{"id":322793,"date":"2021-07-01T10:20:12","date_gmt":"2021-07-01T08:20:12","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=322793"},"modified":"2021-07-01T10:20:12","modified_gmt":"2021-07-01T08:20:12","slug":"filozofija-srece-i-snaga-imaginacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/07\/01\/filozofija-srece-i-snaga-imaginacije\/","title":{"rendered":"Filozofija sre\u0107e i snaga imaginacije"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Ahmed Isanovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Vrhunaravni cilj \u010dovjekovog postojanja, prema kojem je usmjerena cjelokupna \u017eivotna snaga, jeste dosezanje sre\u0107e. U povijesti mi\u0161ljenja i mudrosti, jo\u0161 su anti\u010dki filozofi, poput Epikura i epikurejaca, ustanovili i nau\u010davali da je krunska svrha \u010dovjekove egzistencije, koja nadilazi sve druge, dosezanje sre\u0107e, a izbjegavanje patnje i bola. Uslijed toga, prema Epikuru, i filozofija mora postaviti, kao svoj osnovni zadatak, pronala\u017eenje puta ka zadovoljenju iskonske potrebe za sre\u0107om. Svaka \u010dovjekova djelatnost u svome korijenu anticipira sre\u0107u kao kona\u010dni cilj. Prema tome, egzistencijalno pitanje nad pitanjima jeste, koji put vodi ka sre\u0107i? Jedni su poku\u0161avali pobo\u017eno\u0161\u0107u, drugi kontemplacijom, tre\u0107i hedonizmom, \u010detvrti nirvanom, peti ko zna \u010dime. Da li je sve ostalo samo na nivou filozofskog koncepta, ili su zaista svojom mudro\u0161\u0107u uspjeli doku\u0107iti sre\u0107u, nije poznato. Bilo kako bilo, ve\u0107ina velikih sistema mi\u0161ljenja razvijala su svoje shvatanje sre\u0107e polaze\u0107i od pretpostavke da sre\u0107a transcendira puka zadovoljstva, da ona nadilazi prolaznu i potro\u0161nu prirodu materijalnosti, \u0161to sre\u0107u nu\u017eno izmje\u0161ta iz svijeta fizi\u010dkog bivstvovanja i vezuje je za metafizi\u010dko-ontolo\u0161ke korijene postojanja i nivoe stvarnosti. Prema takvim shvatanjima, izvor, esencija ili bitak, kao egzistencijalna konstanta, predstavlja mjesto susreta sa sre\u0107om, mjesto gdje je sre\u0107a, kao stanje apsolutne harmonije, jedino ostvariva.<\/p>\n<p>Stav koji u ovom eseju nastojim iskazati jeste da sre\u0107a nije stanje, nego te\u017enja, da sre\u0107a nije java, nego san, da ona ne pripada niti fizi\u010dkoj, niti metafizi\u010dkoj stvarnosti, ve\u0107 realitetu \u010dovjekove imaginacije, u su\u0161tini, sre\u0107a je imaginirani predmet \u010dovjekove \u017eudnje za stanjem s one strane ljudskim bi\u0107ima elementarnog iskustva patnje i tragi\u010dkog ustrojstva pojavnosti. U tom smislu, sre\u0107a se javlja kao ne\u0161to izvanjsko, ono \u0161to se sluti, \u010demu se nada, za \u010dim se \u017eudi, \u0161to je neopipljivo i neodredivo. Mo\u017ee li se onda o sre\u0107i pisati znanstveno i objektivno? Ako mo\u017ee, tada bismo je morali definirati, a ne mo\u017ee se definirati ono \u0161to je isuvi\u0161e kompleksno, \u0161to ne pripada mjerljivom iskustvu i \u0161to je posve intimne naravi. Zato se pitam, kako pisati o sre\u0107i a ne biti krajnje subjektivan i ne iznositi samo pretpostavke?