta\u010dnih vijesti\u201d. Ono \u0161to je la\u017eno uvijek je neta\u010dno, i to mu je i namjera. Ali ono \u0161to je neta\u010dno nije uvijek la\u017eno \u2013 prosto se mo\u017ee raditi o gre\u0161ci.<\/p>\n

Strana\u010dki politi\u010dari poku\u0161avaju izbrisati ovu su\u0161tinsku razliku. Tokom 2018. godine, tada\u0161nji predsjednik SAD-a Donald Trump i Republikanski nacionalni komitet, dodijelili su 11 \u201cNagrada za la\u017ene vijesti\u201d razli\u010ditim medijskim ku\u0107ama, iako je ve\u0107ina novinskih \u010dlanaka ispravljena i\/ili povu\u010dena uz puna obja\u0161njenja. Radilo se o neta\u010dnim iskazima, ali ne i la\u017enim.<\/p>\n

Ulozi su jo\u0161 ve\u0107i kada se radi o informacijama o javnom zdravstvu. Kada nas je pogodila pandemija COVID-a 19, svi smo \u017eeljeli instantne i precizne savjete o tome \u0161ta raditi, a \u0161ta ne. No virus je bio nov, kao \u0161to nas podsje\u0107a njegovo privremeno ime. Nau\u010dnici su sve ispremetali kako bi otkrili \u0161ta je, kako se \u0161iri i kako se boriti protiv njega. Iskren odgovor na mnoga od na\u0161ih goru\u0107ih pitanja bio je: \u201dJo\u0161 uvijek ne znamo.\u201d Upute su pravljene s nepotpunim informacijama i u\u010dinjene su mnoge gre\u0161ke. Neki od prvih savjeta bili su pogre\u0161ni \u2013 ispostavilo se da su maske mnogo bitnije od pranja ruku, da je mnogo druga\u010dije na otvorenom nego u zatvorenom prostoru, i tako dalje. Mnogi slu\u017ebeni savjeti bili su neta\u010dni, ali ne i la\u017eni. Najva\u017enije pitanje za gra\u0111ane nije da li su savjeti javnog zdravstva uvijek ta\u010dni, ve\u0107 da li se zdravstveni radnici konstantno trude \u010diniti ispravne stvari \u2013 i iskreno i jasno komunicirati ono \u0161to je sociologinja Zeynep Tufekci nazvala \u201cpotpunom bolnom istinom\u201d. Povjerenje se gradi na istinoljubivosti vi\u0161e nego na istini.<\/strong><\/p>\n

Kada nam pod hitno treba neka informacija, jedino \u0161to \u017eelimo je istina. Kao odgovor na pitanje \u201cKojim putem se ide do hitne?\u201d, jedino \u0161to nam je bitno je ta\u010dnost odgovora. Ipak, ve\u0107inu vremena bitnije je da osoba govori s iskrenom namjerom nego da govori istinu, posebno kada su odgovori jo\u0161 uvijek nejasni. Ve\u0107ina nas druga\u010dije misli o prijatelju koji napravi nenamjernu gre\u0161ku, koja je mo\u017eda zasnovana na neadekvatnim informacijama, i o onome koji namjerno la\u017ee. Isto tako znamo da ne postoji osoba koja je 100% upravu o svemu sve vrijeme, tako da opra\u0161tamo usputne nesmotrene gre\u0161ke. Isto to bi trebalo va\u017eiti i za na\u0161e institucije.<\/p>\n

Krajem 2020. godine, biv\u0161i ameri\u010dki predsjednik Barack Obama izjavio je za The Atlantic:<\/p>\n

Ukoliko nismo sposobni razlu\u010diti ono \u0161to je ta\u010dno od onoga \u0161to je la\u017eno, onda, po definiciji, na\u0161e tr\u017ei\u0161te ideja ne funkcionira, a to ukazuje na to da ni na\u0161a demokratija ne funkcionira. Ulazimo u epistemi\u010dku krizu.<\/p>\n

Mislim da je Obama bio u pravu u vezi s epistemi\u010dkom krizom. No, mislim da to ide dublje od onoga na \u0161ta on ukazuje. Problem nije to \u0161to ne mo\u017eemo razlu\u010diti istinu od la\u017ei. Problem je razlu\u010diti ko se trudi predstaviti istinu, \u010dak i ako to uvijek ne uspijeva. Pitanje nije \u201cGdje je istina?\u201d, ve\u0107: \u201cKo je istinoljubiv?\u201d<\/p>\n

