{"id":323901,"date":"2021-07-22T07:30:41","date_gmt":"2021-07-22T05:30:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=323901"},"modified":"2021-07-22T07:35:33","modified_gmt":"2021-07-22T05:35:33","slug":"emocije-i-klasna-borba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/07\/22\/emocije-i-klasna-borba\/","title":{"rendered":"Emocije i klasna borba"},"content":{"rendered":"

Autor: Fran Radoni\u0107 Mayr<\/strong><\/p>\n

U svojoj najnovijoj knjizi Zajedno: 10 odabira za bolju sada\u0161njost, Temelkuran se odlu\u010duje na druga\u010diji pristup politici i progovara o ljudskim emocijama, prou\u010davaju\u0107i na\u010dine kako sustav prigu\u0161ava jedan tip emocija, a drugi dovodi do izra\u017eaja. Tako su ljubav i vjera u ljude potpuno i\u0161\u010deznule iz javnog prostora, dok su strah i bijes prisutni svuda oko nas. Mo\u017ee li dostojanstvo probiti klasne razlike? Koja je najbolja politi\u010dka strategija suvremenih ljevi\u010darskih pokreta protiv neoliberalnog i neofa\u0161isti\u010dkog zaokreta? Je li uspjeh stranke Mo\u017eemo! u Zagrebu zna\u010dajan za tu borbu? \u2013 odgovara Temelkuran za H-Alter.<\/p>\n

Izjave poput \u201cproblem nije u kapitalizmu nego u pohlepi\u201d jedan su od razloga za\u0161to ljevica \u010desto izbjegava temu emocija i orijentira se na sistemske probleme. Va\u0161a knjiga se bavi upravo emocijama poput bijesa, strpljenja i dostojanstva, ali ih stavlja u kontekst klasne borbe. Kako ste se odlu\u010dili na takav pristup i za\u0161to je on va\u017ean?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U pro\u0161loj knjizi Kako izgubiti zemlju bavila sam se sistemskim problemom novog oblika fa\u0161izma kojeg nazivamo desni\u010darskim populizmom. Nakon \u0161to sam je napisala vidjela sam kako pokret ja\u010da i odlu\u010dila o politici govoriti na druga\u010diji na\u010din. Imate pravo. Emocije su precijenjene i uglavnom se koriste za odvra\u0107anje pozornosti od temeljnog sukoba sustava. Me\u0111utim, one su tako\u0111er politi\u010dka sredstva i smatram da bi progresivna politika trebala mo\u0107i re\u0107i ne\u0161to o njima. Kao progresivci smo skloni bje\u017eati od emocija, izbjegavamo ih jer znamo da imaju opasnu prirodu i naviku izmaknuti kontroli, ali budu\u0107i da ih mobiliziraju neoliberali i neofa\u0161isti, smatram da bismo i mi trebali po\u010deti govoriti o politici emocija. \u017divimo u svijetu u kojem \u010dinjenice ne uvjeravaju ljude, gdje je istina poput otvorenog \u0161vedskog stola \u2013 svatko ima svoju \u2013 pa sam htjela govoriti o politici rije\u010dima koje su bli\u017ee srcu. To je jedan od razloga za\u0161to ljudi misle da sam napisala knjigu samopomo\u0107i (smijeh).<\/p>\n

Premisa va\u0161e knjige je vjera u \u010dovje\u010danstvo. \u010cini mi se da je danas popularno mrziti ljude zbog klimatske krize i mnogih drugih stvari koje su po\u0161le po zlu. Za\u0161to je opasno pasti u zamku mr\u017enje prema \u010dovje\u010danstvu i za\u0161to je potrebno vjerovati u njega?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Jer se krajnja mr\u017enja prema \u010dovje\u010danstvu naziva fa\u0161izam. Me\u0111utim, smatram da se to nije dogodilo zbog klimatske krize ili rastu\u0107e nejednakosti ve\u0107 da je mr\u017enja prema ljudima svojstvena neoliberalnom razumijevanju svijeta. Moje pitanje dominantnom sustavu je: \u201cTko je dobar \u010dovjek u va\u0161oj pri\u010di?\u201d Jesu li to Elon Musk ili Mark Zuckerberg? Ako su to dobri ljudi sustava, o\u010dito je da ne\u0161to nije u redu s njim.<\/p>\n