<\/p>\n<p>Bez obzira da li je sre\u0107a kao stanje mogu\u0107a, ona i dalje nije svojstvena kulturi. Ako kulturu razumijevamo iz psihoanaliti\u010dke perspektive, u njenom temelju nalazi se zabrana koja proizvodi nelagodu. U zadati prostor kulture, ljudsko bi\u0107e ulazi upoznavaju\u0107i se sa zakonom \u010dije je po\u0161tivanje imperativ egzistiranja u zajednici. Uslov bi\u0107a u kulturi jeste obuzdati vitalne potrebe, potisnuti ih ili regulirati na zakonski prihvatljiv na\u010din. Tjeskoba se javlja iz konflikta, s jedne strane, prirodom uslovljenih nagona i, s druge strane, zabranom uspostavljenom dru\u0161tvenim i moralnim normama. Tragom ove pretpostavke devijantni i provokativni mislilac S. Frojd iznosi premisu \u010dovjekove nu\u017ene nelagode u kulturi. Suzbijanje nagona koji su imanentni \u010dovjeku, vitalisti posmatraju sa prezirom. Ako priroda nala\u017ee potrebu, onda se ona mora ispoljiti. Nezadovoljavanje potrebe proizvodi stanje nesre\u0107e, a kultura je ona koja name\u0107e potrebi da se prigu\u0161i i u njenom suspendiranju okrene protiv \u010dovjekove sre\u0107e. Iz tog razloga prisutno je mi\u0161ljenje da kultura ne dozvoljava sre\u0107i da se obistini, jer je kultura kao sistem zakona i zabrana u suprotnosti sa prirodnim nagonima \u010dovjeka.<\/p>\n<p>Najslavniji nihilista u povijesti mi\u0161ljenja, F. Ni\u010de, gradio je svoju filozofiju na ideji da je fundamentalna, pokreta\u010dka, ali ujedno i najstra\u0161nija, demonska \u017eelja u \u010dovjeku njegova volja za mo\u0107. Ovu ideju Ni\u010de sasvim plasti\u010dno obja\u0161njava u \u010duvenom i kontroverznom djelu Volja za mo\u0107. Ljudima se, pi\u0161e Ni\u010de, mo\u017ee dopustiti da imaju sve, i zdravlje, hranu, stani\u0161te, zabavu i rasko\u0161, ali oni i dalje jesu i ostaju nesre\u0107ni i neraspolo\u017eeni jer demon podlo vreba i \u010deka, sve dok se ne udovolji mo\u0107i kao vrhunaravnom zadovoljstvu. Dosta neutje\u0161no, ali nastoji se poru\u010diti da je sre\u0107a krajnje zlobno stanje u \u010dovjeku jer proisti\u010de jedino iz uve\u0107avanja mo\u0107i \u010dija su sredstva, u najve\u0107em broju slu\u010dajeva, destruktivna po druge. Za Ni\u010dea, volja je uvijek volja za mo\u0107, i ona u svojoj okrutnosti, za \u0160openhauera \u2013 najslavnijeg pesimistu u povijesti mi\u0161ljenja kojeg se smatra Ni\u010deovim u\u010diteljem \u2013 predstavlja izvor svake ljudske nesre\u0107e i zato je treba suzbiti, neutralizirati \u017eelju, obuzdati \u017ee\u0111, jer svirepa volja je sebi\u010dna i destruktivna. U toj te\u017enji suzbijanja volje, Ni\u010de svojom filozofijom ne prati svoga u\u010ditelja \u2013 on se zala\u017ee da volju, u skladu sa filozofskim stavom slavljenja \u017eivota i prirodnosti, moramo pustiti da se ispolji. I tu nema prostora pesimizmu i nesre\u0107i ukoliko se \u017eivotna energija oslobodi svih stega i pusti da se ostvaruje u svojoj \u017eivotodavnoj punini.<\/p>\n<p>\u0160openhauer je izgleda ipak bio senzibilnija du\u0161a od Ni\u010dea i nije mogao pristati da pusti s lanca ru\u0161ila\u010dku i pogubnu volju. Ali u njegovoj te\u017enji da se \u017eelja \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e otkloni jer predstavlja ru\u0161ila\u010dku energiju, javlja se te\u0161ko rje\u0161iv filozofski, ako mene pitate, i bioeti\u010dki problem koji je izvor \u0160openhauerovog pesimizma. Ako volja, koja se protivi humanosti, a pritom je najsna\u017enija potreba \u010dovjekovog bi\u0107a, nije zadovoljena, onda \u010dovjek trpi stra\u0161nu bol. Budisti\u010dko u\u010denje izvr\u0161ilo je ogroman uticaj na intelektualnu tradiciju Zapada, a njeni elementi primjetni su i kod pomenutih filozofa \u0160openhauera i Ni\u010dea. Esencija budisti\u010dkog u\u010denja jeste bol i cjelokupan nauk Sidarte ili Gautame zvanog Buda, usmjeren je ka poku\u0161aju