Kuhanje hrane mo\u017ee pobolj\u0161ati njen ukus, ali tako\u0111er mijenja i njen nutritivni sadr\u017eaj. Zanimljivo je da se neki vitamini kuhanjem gube, dok drugi postaju dostupniji va\u0161em tijelu, a sve zavisi od pojedina\u010dnog odabira namirnica.<\/p>\n
Neki tvrde da je konzumiranje prvenstveno sirove hrane put ka boljem zdravlju. Me\u0111utim, odre\u0111ena kuhana hrana ima jasne nutritivne prednosti.<\/p>\n
Iako postoje razli\u010diti nivoi prehrane sirovom hranom, svi oni uklju\u010duju jesti uglavnom negrijanu, nekuhanu i neprera\u0111enu hranu.<\/p>\n
Zagovornici tvrde da je sirova hrana hranjivija od kuhane, jer se enzimi, zajedno s nekim hranjivim sastojcima, uni\u0161tavaju u procesu kuhanja te vjeruju da je kuhana hrana zapravo otrovna.<\/p>\n
Iako neke jasne koristi imaju jedenje sirovog vo\u0107a i povr\u0107a, postoje i potencijalni problemi s prehranom sirovom hranom. Strogu dijetu sa sirovom hranom vrlo je te\u0161ko slijediti, a broj ljudi koji se dugoro\u010dno dr\u017ei potpuno sirove prehrane vrlo je mali.<\/p>\n
Nadalje, neka hrana sadr\u017ei opasne bakterije i mikroorganizme koji se elimini\u0161u samo kuhanjem. Ako jedete potpuno sirovu prehranu koja uklju\u010duje ribu i meso, postoji rizik od razvoja bolesti koja se prenosi hranom.<\/p>\n
Kuhanje mo\u017ee uni\u0161titi enzime u hrani<\/strong><\/p>\n Kada konzumirate hranu, probavni enzimi u va\u0161em tijelu poma\u017eu je razgraditi na molekule koji se mogu apsorbirati. Hrana koju jedete tako\u0111er sadr\u017ei enzime koji poma\u017eu probavi.<\/p>\n Enzimi su osjetljivi na toplotu i lako se deaktiviraju kada su izlo\u017eeni visokim temperaturama. Ustvari, gotovo svi enzimi se deaktiviraju na temperaturama preko 47 stepeni Celzijusa.<\/p>\n Ovo je jedan od primarnih argumenata u korist prehrane sirovom hranom. Kada se tokom postupka kuhanja enzimi hrane promijene, potrebno je vi\u0161e enzima da ih se probavi.<\/p>\n Pristalice prehrane sirovom hranom tvrde da ovo stvara stres va\u0161em tijelu i mo\u017ee dovesti do nedostatka enzima. Me\u0111utim, ne postoje nau\u010dne studije koje bi podr\u017eale ovu tvrdnju.<\/p>\n Nadalje, ljudsko tijelo proizvodi enzime neophodne za probavu hrane, a tijelo apsorbira i ponovno lu\u010di neke enzime, pa je malo vjerojatno da \u0107e probavljanje hrane dovesti do nedostatka enzima.<\/p>\n \u0160tavi\u0161e, nauka jo\u0161 nije pokazala negativne zdravstvene u\u010dinke jedenja kuhane hrane s denaturiranim enzimima.<\/p>\n U procesu kuhanja gube se neki vitamini topivi u vodi<\/strong><\/p>\n Sirova hrana mo\u017ee biti bogatija odre\u0111enim hranjivim sastojcima od kuhane koji se mogu izgubiti tokom postupka kuhanja. Istra\u017eivanja su pokazala da su vitamini topivi u vodi, poput vitamina C i vitamina B, posebno osjetljivi na tokom kuhanja.<\/p>\n Zapravo, proklju\u010dala voda mo\u017ee smanjiti sadr\u017eaj vitamina povr\u0107a za 50 do 60 posto.<\/p>\n Neki minerali i vitamin A tako\u0111er se gube tijekom kuhanja, iako u manjoj mjeri. Kuhanje uglavnom ne utje\u010de na vitamine D, E i K topive u mastima.<\/p>\n Vrenjem se posti\u017ee najve\u0107i gubitak hranjivih sastojaka, dok drugi na\u010dini kuhanja efikasnije odr\u017eavaju sadr\u017eaj hranjivih sastojaka u hrani.<\/p>\n Kuhanje povr\u0107a na pari, pr\u017eenje i mije\u0161anje neke su od najboljih metoda kuhanja povr\u0107a kada je rije\u010d o zadr\u017eavanju hranjivih sastojaka.<\/p>\n Kuhanu hranu mo\u017ee biti lak\u0161e \u017evakati i probaviti<\/strong><\/p>\n \u017dvakanje je va\u017ean prvi korak u procesu probave. \u010cin \u017evakanja razbija velike komade hrane na male \u010destice koje se mogu probaviti.<\/p>\n Nepravilno \u017evakana hrana organizmu je puno te\u017ee probavljiva i mo\u017ee dovesti do pojave gasova i nadutosti. Uz to, potrebno je znatno vi\u0161e energije i truda za pravilno \u017evakanje sirove hrane od one kuhane.<\/p>\n Proces kuhanja hrane razgra\u0111uje neka njena vlakna i zidove biljnih \u0107elija, \u0161to olak\u0161ava tijelu da probavi i apsorbira hranjive sastojke.<\/p>\n Kuhanje ubija \u0161tetne bakterije i mikroorganizme<\/strong><\/p>\n Odre\u0111enu hranu je bolje jesti kuhanu, jer sirove verzije mogu sadr\u017eavati \u0161tetne bakterije. Kuhanje hrane efikasno ubija bakterije koje mogu uzrokovati bolesti koje se prenose hranom.<\/p>\n Me\u0111utim, vo\u0107e i povr\u0107e je generalno sigurno jesti sirovo, sve dok nije zaga\u0111eno.<\/p>\n \u0160pinat, zelenu salatu i paradajz naj\u010de\u0161\u0107e zaga\u0111uju bakterije, dok sirovo meso, riba, jaja i mlije\u010dni proizvodi \u010desto sadr\u017ee bakterije koje vam mogu na\u0161tetiti.<\/p>\n Zavisi od vrste hrane<\/strong><\/p>\n Ni prehrana potpuno sirovim niti potpuno kuhanim namirnicama ne mo\u017ee se opravdati nau\u010dno. To je zato \u0161to i sirovo i kuhano vo\u0107e i povr\u0107e imaju razne zdravstvene prednosti, uklju\u010duju\u0107i ni\u017ei rizik od hroni\u010dnih bolesti.<\/p>\n Namirnice koje je zdravije jesti sirove prema Healthlineu su: brokula, kupus, luk, bijeli luk.<\/p>\n Hrana koju je zdravije jesti kuhanu: \u0161paroge, gljive, \u0161pinat, paradajz, mrkva, krompir, mahunarke, meso, riba i perad. (Izvor:klix.ba)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Neki tvrde da je konzumiranje prvenstveno sirove hrane put ka boljem zdravlju. Me\u0111utim, odre\u0111ena kuhana hrana ima jasne nutritivne prednosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-324597","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324597","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=324597"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":324598,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324597\/revisions\/324598"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=324597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=324597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=324597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}