{"id":324761,"date":"2021-08-03T07:47:09","date_gmt":"2021-08-03T05:47:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=324761"},"modified":"2021-08-03T07:47:09","modified_gmt":"2021-08-03T05:47:09","slug":"komemoracija-ili-proslava-oluja-trazi-ispit-savjesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/08\/03\/komemoracija-ili-proslava-oluja-trazi-ispit-savjesti\/","title":{"rendered":"Komemoracija ili proslava, ”Oluja” tra\u017ei ispit savjesti"},"content":{"rendered":"

Auor: Drago Pilsel<\/strong><\/p>\n

Poku\u0161avam se staviti u cipele patrijarha Porfirija kojem \u0107e se brojiti svaki zarez kada 5. kolovoza\/augusta progovori u povodu parastosa \u017ertvama VRO \u201dOluja\u201d. Ja bih, da se nalazim u tim cipelama, to jest, sandalama, postupio blago, ali bez okoli\u0161anja.<\/p>\n

Imam na umu istinu koju je vi\u0161e puta formulirao saborski zastupnik SDSS-a i predsjednik Srpskog narodnog vije\u0107a Milorad Pupovac da \u0107e tek dijalog dvaju naroda i dr\u017eave o najte\u017eim temama biti pobjeda.<\/p>\n

Iz prethodnih pomena \u017ertvama znamo da je i Porfirije u Zagrebu i drugdje izra\u017eavao suosje\u0107anje zbog stradalih Hrvata u ratu od 1991. do 1995. godine.<\/p>\n

Po\u0161tivati srpske \u017ertve, suosje\u0107ati s njihovim stradanjima, ne zna\u010di zanemarivati stradanja drugih. I obratno.<\/p>\n

Milorad Pupovac i patrijarh, ina\u010de, sli\u010dno govore i ka\u017eu da u \u017ertvama, a one, bilo srpske, bilo hrvatske, sve su to na\u0161e \u017ertve, barem ja to tako do\u017eivljavam, treba na\u0107i inspiraciju za izmirenje i priznavanje stradanja jednih i drugih kao prvi korak, potom po\u0161tivanje kao drugi korak.<\/p>\n

\u201dA onda, ako je mogu\u0107e, ako imamo toliko snage, ako imamo toliko mudrosti nakon toliko stradanja koja smo imali uzajamno u 20. stolje\u0107u, sad ih brojati ne\u0107emo: tko koliko na kojoj strani, ako je mogu\u0107e da na\u0111emo tu inspiraciju i potra\u017eimo put, to \u0107e biti najbolje jamstvo da se ne\u0107e ponoviti\u201d, kazao je 2017. Pupovac u Uzdolju ju\u017eno od Knina za sedmoro mje\u0161tana srpske nacionalnosti.<\/p>\n

Sve ja to dobro razumijem: i \u0161to zna\u010di kada ti zapale selo i kada ti netko pokosi sedam ili vi\u0161e sumje\u0161tana. Za\u0161to to znam? Jer su i mojima u onome, velikome ratu palili ku\u0107e i rezali grkljane. A znam o \u010demu govori Milorad Pupovac jer sam u ovome ratu vidio kako gore sela i kako le\u017ee mrtvi starci.<\/p>\n

A znam i \u0161to je dijalog i \u0161to je pra\u0161tanje.<\/p>\n

Ponavljam: jako dobro shva\u0107am odakle dolazi ogor\u010denje, ali i ponos. To \u0161to nisam ro\u0111en u malome selu Dalmacije ne zna\u010di da ne mogu suosje\u0107ati kao rodbina i sunarodnjaci i ubijenih Srba, i ubijenih Hrvata. Uostalom, imam brata nestalog u Domovinskome ratu i imam iskustvo plakanja nad le\u0161evima srpskih staraca. To svi ve\u0107 znate.<\/p>\n

Pojasnit \u0107u moje gledanje na \u201dOluju\u201d. Problem obljetnice \u201dOluje\u201d, dakako, nije u tome \u0161to se ona morala dogoditi kao posljedica agresije protiv koje sam i ja koncem 1991. i po\u010detkom 1992. bio pripadnikom 4. brigade generala Ive Jeli\u0107a.<\/p>\n

