{"id":323380,"date":"2021-07-12T08:25:44","date_gmt":"2021-07-12T06:25:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=323380"},"modified":"2021-07-12T08:25:44","modified_gmt":"2021-07-12T06:25:44","slug":"srebrenica-cetvrt-vijeka-neisplativog-pomirenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/07\/12\/srebrenica-cetvrt-vijeka-neisplativog-pomirenja\/","title":{"rendered":"Srebrenica, \u010detvrt vijeka neisplativog pomirenja"},"content":{"rendered":"

Autor: Aleksandar Trifunovi\u0107<\/strong><\/p>\n

“Najprije kao \u010dovjek i Srbin, a onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik Republike Srpske, moram re\u0107i da je ovih devet dana jula srebreni\u010dke tragedije crna strana istorije srpskog naroda. U\u010desnici ovog zlo\u010dina ne mogu se opravdati nikome i ni\u010dim. Onaj koji je \u010dinio ovakav zlo\u010din i pri tome se mo\u017eda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu \u010dinio je zlo\u010din i prema vlastitome narodu.”<\/p>\n

Ovim se rije\u010dima, 22. juna 2004. godine, Dragan \u010cavi\u0107, u funkciji Predsjednika Republike Srpske, u centralnom terminu na javnom televizijskom emiteru Radio Televiziji RS, obratio svojim sugra\u0111anima povodom izvje\u0161taja Komisije Republike Srpske o de\u0161avanjima u Srebrenici.<\/p>\n

\u00abNe mogu znati ho\u0107e li srodnicima postradalih Bo\u0161njaka, koji su \u017ertve ratnih zlodjela po\u010dinjenih od strane Srba, ovo moje obra\u0107anje zna\u010diti bilo kakvo olak\u0161anje. Razumijem i suosje\u0107am bol onih koji jo\u0161 uvijek tra\u017ee svoje najbli\u017ee. Svi imaju pravo na pravdu. A vjerovat \u0107e u pravdu ako doznaju istinu o sudbini svojih najbli\u017eih, i ako budu ka\u017enjeni oni koji su po\u010dinili zlodjela. Kao predsjednik Republike Srpske, Srbin, gra\u0111anin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i otac dvoje djece koja svoju budu\u0107nost vide ovdje, pozivam svakog pojedinca, bez obzira na nacionalnu, vjersku, partijsku ili neku drugu pripadnost, da istinom i po\u0161tovanjem pomogne da nam istorija po\u010dne biti hronika humanosti i preporoda, a ne sukoba i destrukcije\u201d, zavr\u0161io je svoje obra\u0107anje tada\u0161nji Predsjednik RS.<\/p>\n

Iako se Izvje\u0161taju Komisije za Srebrenicu prigovaralo zbog neizno\u0161enja brojki i imena \u017ertava, Izvje\u0161taj i samo obra\u0107anje Dragana \u010cavi\u0107a bili su svojevrstan \u0161ok za javnost u Srpskoj, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini i regiji, naviknutu da se zlo\u010din u Srebrenici od strane zvani\u010dne srpske politike negira i umanjuje. Slu\u010dajno ili ne, osta\u0107e zabilje\u017eeno i da je tokom obra\u0107anja \u010cavi\u0107a javnosti u ve\u0107em dijelu Banjaluke na trenutak nestalo struje.<\/p>\n

Ubrzo nakon objave Izvje\u0161taja, po\u010dela je velikom brzinom da nestaje i politi\u010dka mo\u0107 Dragana \u010cavi\u0107a. Do\u017eivio je poraz i u tada\u0161njoj stranci SDS-u. Smijenjen je sa mjesta predsjednika Stranke, koju je ubrzo i napustio, a nakon toga osnovao svoju partiju. Politi\u010dki protivnici, ali i sama javnost, nikad mu nisu zaboravili ovaj govor o Srebrenici i smatrali su ga izdajni\u010dkim i iznu\u0111enim, na \u0161ta su ga podsje\u0107ali svake izborne kampanje.<\/p>\n

