{"id":322981,"date":"2021-07-05T07:03:44","date_gmt":"2021-07-05T05:03:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=322981"},"modified":"2021-07-05T07:03:44","modified_gmt":"2021-07-05T05:03:44","slug":"etika-i-temeljne-vrijednosti-u-vremenima-korone","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/07\/05\/etika-i-temeljne-vrijednosti-u-vremenima-korone\/","title":{"rendered":"Etika i temeljne vrijednosti u vremenima korone"},"content":{"rendered":"

Autor: Luke Baier<\/strong><\/p>\n

Kad je rije\u010d o takozvanoj korona krizi, \u010dini se da svi govore o brojevima. Nije li virus ne ba\u0161 puno gori od gripe? Ako da, za\u0161to nismo imali zaklju\u010davanje tijekom sezone gripe? Pa \u010dak i ako je Covid-19 gori – zar nije da mjere zaklju\u010davanja zapravo ubijaju vi\u0161e ljudi od samog virusa?<\/p>\n

Iako su to valjani i va\u017eni argumenti, oni i dalje stoje na pojednostavljenom utilitaristi\u010dkom razumijevanju etike: sve je u izra\u010dunavanju najboljeg ishoda, prebrojavanju mrtvih, maksimiziranju dobrobiti \u010dovje\u010danstva odmjeravanjem jedne stvari (virusa) protiv druge (mjere). Spor je samo oko varijabli.<\/p>\n

Ali mislim da ve\u0107ina nas koji kritiziramo trenutnu ludost osje\u0107amo kao da ovdje ne\u0161to duboko nije u redu, a to nema puno veze s brojkama.<\/p>\n

Pretpostavimo da ovaj virus zaista je smrtonosan i da bismo mogli razumno o\u010dekivati da \u0107e ubiti, recimo, 10% stanovni\u0161tva u svakoj zemlji. Biste li tada prihvatili trenutne mjere? Biste li smatrali da je u redu da vam dr\u017eava oduzme slobodu i odgovornost za dono\u0161enje ispravnih odluka u va\u0161em \u017eivotu? Da posjetite svog prijatelja u nevolji, zagrlite svog oca, idete u crkvu ili prodajete svoje proizvode i usluge onima koji su ih i dalje spremni kupiti?<\/p>\n

Nadalje, ne biste li trebali biti u mogu\u0107nosti da odlu\u010dite \u017eelite li riskirati posjetiti svoje krhke roditelje ako, na primjer, nemate nikakvih simptoma, jer va\u0161a duboka briga za njih prema\u0161uje rizik prijenosa virusa? Ne bi li stariji trebali sami odlu\u010diti \u017eele li pomaziti svoje unuke? Ili ne biste li vi trebali biti taj\/ta koji(a) odlu\u010duje ho\u0107e li se sastati s prijateljima i i\u0107i van ili ne, odmjeravaju\u0107i rizik od smrti i onih stvari zbog kojih uop\u0107e vrijedi \u017eivjeti?<\/p>\n

Ako je va\u0161 odgovor negativan na bilo koje od tih pitanja, onda imate problem. Jer danas, izgleda, nemamo znanje koje bi opravdalo onaj duboki osje\u0107aj da jednostavno neke stvari nikada ne bi smjele biti zabranjene, neke slobode nikad umanjene, i neke stvari dr\u017eava nikada ne bi smjela diktirati. Ako ka\u017eemo da \u017eelimo i\u0107i u crkvu ili zagrliti roditelje ili posjetiti prijatelja koji nas treba, a netko vam odgovori da bi to moglo ubiti ljude i, naravno, izbjegavanje smrti je va\u017enije od grljenja svog oca, \u0161to da na to ka\u017eemo? Ostavlja nas bez teksta. Mi nekako vidimo smisao toga, ali opet, nekako i ne vidimo.<\/p>\n

A nije dovoljno ni ukazivanje na ustav. Ako ne razumijemo za\u0161to je uop\u0107e ne\u0161to u ustavu i ne mo\u017eemo to obraniti, \u010dak ni sami sebi, za\u0161to bi se onda itko gnjavio? Ljudi \u0107e samo naglasiti da je spa\u0161avanje \u017eivota va\u017enije od nekih sitnih pravnih argumenata.<\/p>\n

