{"id":321651,"date":"2021-06-13T07:29:02","date_gmt":"2021-06-13T05:29:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=321651"},"modified":"2021-06-13T07:29:02","modified_gmt":"2021-06-13T05:29:02","slug":"socijalizam-dolazi-na-biciklu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/06\/13\/socijalizam-dolazi-na-biciklu\/","title":{"rendered":"Socijalizam dolazi na biciklu"},"content":{"rendered":"

Autor: Entoni \u0160eperi\u0107<\/strong><\/p>\n

\u010covjek na biciklu druk\u010dija je vizija hominizacije. \u010cesto se o biciklu danas govori kao o alternativi konvencionalnom prometu, napose u na\u0161im velikim i prometno zagu\u0161enim urbanim sredi\u0161tima, ali to je \u2013 iako ne posve proma\u0161eno i neopravdano \u2013 naprosto krivo.<\/p>\n

Naime, \u010dak i najve\u0107im sanjarima i zanesenjacima me\u0111u nama biciklistima te\u0161ko je zamisliti scenarij u kojemu bicikl odnosi prevagu i pobjedu u plemenitim ljudskim nastojanjima oko iznala\u017eenja energetski u\u010dinkovitijega, pa time ujedno pravednijega i boljega, prijevoznog sredstva \u2013 jer \u010dovjek, nerijetko i protiv svojega najboljega interesa, uvijek \u017eeli br\u017ee, vi\u0161e i ja\u010de \u2013 a bicikl nudi sve suprotno od toga.<\/p>\n

Bicikl, me\u0111utim, ne postaje tek politi\u010dkom temom u sve u\u010destalijim raspravama i prijedlozima odr\u017eivih i zelenih politika, o \u010demu \u0107e se svakako sve vi\u0161e raspravljati i u nas, ve\u0107 on zauzima i posve novo mjesto u antropologiji i filozofiji.<\/p>\n

Djela nekih suvremenih autora, poput Marca Aug\u00e9a ili Davida Le Bretona, svakako su dodatni razlog zbog kojega tvrdnje poput one iz prve re\u010denice ovoga teksta ne izgledaju ni redundantno ni pretenciozno.<\/p>\n

Ubrzani tehnolo\u0161ki napredak i razvoj \u2013 kako pi\u0161e Le Breton u uvodu svojoj knjizi En roue libre, toj svojevrsnoj sentimentalnoj odi biciklu \u2013 nesumnjivo je smanjio i ugrozio osjetnu i tjelesnu dimenziju na\u0161ega iskustva.<\/p>\n

Na posebnom je udaru upravo \u010dovjekova mobilnost; naime, njegovo veli\u010danstvo automobil \u2013 taj \u201dugaoni kamen svakodnevice\u201d i sredi\u0161nja os na\u0161ih urbanih \u017eivota \u2013 u\u010dinio je suvi\u0161nim samostalno kretanje za veliki broj na\u0161ih suvremenika. Mogli bismo re\u0107i da nas je posvema\u0161nje ubrzanje \u017eivota u\u010dinilo takore\u0107i \u2013 nepokretnima.<\/p>\n

Kadgod mogu, putujem biciklom. Moje dosada\u0161nje najdulje neprekinuto putovanje \u2013 od marokanskog Marake\u0161a do Sidi R\u2019bata, preko sjevernoafri\u010dkog planinskog masiva Atlas \u2013 trajalo je nekih sedam dana i iznosilo ne\u0161to vi\u0161e od 1.100 kilometara.<\/p>\n

Tako\u0111er, sada ve\u0107 svakoga ljeta tradicionalno biciklom putujem na more, od Zagreba do Pelje\u0161ca, a otkako bilje\u017eim prije\u0111ene kilometre, ve\u0107 sam pre\u0161ao udaljenost koja odgovara \u010detvrtini duljine ekvatora, i ne kanim na tome stati.<\/p>\n

To mo\u017eda i ne izgleda mnogo, jer znam da postoje i daleko ozbiljniji biciklisti\u010dki avanturisti od mene, ali \u010dini mi se da zbog pro\u017eivljenoga znam pone\u0161to o biciklu i putovanjima.<\/p>\n