U intervjuu datom autoru ovog teksta 2009. godine, za TV emisiju BUKA u ciklusu na temu \u201cIma li Bosne i Hercegovine?\u201d, Dragan \u010cavi\u0107, tada ve\u0107 \u017eestoki opozicioni politi\u010dar, rekao je da stoji iza svake rije\u010di u svom obra\u0107anju povodom de\u0161avanja u Srebrenici i da, bez obzira na neprilike koje mu je ono donijelo, ne bi promijenio ni jedno slovo u njemu.<\/p>\n

U istom ciklusu emisija, razgovarao sam i sa Sulejmanom Tihi\u0107em, tada\u0161njim predsjednikom SDA i biv\u0161im \u010dlanom Predsjedni\u0161tva Bosne i Hercegovine, koji je nekoliko mjeseci ranije, na kongresu SDA, izgovorio rije\u010di koje su nepovratno uzdrmale njegovu lidersku poziciju u ovoj stranci.<\/p>\n

\u201cMislim da je krajnje vrijeme da se promijeni redoslijed prioriteta bo\u0161nja\u010dko-bosanske politike, u kojoj je do sada centralno mjesto zauzimala filozofija \u017ertve. Tra\u017eit \u0107emo nestale i insistirati na tome, sve dok i posljednji ne bude prona\u0111en. Ali, pro\u0161lost, zlo\u010dini, stradanja i samosa\u017ealjevanje ne treba da budu centralna tema na\u0161e politike\u201d \u2013 glasila je Tihi\u0107eva izjava, kojom je najavljivao novi pravac u politici stranke koju je vodio.<\/p>\n

\u201cProveli ste jedan veliki dio rata zatvoreni u \u0160amcu, Br\u010dkom, Bijeljini, Batajnici, Sremskoj Mitrovici\u201d, podsjetio sam ga tokom razgovora, \u201ca ovom izjavom ste prakti\u010dno doveli svoju poziciju u pitanje, i \u017ertve rata i politi\u010dara. Da li biste je ponovili?\u201d<\/p>\n

\u201cSvakako da bih ponovio tu izjavu\u201d, odgovorio mi je Tihi\u0107, \u201ci mislim da je ta izjava dobra i korisna za sve, prvenstveno za Bo\u0161njake, \u010dija politika je optere\u0107ena pri\u010dom o pro\u0161losti, o genocidu, o stradanjima. Mi, normalno, ne mo\u017eemo zaboraviti pro\u0161lost, trebamo sve \u010diniti da odgovorni za zlo\u010dine odgovaraju. Isto tako, to ne mo\u017ee biti prioritet na\u0161e politike i ne mo\u017ee biti na prvom mjestu. Smatram da pitanje zlo\u010dina, pitanje pro\u0161losti treba da istra\u017euju istori\u010dari, sudovi, tu\u017eioci. Normalno da mi politi\u010dari treba da stvorimo uslove da se to radi na jedan objektivan na\u010din, ali da se mi bavimo pitanjima sada\u0161njosti, da se bavimo problemima budu\u0107nosti i da je to od interesa i za Bo\u0161njake, i za Srbe, i za Hrvate. A kad ste pomenuli logore, ja sam pro\u0161ao torture tih svih pet. Bio sam svjedok raznih likvidacija. U Bosanskom \u0160amcu smo nas devetero bili u jednoj prostoriji, metar i dvadeset sa metar i osamdeset, 10 dana. I samo jedna klupa. Sa svim onim torturama, tu\u010dama, itd. Me\u0111utim, u svim tim vremenima, u svim logorima kroz koje sam pro\u0161ao, uvijek je bilo ljudi koji su mi pristupali, koji su pomagali, koji te jednostavno izmaknu u drugu kancelariju kada do\u0111u likvidacije. Ja sam o tome govorio i na sudu u Hagu. Ja sam kroz svoje iskustvo, kroz svoj \u017eivot, kroz te te\u0161ke trenutke, vidio da se nikada ne mo\u017ee zlo\u010din poistovijetiti sa jednim narodom. Jer Sulejman Tihi\u0107 ne bi pre\u017eivio tih pet logora da su svi isti. Tako da, to je jedno moje iskustvo koje sam proveo, to mi stvara obavezu da \u010dinim sve kako se to zlo ne bi ponovilo.\u201d<\/p>\n