Problem percipiranja \u201dOluje\u201d, a zatim i problem zbog kojeg nas prozivaju nacionalisti manje le\u017ei u vojnim i politi\u010dkim prilikama iz 1991. (pa bi se mogla koja kazati o tome da \u201dnismo \u017eeljeli\u201d ili \u201dtra\u017eili rat\u201d), a vi\u0161e u onomu \u0161to se dogodilo nakon sjednice odr\u017eane 31. srpnja 1995. na Brijunima.<\/p>\n

Tko god ima \u010disto srce i bistar um i \u010dita\/slu\u0161a sadr\u017eaj fonograma s te sjednice shva\u0107a ono \u0161to su shvatili ha\u0161ki suci (Alphons Orie i kolege) koji su osudili Antu Gotovinu i Mladena Marka\u010da na 24 i 18 godina zatvora (ne\u0107u danas ulaziti u meritum prvotne optu\u017enice, ta, uostalom, napisao sam nekoliko puta da nisam bio spreman svjedo\u010diti jer se s optu\u017enicom nisam mogao slo\u017eiti): da je Ante Gotovina rekao istinu kada se izja\u0161njavao o krivnji \u2013 \u201dJa nisam taj \u010dovjek koji je kriv\u2026\u201d (priznao je, naime, zlo\u010dine).<\/p>\n

Tko je \u010dista srca, shvatio bi ono \u0161to je jasno sa sastanka na Brijunima: Franjo Tu\u0111man i dru\u0161tvo su sve planirali i kako bi, nakon operacije, teren bio \u201do\u010di\u0161\u0107en\u201d od Srba \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e.<\/p>\n

Da su naredili paljenje ku\u0107a i sela te ubijanje staraca ja nikada nisam rekao, pa ne govorim ni sada.<\/p>\n

***<\/h2>\n

Moramo prestati s praksom nijekanja odgovornosti. Moramo preuzeti teret moralne krivnje. Moramo \u010diniti djela milosr\u0111a. Moramo poku\u0161ati nadoknaditi patnju stradalnika. Moramo priznati \u017ertve. Moramo im namiriti \u0161tetu. Na taj hitni zadatak smo mi, ljudi Balkana, Hrvati, Srbi i drugi pozvani jednim kategori\u010dkim moralnim imperativom<\/h2>\n

***<\/h2>\n

Na Brijunima, ne samo to, Franjo Tu\u0111man jasno ka\u017ee da mu operacija i odlazak Srba trebaju ne samo kako bi se rije\u0161io problem \u201dSjevera\u201d i \u201dJuga\u201d (UN-ovi tada\u0161nji sektori) ve\u0107 \u201dda krojimo hrvatske granice u Bosni i Hercegovini\u201d. Tada, naime, Tu\u0111man jo\u0161 fantazira s Gojkom \u0160u\u0161kom kako \u0107e izgledati BiH uo\u010di tvrdih pregovora s Milo\u0161evi\u0107em, kona\u010dnih valjda.<\/p>\n

Nakon dvadeset i \u0161est godina, na\u017ealost, ja i dalje moram ponavljati \u0161to sam vidio: ubojstva te namjerno paljenje i sustavno razaranje srpske imovine, \u0161to je hrvatska policija, da je \u017eeljela i da je imala Tu\u0111manove i Jarnjakove zapovijedi, mogla sprije\u010diti, ali nije jer je politika HDZ-a i hrvatske Vlade tada bila sublimirana u \u0161ovinisti\u010dkim rije\u010dima Franje Tu\u0111mana iskazanim u Kninu (\u201dVlak slobode\u201d, 26. kolovoza 1995.). Glave, naime, su tada ve\u0107 trebale biti hladne: \u201d\u2026da neslavno nestanu iz Knina i iz ovih krajeva kao da ih nikada nije ni bilo. (Pljesak.) \u2026 Kao \u0161to rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti ga\u0107e\u201d. (Pljesak.)<\/p>\n

Za\u0161to se palilo i kralo? Za\u0161to se ubijalo? Jer je poruka bila jasna: ne \u017eelimo vas ovdje nikada vi\u0161e!<\/p>\n

O tome sam razgovarao s pokojnim \u0161ibenskim biskupom mons. fra Sre\u0107kom Badurinom; on je, naime, te\u0161ko podnosio \u0161to i njegovi \u201dvjernici\u201d kao termiti obilaze oslobo\u0111ene krajeve. Moram kazati da sam tada, tih dana, gledaju\u0107i okrutna ubojstva i totalni barbarizam, i vlasti i gra\u0111ana, po\u017ealio \u0161to sam i Hrvat i katolik, jer sam bio temeljito osramo\u0107en, izdan i prevaren.<\/p>\n

