{"id":324454,"date":"2021-07-29T07:27:55","date_gmt":"2021-07-29T05:27:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=324454"},"modified":"2021-07-29T07:27:55","modified_gmt":"2021-07-29T05:27:55","slug":"nevidljivo-nasilje-granice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/07\/29\/nevidljivo-nasilje-granice\/","title":{"rendered":"Nevidljivo nasilje granice"},"content":{"rendered":"
\n
Pi\u0161e: Matko Vlahovi\u0107<\/strong><\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n

Krajem lipnja njema\u010dki je list Der Spiegel u suradnji s reporterima Schweizer Radio Fernsehena objavio prilog<\/a> s hrvatsko-bosanske granice. Na snimkama je dokumentirano kako osobe u uniformi hrvatske policije s prekrivenim identifikacijskim obilje\u017ejima u vi\u0161e navrata ilegalno protjeruju izbjeglice \u2013 izme\u0111u ostalog, i \u010ditave obitelji s malom djecom. Rije\u010d je o najnovijem u duga\u010dkom nizu izvje\u0161taja o brutalnostima i bezakonju hrvatske granice o kojima saznajemo gotovo isklju\u010divo iz inozemnih medija. Neki od zlo\u010dina koje su nevladine organizacije i novinari zadnjih godina uspjeli dokumentirati uklju\u010duju: rasisti\u010dko i islamofobno poni\u017eavanje; mu\u010denje; prisiljavanje na skidanje odje\u0107e; paljenje odje\u0107e, mobitela i ostale osobne imovine; premla\u0107ivanje pendrecima i granjem; stra\u0161enje pucnjavom; zato\u010davanje u premalom prostoru; uni\u0161tavanje kamera na mobitelu; odbijanje prava na azil. Sve je to tek dio susreta s hrvatskom policijom koje izbjeglice ironi\u010dno nazvaju Igrom<\/em>.<\/p>\n

Iako su u hrvatskom medijskom prostoru oskudno popra\u0107eni, broj svjedo\u010danstava i reporta\u017ea inozemnih medija o nezakonitim protjerivanjima ili pushbackovima<\/em> na granici zadnjih je godina u konstantnom porastu. Nakon velikog izbjegli\u010dkog vala iz 2015. godine, tada\u0161nje minimalno solidarne politike EU sve vi\u0161e zamjenjuje sistemski \u0161ovinizam \u2013 izbjeglice su u javnom diskursu postale ekonomski migranti, a humanitarna je kriza preobra\u017eena u pitanje obrane i sigurnosti. Djelomice je za to odgovoran politi\u010dki uspjeh desni\u010darskih i neofa\u0161isti\u010dkih narativa, ali stanje na vanjskim granicama EU ipak je u najve\u0107oj mjeri posljedica pre\u0161utnog (ne)djelovanja samih europskih institucija. Massimo Moratti<\/strong> iz Amnesty Internationala stoga u spomenutom Spiegelovom prilogu \u010dlanice EU s punim pravom pita: “Kako to da se za\u0161tita vanjske granice EU provodi kr\u0161enjem ljudskih prava?”<\/p>\n

Op\u0107a deklaracija o ljudskim pravima<\/em> kao i Povelja Europske unije o temeljnim pravima<\/em> jam\u010de<\/a> da svaka osoba iz tre\u0107e zemlje mo\u017ee zatra\u017eiti azil. U Povelji<\/em> je tako\u0111er zabranjeno kolektivno protjerivanje \u2013\u00a0 pa se pushback<\/em> s teritorija neke dr\u017eave bez sagledavanja i procesuiranja individualnih slu\u010dajeva, ili pak potpuno ignoriranje zahtjeva za azilom, treba tuma\u010diti kao kr\u0161enje ljudskih prava te europskih i me\u0111unarodnih zakona. Pushbackove<\/em> prema tome nije mogu\u0107e okarakterizirati kao legalno i legitimno \u010duvanje granice, kako to primjerice tvrdi<\/a> ministar unutarnjih poslova RH.<\/p>\n

Antonija Pinduli\u0107<\/strong> iz Centra za mirovne studije i Abby d\u2019Arcy<\/strong> iz mre\u017ee Border Violence Monitoring u kratkom pregledu<\/a> pravnog okvira sustava azila napominju da “obvezuju\u0107i me\u0111unarodni, europski i nacionalni zakoni name\u0107u jasne pozitivne du\u017enosti dr\u017eavama \u010dlanicama da za\u0161tite migrante prije protjerivanja; priznati njihovo pravo na tra\u017eenje azila, po\u0161tivati njihova osnovna ljudska prava, procijeniti njihovu individualnu situaciju i jam\u010diti pravne lijekove. Kao \u0161to je gore pokazano, protjerivanja su nezakonita. Ona ne samo da se uglavnom doga\u0111aju izvan zakonskih procesa, ve\u0107 se \u010dini da sistematiziraju kr\u0161enje temeljnih prava”. To konkretno zna\u010di da se protjerivanja osoba na zelenim granicama, kao \u0161to je ona izme\u0111u Hrvatske i BiH, uop\u0107e ne bi smjela doga\u0111ati. Ako se nekoga ve\u0107 deportira iz zemlje onda je to isklju\u010divo mogu\u0107e na slu\u017ebenim prijelazima uz prisustvo policije druge dr\u017eave i po\u0161tivanje svih zakonskih procedura.<\/p>\n