Izjava Sulejmana Tihi\u0107a na kongresu SDA u decembru 2008. godine nije donijela promjenu u redoslijedu prioriteta bo\u0161nja\u010dko-bosanske politike, u kojoj centralno mjesto zauzima filozofija \u017ertve, ali je doprinijela postepenom slabljenju Tihi\u0107eve mo\u0107i i ja\u010danju pozicije Bakira Izetbegovi\u0107a u ovoj stranci, koji je preuzeo lidersku poziciju u SDA i prije smrti Sulejmana Tihi\u0107a od te\u0161ke bolesti.<\/p>\n

Ove godine obilje\u017eava se 25 godina od zlo\u010dina u Srebrenici.<\/p>\n

Do danas, nijedan politi\u010dar, ni na srpskoj, ni na bo\u0161nja\u010dkoj strani, nije izjavio ni\u0161ta va\u017enije za budu\u0107nost i pomirenje u Bosni i Hercegovini od ovih rije\u010di Dragana \u010cavi\u0107a i Sulejmana Tihi\u0107a.<\/p>\n

Sudbina koja je zadesila ova dva politi\u010dara nakon njihovih obra\u0107anja navodi na samo dva mogu\u0107a zaklju\u010dka – da se pozivanje na pomirenje i suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u u Bosni i Hercegovni politi\u010dki ne isplate, a da politi\u010dki uspjeh garantuje upravo suprotno, negiranje zlo\u010dina i izbjegavanje pomirenja kao teme.<\/p>\n

Ovu tezu je lako dokazati na primjeru Milorada Dodika, trenutno najmo\u0107nijeg politi\u010dara u BiH, koji je, neposredno nakon \u0161to je Me\u0111unarodni sud pravde povodom tu\u017ebe BiH protiv Srbije presudio da su snage Vojske Republike Srpske po\u010dinile genocid na \u0161iroj teritoriji Srebrenice, u intervjuu za Face TV izjavio: “Ja znam savr\u0161eno dobro \u0161ta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Den Hagu i to je nesporna pravna \u010dinjenica.”<\/p>\n

Me\u0111unarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu kojom masakr u Srebrenici, u kojem je pobijeno preko 8000 osoba, kvalifikuje kao \u010din genocida.<\/p>\n

Ovo je prvi, ali i zadnji put da je neki politi\u010dar iz Republike Srpske javno priznao presudu Me\u0111unarodnog suda pravde. Ubrzo nakon toga, i sam Milorad Dodik po\u010deo je svoju izjavu negirati, koriste\u0107i svaku priliku da iznese svoj novi pogled na de\u0161avanja u Srebrenici.<\/p>\n

Tako je na predizbornom skupu svoje stranke u Srebrenici, 2010. godine, Dodik izjavio: \u201eNe mogu nero\u0111ena srpska djeca biti kriva za ne\u0161to \u0161to je bilo prije deset-petnaest godina. Ne mogu i ne\u0107e biti. I nije bio genocid ovdje. I ne\u0107emo prihvatiti da je bio genocid. Vi\u0161e je Bo\u0161njaka tih mjeseci iza\u0161lo iz Srebrenice i oti\u0161lo putem Tuzle i Sarajeva, nego \u0161to ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid.\u201c<\/p>\n

Te godine, Milorad Dodik i njegova stranka ostvarili su jedan od najboljih izbornih rezultata.<\/p>\n