Istinitost jedne izjave mo\u017ee se empirijski testirati: za to slu\u017ee osobe koje provjeravaju podatke. Mnoge medijske organizacije rangiraju tvrdnje po vjerodostojnosti. U Sjedinjenim Dr\u017eavama, projekt The Washington Post-a \u201cProvjeriva\u010d \u010dinjenica\u201d izjave politi\u010dara rangira po Pinocchio skali od jedan do \u010detiri, a PoliFact Insituta Poynter koristi Istin-o-mjer od \u0161est skala koji ide od \u201cistine\u201d do \u201c\u0161arene la\u017ei\u201d.<\/p>\n

Istinoljubivost je te\u017ee ocijeniti s obzirom na to da moramo znati ono \u0161to zna govornik \u2013 moramo zaviriti u njegov um. Je li to bila la\u017e ili nenamjerna gre\u0161ka? Jedan od na\u010dina na koji to mo\u017eemo otkriti je reakcija te osobe kada se pru\u017ei dokaz da je njihova tvrdnja neta\u010dna. Ako uprkos svemu nastave ponavljati tu la\u017e, jasno je da nisu istinoljubivi. Ako se nenamjerna gre\u0161ka koju smo rekli u ponedjeljak ispravi u utorak, ukoliko se ponovi ona postaje la\u017e u srijedu.<\/p>\n

Kao \u0161to je Bernard Williams u svojoj dalekovidoj posljednjoj knjizi Istina i istinoljublje: Ogled o genealogiji (2002), napisao:<\/p>\n

Ako se ispostavi da je ono u \u0161ta je neko vjerovao la\u017e, to ne zna\u010di da taj neko nije vjerovao u to. Ono \u0161to bi trebalo uslijediti je da ukoliko neko prepozna la\u017e, onda on prestaje vjerovati u to\u2026<\/p>\n

Istina je empirijska, no istinoljubivost je eti\u010dka. Istina je krajnji proizvod, a istinoljubivost je klju\u010dni element u njezinoj proizvodnji.<\/strong> Krivica za ovu epistemi\u010dku krizu prepisivala se populisti\u010dkim politi\u010darima, tehnolo\u0161kim platformama, i slavnim trolovima koji su jedino \u017eeljni profita. Sve ovo je bitno. No istinski problem je gubitak vrline, posebno istinoljubivosti kao vrline. Epistemi\u010dka kriza je eti\u010dka kriza koja \u0107e zahtijevati eti\u010dka rje\u0161enja.<\/p>\n

Na\u0161 svetac za\u0161titnik u ovim naporima mogao bi biti Natanael koji se pojavljuje u Evan\u0111elju po Ivanu i mo\u017ee s pravom biti svetac za\u0161titnik istinoljubivosti. Kada su mu rekli o Isusu, podsmjehnuo se: \u201cMo\u017ee li i\u0161ta dobro proizi\u0107i iz Nazareta?\u201d No Krist, znaju\u0107i da je ovo izgovorio, uzviknuo je: \u201cVidi, istinski Izraeli\u0107anin u kom nema obmane!\u201d Jasno je da Krist nije pohvalio Natanaela zbog istinitosti njegove izjave, ve\u0107 zbog njegove spremnosti da izrazi svoje mi\u0161ljenje \u2013 i za njegovu istinoljubivost.<\/p>\n

Williams je diskutirao o tome da se istinoljubivost oslanja na dvije osnovne vrline: ta\u010dnost i iskrenost. Za ta\u010dnost kao vrlinu potrebno je \u201cda \u010dinimo sve \u0161to je u na\u0161oj mo\u0107i kako bismo do\u0161li do istinitih vjerovanja\u201d. To ne zna\u010di da bismo svi trebali nastojati da postanemo svjetski eksperti u apsolutno svemu. Postoji, kako je to Williams rekao, neophodna \u201cepistemi\u010dka podjela rada\u201d. Obi\u010dno vjerujemo da oni drugi znaju \u0161ta u\u010diniti da voda koju pijemo bude sigurna ili kako otkloniti slijepo crijevo. Stvar je u tome da radimo ono \u0161to mo\u017eemo, posebno kada se radi o bitnim stvarima, unutar granica na\u0161eg znanja i sposobnosti.<\/p>\n

