Utvr\u0111eno je da posjedujemo nekoliko memorijskih domena, koji su zadu\u017eeni za skladi\u0161tenje razli\u010ditih vrsta informacija. U zavisnosti od toga koliko dugo su informacije pohranjene i koliko su dostupne, razlikujemo \u010dulnu memoriju (informacije sa na\u0161ih \u010dula zadr\u017eavaju se svega nekoliko milisekundi i nisu detaljno obra\u0111ene), kratkotrajnu (traje 15 do 30 sekundi, to su informacije koje su trenutno u fokusu na\u0161e pa\u017enje) i dugotrajnu memoriju (dio memorijskog sistema gdje su trajno pohranjene informacije).<\/p>\n
Dio dugotrajne memorije koji je zadu\u017een za skladi\u0161tenje sje\u0107anja iz li\u010dnog iskustva naziva se autobiografska memorija.<\/p>\n
U epizodi\u010dkom dijelu se nalaze sje\u0107anja na pojedina\u010dne, konkretne doga\u0111aje i na\u010din vlastitog reagovanja u razli\u010ditim situacijama. Ova sje\u0107anja su zabilje\u017eena u razli\u010ditim \u010dulnim modalitetima: vizuelnom, auditivnom, olfaktornom, gustativnom, taktilnom, i za njih smo u stanju da odredimo vrijeme i mjesto nastanka.<\/p>\n
Sa druge strane, informacije koje imamo o sebi, za koje ne znamo kad smo ih usvojili (npr. kad smo ro\u0111eni, gdje \u017eivimo, kako nam se zovu roditelji), smje\u0161tene su u dijelu dugotrajne memorije, koji nazivamo semanti\u010dka memorija. U semanti\u010dkoj memoriji smje\u0161tena su i sva ostala na\u0161a znanja, koja nisu nu\u017eno vezana za na\u0161 identitet.<\/p>\n
Na\u010din na koji pamtimo odre\u0111ene doga\u0111aje nije jedinstven i on mo\u017ee zavisiti od nekoliko faktora, me\u0111u kojima je i starost. Istra\u017eivanja ukazuju da se mla\u0111i ljudi najbolje sje\u0107aju nedavnih doga\u0111aja; oni su im najbogatiji detaljima i najlak\u0161e dolaze u svijest. Sa druge strane, stariji ljudi \u0107e se bolje prisje\u0107ati davna\u0161njih doga\u0111aja (npr. svoje mladosti i svih va\u017enih doga\u0111aja iz tog perioda). Pored pojave da su kod mla\u0111ih ljudi nedavni pro\u0161li doga\u0111aji veoma bogati detaljima, zanimljiv je i nalaz da je tako i za bliske budu\u0107e doga\u0111aje\u00a0 ono \u0161to \u0107e se uskoro desiti mo\u017ee tako\u0111e biti bogato detaljima, kad se slika budu\u0107ih doga\u0111aja stvori u svijesti.<\/p>\n
Jedan od faktora koji mo\u017ee da uti\u010de na na\u010din pam\u0107enja razli\u010ditih doga\u0111aja iz li\u010dnog iskustva jeste na\u0161 do\u017eivljaj selfa. Pod selfom podrazumijevamo mentalne procese koji omogu\u0107avaju odr\u017eavanje svijesti o sebi i o vlastitoj li\u010dnosti. Obi\u010dno te\u017eimo tome da sebe vidimo kao dobre osobe, koje imaju va\u017ene i vrijedne ciljeve i koje poma\u017eu drugima.<\/p>\n
Shodno tome, pamti\u0107emo dobro doga\u0111aje koji su u skladu sa na\u0161im do\u017eivljajem sebe. Ako sebe vidimo kao marljive ljude, onda \u0107emo se najlak\u0161e sjetiti situacija u kojima smo to manifestovali i u kojima smo bili pohvaljeni za na\u0161 trud i rad.<\/p>\n
Kada odre\u0111eno autobiografsko sje\u0107anje postane svjesno, dolazi do pojave tzv. autoneti\u010dke svjesnosti. Pod ovim podrazumijevamo sposobnost mentalnog putovanja kroz razli\u010dite subjektivne doga\u0111aje, mogu\u0107nost “ponovnog pre\u017eivljavanja” izvjesnih doga\u0111aja. Ona nam omogu\u0107ava da odr\u017eimo kontinuitet, da posmatramo vlastitu li\u010dnost kao stabilnu strukturu i da znamo da smo osoba koja ima pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost.<\/p>\n
Sa druge strane, kod ljudi tako\u0111e postoji i neti\u010dka svjesnost. Ona podrazumijeva svijest o tome da smo mi bili u\u010desnici nekog doga\u0111aja, ali nema sna\u017enog do\u017eivljaja vlastite li\u010dnosti prilikom prisje\u0107anja odre\u0111enih doga\u0111aja. Dakle, zna\u0107emo da je odre\u0111en doga\u0111aj dio na\u0161eg memorijskog inventara, ali prilikom prisje\u0107anja ne\u0107e biti svih onih finih detalja vezanih za sam doga\u0111aj.<\/p>\n
Kako vrijeme prolazi, i kako starimo, tako je kod nas sve vi\u0161e prisutna neti\u010dka svjesnost. Pored toga, sve vi\u0161e postaje prisutna perspektiva tre\u0107eg lica prilikom prisje\u0107anja doga\u0111aja. Ovo zna\u010di da \u0107emo se doga\u0111aja sje\u0107ati, ne iz onog ugla u kome se on odigrao i kao da smo mi bili u\u010desnici, ve\u0107 kao da smo to posmatrali sa strane.<\/p>\n
Neizbje\u017eno je da tokom vremena na\u0161a sje\u0107anja blijede, neka se mijenjaju, a neka potpuno nestaju. Ako \u017eelimo da sa\u010duvamo neizmijenjena sje\u0107anja na doga\u0111aje koji su nam va\u017eni, pored fotografija i videozapisa, poma\u017ee i vo\u0111enje dnevnika. Naime, na\u0161 kognitivni sistem je aktivan, on stalno rekonstrui\u0161e nove informacije i uklapa ih u ve\u0107 postoje\u0107e strukture te bismo vo\u0111enjem dnevnika mogli redukovati naknadnu obradu primljenih informacija i stvaranje la\u017enih sje\u0107anja.(Izvor: Nezavisne novine\/Laboratorija).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dio dugotrajne memorije koji je zadu\u017een za skladi\u0161tenje sje\u0107anja iz li\u010dnog iskustva naziva se autobiografska memorija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289514,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-321830","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/321830","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=321830"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/321830\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":321831,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/321830\/revisions\/321831"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289514"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=321830"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=321830"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=321830"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}