Na tome se nije zaustavio, te godinu dana kasnije dovodi zlo\u010dine u Srebrenici u direktnu vezu sa onima po\u010dinjenim u logoru Jasenovac. Govore\u0107i 25.05. 2011. godine na konferenciji o Jasenovcu u Banjaluci, izjavio je da je \u201c\u010dinjenica da se Srebrenica desila u okviru zavr\u0161nih vojnih operacija rata na ovim prostorima, u \u010demu je u osnovi samoj vjerovatno bio i sam Jasenovac, i to \u0161to nije bilo jasne istine o samom Jasenovcu. Srebrenica jeste mjesto velikog zlo\u010dina, ali ona je neuporediva sa Jasenovcem\u201d.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu je li\u010dno otvorio i Studentski dom nazvan po Radovanu Karad\u017ei\u0107u, kome je za zlo\u010din u Srebrenici presu\u0111eno u Hagu, poslav\u0161i tako i simboli\u010dku poruku da ne o\u010dekuje da neka budu\u0107a mladost preispituje pro\u0161lost na na\u010din koji nije u skladu sa njegovim i ve\u0107inskim javnim i politi\u010dkim narativom u RS.<\/p>\n

Na koncu je, u avgustu 2018. godine, Vlada Republike Srpske stavila van snage Izvje\u0161taj Komisije za istra\u017eivanje doga\u0111aja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, koji je prethodno odbacila Narodna skup\u0161tina RS. Izvje\u0161taja Komisije odrekao se i Dragan \u010cavi\u0107, a indirektno i svog govora sa po\u010detka ovog teksta, oduzev\u0161i mu tako i trajno dio smisla.<\/p>\n

Rije\u010di Sulejmana Tihi\u0107a odavno su zaboravljene. Niko ih se vi\u0161e ne sje\u0107a, ni rije\u010di, a ni njega. Bo\u0161nja\u010dka politika i dalje kao dominantnu koristi filozofiju \u017ertve, ne odri\u010du\u0107i se najva\u017enijeg politi\u010dkog aduta te filozofije, genocida u Srebrenici.<\/p>\n

Tako se i prilikom nedavne afere u vezi sa kupovinom respiratora za potrebe Federacije BiH, \u010dinjenica da je jedan od aktera ove afere iz Srebrenice u javnosti predstavljala kao olak\u0161avaju\u0107a okolnost.<\/p>\n

Govore\u0107i o pro\u0161lim lokalnim izborima u BiH u \u0160vajcarskoj, aktuelni reis Kavazovi\u0107 pozivao je Bo\u0161njake da se registruju i glasaju u Srebrenici i da ne dopuste da, kako je rekao, \u201cvlah vlada u Srebrenici\u201d.”Ne\u0107emo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Svako ko mo\u017ee dati svoj glas, svako ko mo\u017ee da se registruje, svako ko mo\u017ee dozvoliti da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Nek mu je haram \/ne\u010disto\/ ako to ne u\u010dini… To je na\u0161e i to ne mo\u017eemo ostaviti”, rekao je tada Kavazovi\u0107.<\/p>\n

Prema rezultatima pro\u0161lih izbora mo\u017ee se zaklju\u010diti da je reis ovom izjavom vi\u0161e u\u010dinio na mobilizaciji Srba, a vrlo brzo nakon toga, novi na\u010delnik Srebrenice Mladen Gruji\u010di\u0107 izjavio je da u Srebrenici nije bio genocid i da \u0107e to biti njegov stav dok je \u017eiv, te da nikad ne\u0107e oti\u0107i na komemoraciju u Poto\u010dare.<\/p>\n

Svakodnevno negiranje genocida u Srebrenici od strane politike u Republici Srpskoj dovoljno je dobar materijal za pogubnu i pogre\u0161nu tezu o Srbima kao genocidnom narodu, koja je kao takva zauzela mjesto i u bo\u0161nja\u010dkoj oficijelnoj nauci.<\/p>\n

Ova dva sukobljena stava dovoljno su jaka i masovna da bi ideju pomirenja i suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u potisnuli na margine, u zape\u0107ke rijetkih NVO kru\u017eoka koji jo\u0161 nisu odustali od ove zemlje. Istovremeno, ovda\u0161nje vladaju\u0107e poltike, nosioci tih narativa, ne prestaju da ih zloupotrebljavaju hu\u0161kaju\u0107i gra\u0111ane jedne protiv drugih i sara\u0111uju\u0107i uspje\u0161no, dok ve\u0107 \u010detvrt vijeka neka\u017enjeno plja\u010dkaju preostale Srbe, Bo\u0161njake i Hrvate u ovoj zemlji.<\/p>\n