Ta\u010dnost je, Williams dodaje, \u201cvrlina koja podsti\u010de ljude da ula\u017eu vi\u0161e napora nego \u0161to bi mo\u017eda ina\u010de ulagali u nastojanju da do\u0111u do istine, a ne samo da prihvate da im u glavu u\u0111e bilo \u0161to preoblikovano ne\u010dijim vjerovanjem.\u201d Moj prijatelj je pokazivao upravo ovu vrlinu kada je provjerio moju tvrdnju o Knoxvillu. Osoba koja \u010dita objave javnog zdravstva o no\u0161enju maski ili o vakcinisanju, a koja se ne oslanja samo na ono \u0161to im ka\u017ee njihov susjed, \u010dini istu stvar. Ulaganje vi\u0161e napora vrlo \u010desto zna\u010di okretanje kvalitetnijim izvorima vijesti od sadr\u017eaja postavljenog na Facebooku o, recimo, vijestima o izborima ili izvje\u0161tavanju o COVID-u 19.<\/p>\n

Kada se potrudimo da do\u0111emo do ta\u010dnih informacija, onda bismo ih trebali podijeliti u potpunosti i iskreno. Ovo je vrlina iskrenosti, koja zahtijeva, kako je Williams to sa\u017eeo, da \u201cono \u0161to ka\u017eemo pokazuje ono u \u0161ta vjerujemo\u201d. Ovo mo\u017ee zvu\u010dati lako. No mo\u017ee biti okolnosti u kojima mo\u017eemo do\u0107i u isku\u0161enje da sakrijemo na\u0161a vjerovanja, ili makar dio na\u0161ih vjerovanja, i kada \u0107e nam trebati hrabrosti da to u\u010dinimo. Mo\u017eda ste po\u010deli da vjerujete da je va\u017eno da svi u va\u0161oj crkvi nose maske tokom mise, ali ve\u0107ina vjernika misli da je no\u0161enje maske politi\u010dki korektna besmislica. Kada je rije\u010d o toj temi, mo\u017eda je lak\u0161e, makar sa sociolo\u0161ke strane, ni\u0161ta ne progovoriti. No biti iskren zna\u010di govoriti glasno i jasno. Ukoliko se od govornika nekada o\u010dekuje hrabrost, tra\u017ei se da slu\u0161aoci imaju povjerenja. Williams je rekao: \u201cIstinoljubivost je oblik povjerenja, koja se na poseban na\u010din vezuje za govor.\u201d<\/p>\n

Cilj trolova nije tra\u017eenje istine ve\u0107 uni\u0161tavanje neprijatelja, bio on ideolo\u0161ki ili li\u010dni. Trolovi ne samo da ne pokazuju vrline poput iskrenosti i ta\u010dnosti, oni rade upravo u suprotnom pravcu tako \u0161to namjerno prikazuju iskrivljenu sliku realnosti baziranu na pa\u017eljivo izabranim informacijama<\/strong><\/h2>\n

Naravno, postoje prilike kada je moralno opravdano \u0161tedjeti na rije\u010dima, kao \u0161to je Edmund Burke govorio. \u201cLa\u017e i obmana nisu dozvoljene ni u kom slu\u010daju,\u201d napisao je u Dva pisma o Regicidnom miru 1796. godine. \u201cAli kao i sa svakom drugom vrlinom, postoji i ekonomija istine.\u201d<\/p>\n

Burke je naglasio da je \u201cekonomi\u010dnost s istinom\u201d opravdana samo u posebnim okolnostima. U ovo mo\u017eda spada pre\u0161u\u0107ivanje trivijalnih istina kako se ne bi prouzrokovale bespotrebne uvrede; tokom politi\u010dkih ili me\u0111unarodnih pregovaranja; ili u slu\u010dajevima gdje \u0107e uzdr\u017eavanje od izricanja istine spasiti \u017eivote. Zbog svega ovoga neophodno je da se svjedoci zakunu ne samo da \u0107e re\u0107i istinu, ve\u0107 potpunu istinu (ili makar potpunu istinu koja je relevantna za odre\u0111eno pitanje).<\/p>\n

Ove dvije vrline istinoljubivosti \u2013 ta\u010dnost i iskrenost \u2013 najdragocjenije su me\u0111u onima koji rade u institucijama za istra\u017eivanje, podu\u010davanje i komunikaciju. Kao \u0161to je Williams zamijetio, autoritet akademika zasnovan je na njihovoj istinoljubivosti u oba ova aspekta: \u201coni su pa\u017eljivi i ne la\u017eu.\u201d Isto se mo\u017ee (ili bi se makar trebalo) re\u0107i o novinarima i sucima.<\/p>\n