Dakle, vratimo se korak unatrag i razjasnimo nekoliko stvari o filozofskoj pozadini na\u0161ih zapadnih ustava i kako se oni odnose na korona mjere.<\/p>\n

\n

Vi\u0161i i ni\u017ei u\u017eitci<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kao \u0161to sam spomenuo, s tvrdoglavog utilitaristi\u010dkog stajali\u0161ta, kakvo je zagovarao Jeremy Bentham krajem 18. stolje\u0107a, sve \u0161to trebate jest pogledati najve\u0107u sre\u0107u najve\u0107eg broja ljudi da bi se odlu\u010dilo o bilo kojoj daljnjoj akciji. Zbog toga brojite mrtve, mjerite ekonomske posljedice i tako dalje. No, cijela ova ideja se uru\u0161ava u poznate eti\u010dke i metafizi\u010dke probleme kad postavite pitanje o definiciji “sre\u0107e” ili “blagostanja”. Da li je jedna smrt va\u017enija od tisu\u0107u nezaposlenih? Kako uop\u0107e izmjeriti negativnu vrijednost smrti u smislu “sre\u0107e”? Produ\u017eenje \u017eivota za godinu dana jednoga starca, naspram 10 ljudi koji ne mogu \u017eivjeti u skladu sa svojom vjerom u sljede\u0107ih godinu dana? Dvije obitelji uni\u0161tene zaklju\u010davanjem protiv jednog mrtvog djeda? Jasno je da nas ovo nikamo ne vodi. Ne postoji na\u010din da se postavi te\u0161ko pitanje: \u0161to je sre\u0107a?<\/p>\n

\u010cak je i John Stuart Mill, koji se op\u0107enito smatra utilitarnim misliocem, bio pametniji nego da padne na \u010distu doktrinu “maksimiziranja u\u017eitka” svog mentora Benthama i toliko ju je modificirao da ona vi\u0161e nema puno veze s Benthamovom pojednostavljenom formulom. Mill je napisao:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Ako me se pita, \u0161to mislim pod razlikom u kvaliteti u\u017eitaka ili \u0161to jedno zadovoljstvo \u010dini vrijednijim od drugog, samo kao zadovoljstvo, osim \u0161to je ve\u0107e u koli\u010dini, postoji, ali jedan mogu\u0107i odgovor. Od dva u\u017eitka, ako postoji jedan kojem svi ili gotovo svi koji imaju iskustvo i jednog i drugog daju odre\u0111enu prednost, i iako znaju da \u0107e biti popra\u0107en s ve\u0107om koli\u010dinom nezadovoljstva, i ne bi ga dali ni za bilo koji drugi u\u017eitak za koji su po prirodi sposobni, opravdano se podlije\u017eu tom po\u017eeljnom u\u017eitku kao supernionom u kvaliteti, bez obzira na osje\u0107aj moralne obveze da ga preferiraju, to je po\u017eeljnije zadovoljstvo. (II. 5)<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Dakle, za Milla postoje vi\u0161i i ni\u017ei u\u017eitci, i vi\u0161i su bolji \u010dak i ako mogu dovesti do nelagode. To implicira da vi\u0161i oblici u\u017eitaka mogu (i \u010desto to \u010dine) uklju\u010divati \u200b\u200brizike. Herojstvo je ekstreman primjer kada mo\u017eete umrijeti zbog aktivnosti koja vam pru\u017ea najve\u0107i oblik zadovoljstva. No, iz svog svakodnevnog \u017eivota svi znamo kako su u\u017eici vi\u0161e prirode rizi\u010dni, a opet vrijedni tra\u017eenja – od izazova brdskog biciklizma do preuzimanja rizika za druge.<\/p>\n