Od tada sam odlu\u010dio biti Hrvatom i kr\u0161\u0107aninom na sasvim drugi na\u010din.<\/p>\n

I to je ono \u0161to poku\u0161avam ovdje godinama objasniti svima koji me \u017eele shvatiti.<\/p>\n

Vlast koja je stavila svoj potpis na dokument kojim mi se priznaje sta\u017e u borbenom sektoru, a na temelju \u010dega sam uvr\u0161ten u Registar branitelja, mora mo\u0107i razumjeti otprilike ono \u0161to govori biv\u0161i hrvatski predsjednik Ivo Josipovi\u0107: da Hrvatska treba proslaviti \u201dOluju\u201d s ispru\u017eenom rukom prema Srbima.<\/p>\n

Tako je nekako bilo lani, 2020. godine. I bilo je mnogima drago.<\/p>\n

\u201dProslava \u2018Oluje\u2019 treba biti takva da mo\u017eemo re\u0107i kako smo nakon pobjede u ratu pobijedili i u miru. Pod tim mislim da \u2018Oluju\u2019 treba slaviti kao va\u017ean dan na\u0161e povijesti, uz pru\u017eenu ruku i onima koji su bili na drugoj strani\u201d, rekao je Josipovi\u0107 u vi\u0161e navrata.<\/p>\n

Naime, da je \u201dOluja\u201d bila povijesni doga\u0111aj i oslobo\u0111enje tijekom kojeg su stradali i mnogi sugra\u0111ani Srbi. \u201dOluja mora slaviti mir, biti dan kada \u0107emo slaviti pobjedu i na\u0161e branitelje, ali i odati po\u010dast svim nevinim \u017ertvama\u201d, pojasnio je biv\u0161i hrvatski predsjednik.<\/p>\n

Dok nacionalisti ne prihvate potrebu da osim istine o paljenju hrvatskih sela i izgonu hrvatskih seljaka mora mo\u0107i egzistirati \u010dinjenica o paljevini, recimo, jer to sam najprije vidio, svih srpskih ku\u0107a izme\u0111u Drni\u0161a i Knina, meni ne preostaje drugo nego da postanem eho \u017ertava.<\/p>\n

Nema istinskog mira bez suo\u010davanja s odgovorno\u0161\u0107u za po\u010dinjene zlo\u010dine od strane onih koji su za njih odgovorni ili onih koji su tu odgovornost kao moralni imperativ spremni preuzeti na sebe, a ne mo\u017ee ga biti ni bez spremnosti na oprost od strane onih prema kojima je zlo\u010din po\u010dinjen ili onih koji su to na osnovi moralne zrelosti spremni na sebe preuzeti.<\/p>\n

Da sam patrijarh Porfirije ja, naravno, ne bih odr\u017eao \u010das historije, ve\u0107 bih preuzeo onaj dio moralne odgovornosti koji pripada onima koji su protjerali Hrvate u ime vlasti Mile Marti\u0107a, onaj dio odgovornosti koji je teret zbog toga \u0161to je u protjerivanje i uni\u0161tavanje imovine, Hrvate, tada obilje\u017eila muka zbog mnogih preostalih ubojstava koja su se doga\u0111ala pred nosom plavim kacigama.<\/p>\n

S Kristovim i apostolskim porukama koje svake godine potrebujemo i zbog kojih vjerujem da \u0107e Porfirije ovaj tjedan znati kazati tih nekoliko va\u017enih i ljekovitih re\u010denica podsje\u0107am da mi teolozi i ljudi Biblije nismo ovdje da bismo procjenjivali politi\u010dke rezultate i ishode rata niti da bismo utvr\u0111ivali tko je kriv za \u017ertve, nego da se pomolimo za njih, da budemo i majka i otac svakome kojem su majka i otac ubijeni, sin i k\u0107i svakome komu su i oni oteti u preranu smrt.<\/p>\n

Svi, citiram Porfirija iz jednog parastosa u Zagrebu, \u201dpripadamo jedinstvenom ljudskom rodu, a opet i suvi\u0161e \u010desto jedni na druge ustajemo, i to ne samo kada pripadamo drugim narodima i drugim verama\u201d.<\/p>\n