Te profesije su u srcu onoga \u0161to pisac Jonathan Rauch opisuje kao \u201custrojstvo znanja\u201d. Ovo ustrojstvo funkcionira prema odre\u0111enim pravilima, posebno, sloboda da se donose hipoteze i odgovornost da sve bude podlo\u017eno recenziji i temeljitom prou\u010davanju. Kao \u0161to je Rauch pisao:<\/p>\n

Zajednicu koja prati ova pravila definiraju njene vrijednosti i prakse, a ne granice, i ona se ni u kojem slu\u010daju ne ograni\u010dava na u\u010denjake i nau\u010dnike. Tako\u0111er uklju\u010duje i novinarstvo, sudove, provo\u0111enje zakona, obavje\u0161tajne zajednice \u2013 sve ove profesije zasnovane su na dokazima koji zahtijevaju da se hipoteze testiraju i doka\u017eu. \u010clanovi zajednice odgovorni su za gre\u0161ke koje oni sami i ostali \u010dlanovi zajednice u\u010dine.<\/p>\n

Rauch je one sile koje se bore protiv ustrojstva nazvao \u201ctrol epistemiologijom\u201d. Cilj trolova nije tra\u017eenje istine ve\u0107 uni\u0161tavanje neprijatelja, bio on ideolo\u0161ki ili li\u010dni. Trolovi ne samo da ne pokazuju vrline poput iskrenosti i ta\u010dnosti, oni rade upravo u suprotnom pravcu tako \u0161to namjerno prikazuju iskrivljenu sliku realnosti baziranu na pa\u017eljivo izabranim informacijama. Ameri\u010dki izbori 2020. godine prvoklasni su primjer trol epistemiologije. Trump, njegovi advokati i armija pristalica uzeli su sitne, izdvojene slu\u010dajeve gre\u0161aka ili \u010dak nekoliko slu\u010dajeva istinskih obmana kako bi prikazali da su \u201cizbori ukradeni\u201d. Sam Trump bacio je sumnju na glasa\u010dke ma\u0161ine, spominju\u0107i pogre\u0161no zbrajanje glasova u okrugu Antrim u Michiganu. Na kraju se ispostavilo da je sve u stvari bila gre\u0161ka \u2013 ali to je bila gre\u0161ka slu\u017ebenika koju je napravio kada je postavljao opremu za tabeliranje, sve je brzo ispravljeno i nije imalo nikakve veze sa glasa\u010dkim ma\u0161inama.<\/p>\n

Trump i njegovi pomo\u0107nici napuhali su sli\u010dne pri\u010de o mrtvacima koji glasaju, ili ljudima koji su dva puta glasali, ili kako su glasovi \u201cprona\u0111eni\u201d, pri\u010de o tome kako je posmatra\u010dima na izborima zabranjeno posmatranje, itd. U svakom od ovih slu\u010dajeva mo\u017eda je moglo biti mikroskopsko zrnce istine, koje je onda u potpunosti napuhano, tako da je svaki dokaz koji je pokazivao suprotno sistematski ignoriran. \u010cine se \u010dudnim poku\u0161aji da se na nekoliko na\u010dina uka\u017ee na to da su izbori ukradeni, a u stvarnosti ne dokazati da je ta\u010dna i jedna od ovih tvrdnji, no time proma\u0161ujemo poentu. Poenta nije opovrgnuti jednu tvrdnju i dokazati drugu, ve\u0107 baciti sumnju na sve tvrdnje, time \u010dine\u0107i da ideja same istine postane nestabilna, \u201cpreplavljaju\u0107i to podru\u010dje sranjima\u201d, kako je rekao Steve Bannon.<\/p>\n

Iskrenost i ta\u010dnost \u010dine se neprivla\u010dnim mamcem, tako da takvi \u010dlanci ne privla\u010de pa\u017enju. Poslovni modeli kompanija oslanjaju se na u\u010de\u0161\u0107e, a sadr\u017eaj koji pove\u0107ava u\u010de\u0161\u0107e je onaj sadr\u017eaj koji razvodnjava istinu, a ne promi\u010de je<\/strong><\/h2>\n

Posljednjih godina do\u0161lo je do toga da je sama vrlina istinoljubivosti katastrofalno korozirala. Naravno, velikim dijelom za to su krivi mnoge populisti\u010dke vo\u0111e i pokreti koji su se pojavili posljednjih godina. No, i druge sile su krive jer su isprva uspjele oja\u010dati populizam.<\/p>\n