Sjetite se stare krhke bake. Ona bi mogla samo zatra\u017eiti da je prive\u017eu za krevet i da joj daju morfij – zaista ugodno! Ali malo bi baka to zatra\u017eilo, a mi to sigurno ne bi poduprijeli, jer znamo razliku izme\u0111u ni\u017eih i vi\u0161ih u\u017eitaka o kojima je Mill govorio. Umjesto toga, poti\u010demo baku da sama ode u supermarket, \u010dak i ako postoji visok rizik da \u0107e pasti i umrijeti. Ili da \u0107e se zaraziti s gripom i umrijeti. Ili da \u0107e pro\u0161iriti gripu i ubiti druge. Ili da \u0107e umrijeti od prehlade. Poti\u010demo to jer znamo da \u0161to je vi\u0161e na\u0161a baka samostalnija to je vi\u0161e zadovoljnija, za razliku od toga da vegetira u svom krevetu pod utjecajem morfija.<\/p>\n

Ali mo\u017eemo li objektivno razlikovati vi\u0161e i ni\u017ee u\u017eitke? Immanuel Kant istaknuo je da je ovdje autonomija volje presudan element: ako djelujemo slobodno temelje\u0107i se na razumijevanju svog uma, za razliku od pukih impulsa koji dolaze izvana i na\u0161ih \u017eelja, onda mo\u017eemo djelovati moralno. To vodi, ako \u017eelite, do vi\u0161eg oblika u\u017eitka. I to je sigurno u skladu sa zdravim razumom: na primjer, malo ljudi bi poreklo da je u\u017eitak jedenja kola\u010da tijekom cijelog dana ni\u017ei oblik u\u017eitka nego \u017ertvovanje svoje udobnosti u korist drugih zato \u0161to ste duboko shvatili da to je ispravno.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, Kant je vjerovao da postoje apstraktni zakoni koji ure\u0111uju moralni \u017eivot i da su ti principi dostupni na\u0161em razumijevanju, koji onda, jer ih prepoznajemo kao istinite, djeluju kao sila protiv na\u0161ih impulsa i pukih \u017eelja. To podupire Mill-ove “vi\u0161ie u\u017eitke”. Ali ako prepoznamo, kao \u0161to i moramo, da se ovi moralni postupci protive na\u0161im ni\u017eim nagonima i impulsima – uklju\u010duju\u0107i samoodr\u017eanje i tra\u017eenje utjehe – onda moramo do\u0107i do zaklju\u010dka da izbjegavanje rizika i zaista izbjegavanje smrti nikada ne mo\u017ee biti najva\u017enija vrijednost. Uzdizanje izbjegavanja smrti na najvi\u0161u vrijednost odra\u017eava osiroma\u0161eni svjetonazor koji pori\u010de samu mogu\u0107nost Kantova “umnog svijeta” da nadvlada i obogati fizi\u010dki svijet.<\/p>\n

Za Kanta je na\u0161a sposobnost rasu\u0111ivanja i dobrog razumijevanja moralnih zakona, a time i utjecaja na prirodni svijet, ono \u0161to nas \u010dini ljudima – i ono \u0161to nam omogu\u0107uje da djelujemo u druga\u010dijem svijetu, svijetu uma, izvan svijeta puke pojave. Upravo nas ta ideja dovodi do na\u0161eg koncepta ljudskog dostojanstva i vrijednostima o kojima se ne mo\u017ee pregovarati.<\/p>\n

\n

Vrijednost ljudskog bi\u0107a<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Poznata Kant-ova preporuka glasi:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Djeluj tako da tretira\u0161 ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao sredstvo!<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To ne treba nu\u017eno shvatiti kao prakti\u010dno pravilo koje \u0107e voditi na\u0161e svakodnevne odluke. Umjesto toga, to je va\u017ena filozofska poanta: ljudska bi\u0107a se nikada ne smiju tretirati kao puki predmeti, puki alati za postizanje nekog cilja, iz jednostavnog razloga \u0161to nisu predmeti. Oni su suvereni subjekti, sposobni za razum i uvid i sposobni za moralne postupke koji se temelje na razumijevanju. Stoga bismo, prema rije\u010dima pokojnog konzervativnog filozofa i kantologa Rogera Scrutona, uvijek trebali vidjeti “Sebe prema Sebi” u odnosu s drugim ljudskim bi\u0107ima. Na\u0161a percepcija i odnos s drugima trebaju biti Subjekt prema Subjektu.<\/p>\n