Dana\u0161nji svijet je izgubio filozofski koncept dobra i pro\u0161lo je puno vremena otkako smo razgovarali o tome. Trebamo si postaviti pitanje kakvi ljudi \u017eelimo biti i u kakvom svijetu \u017eelimo \u017eivjeti. Govorimo o komadi\u0107ima problema poput nejednakosti, ali ne pitamo se kakav bi moralni okvir idealnog svijeta trebao biti. Kada se vratite na osnove ljevi\u010darske ideologije otkrijete da je to ljubav prema ljudima.<\/p>\n

Rekli ste da je mr\u017enja prema \u010dovje\u010danstvu svojstvena neoliberalizmu. Je li neoliberalno brisanje koncepta klasne borbe dio te mr\u017enje prema \u010dovje\u010danstvu? Ne mrzimo sustav, ve\u0107 \u010dovje\u010danstvo u cjelini jer vi\u0161e ne prepoznajemo klasu i one koji uistinu imaju mo\u0107.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kada ka\u017eete da ne postoji alternativa, \u0161to je glavni moto neoliberalnog svijeta jo\u0161 od Margaret Thatcher i Ronalda Reagena, to zna\u010di da \u010dovje\u010danstvo ne mo\u017ee stvoriti bolji svijet od ovoga. Ako stvarno vjerujemo u to, to zna\u010di da nemamo vjere u \u010dovje\u010danstvo. Re\u0107i da nema alternative protivno je logici \u017eivota \u2013 to je pobijanje \u017eivota uop\u0107e.<\/p>\n

Svidjela mi se ideja prijateljstva u strahu. U knjizi navodite da ljudi naj\u010de\u0161\u0107e bje\u017ee od drugih \u010dim poka\u017eu ranjivost. Mo\u017eete li pojasniti kako nas ovo razdoblje pandemije, dru\u0161tvene nejednakosti, klimatske krize i lokalnog potresa u Zagrebu i Petrinji mo\u017ee nau\u010diti zajedni\u0161tvu u strahu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pro\u0161la je godina bila vrlo te\u0161ka za cijeli svijet, ali u Zagrebu je to bilo gotovo apsurdno. Kao \u0161to znate, \u010dekali smo Godzillu (smijeh). Strah je suprotna rije\u010d od slobode jer ako ste taoci straha izolirani ste i zarobljeni u vlastitim granicama. To je tako\u0111er suprotna rije\u010d radosti i znati\u017eelji \u2013 on eliminira sve divne koncepte koje pripisujemo \u017eivotu. Danas \u017eivimo u svijetu s previ\u0161e straha, ali to nam omogu\u0107uje da iskusimo poniznost i ustupa nam prostor za podijeliti na\u0161 strah, \u0161to je ujedno i jedini lijek. Smatram da strah sam po sebi zahtijeva zajedni\u0161tvo i prijateljstvo.<\/p>\n

Ovo poglavlje tra\u017ei od nas da zamislimo na\u0161u politi\u010dku interakciju kao prijateljstvo jer je ono najpravedniji odnos kojeg ljudska bi\u0107a mogu imati. Ono daje prostor u kojem pojedinci mogu za\u0161tititi svoju individualnost, ali i biti dio ve\u0107eg entiteta. Me\u0111utim, to je vrlo sirova misao i ako me pitate detaljnije ne bih mogla odgovoriti. To je samo ideja o kojoj \u017eelim razgovarati s ljudima. Mnoge ideje u knjizi su naprosto pozivnice za razgovor.<\/p>\n

U knjizi spominjete da dostojanstvo ima mo\u0107 da probije klasne razlike i ima potencijal stvoriti otpor protiv sustava koji ga trenutno uni\u0161tava. Mo\u017eete li pojasniti na\u010dine na koje kapitalizam uni\u0161tava dostojanstvo i kako ga dostojanstvo ujedinjeno u svima nama mo\u017ee sru\u0161iti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vrlo je opasno re\u0107i da ne\u0161to probija klasne razlike, ali ja preuzimam taj rizik. Ako mjerimo patnju, radni\u010dka \u0107e klasa sigurno pobijediti na tom natjecanju. Me\u0111utim, ako definiramo dostojanstvo kao ne\u0161to \u0161to nas ve\u017ee i stvara jedinstvo \u010dovje\u010danstva, onda mo\u017eemo objasniti kako je ono naru\u0161eno izbjeglicama koje su izba\u010dene sa \u0161panjolske granice, ali i \u0161panjolskim vojnicima koji su ih izbacivali. Svojevoljno ili ne, vojnici su dio ovog poni\u017eenja, a ljudi koji sjede ispred televizora i gledaju u to, tako\u0111er, jer se to radi u njihovo ime ili u ime njihove nacije. Mislim da smo povrije\u0111eni iznutra.<\/p>\n