Mislim da je, kako bismo pripremili srce i um za ono \u0161to nam dolazi u susret, potrebno ovoga puta ne\u0161to iscrpnije citirati gospodina Porfirija: \u201dNa ovom mestu mole\u0107i se Bogu za sve koji su nevino postradali istovremeno se molimo da se zlo zaustavi i da ne idemo neprestano unazad tra\u017ee\u0107i krivce, da na\u0161e komemoracije i se\u0107anja na stradanja ne budu vra\u0107anje u pro\u0161lost koje tra\u017ei uzro\u010dnike, nego da budu s jedne strane pomen i opomena da budemo istinski i pravi ljudi i da u\u010dinimo sve, ma koliko nas to ko\u0161talo, da se zlo ne ponovi i me\u0111u nama i u odnosu na druge na ovim prostorima\u201d.<\/p>\n

Nastavit \u0107u citatom: \u201dNedavno sam rekao da je Hrvatska za nas legitimna i jedina pravna dr\u017eava u kojoj \u017eivimo; za mnoge je to otad\u017ebina, za neke druge domovina. Nema druge mogu\u0107nosti nego da po\u0161tuju\u0107i pravni poredak ove dr\u017eave \u010dinimo sve da mo\u017eemo biti nazvani njenim dostojnim gra\u0111anima. Ali istovremeno to zna\u010di da treba da u\u017eivamo sva prava u toj dr\u017eavi, da kad se zakidaju budemo sposobni da uka\u017eemo na to zakidanje, ali istovremeno da se borimo, koliko je to u na\u0161oj mo\u0107i, za prava drugih manjina u drugim dr\u017eavama, da imamo ose\u0107anja za njih, za njihove probleme, nedoumice\u2026<\/p>\n

Mole\u0107i se za bra\u0107u i sestre na\u0161e koji su postradali u \u2018Oluji\u2019 i poslednjem ratu na ovim prostorima i drugde, mole\u0107i se i za sve druge nevine \u017ertve, nadilazimo svaku na\u0161u ograni\u010denost i postaju\u0107i u Hristu slobodni ljudi, mo\u017eemo, ne samo re\u0107i, nego i istinski do\u017eiveti da je svaki \u010dovek na\u0161 brat.\u201d<\/p>\n

Eto, ja bih rekao, dapa\u010de, ja sam uvjeren da su ove rije\u010di evan\u0111eoske i da su u dosluhu s porukom kardinala Franje Kuhari\u0107a i hrvatskih biskupa od 1. svibnja 1995. (povodom 50. obljetnice zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata). Ponovit \u0107u ih:<\/p>\n

\u201dNije glavna te\u017eina pitanja u tome kako \u017ealiti \u017ertve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred te\u017eim su moralnim pitanjem: Kako \u017ealiti \u017ertve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oprost Bo\u017eji i ljudski, mir savjesti i pomirenje me\u0111u ljudima i narodima? Kako zapo\u010deti novo doba osnovano na pravednosti i istini?\u201d<\/p>\n

Dakle, ponavljam se i ponavljat \u0107u se, jer moramo nau\u010diti da je najva\u017enije \u017ealiti \u017ertve \u201dtu\u0111e\u201d zajednice, a tra\u017eiti, priznati krivnju u \u201dvlastitoj\u201d.<\/p>\n

Da, to\u010dno je, rat nije po\u010deo u kolovozu 1995., ali su se tog kolovoza i kasnije doga\u0111ale stvari koje su kompromitirale \u201dOluju\u201d i ostavile da u zraku visi do sada nerazrije\u0161ena dilema: je li \u201dOluja\u201d povedena samo da se Hrvatska oslobodi terora pobunjenih marti\u0107evaca ili da se usput Tu\u0111man i njegova grupa silovatelja, konjokradica, ubojica i paliku\u0107a zauvijek rije\u0161e Srba?<\/p>\n

O tome, \u010dini se, mnogi Hrvati ne\u0107e otvoreno govoriti, ba\u0161 kao \u0161to mnogi Srbi ne\u0107e shvatiti da se na pro\u0161lost ne mo\u017ee gledati tako da svatko ima svoju kronologiju i da svatko kre\u0107e od onog trenutka za koji on procijeni da je po\u010detak ne\u010dega.<\/p>\n