\u010cesto uzimamo zdravo za gotovo ideju da svako ljudsko bi\u0107e ima unutarnju vrijednost, iako to stvarno ne bismo trebali, pogotovo u svjetlu odre\u0111enih trendovskih teorija koje progla\u0161avaju da smo mi samo deterministi\u010dki strojevi bez ikakve slobodne volje, vo\u0111eni sebi\u010dnim genima. O\u010dito je da takvi strojevi nemaju niti unutarnju vrijednost niti prava – jer nemaju nikakvu odgovornost. Stoga se na\u0161e filozofske i pravne tradicije temelje na razumijevanju ljudi kao slobodnih, odgovornih bi\u0107a – autonomnih moralnih agenata u Kantovoj terminologiji.<\/p>\n

Ljudima ne pripisujemo unutarnju vrijednost jer je “svaki \u010dovjek u srcu dobar”. Znamo da to nije istina. To je zato \u0161to je svaki \u010dovjek odgovoran za svoje postupke i stoga ima potencijal djelovati eti\u010dki na temelju razumijevanja. Ili ne razumjevanja: ljudi zaista pogrije\u0161e, i to, vrlo \u010desto, spektakularno. Ali budu\u0107i da uvijek postoji mogu\u0107nost iskupljenja, uvijek mogu\u0107nost dubljih i istinitih razumijevanja zakona koji ure\u0111uju moral, te koliko god da ta mogu\u0107nost bila mala, u svakom ljudskom \u017eivotu uvijek postoji vrijednost (uz \u010dinjenicu da je \u010desto poprili\u010dno te\u0161ko razlikovati dobro od lo\u0161eg).<\/p>\n

Instinktivno prepoznajemo ovu svetost slobodnog moralnog djelovanja. Primjerice, mo\u017eemo i moramo imati posla s kriminalcima. Ali znamo da tu postoje ograni\u010denja: cijenimo pravni postupak, iako bi moglo biti u\u010dinkovitije boriti se protiv kriminaliteta premla\u0107ivanjem svih za svaki manji prijestup. Ili jo\u0161 gore, zamislite da bismo mogli razviti neku vrstu tehnologije koja “reprogramira” svaki um tako da svatko osje\u0107a u\u017easnu bol \u010dim pomisli da bi po\u010dinio zlo\u010din. \u017delite li da se takvo \u0161to ostvari? Nadam se da ne. To su stvari iz distopijskih filmova, i zami\u0161ljeni su kao upozorenje protiv totalitarnih dru\u0161tava koja koriste izgovor “spa\u0161avanje \u017eivota” da grubo kr\u0161e na\u0161e najdublje vrijednosti, poput autonomije uma, gube\u0107i pritom svaki legitimitet. Kriminalac \u010diji je um umjetno prisiljen suzdr\u017eati se od zlo\u010dina\u010dkih misli, ne djeluje na temelju razumijevanja zakona koji upravljaju “svijetom uma”. Zapravo, oduzeli bismo kriminalcu bilo kakav na\u010din iskupljenja, da sam do\u0111e do tog razumijevanja. Takva tehnologija mijenjanja uma bila bi monstruoznost, bez obzira na to koliko bi \u017eivota spasila.<\/p>\n

Dakle, vidimo da su moralna autonomija i ideja da svi imaju vrijednost povezani. Prava koja su nam dodijeljena putem na\u0161ih ustava, kao i na\u0161a ljudska prava, temelje se na na\u0161oj unutarnjoj vrijednosti kao ljudskim bi\u0107ima, \u0161to je izraz slobode i odgovornosti: autonomno moralno djelovanje. Ne \u010dudi stoga \u0161to se prava na slobodu tako zna\u010dajno isti\u010du u na\u0161im ustavima.<\/p>\n