Dok se, istovremeno, ti Srbi, Bo\u0161njaci i Hrvati dr\u017ee za vratove u virtuelnoj i javnoj sferi, ne primje\u0107uju\u0107i da su odavno vi\u0161ak u sopstvenoj zemlji, kako oni \u017eivi, tako i oni mrtvi, i da postoje samo kao beskorisni, ali neophodni dio postizbornih talova.<\/p>\n

Postizborni plijen se dijeli u opu\u0161tenoj atmosferi nekada\u0161njeg bratstva i jedinstva, uz najbolje ovda\u0161nje pjeva\u010de, bez spominjanja tema genocida i zlo\u010dina.<\/p>\n

Za to vrijeme, kao rezultat la\u017enog patriotizma i jalove politike, Srebrenica kao grad se gasi i nestaje, i pored svih poslijeratnih donacija za njen razvoj.<\/p>\n

Bio sam u Srebrenici u junu\u00a0 2015. godine. Tih dana, naj\u010ditanija vijest na lokalnom portalu bila je da se otvorila slasti\u010darnica, tako da se u ovom gradu nakon 20 godina mogao pojesti kola\u010d. Iz razgovora sa Srebreni\u010danima, saznao sam da i dalje nemaju pekaru, mesnicu, prodavnicu cipela\u2026 Vlast je u Srebrenici politi\u010dki izabrana iz Sarajeva i Banjaluke. Nakon posla u Op\u0161tini, izabrani idu svojim ku\u0107ama van ovog gradi\u0107a, \u010dak i van dr\u017eave.<\/p>\n

Ta slasti\u010darna je u me\u0111uvremenu zatvorena.<\/p>\n

U Memorijalnom centru u Poto\u010darima kameni bijeli ni\u0161ani u pravilnim kolonama, nepreglednim. Tek pokoja breza izme\u0111u grobova remeti ovaj tu\u017eni sklad. Podsjetnik na vi\u0161e hiljada ljudi kojih vi\u0161e\u00a0 nema. Koji su umrli bez ikakvog valjanog razloga. Neke humke i grobove nema ko da o\u017eali, jer cijele porodice nestale su u tih krvavih deset dana jula 1995. godine.<\/p>\n

Zastra\u0161uju\u0107e.<\/p>\n

Ti\u0161inu mezarja jednom godi\u0161nje, na 11. juli, prekine kolektivni ukop tijela ubijenih Srebreni\u010dana.<\/p>\n

Ove godine, bi\u0107e ukopano 9 \u017ertava.<\/p>\n

I ove godine \u0107e mediji iz Federacije i regije direktno prenositi doga\u0111aj u Srebrenici, podsje\u0107aju\u0107i na zlo\u010din, virtuelne mre\u017ee \u0107e da proklju\u010daju od osuda sa jedne i relativizacija sa druge strane. Mediji u Republici Srpskoj \u0107e o doga\u0111aju pisati protokolarno, spomenuv\u0161i ga tek koliko moraju, kao jednu od vijesti u informativnim emisijama. Pro\u0107i \u0107e tako jo\u0161 jedan uobi\u010dajeni poslijeratni dan u Bosni i Hercegovini, bez nade da smo i\u0161ta pametniji i da su ovda\u0161nji narodi i\u0161ta nau\u010dili iz ove tragedije, iz svoje pro\u0161losti.<\/p>\n

U Verdenskoj bitki, poginulo je oko 300 000 Nijemaca i Francuza. Na tom mjestu danas je zajedni\u010dki Memorijalni centar, jedan od najva\u017enijih simbola pomirenja Francuske i Njema\u010dke, bez kojeg bi dana\u0161nja Evropska unija bila nemogu\u0107a misija. Na svakom koraku su natpisi Respect the Silence (Po\u0161tujte ti\u0161inu), sugeri\u0161u\u0107i da u ti\u0161ini razmi\u0161ljate o kostima 300 000 neznanih vojnika iz obje vojske koji su na tom mjestu dali svoje \u017eivote za taj preskupi besmisao rata.<\/p>\n