Ja, jer sam tome svjedo\u010dio iz prve ruke i zato jer smatram da me Kuhari\u0107eve, a prije toga one rije\u010di Ivana Pavla II. na zagreba\u010dkom hipodromu u rujnu 1994., obvezuju, vodim ra\u010duna o onome \u0161to se doga\u0111alo i prije pobune i tijekom iste i nakon \u201dOluje\u201d \u2013 o tisu\u0107ama spaljenih ku\u0107a, o stotinama ubijenih srpskih civila, o egzodusu koji i danas razara tkivo na\u0161e zemlje.<\/p>\n

Ali kako sam 1991. nakon stradavanja mojeg brata u IV. brigadi ZNG-a bio dobrovoljac, a prije toga volonter Caritasa koji je bio potpuno posve\u0107en izbjeglicama koje su dolazile na Kvarner protjerane od JNA i pobunjenih Srba, tra\u017eim da se, jer sli\u010dno o\u010dekujem od hrvatskog dru\u0161tva, i cijelo srpsko dru\u0161tvo suo\u010di s \u010dinjenicom da su u ljeto 1991. deseci tisu\u0107a Hrvata s Banije, iz Like, Korduna, dijelova Dalmacije protjerani iz svojih ku\u0107a. Da su ubijene stotine civila, Hrvata i da je obavljeno prekomjerno granatiranje brojnih hrvatskih gradova, Vukovara i Dubrovnika, \u017dupanje i Osijeka, Zadra i Zagreba\u2026<\/p>\n

Isticati jednu \u017ertvu, a potpuno ignorirati drugu pokazuje da se ne radi ni o kakvom suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u ni o \u017eelji da se na pogre\u0161kama pro\u0161losti gradi bolja budu\u0107nost, nego se u prvom redu radi o obi\u010dnom, prizemnom politikantstvu.<\/p>\n

HDZ-ovci i Hrvati koji dan-danas uzdi\u017eu ratne zlo\u010dince \u010dine isto \u0161to i negatori agresije JNA na Hrvatsku, isto \u0161to i oni koji ne priznaju etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje provedeno u Krajini za vladavine marti\u0107evaca, isto \u0161to i oni koji se rugaju \u017ertvama \u0160kabrnje i Vukovara, a o Srebrenici da i ne govorimo.<\/p>\n

Vojni biskup Jure Bogdan, na\u017ealost, ni ove godine u svojoj poslanici ususret \u201dOluji\u201d nije priznao patnju drugih. Ne\u0107e, poput kardinala Franje Kuhari\u0107a ili biskupa Sre\u0107ka Badurine, prvo po\u010distiti pred vlastitim pragom. Ne\u0107e hrliti onim drugima u susret. Valja fraze o istini i pravdi, o Crkvi kao majci.<\/p>\n

Spusti se, brate, sa svog pobjedni\u010dkog tenka i klekni na grob Save Lavrni\u0107 (93), izmasakrirane u selu Komi\u0107 u Udbini. Pokazat \u0107u ti gdje le\u017ei, ja sam je sahranio.<\/p>\n

I prestani vi\u0161e, ti biskupe i tvoji generali, govoriti da je \u201dOluja\u201d bila \u010dista kao suza, da je \u201dizvr\u0161ena uz maksimalno po\u0161tivanje ljudskih prava, me\u0111unarodnoga prava i obi\u010daja ratovanja\u201d, jer to nije istina: pucalo se iz zrakoplova na kolone izbjeglica, ubijala se star\u010dad u domovima (onaj krvavi pohod u \u0161koli u Dvoru na Uni, nadomak baze Danskog bataljuna, jo\u0161 tra\u017ei korektnu istragu), palilo se sve odreda, a zatim su Tu\u0111man, \u0160u\u0161ak i Jarnjak promatrali kako \u201dna\u0161i\u201d kre\u0107u u pohode.<\/p>\n

Zar ne zna\u0161, biskupe, da je Vrhovni sud RH utvrdio da je ATP Lu\u010dko izvr\u0161ila pokolj u selu Grubori? Za\u0161to, kad si ve\u0107 duhovnik toj i takvoj policiji, ne ode\u0161 u Lu\u010dko, za\u0161to se ne raspita\u0161 i ne porazgovara\u0161 s ubojicama i s onima koji u sebi i me\u0111usobno \u201d\u010duvaju\u201d te stra\u0161ne tajne?!<\/p>\n