Me\u0111utim, prava na slobodu imaju prakti\u010dna i zakonska ograni\u010denja – i to iz dobrih razloga. Ne mo\u017eete raditi \u0161to god \u017eelite bez pravnih posljedica. Ali nikada ne mo\u017eete izgubiti svoju su\u0161tinsku vrijednost koja se temelji na va\u0161oj autonomiji kao moralnog agenta. To\u010dnije, sva ostala prava proizlaze iz ove temeljne ideje. Ako se odreknete ovog temeljnog koncepta, gubite opravdanje za sva ostala prava, a time i opravdanje da ih za\u0161titite. To uklju\u010duje i pravo na \u017eivot.<\/p>\n

Nepotrebno je re\u0107i da je ova linija razmi\u0161ljanja, koju su pokrenuli prosvjetiteljski mislioci koji su tra\u017eili racionalnu obranu unutarnje vrijednosti ljudskog bi\u0107a bez ‘jeftinog’ pribjegavanja Bibliji, glavna linija intelektualne obrane koju imamo protiv suvremenih oblika dr\u017eavne tiranije. Napokon, Orvelova diktatura ili Huxleyev Vrli novi svijet mogli bi nas odr\u017eati sigurnima i sitima, zatvorenima u svojim domovima i navu\u0107enima na morfij poput jadne bake (ili, ako niste razumjeli poantu, u karanteni na\u0161ih domova zaka\u010denih na Netflix, video igre i pornografiju). No, slijede\u0107i Kanta i liberalne mislioce, prepoznajemo da ako smo li\u0161eni svoje autonomije kao moralni agenti, li\u0161eni smo svoje same vrijednosti kao ljudska bi\u0107a, pa stoga gubimo sva svoja prava – \u010dak i pravo na \u017eivot. \u0160to sve te mjere ‘za na\u0161u sigurnost’ \u010dini besmislenima i licemjernima.<\/p>\n

To je ujedno i dublji (kantovski) razlog za\u0161to je mu\u010denje strogo zabranjeno u ve\u0107ini civiliziranih zemalja. Na primjer, ako nekoga mu\u010dimo kako bismo ‘spasili \u017eivote’, odmah uni\u0161tavamo sam razlog za\u0161to bi ti \u017eivoti uop\u0107e trebali biti spa\u0161eni. Za\u0161to spa\u0161avati nekoga bez pretpostavke da svaki \u017eivot ima unutarnju vrijednost koja se temelji na moralnom djelovanju? A ako to pretpostavimo, kako mo\u017eemo uni\u0161titi ne\u010diji duh, njegovu slobodu uma, njegovu su\u0161tinu moralnog agenta, tako \u0161to ga mu\u010dimo, iako je mo\u017eda ‘lo\u0161 glumac’?<\/p>\n

Iako bi neke od ovih argumenata nekima bilo te\u0161ko progutati, vjerujem da bi do sada trebalo biti jasno da je izjava “svaki \u017eivot se broji!” smije\u0161na. Prije bismo trebali re\u0107i ‘vrijedi dostojanstvo svakog \u010dovjeka’ ili ‘svaki \u017eivot se ra\u010duna iz razloga \u0161to pripada suverenom subjektu, a ne pukom objektu neke agende’. \u0160to naravno dovodi do pitanja: ako dr\u017eava cijelu populaciju tretira samo kao inkubator za viruse, oduzima nam dostojanstvo kao odgovornih moralnih agenata, i uskra\u0107uje nam neke od najva\u017enijih na\u010dina da izrazimo tu autonomiju, da zaista izrazimo svoje razumijevanje moralnog svijeta, na primjer pokazuju\u0107i naklonost prema voljenima i prijateljima iako postoji opasnost, ne gubi li dr\u017eava svako opravdanje da djeluje u ime dobra?<\/p>\n