Svoja zapa\u017eanja i spoznaje uvijek rado bilje\u017eim, \u0161to je znano i \u0161to ve\u0107inom uveseljava moje prijatelje i poznanike s Facebooka, gdje \u010desto objavljujem svoje kratke putopisne crtice popra\u0107ene fotografijama i vlastitim zapa\u017eanjima iz susreta s razli\u010ditim mjestima i ljudima.<\/p>\n

Ali bicikl nije samo prometalo, ve\u0107 i oru\u0111e samospoznaje i \u2013 \u010dvrsto stojim kod te tvrdnje \u2013 jedan od najboljih alata socijalizacije. Na biciklu sam spoznao neke od najdubljih, ali jednako tako i najneugodnijih istina o samome sebi i svijetu u kojem \u017eivim.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i biciklu, vidio sam i upoznao mjesta za koja nisam ni slutio da postoje, upoznao i drugovao s ljudima s kojima sam se smijao i s kojima sam plakao.<\/p>\n

Bicikl me je pou\u010davao poniznosti i strpljenju, daleko bolje i u\u010dinkovitije od bilo kojega samostana ili najskru\u0161enije molitve, a putuju\u0107i njime upoznao sam iznimno velike i zna\u010dajne ljude, koji su redovito bili od onih malenih i najmanjih \u2013 koji na ovome svijetu nemaju ni ku\u010deta ni ma\u010deta, i za kojima se nitko ne\u0107e ni osvrnuti jednom kada s njega odu, jer gotovo da nitko osim njih i nije svjestan njihova skromnoga postojanja.<\/p>\n

Primjerice, nedaleko od manastira Rmanj kod Martina Broda, upoznao sam jednu predivnu \u017eensku osobu. Nikada ne bih ni spomenuo da je Srpkinja, kada to za njezinu pri\u010du ne bi bilo od posebne i simboli\u010dne va\u017enosti.<\/p>\n

Naime, njezinog su supruga u minulome ratu pogubili Muslimani iz Velike Kladu\u0161e, iz kraja odakle je ro\u0111enjem i moj rahmetli djed Hasan, ali se ona nakon rata zagledala i zaljubila u jednoga udovca iz Cazina, po nesre\u0107i ili kismetu Bo\u0161njaka, muslimana.<\/p>\n

Pristojno me u svom domu pogostila, nahranila i napojila \u2013 a sve bez ijednoga dinara naknade! \u2013 pou\u010div\u0161i me pritom i jednoj od najve\u0107ih \u017eivotnih tajni i istina: \u201dNije ti, moj sine, proklet onaj koji zulum iz neznanja \u010dini, nego onaj kojemu je zlo u srcu i koji iz njega ne voli!\u201d A ona svoju ljubav \u017eivi tiho, nenametljivo i bez himbe, ba\u0161 kako ljubavi i dolikuje.<\/p>\n

Ili, na polomljenoj klupi pred obnovljenom \u0161kolom u sru\u0161enom selu Crni Lug, nedaleko od Bosanskog Grahova u pravcu Livna, kratio sam o\u010daj i glad jednom pregrijanom konzervom tunjevine, kada mi je pri\u0161ao Radovan \u2013 nazovimo ga zasad tako \u2013 i s neopisivom sjetom u o\u010dima poja\u0161njavao apsurd svijeta i zbivanja u kojemu se zatekao.<\/p>\n

Naime, otkrio mi je kako je \u0161kola ispred koje sjedimo nakon rata obnovljena sredstvima Norve\u0161koga vije\u0107a za izbjeglice, ali da osim njega u selu nema niti jedne \u017eive du\u0161e, nekmoli djeteta, i da \u0161kola slu\u017ei samo kao izborno mjesto svake \u010detiri godine.<\/p>\n

