Ovo istinito kazivanje sam neki dan \u010duo od prijatelja Ramiza u Sarajevu. Helem, nije siguran da li se doga\u0111aj desio u Beranama ili Akovu, ali bilo je ovako.<\/p>\n
Hamdija je bio \u010duveni \u010dar\u0161ijski trgovac i imao je tri \u0161\u0107eri, a Salko je bio poznati gazda i doma\u0107in, \u017eivio je na selu i imao tri sina. Eh, Hamdijina najstarija \u0161\u0107er Merjema i pored mnogobrojnih prosaca nikako da izabere \u0111uveliju za koga bi se udala a mla\u0111e dvije koptisale da se udaju, ali adet je adet, morale su \u010dekati da najstarija prva ode iz ku\u0107e.<\/p>\n
Salkov najstariji sin Murat \u010dudne naravi, neo\u017eenjen smetnja bra\u0107i da zasnuju porodicu te ga vremenom prvo bra\u0107a pa onda i otac po\u010de\u0161e nazivati Budalom.<\/p>\n
I tako jednoga dana Hamdija pozva Merjemu da popri\u010da sa njom oko udadbe, preporu\u010duju\u0107i sinove trgovaca koji su kucali na njena vrata. Ali, poslije du\u017eeg nagovaranja, Merjema saop\u0161ti babu da bi se ona vrlo rado udala, ali samo za Budalu, i jo\u0161 mu saop\u0161ti: \u201eBabo, ostali momci ne dolaze u obzir, pa makar se nikad ne udala.\u201c<\/p>\n
Iznena\u0111en \u0107erkinom odlu\u010dno\u0161\u0107u i odlukom, Hamdija nemade kud ve\u0107 te\u0161ka srca po\u0111e u Salkove begluke. Nije puno mudrovao, ve\u0107 mu uz kahvu odmah saop\u0161ti.<\/p>\n
\u201eSalko, moja Merjema ima merak i \u017eeli se udati za jednog od tvojih sinova.\u201c<\/p>\n
Iznena\u0111en ovim rije\u010dima Salko po\u010de \u0161akom trljati lice, \u0161irom otvori o\u010di, krenu ne\u0161to da ka\u017ee, ali mu rije\u010di ne izlaze iz usta. U neki vakat se povrati i do\u0111e sebi, te tiho prozbori:<\/p>\n
\u201eHamdija, neka bira od ove dvojice koga \u0107e. Ja kabulim da mi ti bude\u0161 prijatelj.\u201c<\/p>\n
\u201eSalko, tako mi Boga ona ne\u0107e drugoga, osim Budalu.\u201c<\/p>\n
Kad ovo \u010du, da nije sjedio na minder Salko bi pao s nogu, ali brzo se presabra i dogovori\u0161e svadbu.<\/p>\n
Tri dana je trajala svadba i tek se \u010detvrtog dana Salkova porodica po\u010de baviti uobi\u010dajenim seoskim poslovima. Doma\u0107in po\u010de izdavati naredbe sinovima \u0161ta \u0107e koji tog dana raditi a Budalu posla da \u010duva stoku. Sutradan izdade isti raspored, ali se Merjema blagim rije\u010dima obrati svekru:<\/p>\n
\u201eBabo, ju\u010de je Murat \u010duvao hajvan, danas neka ide drugi po redu, a on \u0107e raditi ono \u0161to je on ju\u010de radio. Nema smisla da on stalno \u010duva, umije on i druge poslove raditi. Od danas, moj \u010dovjek \u0107e samo svaki tre\u0107i dan \u010duvati hajvan.\u201c<\/p>\n
Tako snaha promijeni ustaljenu praksu i vrlo brzo, uz o\u010devu pomo\u0107, osnova samostalno doma\u0107instvo i poslije Salkove smrti Muratova bra\u0107a po\u010de\u0161e kao hamali kod njega raditi. O njemu se po\u010de po selu pri\u010dati kao o uzornom doma\u0107inu. Dobar glas se daleko \u010duje, tako da ga je \u010dak i kralj Aleksandar, kada je dobio sina Petr,a zvao na banket u Beograd. Ali prije nego je krenuo put Beograda, Merjema opremi Murata u narodnu no\u0161nju i posla ga na kraljev dvor. Iako je bilo mnogo zvanica, kralju je palo oko na Murata, odu\u0161evljen njegovom no\u0161njom i stasom, poslije veselja nasamo je sa Muratom u radnoj sobi proveo vi\u0161e od sahat vremena.<\/p>\n
Eh, da ho\u0107e dragi Gospod Bog dati, da se i mi Budale o\u017eenimo Merjemom, ne bi li i mi poslije trideset godina – svaki tre\u0107i dan \u010duvali hajvan.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":303248,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-323505","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323505","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=323505"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323505\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":323507,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323505\/revisions\/323507"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/303248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=323505"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=323505"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=323505"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}