Sve u svemu, mislim da razlog zbog kojeg se osje\u0107amo nelagodno vezano uz ovo trenutno ludilo, nije prvenstveno zato \u0161to ra\u010dunica ne pa\u0161e. To je zato \u0161to se pona\u0161aju prema nama kao da smo idioti na daljinskio upravljanje, svedeni na bezvrijedne vre\u0107e kostiju bez moralne zastupljenosti, na puke strojeve za \u0161irenje virusa kojima treba re\u0107i \u0161to da rade i od kojih se o\u010dekuje da se odreknu sr\u017ei svega onoga zbog \u010dega vrijedi \u017eivjeti \u017eivot. To je rat koji se odvija u sferi Kantovog “svijeta uma i razuma” – protiv nas. A to je mnogo gore od smrti.<\/p>\n

\n

Ustavna pitanja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Filozofska pozadina koju sam upravo izlo\u017eio obja\u0161njava velik dio na\u0161eg razumijevanja ustavnog zakona, iako to \u010desto ne mo\u017eemo objasniti rije\u010dima. Iz tog razloga se nadam da \u0107e neki od na\u0161ih najvi\u0161ih sudova dobro istu\u0107i odgovorne za trenutnu Corona tiraniju. Mo\u017eda je ovo \u017eeljeno razmi\u0161ljanje, s obzirom na to koliko se na\u0161 svijet pokazao pokvarenim. Ali uvjeren sam da bi se u zdravom svijetu upravo to dogodilo.<\/p>\n

Pogledajmo njema\u010dki ustav kao primjer. To je va\u017eno, jer je na\u0161 ustav, nazvan Temeljni zakon, napisan neposredno nakon nacisti\u010dkog iskustva. Njegovi su se autori potrudili da \u0161to vi\u0161e ote\u017eaju ponovno pojavljivanje bilo kojeg wannabe tiranina. Nadalje, koristili su moderne koncepte kako bi u\u010dvrstili neke od na\u0161ih najdubljih vrijednosti, za razliku od starijih ustava koji ponekad nisu nagla\u0161avali takve stvari. Razlog bi mogao biti taj \u0161to ljudi u pro\u0161lim vriemenima nisu mogli zamisliti da bi se tiranije opravdavale apsolutnim pravom na sigurnost, jer su pojmove poput bo\u017eanske prirode ljudi i besmrtnosti du\u0161e uzimali zdravo za gotovo. Ukoliko su pokazivali tiranijske tendencije, koristili su razli\u010dita opravdanja, poput vjerskih i moralisti\u010dkih argumenata. S druge strane, Nijemci su nakon Hitlera to\u010dno znali koliko opasna mo\u017ee biti izlika da se “njema\u010dki puk spasi od zla” i kako se mo\u017ee zloupotrijebiti pretvaraju\u0107i nas u puke zvijeri u kavezu.<\/p>\n

Slijedom toga, prvi \u010dlanak u na\u0161em ustavu nije “pravo na \u017eivot” ili ne\u0161to sli\u010dno, ve\u0107 glasi:<\/p>\n

\u010clanak 1<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 (1) Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo [neopozivo]. Obaveza je svih dr\u017eavnih vlasti da ga po\u0161tuju i \u0161tite.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To je prvi \u010dlanak i ima najja\u010du formulaciju od svih: “nedodirljiv”. I ne samo to, pravno, ovaj je \u010dlanak u potpunosti bez ograni\u010denja! U zakonu je adut za sve, bez iznimke. Tako\u0111er je nepromjenjiv – \u010dak ni u slu\u010daju da parlament jednoglasno izglasa protiv njega. Vrijedi “zauvijek” (\u010dlanak 79). Ovo je rezultat iskustva Weimarske republike, ali tako\u0111er izravno proizlazi iz filozofske pozadine koja priznaje da je unutarnja vrijednost ljudskog bi\u0107a va\u017enija \u010dak i od samog biolo\u0161kog \u017eivota (koji pripada Kantovu svijetu pojava).<\/p>\n