Platforme dru\u0161tvenih medija bile su ubrzale i pove\u0107ale \u0161irenje neistine, i stvorile okru\u017eenja za neometano dijeljenje i brzo \u0161irenje informacija i dezinformacija. Umjesto da potaknu dijeljenje pouzdanih izvora, organizacije poput Facebooka, Twittera, YouTube-a, itd. olak\u0161ale su stvaranje epistemi\u010dkih balona, ispunjenih ljudima koji samo jedni drugima potvr\u0111uju ve\u0107 postoje\u0107e predrasude.<\/p>\n

Dru\u0161tvene mre\u017ee bore se sa ovom dilemom, s obzirom na to da da kupci \u017eele clickbait (svi smo mi ljudi prije svega) koji donosi zaradu (tako da davatelji usluga to \u017eele \u010dak vi\u0161e nego kupci). Sada se iskrenost i ta\u010dnost \u010dine neprivla\u010dnim mamcem, tako da takvi \u010dlanci ne privla\u010de pa\u017enju. Poslovni modeli ovih kompanija oslanjaju se na u\u010de\u0161\u0107e, a sadr\u017eaj koji pove\u0107ava u\u010de\u0161\u0107e je onaj sadr\u017eaj koji razvodnjava istinu, a ne promi\u010de je, ba\u0161 kao \u0161to Tufekci i drugi tvrde. Ove kompanije sada sve agresivnije ozna\u010davaju i degradiraju neta\u010dne i obmanjuju\u0107e sadr\u017eaje, te pa\u017eljivo nadziru govor mr\u017enje. No, problem je strukturalan. Da li bi trebali zgrtati novac ili poku\u0161ati \u0161iriti istinu? Ne mogu raditi sve u isto vrijeme.<\/p>\n

Vrlina iskrenosti je isto tako pod pritiskom i na univerzitetskim odsjecima, trustovima mozgova i novinskim uredima. Mo\u017eda to nije toliko dramati\u010dno, ali bi na du\u017ee staze moglo postati jednako opasno. Politi\u010dka polarizacija poti\u010de \u010dak i dobre ljude ne samo da biraju strane, ve\u0107 i da po\u010dnu da pa\u017eljivo biraju podatke kako bi podr\u017eali tu stranu.<\/p>\n

U\u010denjaci sa ideolo\u0161kim agendama mogu lako predstaviti podatke koji potvr\u0111uju ono \u0161to su pokazali njihovi prethodnici, \u010dak i ako taj oblik predstavljanja nije najjasniji \u2013 ili je mo\u017eda samo jedan od mnogih na\u010dina na koji bi se to moglo predstaviti. Dat \u0107u vam konkretan primjer. Ekonomsko stanje srednje klase u SAD-u je va\u017eno pitanje. \u0160ta se onda desilo sa prosje\u010dnim prihodima u Americi izme\u0111u, recimo, 1970. i 2014. godine? Pa, oni su pove\u0107ani za 51 %. Ili mo\u017eda 37%, 33%, ili 7%. Mo\u017eda su i pali za 8%. Svi ovi odgovori su ta\u010dni \u2013 ovisno od toga koju studiju \u010ditate, te koju su metodologiju razli\u010diti u\u010denjaci odlu\u010dili upotrijebiti.<\/p>\n

Recimo da ste u\u010dinili ono \u0161to predla\u017ee Bernard Williams, te da ste ulo\u017eili svoje dragocjeno vrijeme istra\u017euju\u0107i ovo pitanje i na kraju ste do\u0161li do suprotstavljenih odgovora. To mo\u017ee biti frustriraju\u0107e. Mo\u017eda \u0107ete se zapitati: \u201cPa dobro, \u0161ta je ta\u010dno, a \u0161ta neta\u010dno?\u201d Stvar je u tome da niti jedno nije pogre\u0161no, u smislu da je neta\u010dno. Do tih rezultata do\u0161lo se kori\u0161tenjem razli\u010ditih metodologija.<\/p>\n