\u201dDugo ti je ona bila i minovana. Ali unilazim ja anamo svakije drugi dan, otvorim malo prozore\u2026 i tako, pu\u0161tam zrak da uni\u0111e\u201d. Kada ga priupitah za\u0161to to \u010dini, zagledao se u mene kao da ga pitam najve\u0107u mogu\u0107u besmislicu. \u201dKako, bolan, za\u0161to? Ama, ako sjutra onde uni\u0111u djeca, ne\u0107u da ih smlati memla i ru\u017ean zrak!\u201d<\/p>\n

Iz toga sam nau\u010dio da smisao ljudskom djelovanju ne daju izvanjske okolnosti, ve\u0107 samo i jedino unutra\u0161nji poriv; dobro je \u010diniti dobro upravo onda, a mo\u017eda i najvi\u0161e onda, kada to nema nikakvog smisla.<\/p>\n

Ili, pak, u jednoj kazbi nedaleko od Ouarzazatea u Maroku, upoznao sam berberskoga dje\u010daka Iddera. Stajao je preda mnom s nebeski plavim o\u010dima, musav od pijeska i devina mlijeka. Netremice je gledao u moj bicikl i u moju smije\u0161nu, pripijenu odje\u0107u, kao da sam se upravo sada spustio s neke druge planete, dok je desnom rukom spretno vrtio \u0161areni zvrk ovje\u0161en o koncu.<\/p>\n

Dugo nismo mogli uspostaviti nikakvu smislenu komunikaciju (ja nisam znao ni berberski ni francuski, a on niti rije\u010di engleskoga), a onda je me\u0111u mojim stvarima ugledao i plavu putovnicu sa \u0161ahovnicom.<\/p>\n

Licem mu se odmah rastegnuo ogroman i iskren osmijeh, upravo onakav kakav imaju samo \u0161estogodi\u0161njaci, a on je veselo i u sav glas povikao: \u201dLuka Modri\u0107, Luka Modri\u0107! Real Madrid!\u201d<\/p>\n

\u010cinjenica da i najmanje dijete iz marokanske zabiti, koje mo\u017eda ne zna ni za sladoled ni za \u010dokoladu, savr\u0161eno funkcionira na univerzalnoj valuti nogometa ujedno me i prestravila i razgalila\u2026<\/p>\n

Mnogo je takvih i sli\u010dnih trenutaka ostalo upam\u0107eno i nezabilje\u017eeno. Da nije bilo bicikla, vjerojatno ih nikada ne bih do\u017eivio, niti bih o njima mogao pripovijedati.<\/p>\n

Za razliku od putovanja automobilom ili nekim drugim oblikom prijevoza, bicikl \u010dovjeka usporava i vra\u0107a neposrednost perspektivi.<\/p>\n

Zato sam i napisao da je \u010dovjek na biciklu druk\u010dija vizija hominizacije. Jer, osim hodanja (koje je tako\u0111er oblik samostalnog kretanja u prostoru), samo bicikl nudi mogu\u0107nost slobodnog zastajanja; mo\u017ee\u0161 stati gdje i kada ti je volja, iskoristiti trenutak kako bi u\u017eivao u rijetkom prizoru, ili razmijenio pokoju rije\u010d s ljudima koje susre\u0107e\u0161.<\/p>\n

Jednom sam se poigrao rije\u010dima i napisao da nemam \u201dotad\u017ebinu\u201d nego \u201dkotad\u017ebinu\u201d, misle\u0107i pritom na do\u017eivljaj vlastitoga porijekla i pripadanja, odnosno iskustva koje mi je podareno zahvaljuju\u0107i putovanju biciklom.<\/p>\n

U vremenu i ne ba\u0161 toliko puze\u0107ega nacionalizma, a naro\u010dito na ovim na\u0161im stranama, putovanje biciklom je i svojevrsni kontrakulturni fenomen, jer putnika-namjernika pribli\u017euje i otvara za susret s drugima i druk\u010dijima, pou\u010dava suosje\u0107anju i razumijevanju za njihove \u017eivotne probleme i izazove.<\/p>\n