Pogledajmo sada \u010dlanak 2 njema\u010dkog ustava:<\/p>\n

\u010clanak 2<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 [Osobne slobode]<\/em><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 (1) Svatko ima pravo na slobodan razvoj vlastite osobnosti dokle god ne povrje\u0111uje prava drugih te dokle god ne kr\u0161i ustavni poredak ni moralne zakone..<\/em><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 (2) Svaka osoba ima pravo na \u017eivot i tjelesni integritet. Sloboda osobe bit \u0107e nepovrediva. Ova prava mogu se ometati samo u skladu sa zakonom.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Primijetite da odjeljak (1) nagla\u0161ava opet slobodu. Preciznije, rije\u010d je o “slobodnom razvoju osobnosti”, \u0161to se\u017ee do kantovske ideje da na\u0161a su\u0161tinska vrijednost le\u017ei u na\u0161oj sposobnosti moralnog djelovanja. Ovo je na\u0161e dostojanstvo. Cijeli je \u010dlanak pod oznakom “osobne slobode”. I tek onda, u odjeljku 2, dolazi “pravo na \u017eivot”, koje je izre\u010deno prvenstveno kao pravo protiv dr\u017eave, a ujedno i obveza dr\u017eave da to pravo za\u0161titi od tre\u0107ih strana (tj. progona kriminalaca) . Ali budu\u0107i da su autori znali da se “pravo na \u017eivot” mo\u017ee zloupotrijebiti za sve vrste tiranskih zakona, oni opet, u istom dahu, isti\u010du slobodu: “Sloboda osobe bit \u0107e nepovrediva”. To su bili mudri ljudi, ja bih rekao. Naravno, ovdje mogu i moraju postojati zakonske granice, ali mislim da je duh zakona kristalno jasan.<\/p>\n

Sve to, naravno, zna\u010di da se ‘pravo na \u017eivot’ ni na koji na\u010din ne mo\u017ee smatrati apsolutnim. ‘Svaki \u017eivot je va\u017ean!’ nije valjani argument prema na\u0161em ustavu. Ne, u njema\u010dkom zakonu vrijedi dostojanstvo svakog \u010dovjeka. ‘Upravljana vre\u0107a kostiju’ nema dostojanstvo, a time ni prava, \u010dak ni pravo na \u017eivot, dakle – ni\u0161ta bez dostojanstva. \u0160to \u0107e re\u0107i, spre\u010davanje smrti nije i nikada ne mo\u017ee biti najva\u017eniji cilj dr\u017eave.<\/p>\n

