{"id":323047,"date":"2021-07-06T07:10:07","date_gmt":"2021-07-06T05:10:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=323047"},"modified":"2021-07-06T07:10:07","modified_gmt":"2021-07-06T05:10:07","slug":"sila-kao-sredstvo-osvajanja-zemalja-i-dusa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/07\/06\/sila-kao-sredstvo-osvajanja-zemalja-i-dusa\/","title":{"rendered":"Sila kao sredstvo osvajanja zemalja i du\u0161a"},"content":{"rendered":"

Autor: Vladimir Pavlini\u0107<\/strong><\/p>\n

\u201dPrisili ih da u\u0111u\u201d, re\u010denica je iz Novoga zavjeta koja mi pade na um nakon uznemiruju\u0107e katoli\u010dke vijesti iz Kanade. Uto nai\u0111oh na doma\u0107i katoli\u010dki tekst koji bi se mogao nasloviti: \u201dNe daj im da u\u0111u!\u201d<\/p>\n

Tako je naime prikladno zamislivo politi\u010dko geslo \u010dovjeka kojega je urednik Glasa Koncila ovih dana predstavio \u010ditateljstvu velikim intervjuom: predsjednik ma\u0111arske vlade Viktor Orb\u00e1n.<\/p>\n

Ime je to koje se, uz Putina, u europskoj i svjetskog javnosti u\u010destalo navodi kao metafora suvremenoga nacionalista, antidemokrata, diktatora, ksenofoba i rasista, koji usred Europske unije dokida slobodu javne rije\u010di i tiska.<\/p>\n

Na naslovnici katoli\u010dkog tjednika (kojemu bijah supokreta\u010d i urednik prvih deset godina) Orb\u00e1n se uvodno predstavlja kao suvremeni branitelj kr\u0161\u0107anstva koje je \u201dstvorilo slobodnoga \u010dovjeka, obitelj i naciju\u201d.<\/p>\n

Taj Orb\u00e1n dakle, \u0161ef dr\u017eave koji \u017ei\u010danim plotovima i vatrenim oru\u017ejem brani granice svoje zemlje od drugih i druk\u010dijih, iako kalvinist, mo\u017ee nama pozivom na kr\u0161\u0107anske temelje Europe poslu\u017eiti za uzor kako da gradimo suvremenu (razumije se) katoli\u010dku dr\u017eavu\u2026<\/p>\n

Drugi jedan tekst u na\u0161em katoli\u010dkom tisku \u010disto me je \u201draznje\u017eio\u201d. U Kani (\u010dasopis kojemu bijah supokreta\u010d i prvi urednik) umjetni\u010dka slika mlade ljepotice kako ponosno dr\u017ei za kosu odsje\u010denu ljudsku glavu. Naslov: \u201dJudita kao inspiracija za mu\u0161karce i \u017eene\u201d. Koje li inspiracije biblijske rodoljupke glavosje\u010de nama u ove na\u0161e dane kad Islamska Dr\u017eava u slu\u017ebi Boga masovno sije\u010de glave!<\/p>\n

Nakon male digresije vra\u0107am se temi.<\/p>\n

\u201dPrisili ih da u\u0111u\u201d: dvije latinske rije\u010di compelle intrare (u Jeronimovu prijevodu izvornoga gr\u010dkog an\u00e1nkason eiselth\u00e9in) iz Evan\u0111elja po Luki (14) proizvele su u dvije tisu\u0107e godina neprocjenjivo golem utjecaj na \u0161irenje i duh Katoli\u010dke Crkve.<\/p>\n

Izreka je to iz Isusove prispodobe o gospodaru koji je priredio bogatu ve\u010deru. Pozvao je mnoge, ali su svi redom na\u0161li isprike da ne do\u0111u. Onda povrije\u0111eni doma\u0107in srdito zapovjedi slugama da izi\u0111u na trgove i ulice pa silom dovedu sve na koje nai\u0111u, \u201dsiroma\u0161ne, sakate, slijepe, hrome\u201d \u2013 \u201dda mi se napuni ku\u0107a\u201d.<\/p>\n

Iz te izreke fundamentalan je zaklju\u010dak izveo sveti Augustin, veliki obra\u0107enik, biskup i teolog iz 4. stolje\u0107a. Po njegovim rije\u010dima, Bo\u017eja je volja da se kr\u0161\u0107ani poslu\u017ee i nasiljem kako bi u Crkvu priveli nevjernike i krivovjernike.<\/p>\n