prevazila\u017eenja bola. Sve je bolno i \u017eivot je, prema velikom u\u010ditelju, patnja i bol. Ro\u0111enje je bolno, starenje je bolno, bolest je bolna, nepravda je bolna, rastanak od dragih osoba je bolan, svaka te\u017enja koja se ne zadovolji je bolna. Zato Buda zagovara nirvanu ili utrnu\u0107e, negaciju svake volje za \u017eivotom, svake \u017eudnje za u\u017eicima jer svako iznevjeravanje \u017eudnje, a ono je izvjesnije nego udovoljavanje, biva bolno. Stoga, nemoj da \u017eeli\u0161 jer \u017eelja \u0107e prije ili kasnije prouzrokovati bol. S druge strane, zadovoljstvo koje se posti\u017ee ispunjenjem \u017eelje samo je trenuta\u010dno, kratko olak\u0161anje od kontinuirane i imanentne patnje koja je u temelju \u017eivota.<\/p>\n<p>Volja koja je slijepa i koja, za \u0160openhaura, uvijek izvire iz nedostatka i nezadovoljstva, jedna je od klju\u010dnih pretpostavki razumijevanja ovog svijeta na \u0161openhauerovski na\u010din kao najgoreg od svih mogu\u0107ih svjetova, a kad bi bio samo jo\u0161 malo gori ne bi uop\u0161te mogao postojati. \u017divot je u njemu stalna patnja, a najve\u0107a \u017ertva patnje je \u010dovjek koji uvijek iznova nastoji otkloniti bol koja se sama iz sebe regeneri\u0161e. Iako je i smrt samo potvrda ni\u0161tavila i \u017eivotne bijede, ipak ona ostaje kao jedina utjeha, svojevrsna eutanazija, jedino dobro kojim se tje\u0161imo pred bijedom \u017eivota. Pored toga, smrt nudi klju\u010dni izvor \u010dovjekove borbe protiv nesre\u0107e putem iluzije, imaginiranja, izmi\u0161ljanja, eskapizma u konstruisani svijet za koji se sna\u017eno i realisti\u010dki vjeruje da je bolji, ili pak savr\u0161en. Za vjernike taj se svijet javlja putem opravdavanja patnje koja je ku\u0161nja i s kojom se vjernik mora izboriti kako bi zaslu\u017eio bla\u017eenstvo u savr\u0161enstvu budu\u0107eg svijeta. Za \u0160openhaura i mnoge pesimiste idealiste, a ne nihiliste, to je umjetnost. Umjetnost je bijeg, svojevrsna enklava smisla koja, ako ni\u0161ta, mo\u017ee poslu\u017eiti da se lak\u0161e prebrode neda\u0107e koje nam konstantno servira pojavna stvarnost. A kad se izgubi povjerenje i u umjetnost, kad se u svemu uvidi samo puki, bezutje\u0161ni poku\u0161aj \u010dovjeka da bar nekako pre\u017eivi, da barem negdje prona\u0111e svoj smisao iako mo\u017eda iluzoran, onda nastaje smrt, smrt prije smrti, jer \u017eivi smo samo onoliko koliko smo u stanju pothranjivati vlastitu imaginaciju. Kad ona nestane, nestali smo i mi, jer je stvarnost odvi\u0161e nepodno\u0161ljiva, i sve \u0161to \u010dovjek \u010dini, \u010dini da esencijalnu nepodno\u0161ljivost \u017eivota u\u010dini podno\u0161ljivijom, a to naj\u010de\u0161\u0107e \u010dini imaginacijom.<\/p>\n<p>Direktnu vezu sa fenomenom sre\u0107e \u010dini pitanje smisla. U tom kontekstu stavovi su polarizirani. Jedni smatraju da je sre\u0107a u krajnjem udovoljavanju svim zahtjevima i porivima, dok drugi, pak, sre\u0107u tra\u017ee u skru\u0161enosti, prevazila\u017eenju ovozemaljskih nagona i spremanju ka vje\u010dnom bla\u017eenstvu. U tom odricanju teologija nastoji smjestiti sre\u0107u ili te\u017ei, pod svaku cijenu, opravdati neizbrisivu ovozemaljsku nesre\u0107u. Ali nekako bi se moglo i preboliti i opravdati da je patnja prisutna samo kod starih, ve\u0107 ogrjezlih u grijehu, ali, naprotiv, ona odre\u0111uje i \u017eivote djece, nevinih, neiskvarenih, ni\u010dim krivih da osje\u0107aju bol. Tema dje\u010dije boli opsesija je knji\u017eevnom geniju Dostojevskom. Kakav