Te uvjete hrvatska policija ne ispunjava. \u0160tovi\u0161e, brojna svjedo\u010danstva, koja su dokumentirale<\/a> nevladine organizacije poput CMS-a i Are You Syrious?, ukazuju na to da su protjerivanja pre\u0161utni dio slu\u017ebenih politika \u010duvanja granice. \u010cak i o\u010digledna proceduralnost postupka potvr\u0111uje da je rije\u010d o sistemskom kr\u0161enju zakona. Na primjer, prema snimkama koje je objavio Der Spiegel nipo\u0161to nije prenapregnuto zaklju\u010diti da su osobe u policijskim uniformama itekako svjesne nezakonitosti onoga \u0161to rade \u2013 nakon \u0161to su stigli na \u0161umsku \u010distinu u blizini grani\u010dnog prijelaza, prvo dalekozorima provjeravaju ima li nekoga u blizini da bi zatim dovezli migrate i protjerali ih u BiH.<\/p>\n

Poku\u0161aji MUP-a da odgovore na optu\u017ebe izbjeglica, nevladinih organizacija i inozemnih medija uglavnom po\u010divaju na ponavljanju mantri<\/a> kako policija postupa u skladu sa zakonskim obvezama te isklju\u010divo sprje\u010dava ilegalne poku\u0161aje prijelaza granice. S vremena na vrijeme ipak priznaju nasilne incidente<\/a>, ali za njih okrive migrante koji im, eto, ne ostavljaju drugog izbora. \u010cak i kad bi to bilo opravdano, protjerivanja se u Hrvatskoj ne doga\u0111aju samo na podru\u010dju granice, ve\u0107 se izbjeglice \u010desto vra\u0107a nakon \u0161to su u\u0161li duboko u teritorij i vi\u0161e puta zatra\u017eili azil. Najnoviji primjer takvih postupanja je prikazan<\/a> u reporta\u017ei RTL-a o ira\u010dkoj obitelji \u2013\u00a0iako su svaki put tra\u017eili azil, majku s dvoje malodobne djece hrvatska je policija protjerala \u010dak 22 puta. Dakle, bili su na teritoriju RH i eksplicitno tra\u017eili azil, da bi ih policija jednostavno prevarila i otpremila u Bosnu. Svoje pravo da zatra\u017ee azil su uspjeli ostvariti tek nakon pomo\u0107i gra\u0111ana koji su ih smjestili u privremeno skloni\u0161te bez obavje\u0161tavanja policije pa potom pozvali novinare da njihov slu\u010daj dokumentiraju i predstave javnosti.<\/p>\n

Broj presuda i zna\u010dajnija pozornost<\/a> dijela me\u0111unarodnih institucija u sve ve\u0107oj mjeri formalno razotkrivaju dosada\u0161nje sustavno proizvedenu nevidljivost pushbackova<\/em>. Da nema previ\u0161e sumnje u nezakonito postupanje hrvatske policije, potvrdila je krajem pro\u0161le godine i europska povjerenica za ljudska prava. U intervenciji u sudski postupak u kojem se RH optu\u017euje za nezakonita protjerivanja, zaklju\u010dila<\/a> je da “sve dostupne informacije upu\u0107uju na postojanje ustaljene prakse kolektivnog povratka migranata iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, koji se provodi izvan bilo kakvog formalnog postupka i bez identificiranja doti\u010dnih osoba ili procjene njihove individualne situacije. Ova praksa sprje\u010dava doti\u010dne osobe da pravilno ostvaruju svoje pravo na tra\u017eenje me\u0111unarodne za\u0161tite, \u0161to se jasno primjenjuje i prema hrvatskom zakonu na one koji neregularno prelaze granice, te im oduzima djelotvorne pravne lijekove”.<\/p>\n

Me\u0111utim, onemogu\u0107avanje pristupa me\u0111unarodnoj za\u0161titi tek je jedan element politika odvra\u0107anja na granici Tvr\u0111ave Europe<\/a>. Drugi va\u017ean aspekt jest stvaranje nevidljivog re\u017eima sadisti\u010dkog nasilja. Tako su pro\u0161le godine u CMS-u dokumentirali<\/a> 110 grupnih svjedo\u010danstava izbjeglica o protjerivanjima koja se odnose na 1656 osoba. Od njih je vi\u0161e od 58 posto zatra\u017eilo azil, a u gotovo 90 posto (!) slu\u010dajeva izvijestili su o nekoj vrsti mu\u010denja i poni\u017eavanja. Tako\u0111er napominju da su u 39 posto slu\u010dajeva protjerivanja bila uklju\u010dena i malodobna djeca.<\/p>\n