Svojim tuma\u010denjem Isusove prispodobe o Bo\u017ejem Kraljevstvu Augustin je tako\u0111er pru\u017eio teolo\u0161ko opravdanje za vo\u0111enje svetoga rata. Ratovanje za uspostavljanje mo\u0107i Crkve bilo je u njegovo vrijeme nova praksa. Uveo ju je prvi rimski car kr\u0161\u0107anin, Konstantin Veliki. Augustin se rodio nekoliko godina nakon Konstantinove smrti.<\/p>\n

I frana\u010dki car Karlo (tako\u0111er) Veliki, kojega je papa Lav III. na Bo\u017ei\u0107 godine 800. u bazilici sv. Petra okrunio za rimskog cara, stalnim je ratovanjem omogu\u0107io pokr\u0161tavanje zapadne i sredi\u0161nje Europe. Smr\u0107u su ka\u017enjavani Saksonci koji su odbijali krstiti se. Car je prozvan \u201docem Europe\u201d.<\/p>\n

\u0160panjolski konkvistadori nisu u 16. stoje\u0107u Srednju i Ju\u017enu Ameriku osvajali i gomilice ubijali uro\u0111ene \u017eitelje iz motiva pokr\u0161tavanja, ve\u0107 iz pohlepe za zemljama i zlatom. Ali su za njima odmah doplovile \u010dete misionara da pre\u017eivjele poganske starosjedioce u\u010dine kr\u0161\u0107anima.<\/p>\n

Misionare je pokretao apostolski \u017ear, odlu\u010dna volja da i uz najve\u0107e osobne \u017ertve spa\u0161avaju od pakla neumrle du\u0161e krivobo\u017eaca. Onda bi Rim odaslao svoje slu\u017ebenike da na osvojenim zemljama organiziraju hijerarhijsku vlast, s pokrajinskim i biskupijskim granicama.<\/p>\n

Jednako su vjerovjesnici slijedili stope svih europskih osvaja\u010da \u0161irom svijeta. Ti ratovi nisu dodu\u0161e bili sveti, ali su zapravo bivali posve\u0107eni pre\u0161utno, \u010dinom, bez sve\u010danih proglasa i rituala. Protokom vremena dobri plodovi posve\u0107uju zla sredstva. Silom otete zemlje napokon postaju osvaja\u010dima svete domovine.<\/p>\n

Alijansa osvaja\u010da i \u0161iritelja kr\u0161\u0107anstva bila je kroz stolje\u0107a na djelu kao da se tako izvr\u0161ava Bo\u017eja volja \u2013 kako je rije\u010di compelle intrare iz evan\u0111eoske parabole nedvosmisleno istuma\u010dio jedan od najutjecajnijih crkvenih nau\u010ditelja, sveti Augustin.<\/p>\n

Ideji o prisilnom uvo\u0111enju du\u0161a u Bo\u017eje kraljevstvo bitna je potpora bilo vjerovanje da nema spasenja izvan Crkve \u2013 nulla salus extra ecclesiam. Po tome poimanju, svaka nekr\u0161tena du\u0161a nakon smrti ide u pakao. (Za nevinu nekr\u0161tenu djecu teolozi su ishitrili posebno mjesto, \u201dlimb\u201d; to je kao predmet vjerovanja dokinuo prethodni papa Benedikt XVI.)<\/p>\n

Tako se katoli\u010dki strogo vjerovalo \u2013 sve do Drugoga vatikanskog koncila pro\u0161lih 60-ih godina. Mnogovjekovne uvrije\u017eene postulate Koncil dodu\u0161e nije izrijekom odbacio, ali je proglasio suprotna na\u010dela \u2013 o slobodi savjesti i vjerovanja.<\/p>\n

Novo otkri\u0107e \u0161to ovih dana potresa Katoli\u010dku Crkvu svodi se u krajnjoj liniji na tradicionalno prihva\u0107anje prisile kao puta osvajanja du\u0161a.<\/p>\n

Pro\u0161loga svibnja u kanadskom gradu Kamloopsu (Britanska Kolumbija) dubinskim je radarima otkriveno 215 neobilje\u017eenih grobova djece, kraj zgrade internata za uro\u0111eni\u010dku, indijansku djecu. \u0160kola je bila katoli\u010dka, pod upravom biskupije Vancouver. Djelovala je od godine 1890. do kraja 1970-ih\u2026<\/p>\n

Od znatnoga broja takvih ustanova u Kanadi ona u Kamloopu bila je najve\u0107a, udomljavala je 500-tinjak djece. Zatim je ovoga lipnja u provinciji Saskatchevan otkriven jo\u0161 751 neobilje\u017eeni grob djece, neke od samo tri godine.<\/p>\n