je to svijet u kojem infantilna i bezgrije\u0161na djeca pate zbog zlo\u010destih staraca? Kakav je to svijet u kojem spahija pusti hrtove da krvavo rastrgaju selja\u010dkog mali\u0161ana, nevino i nedu\u017eno stvorenje, pred njegovom uplakanom i bespomo\u0107nom majkom, samo zato jer je dje\u010dak malo povrijedio nogu jednom od spahinih hrtova. Ivan Karamazov, glavni lik romana Bra\u0107a Karamazovi, neprestano se slu\u017ei ovakvim i sli\u010dnim primjerima koji pokazuju neodr\u017eivost teolo\u0161kog razumijevanja i opravdavanja patnje kao ku\u0161nje i pripreme za bolji svijet u kojem je sre\u0107a apsolutna. Religija nije nipo\u0161to naivan svjetonazor. Ona je uvidila da je \u017eivot na ovom svijetu bol i patnja, pogotovo za one koji nemaju nikakvu mo\u0107. Da bi ih utje\u0161ila, ona smje\u0161ta njihovu ma\u0161tu u svijet bez bola i patnje, svijet bezgrani\u010dne sre\u0107e.<\/p>\n<p>Kako se i filozofi \u010desto znaju poetski izra\u017eavati, potvr\u0111uje Hegelova misao da Istorija nije tlo za sre\u0107u. Vremena sre\u0107e njene su prazne stranice. Ako se samo malo zagledamo u povijest, evidentno je da historija i sre\u0107a nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko, da \u010dak isklju\u010duju jedno drugo. A bol i historija? E tu se ve\u0107 mo\u017ee govoriti o strasnoj ljubavi. Sre\u0107a je iluzija, zamisao, utjeha u sveop\u0161toj patnji. Iluzija o sre\u0107i samo je predah, trenutak zbog kojeg uspjevamo podnositi imanentnu bol. Postoje, dodu\u0161e, trenutci zadovoljstva. Ali zadovoljstvo nije sre\u0107a, jer zadovoljstvo je kratkotrajno, a sre\u0107a mora biti ne\u0161to \u010dvr\u0161\u0107e, postojanije, ne\u0161to \u0161to prevazilazi puki nagon. Sre\u0107u nipo\u0161to ne mo\u017eemo poistovjetiti s osje\u0107ajem fizi\u010dke ugode i zadovoljavanja. Sre\u0107a je ideal koji sadr\u017ei te\u017enju za beskona\u010dnim trajanjem, a da ne\u0161to ne bi imalo svoje granice trajanja ono mora biti potpuno i transcendentalno. A takvo ne\u0161to ne postoji, ili postoji, ali je \u010dovjekovom umu pristup tome uskra\u0107en. Tako sre\u0107a ostaje samo kao te\u017enja, htjenje, nada. Iako vjerovatno negdje, nekad i nekome jeste mogu\u0107a, sre\u0107u \u0107e ipak uvijek omesti neki tragi\u010dan slu\u010daj, neka suza, bila ona vidljiva ili nevidljiva.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.prometej.ba\/clanak\/drustvo-i-znanost\/filozofija-srece-i-snaga-imaginacije-4904\">Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedni smatraju da je sre\u0107a u krajnjem udovoljavanju svim zahtjevima i porivima, dok drugi, pak, sre\u0107u tra\u017ee u skru\u0161enosti, prevazila\u017eenju ovozemaljskih nagona i spremanju ka vje\u010dnom bla\u017eenstvu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":288164,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-322793","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/322793","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=322793"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/322793\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":322794,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/322793\/revisions\/322794"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/288164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=322793"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=322793"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=322793"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}