Za\u0161to ne pita\u0161 Hrvatsku vojsku \u010diji su bili tenkovi i transporteri koji su nosili vojnike koji su sve pred sobom pobili i spalili u selu Komi\u0107 kod Udbine?<\/p>\n

Sve me ovo (ako se ba\u0161 smatra da se ponavljam, onda \u0107u se ponavljati do kraja i \u017eestoko) poziva da vam postavim retori\u010dka i ne ba\u0161 sasvim retori\u010dka pitanja: Imamo li pravo mrziti Srbe? Imamo li pravo na vrstu sje\u0107anja koja izazivaju mr\u017enju?<\/p>\n

Ne, nemamo.<\/p>\n

Kako se onda moramo ispravno pona\u0161ati i kako se valja sje\u0107ati?<\/p>\n

Nasuprot onima koji ka\u017eu da se ne treba stalno vra\u0107ati u pro\u0161lost ja ka\u017eem da nam treba neka vrsta uskrsnu\u0107a pro\u0161losti. I da je \u201dOluja\u201d generalni poziv na ispit savjesti. Nama je potrebno dovesti u pam\u0107enje, \u0161to je mogu\u0107e preciznije, ono \u0161to se dogodilo \u017ertvama, svim \u017ertvama, dakle, ne samo Hrvatima, ve\u0107 i Srbima i svima drugima.<\/p>\n

Moramo prestati s praksom nijekanja odgovornosti. Moramo preuzeti teret moralne krivnje. Moramo \u010diniti djela milosr\u0111a. Moramo poku\u0161ati nadoknaditi patnju stradalnika. Moramo priznati \u017ertve. Moramo im namiriti \u0161tetu.<\/p>\n

Na taj hitni zadatak smo mi, ljudi Balkana, Hrvati, Srbi i drugi pozvani jednim kategori\u010dkim moralnim imperativom. Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerni\u010dkoj savjesti svaki put kada usne izgovaraju molitvu \u201dO\u010de na\u0161\u201d. Za\u0161to? Jer ne\u0107e biti milosti ni kruha ako nismo spremni pra\u0161tati i tra\u017eiti oprost.<\/p>\n

Zar ne bi bila nedopustiva dvoli\u010dnost ponavljati \u201dO\u010de na\u0161\u201d dok se gaje osje\u0107aji srd\u017ebe i zavisti ili \u010dak namjere nasilja i osvete? \u201dO\u010de na\u0161\u201d uistinu sadr\u017ei u sr\u017ei odre\u0111eni nacrt dru\u0161tva koje ne samo da isklju\u010duje svako nasilje nego se u svakom svom vidu izgra\u0111uje prema na\u010delima bratske solidarnosti.<\/p>\n

Pitanje mira i ispravnog pam\u0107enja je pitanje na\u0161eg biti i ne biti.<\/p>\n

To su temelji zdravog dru\u0161tva, a meni bude sumnjivo kada bilo tko iz svijeta politike ili religije kani graditi bilo \u0161to, a da nije propitao na kojim i kakvim temeljima gradi.<\/p>\n

Mir tra\u017ei unutarnju osjetljivost i osje\u0107aj za finese. Toga, hvala Bogu, u nas ima. Ali nedovoljno. Zato se ponavljam.<\/p>\n

I ponavljat \u0107u se.<\/p>\n

\u017drtve su zanimljive za vrijeme obljetnica, komemoracija, politi\u010dkih govorancija i su\u0111enja.<\/p>\n

Ako postoji zamor od \u017ertava ratnih zlo\u010dina onda je to toliko nepristojno da vas molim da u\u010dinimo obrat.<\/p>\n

U ime morala i pravednosti.<\/p>\n

Ve\u0107 sada, ve\u0107 ovaj tjedan, kod proslave i kod parastosa.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pitanje mira i ispravnog pam\u0107enja je pitanje na\u0161eg biti i ne biti. To su temelji zdravog dru\u0161tva, a meni bude sumnjivo kada bilo tko iz svijeta politike ili religije kani graditi bilo \u0161to, a da nije propitao na kojim i kakvim temeljima gradi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":324762,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-324761","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324761","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=324761"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324761\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":324764,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324761\/revisions\/324764"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/324762"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=324761"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=324761"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=324761"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}