Dok govorim o tome osje\u0107am se kao kr\u0161\u0107anski evan\u0111elist (smijeh). Me\u0111utim, ova bol je va\u017ena. Ako \u017eelimo promijeniti sustav, moramo razgovarati i o toj boli. Tako\u0111er se osje\u0107am kao da govorim iz zemlje dugi i jednoroga kada govorim o ljubavi i vjeri, ali onda se zapitam: \u201cKako smo do\u0161li do ovoga?\u201d Kad si 1970-ih govorio o ljubavi, nitko te nije ismijavao. U samoj osnovi progresivne ideologije le\u017ei \u010dinjenica da volimo ljude i da imamo vjeru jedni u druge. Moralna je odluka voljeti ljude i vjerovati u njih bez obzira na sve. Ta je vjera stvorila ideologiju socijalizma. Jedan od aspekata progresivne politike je da ljudi shvate da \u010dak i ako su privilegirani, njihovo dostojanstvo je slomljeno. \u017divimo u sustavu u kojem privilegija zna\u010di sre\u0107u, a na\u0161 posao je re\u0107i ljudima: \u201cZapravo niste sretni i nije va\u017eno koliko novca i privilegija imate\u201d.<\/p>\n

Zbog koli\u010dine \u0161tete koju sustav u kojem su privilegirani proizvodi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, ali nije samo to. Znam nekoliko vrlo bogatih ljudi koji nisu samo nesretni, ve\u0107 i shrvani na nekoliko razli\u010ditih razina. Nemaju sjajan privatni \u017eivot jer novac ne kupuje sre\u0107u.<\/p>\n

Napominjete u knjizi da su ljudi 1970-ih godina po\u010deli gubiti osje\u0107aj zajedni\u0161tva i zatvarati se u svoje svjetove. Smatrate li da neke politike poput skra\u0107ivanja radnog vremena, pove\u0107anja minimalne pla\u0107e ili javnog stanovanja ostavljaju ljudima vi\u0161e vremena da se uklju\u010de u pitanja kolektiva, dok nas neoliberalne politike okre\u0107u u\u017eim dru\u0161tvenim strukturama i \u010distom pre\u017eivljavanju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Apsolutno! Nedavno sam na jednom panelu razgovarala o tome s biv\u0161om \u010delnicom zelene stranke Velike Britanije Natalie Bennett. Rekla sam joj da trebamo vi\u0161e poezije u progresivnoj politici ako \u017eelimo pobijediti u ovoj igri, a ona je rekla da kada tra\u017ei od \u017eena da se bave politikom, one odgovaraju jednostavnim pitanjem: \u201cKada?\u201d Referirala sam se na Simone Weil koja je rekla da trebamo vi\u0161e poezije u radni\u010dkoj klasi, ali je tako\u0111er napomenula kako je radni\u010dka klasa toliko iscrpljena nakon radnog vremena da ne mo\u017ee raditi ni\u0161ta drugo osim spavati. Dostojanstvo nije apstraktan koncept; po\u010dinje s osnovnom jednako\u0161\u0107u i ograni\u010denim radnim vremenom. To su stvarne \u017eivotne regulacije koje proizvode vrijeme i energiju za \u017eivot u dostojanstvenom svijetu.<\/p>\n