Nasilje na granici ima svoju funkciju \u2013\u00a0odvratiti daljnje poku\u0161aje ulaska u RH \u2013\u00a0a da bi ju moglo ispunjavati, mora biti organizirano izvan formalnih procedura, mora ostati neprimije\u0107eno. Budu\u0107i da se zlostavljanje odvija po nenastanjenim podru\u010djima i pustim \u0161umama policiji je taj posao zata\u0161kavanja dodatno olak\u0161an. Ali golemu brigu koja se posve\u0107uje odr\u017eavanju nevidljivosti nasilja potvr\u0111uju ustaljeni postupci poput uni\u0161tavanja kamera na mobitelima izbjeglica. Iranski je tra\u017eitelj azila 2018. godine za Guardian nevidljivu brutalnosti europske granice sa\u017eeo<\/a> rije\u010dima: “Iranska policija slomila mi je sve zube, hrvatska nos i rebra. Ipak, svi govore o nasilju u Iranu, a nitko ne govori o nasilju koje je po\u010dinila europska zemlja.”<\/p>\n

Va\u017eno je naglasiti da metode i strategije protjerivanja nisu isklju\u010divo karakteristika Hrvatske, ve\u0107 u njima koordinirano sudjeluju i druge zemlje EU. Primjerice, takozvana ulan\u010dana protjerivanja po\u010divaju na bilateralnim dogovorima o readmisiji migranata. Rije\u010d je naj\u010de\u0161\u0107e o slu\u010dajevima u kojima je azilant deportiran iz Italije ili Austrije u Sloveniju koja ga dalje preusmjeri u Hrvatsku da bi na kraju zavr\u0161io izvan EU. Iako su sve uklju\u010dene dr\u017eave slu\u017ebeno negirale, postojanje takvih lanaca formalno je potvr\u0111eno po\u010detkom godine presudom suda<\/a> u Rimu. Naime, uspje\u0161no je dokazano da je azilant nezakonito iz Italije deportiran u BiH. To je tek jedan slu\u010daj, prema podacima slovenskog MUP-a 2020. godine je gotovo deset tisu\u0107a osoba vra\u0107eno iz Slovenije u Hrvatsku da bi potom bili ukrcani u kombije i preba\u010deni izvan EU.<\/p>\n

Europska islamofobija i rasizam zapravo su temelj trenutnog re\u017eima na granici \u2013 i direktnog nasilja, i \u0161tetnih sistemskih politika. U izvje\u0161\u0107u<\/a> za svibanj Border Violence Monitoring Network nagla\u0161ava da policija mnogo bolje tretira kr\u0161\u0107anske migrante \u2013\u00a0primjerice, ako uspiju dokazati da su kr\u0161\u0107ani onda ih izuzmu od premla\u0107ivanja. U BVMN-u zato poru\u010duju da “sjeci\u0161te nasilja zasnovanog na rasi i vjeri nagla\u0161ava \u010dinjenicu da protjerivanja nisu samo kr\u0161enje Zakona o azilu. Odupiranje zahtijeva antirasisti\u010dki i dekolonijalni pristup, koji prepoznaje ljudsko iskustvo rasne islamofobije. Ovo ugnjetavanje je ne samo alat u svakodnevnom izvr\u0161avanju protjerivanja, ve\u0107 i politi\u010dki poticaj koji dr\u017eave i EU koriste za osiguranje granica”. Valja se samo podsjetiti koliku ulogu islamofobni strah od terorizma ima u opravdavanju sekuritizacije i militarizacije<\/a> europske granice.<\/p>\n

Brutalnost hrvatske granice rezultat je pre\u0161utnog suu\u010de\u0161ni\u0161tva europskih institucija. Migracije su goru\u0107i politi\u010dki problem koji zahtijeva ogromna sistemska i infrastrukturna ulaganja u integraciju, kao i me\u0111unarodnu pomo\u0107 zemljama iz kojih ljudi bje\u017ee. Zbog ra\u0161irenih \u0161ovinisti\u010dkih narativa elitama je politi\u010dki oportuno problem autsorsati na periferiju ili zemlje izvan EU. Trenutna situacija je rezultat kompromisa kojim su svi jednako zadovoljni \u2013\u00a0EU mo\u017ee jo\u0161 neko vrijeme ignorirati humanitarnu krizu na svojim granicama i izbjegavati sukobe s protofa\u0161isti\u010dkim \u010dlanicama; Hrvatska vlada dobiva odobrenje za pristup Schengenskoj zoni bez previ\u0161e medijskog propitivanja slu\u017ebenog narativa o za\u0161titi granice. Jedini nezadovoljni su migranti, ali oni su ionako ve\u0107 izbrisani.<\/p>\n

kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Onemogu\u0107avanje pristupa me\u0111unarodnoj za\u0161titi tek je jedan element politika odvra\u0107anja na granici Tvr\u0111ave Europe. Drugi va\u017ean aspekt jest stvaranje nevidljivog re\u017eima sadisti\u010dkog nasilja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":192152,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-324454","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324454","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=324454"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324454\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":324455,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/324454\/revisions\/324455"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/192152"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=324454"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=324454"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=324454"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}