Kanada je imala program asimilacije prastanovnika zemlje. Jedan dr\u017eavni slu\u017ebenik izjavio je 1910. da su \u0161kole usmjerene na \u201dkona\u010dno rje\u0161enje na\u0161ega problema Indijanaca\u201d. (Kao poslije Hitlerov Endl\u00f6sung.)<\/p>\n

Roditeljima su djeca otimana. Pre\u017eivjeli govore kako su ih otimali iz ku\u0107a i ukrcavali na volovska kola. Roditelji za njih vi\u0161e nisu \u010duli. U tim dr\u017eavno-crkvenim domovima djeca su bila tjelesno ka\u017enjavana ako bi progovorila materinskim jezikom i \u010dinila bilo \u0161to od svoje tradicionalne kulture.<\/p>\n

Vlada je godine 2015. ustanovila Nacionalno povjerenstvo za istinu i pomirenje, kao dio isprike i nadoknade za neljudsku praksu u ime bjela\u010dke nacije. Povjerenstvo je procijenilo da je kroz te \u0161kole od 1867. do 1996. pro\u0161lo 150 tisu\u0107a djece, od kojih je 4.100 nestalo. Dosad se zna za 20 takvih dje\u010djih groblja.<\/p>\n

Djeca su umirala od bolesti, zapu\u0161tenosti, lo\u0161e ishrane, zlostavljanja tjelesnog, seksualnog i psihi\u010dkog, spominju se i samoubojstva. Stopa smrtnosti bila je pet puta ve\u0107a od bijele djece.<\/p>\n

Nacionalno povjerenstvo za istinu i pomirenje nazvalo je praksu \u201dkulturnim genocidom\u201d.<\/p>\n

\u017daljenje za sudioni\u0161tvo Katoli\u010dke Crkve u neljudskom projektu dr\u017eave izrazio je nadbiskup Vancouvera J. M. Miller: \u201dBol \u0161to ga uzrokuje takva vijest poti\u010de nas da unesemo svjetlo u svaku pojedinu tragi\u010dnu situaciju \u0161to se dogodila u internatskim \u0161kolama pod upravom Crkve.\u201d<\/p>\n

Predsjednik kanadske vlade Justin Trudeau uputio je apel papi Franji da moli za opro\u0161tenje u ime Crkve, no iz nekoga razloga Papa to dosad odbija u\u010diniti.<\/p>\n

Nakon niza masovnih grobnica vanbra\u010dne djece u vrtovima katoli\u010dkih domova \u0161to su pro\u0161lih godina otkrivene u Irskoj i pedofilskih \u0161kandala diljem svijeta, ovo u Kanadi nov je udarac ugledu Crkve.<\/p>\n

Sad hijerarsima dolazi do svijesti da nije vrijeme za stare trijumfalizme, ve\u0107 za ponizno priznavanje pro\u0161lih \u201dgrijeha struktura\u201d.<\/p>\n

O\u010dekivati je da se po\u010dnu iznova ozbiljno pre\u010ditavati prili\u010dno zaboravljeni spisi Vatikanskoga koncila od prije \u0161ezdesetak godina. Tu, pak, valja Augustinovo na\u010delo koje je i koncilsko: Crkva se mora stalno obnavljati \u2013 Ecclesia semper reformanda.<\/p>\n

\n

*<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Engleski knji\u017eevnik Clive S. Lewis (+1963), \u010duveni apologet kr\u0161\u0107anstva, prevo\u0111en na 30 jezika, za biblijske rije\u010di compelle intrare ka\u017ee da su ih \u201dzli ljudi toliko zloupotrebljavali te nas od njih jeza hvata\u201d. On ih tuma\u010di naprotiv kao djelo Bo\u017ejega milosr\u0111a, kada On u nutrini prisili \u010dovjeka da se vrati vjeri \u2013 \u0161to je bilo njegovo osobno iskustvo u 32. godini \u017eivota. \u201dNjegova prisila na\u0161e je oslobo\u0111enje.\u201d<\/p>\n

Takva suptilnost biblijske interpretacije nezamisliva je za vremena u kojima je, jo\u0161 donedavna, teologija svaku biblijsku rije\u010d uzimala doslovce, kao izravni Bo\u017eji diktat. K tome jo\u0161 toliko toga \u201dizgubljeno u prijevodu\u201d.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I frana\u010dki car Karlo (tako\u0111er) Veliki, kojega je papa Lav III. na Bo\u017ei\u0107 godine 800. u bazilici sv. Petra okrunio za rimskog cara, stalnim je ratovanjem omogu\u0107io pokr\u0161tavanje zapadne i sredi\u0161nje Europe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284780,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-323047","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=323047"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323047\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":323048,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/323047\/revisions\/323048"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=323047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=323047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=323047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}