Opasnost le\u017ei u tome \u0161to ljevi\u010darski u\u010denjaci primjenjuju pristupe koji proizvode specifi\u010dne rezultate, dok desni\u010darski u\u010denjaci rade upravo suprotno, tako da na kraju i jedni i drugi predstavljaju svoje rezultate kao \u201c\u010dinjenice\u201d. Pristrasni mediji onda mogu preuveli\u010dati te \u201c\u010dinjenice\u201d kako bi odgovarale njihovim prethodnicima. Dok si rekao keks, ljudi imaju u potpunosti suprotne stavove o odre\u0111enoj stvari i ba\u0161 su njihovi pogledi zasnovani na savr\u0161eno \u010dvrstim istra\u017eivanjima. Ovdje nije poenta u tome da ne mo\u017eemo sve znati, ve\u0107 naprosto da je svijet slo\u017eeno mjesto i da nas potraga za jednostavno\u0161\u0107u vrlo \u010desto dovodi u probleme. Za u\u010denjake je najbitnije da te\u017ee predstaviti svoj rad na najobjektivniji mogu\u0107i na\u010din (ta\u010dnost), te da predstave niz razumnih rezultata kad god je to mogu\u0107e, time pru\u017eaju\u0107i najpotpuniju mogu\u0107u sliku (iskrenost).<\/p>\n

Nau\u010dna istinoljubivost je posebno va\u017ena kada se radi o procjenjivanju javnog interesa. Veoma je jednostavno napraviti studije procjena na na\u010din da proizvedu pozitivne rezultate. Ovo je razumljivo. Nekolicina investitora, bili javni ili filantropski, odu\u0161evljeni su kada saznaju da njihova inicijativa vrijedna milijardu dolara nije ostvarila niti jedan od zadanih ciljeva. Uvijek postoji pritisak, \u010dak i u slu\u010dajevima veoma dobro sprovedenih studija, da uvijek naglase pozitivne rezultate, a minimaliziraju one razo\u010daravaju\u0107e. Umjesto da donosimo politike zasnovane na dokazima, na kraju zavr\u0161imo na politikama koje bi trebale slu\u017eiti kao dokaz.<\/p>\n

U svim ovim slu\u010dajevima, potrebna je institucionalna jednako kao i pojedina\u010dna odgovornost. Medijske ku\u0107e, univerziteti, trustovi mozgova i politi\u010dke stranke morat \u0107e se mnogo vi\u0161e potruditi kako bi odr\u017eale norme otvorenosti, pogre\u0161ivosti i razmjene koje olak\u0161avaju proizvodnju i \u0161irenje znanja. No ne bismo samo trebali predati odgovornost u ruke institucija. Ovdje se isto tako radi i o li\u010dnoj etici, kao i predanosti da \u017eivimo i radimo iskreno.<\/p>\n

Williams, liberal u du\u0161i, bio je veoma osjetljiv na opasnosti koje su popratile racionalisti\u010dku revoluciju Prosvjetiteljstva, prije svega na poku\u0161aje da se dru\u0161tvo uredi na osnovu nau\u010dno zasnovanih \u201cistina\u201d o pravdi i ljudskoj prirodi. U tome le\u017ei tiranija. Najve\u0107i dar liberalizma prosvjetiteljstva je pojedina\u010dna i kolektivna te\u017enja da se u\u010di i do\u0111e do spoznaja o sebi, drugima i o samom svijetu. \u201cIma ne\u0161to zbog \u010dega bi nas trebalo biti strah prosvjetiteljskih programa za napredak i primjenjivanje istine, ali isto tako i dosta toga \u0161to bi se trebalo njegovati zbog brige za istinoljubivosti\u201d, pisao je.<\/p>\n

Krivica za ovu epistemi\u010dku krizu se pripisivala politi\u010darima, u\u010denjacima i novinarima, kao i organizacijama kojima pripadaju. Ima dosta toga za \u0161ta bismo nekoga morali okriviti. No ukoliko je Williams u pravu, a ja mislim da jeste, onda je korijen problema eti\u010dki. Rje\u0161enje bi bilo da budemo bolji i da radimo bolje stvari. Sasvim je jasno da je biti istinoljubiv te\u017eak zadatak. Ali slobodna dru\u0161tva ne mogu funkcionirati bez istinoljubivosti. Na kraju, niko nije rekao da je sloboda jednostavna.<\/p>\n

Promete.,ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono \u0161to je la\u017eno uvijek je neta\u010dno, i to mu je i namjera. Ali ono \u0161to je neta\u010dno nije uvijek la\u017eno \u2013 prosto se mo\u017ee raditi o gre\u0161ci.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":324817,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-324816","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324816","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=324816"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324816\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":324818,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324816\/revisions\/324818"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/324817"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=324816"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=324816"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=324816"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}