Mo\u017eete vidjeti kako Ustavni sud u Njema\u010dkoj (na\u0161 najvi\u0161i sud) primjenjuje ove zakone u poznatoj presudi iz 2006. godine kojom se zakon progla\u0161ava ni\u0161tavim, te koji dopu\u0161ta obaranje putni\u010dkih zrakoplova ako su ih oteli teroristi. Suci su napisali:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Putnici i \u010dlanovi posade, koji su izlo\u017eeni takvoj operaciji, su u bezizlaznoj situaciji. Oni vi\u0161e ne mogu samostalno utjecati na svoje \u017eivotne uvjete neovisno o drugima. To ih \u010dini objektom, ali ne samo po\u010dinioca. Dr\u017eava ih, kada se u takvoj situaciji odlu\u010duje za mjere odbrane iz \u010dlanka 14. stavka 3. LuftSiG-a, tretira kao obi\u010dne predmete u akciji spa\u0161avanja radi za\u0161tite drugih. Takvo postupanje ne uva\u017eava pogo\u0111ene kao subjekte sa dostojanstvom i neotu\u0111ivim pravima. Kako njihovo usmr\u0107ivanje postaje sredstvo za spas drugih, oni su objektivizirani i istodobno li\u0161eni svojih prava; ukoliko se njihovim \u017eivotima raspola\u017ee jednostrano, radi dr\u017eave, putnicima i posadi zrakoplova, se kao \u017ertvama, uskra\u0107uje vrijednost koja pripada svakom \u010dovjeku kada sam donosi samostalne odluke. \u0160tovi\u0161e, to se doga\u0111a u okolnostima koje nam ne dopu\u0161taju da o\u010dekujemo \u200b\u200bda se stvarno stanje uvijek mo\u017ee u potpunosti razumjeti i ispravno procijeniti u trenutku kada treba donijeti odluku o provedbi operativne mjere u skladu s \u00a7 14. st. 3 LuftSiG.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Uvodni tekst opisuje pozadinu ove takozvane “formule objekta” ovim rije\u010dima:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Prema shva\u0107anju Saveznog ustavnog suda, ljudsko dostojanstvo ra\u0111a pravo svakog \u010dovjeka da se u svim dr\u017eavnim postupcima tretira uvijek kao subjekt, a nikada kao puki objekt.<\/em><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Eti\u010dko-pravni standardi koji za zakonodavca obvezuju prema ovoj “formuli objekta” posljednji je put opisao Savezni ustavni sud u velja\u010di 2006. godine u svojoj presudi o Zakonu o zrakoplovnoj sigurnosti: Na temelju ideje Osnovnog zakonodavca da je dio prirode \u010dovje\u010danstva da se opredjeli za slobodu i da se slobodno razvija, te da pojedinac mo\u017ee zahtijevati da ga na\u010delno prepoznaju kao ravnopravnog \u010dlana s inherentnom vrijedno\u0161\u0107u zajednice, obveza po\u0161tivanja i za\u0161tite ljudskog dostojanstva uglavnom op\u0107enito isklju\u010duje stvaranje ljudskog bi\u0107a kao pukog objekta dr\u017eave.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kao \u0161to vidite, i njema\u010dki ustav i, kao rezultat toga, sudovi slijede kantovski pristup i \u010dak su spremni \u017ertvovati \u017eivote radi za\u0161tite temeljne vrijednosti ljudskog bi\u0107a kao slobodnog agenta. Sud izri\u010dito odbacuje \u010disto utilitarnu metodu “brojanja mrtvih”, pogotovo jer nikada ne mo\u017eemo biti 100% sigurni u ishod bilo koje dane situacije. Pa ipak, takav se utilitarizam odmah i gotovo globalno primijenio na mjere koje su vlade poduzele kao odgovor na ‘Coronu’. Ina\u010de, Ustavni sud u Njema\u010dkoj nedavno je presudio da demonstracije ne mogu biti zabranjene ni u vrijeme Corone. Pravno, barem su Nijemci ne\u0161to nau\u010dili iz svog nacisti\u010dkog iskustva. Je li to dovoljno za spre\u010davanje ponavljanja povijesti, tek \u0107emo vidjeti.<\/p>\n

Kakav god bio pravni izhod iz svega ovoga, oni od nas koji instinktivno osje\u0107amo da postoji jo\u0161 jedan nivo, nivo koji ima veze s temeljnim filozofskim i metafizi\u010dkim stavovima, moramo ponovno nau\u010diti svoj jezik zbog napada koji se na nas vr\u0161i 24 sata na dan. Moramo ispravno objasniti svoju pri\u010du – pri\u010du koju su ljudi u pro\u0161losti uzimali zdravo za gotovo, ali koju moramo nau\u010diti braniti ovih dana. Pri\u010da je to o svijetu izvan pojednostavljenih kalkulacija, moralisti\u010dkih manipulacija i poticanja krivnje, \u0161to je sve okrutno vrije\u0111anje na\u0161ih najdubljih vrijednosti. Svijet koji nadilazi puku pojavu i tjelesnost, svijet ugra\u0111en u Kantov svijet uma i razuma. Mi koji svijet vidimo u druga\u010dijem svjetlu – dr\u017eimo se toga i ne dajmo trolovima i du\u0161ebri\u017enicima ni centimetra svog svetog prostora.<\/p>\n

SOTT<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svijet koji nadilazi puku pojavu i tjelesnost, svijet ugra\u0111en u Kantov svijet uma i razuma. Mi koji svijet vidimo u druga\u010dijem svjetlu – dr\u017eimo se toga i ne dajmo trolovima i du\u0161ebri\u017enicima ni centimetra svog svetog prostora.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":282994,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-322981","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/322981","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=322981"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/322981\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":322982,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/322981\/revisions\/322982"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/282994"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=322981"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=322981"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=322981"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}