Memorijal u Verdenu nije mjesto gdje jedna nacija treba da se osje\u0107a pora\u017eeno, a druga pobije\u0111eno. To je mjesto pomirenja i neprestanog razmi\u0161ljanja o pro\u0161losti, koja ne smije da se ponovi.<\/p>\n

Kako samo nemogu\u0107 i dalek djeluje trenutak kada \u0107e mjesta zlo\u010dina i memorijalni centri u Bosni i Hercegovini postati mjesta susretanja u \u017ealosti i stidu, opra\u0161tanju i pomirenju. Ova mjesta i danas \u0107e\u0161\u0107e slu\u017ee kao politi\u010dka pozornica sa koje se poziva u nove bitke, dok pomirenje gotovo niko i ne spominje.<\/p>\n

Zato se od ovda\u0161nje politike i ne mo\u017ee o\u010dekivati da pokrene suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u i pomirenje. Jer doma\u0107e politi\u010dke elite u proteklih 25 godina nisu\u00a0 pokazale interes da se najva\u017enije teme za budu\u0107nost – suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u i pomirenje – izvuku iz sfere manipulativnog i postave u centar politi\u010dkih zbivanja, jer tako bi izgubili ovaj svakodnevni aktivni konflikt, svoj glavni adut u eksploataciji preostalog \u017eivlja.<\/p>\n

Iako 25 godina nakon rata stanje izgleda beznade\u017eno, ne smijemo nikada izgubiti nadu u dobrog \u010dovjeka, jedino \u0161to nam je preostalo. Sposobnost \u010dovjeka da \u017eali drugog \u010dovjeka najve\u0107i je napredak evolucije, prapo\u010detak civilizacije, ono \u0161to je \u010dovjeka po\u010delo da razlikuje od zvijeri, neophodnost na kojoj je zapo\u010det razvoj svijeta kakvog poznajemo.<\/p>\n

Mi trebamo biti sre\u0107ni \u0161to ih jo\u0161 uvijek imamo, te dobre ljude spremne na pomirenje i rad na pomirenju. A takvi dobri ljudi \u017eive i rade i u dana\u0161njoj Srebrenici, nekad u liku basiste lokalnog rok benda, trenera lokalnog fudbalskog kluba ili radnice lokalnog granapa, \u0161to daje robu na veresiju.<\/p>\n

Ti obi\u010dni ljudi otvorenog srca su zrnce nade, onaj neophodni sastojak \u017eivota da bi bio sno\u0161ljiv. Oni su pomirenje.<\/p>\n

Pomirenje nije grandiozno, veliko, ne de\u0161ava se pod reflektorima i na pozornicama.<\/p>\n

Pomirenje nije stampedo posva\u0111anih ljudi koji hitaju ispru\u017eenih ruku preko velike poljane, nad kojom izlazi sunce u trenutku dok se pla\u010du\u0107i grle jedni sa drugima i pomiruju.<\/p>\n

Pomirenje je mali ljudski \u010din.<\/p>\n

Nesavr\u0161eni, nespretni, pla\u0161ljivi, ali nesumnjivo, samo ljudski \u010din. Pomirenje je put na koji kre\u0107emo sami, sa nadom da \u0107e nas u povratku pratiti neko. Put na koji kre\u0107emo upla\u0161eni, a vra\u0107amo se ohrabreni.<\/p>\n

Put na koji \u0107emo morati krenuti ako \u017eelimo da ozdravimo, i kao ljudi, i kao dru\u0161tvo. U suprotnom, preostaje nam jo\u0161 najmanje \u010detvrt vijeka zasigurno bolnih stranputica.<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pomirenje nije stampedo posva\u0111anih ljudi koji hitaju ispru\u017eenih ruku preko velike poljane, nad kojom izlazi sunce u trenutku dok se pla\u010du\u0107i grle jedni sa drugima i pomiruju.
\nPomirenje je mali ljudski \u010din.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":296567,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-323380","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=323380"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":323381,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323380\/revisions\/323381"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/296567"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=323380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=323380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=323380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}