U knjizi navodite da nove ljevi\u010darske pokrete ne privla\u010di preuzimanje vlasti kako bi upravljali postoje\u0107im institucijama i da je vjerojatnije da \u0107e mladi sudjelovati u prosvjedima. Napomenuli ste i va\u017enost lokalne politike jer bi se centar mogao uru\u0161iti. Koje je va\u0161e mi\u0161ljenje o uspjehu stranke Mo\u017eemo! na lokalnim izborima u Zagrebu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mo\u017eemo! ima globalnu va\u017enost. Napisala sam \u010dlanak u The Financial Timesu gdje razra\u0111ujem ideju da \u0107e lokalna politika osna\u017eiti na globalnoj razini i biti progresivna utvrda protiv fa\u0161izma i neoliberalne politike. Me\u0111utim, Mo\u017eemo! je va\u017ean i iz drugog razloga. Tijekom 1990-ih i po\u010detkom 2000-ih civilno je dru\u0161tvo bilo prisutno diljem svijeta, ali se povla\u010dilo iz takozvane realpolitik (realne politike). Mo\u017eemo! vidim kao civilno dru\u0161tvo koje se kona\u010dno usu\u0111uje u\u0107i u tu arenu. Bit \u0107e im iznimno te\u0161ko jer dolaze iz potpuno druga\u010dije kulture ljudskih odnosa. To se doga\u0111a i u Turskoj \u2013 oporbeni politi\u010dari vode Istanbul, Ankaru i Izmir. Tako\u0111er imaju puno pote\u0161ko\u0107a, ali zato odr\u017eavaju plamen za druga\u010diju budu\u0107nost. Odu\u0161evljena sam zbog Mo\u017eemo! i prvi put otkako sam do\u0161la u Zagreb u\u010dim o hrvatskoj politici.<\/p>\n

Isti\u010dete da su novi ljevi\u010darski pokreti uklju\u010divi do te mjere da ne mogu imati striktna pravila i zbog toga se ne mogu ugraditi u postoje\u0107e politi\u010dke institucije. Mo\u017eete li to pojasniti i smatrate li to njihovom snagom ili slabo\u0161\u0107u?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nije ni jedno ni drugo. To je naprosto stvarnost. \u017divimo u 21. stolje\u0107u koje je donijelo nove medije i druga\u010diju komunikacijsku sferu, a svaki put kad se komunikacija drasti\u010dno promijeni, politika se mijenja tako\u0111er. Nova vrsta politike trenutno se bori prona\u0107i na\u010din prilagodbe politi\u010dkim institucijama 19. stolje\u0107a. To je jedan od razloga za\u0161to mladi ljudi ne sudjeluju toliko u realnoj politici, ve\u0107 u politici na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Vidjela sam kako se to doga\u0111a u Turskoj, Egiptu, Tunisu i drugim dijelovima svijeta. Po\u010dinje na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a zatim postaje prava stvar na prosvjedima. Mladi ljudi su poput riba koje plove u jatu i poku\u0161avaju prona\u0107i mjesto za sebe, a zato lokalna politika toliko ja\u010da. Mladi u Turskoj pristupaju lokalnoj politici jer smatraju da jedino tamo mogu biti ono \u0161to jesu, ne pristajati na kompromise, a baviti se politikom.<\/p>\n

Nekoliko puta spominjete kako se sustav bli\u017ei kraju. \u0160to odaje njegovu skoru propast?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da nije tako, ne bismo \u010duli za toliko pranja novca, mafije i drugih mra\u010dnih strana mo\u0107i. One su oduvijek bile ovdje, ali manje vidljive zbog \u010dinjenice da se sustav jo\u0161 uvijek dr\u017eao. Zato kada govorimo o desni\u010darskom populizmu i fa\u0161izmu govorimo o mafiji i drugim prljavim odnosima. Da su institucije \u010dvrste, to se ne bi moglo dogoditi. Sustav se uru\u0161ava i nisam jedina koja to ka\u017ee \u2013 to nam govori on sam. Bogata\u0161i u Davosu redovito pri\u010daju o tome i \u010dini se kao da tra\u017ee pomo\u0107 od progresivaca da se odr\u017ee.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ece Temelkuran turska je novinarka, spisateljica i pravnica te dobitnica nagrade Ay\u015fe Zarakolu za slobodu misli 2008. godine. Zbog svojeg anga\u017eiranog rada i kritike turske politike oko pitanja Kurda biva otpu\u0161tena, a situacija u Turskoj je navodi na preseljenje u Zagreb u kojem trenutno \u017eivi. Osim kurdskog pitanja, bavi se i drugim temama koje su kontroverzne u Turskoj, kao \u0161to su \u017eenski pokret, politi\u010dki zatvorenici, armensko pitanje i kritika neoliberalnog i neofa\u0161isti\u010dkog zaokreta u suvremenim zapadnim dru\u0161tvima. Njezine kolumne objavljivane su i u me\u0111unarodnim medijima kao \u0161to su The Guardian, Le Monde Diplomatique, The New Statesman i The New Left Review.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":323902,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-323901","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323901","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=323901"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323901\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":323903,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323901\/revisions\/323903"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/323902"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=323901"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=323901"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=323901"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}