Budu\u0107i da je jedino \u010distoga srca mogu\u0107e putovati i susretati se s ljudima, nije slu\u010dajno da sve svjetske religije i svjetonazori upravo cijene milosrdnost iskazanu putnicima. Putnik je slika Boga koji nam dolazi ususret.<\/p>\n

Naime, Abraham i Sara \u2013 koji tako\u0111er bijahu putnici \u2013 kod hrasta Mamre sreto\u0161e trojicu tajanstvenih posjetitelja, koji im obznani\u0161e da \u0107e postati roditeljima unato\u010d starosti i obamrlosti tijela (Post 18).<\/p>\n

Istinska sre\u0107a stoga je uvijek posljedica susreta, pa ne iznena\u0111uje da je i u na\u0161im slavenskim jezicima pojam \u201dsre\u0107a\u201d tako usko i korijenski vezan sa susretanjem. Jer sretan je samo onaj koji susre\u0107e. Mo\u017eda je i u nedostatku susretanja upravo jedan od razloga zbog kojih smo tako duboko i okorjelo nesretni?<\/p>\n

Jedan od razloga zbog kojih sam htio napisati nekoliko rije\u010di o biciklu krije se i u pro\u0161lotjednom Svjetskom danu bicikla (3. lipnja), \u0161to ga je Op\u0107a skup\u0161tina Ujedinjenih naroda proglasila u travnju 2018. godine kako bi istaknula \u201djedinstvenost, dugovje\u010dnost i svestranost bicikla, koji se koristi ve\u0107 dva stolje\u0107a kao jednostavno, pristupa\u010dno, pouzdano, \u010disto i ekolo\u0161ki odr\u017eivo prijevozno sredstvo\u201d.<\/p>\n

Iz prigodne poruke generalnog sekretara Ant\u00f3nia Guterresa isti\u010de se kako je bicikl simbol istinskog ljudskog napretka, jer \u201d(promi\u010de) toleranciju, uzajamno razumijevanje i po\u0161tovanje i (olak\u0161ava) socijalnu uklju\u010denost i kulturu mira\u201d. Bicikl je nadalje i \u201dsimbol odr\u017eivog prometa, prenosi pozitivnu poruku za poticanje odr\u017eive potro\u0161nje i proizvodnje, te pozitivno utje\u010de na klimu\u201d.<\/p>\n

Tim rije\u010dima bih jo\u0161 svakako htio pridodati i onaj proro\u010dki epigraf Ivana Illicha, pretpostavljen njegovu (tada ali i sada) iznimno aktualnom eseju \u201dEnergija i pravednost\u201d, \u0161to ga je jo\u0161 1973. godine objavio u pari\u0161kom Mondu.<\/p>\n

Naime, pripovijedaju\u0107i o nadolaze\u0107oj energetskoj krizi, koju je on jo\u0161 tih godina vidio jasno kao dama\u0161\u010dansko sunce, svome je eseju superponirao izrijek Jos\u00e9a Antonia Viera-Galloa, katoli\u010dkog socijalista i politi\u010dara, kojega je kao jednoga od rijetkih suradnika Salvadora Allendea posredstvom onda\u0161njega apostolskog nuncija Angela Sodana (sje\u0107ate li se jo\u0161 me\u0111unarodnoga priznanja Hrvatske?) sklonio u Vatikan od Pinocheta.<\/p>\n

Pod utjecajem Illichevih misli, Viera-Gallo napisao je 1972. kra\u0107i \u010dlanak za \u010dileanski dnevni list La Tercera, zagovaraju\u0107i pritom tezu da je velika brzina automobila u suprotnosti s principom jednakoga prava na pristupa\u010dnost za sve, osim ako se sredstva javnoga prijevoza ne unaprijede.<\/p>\n

Urednik je tome dao naslov: El socialismo s\u00f3lo puede llegar en bicicleta (Socijalizam mo\u017ee do\u0107i jedino na biciklu), pa je u tom obliku zavr\u0161io i u \u201dOksfordskom rje\u010dniku suvremenih citata\u201d. Habent sua fata libelli.<\/p>\n

Pa ipak, kada ve\u0107 spominjem Illicha, vjerojatno najdojmljiviji i osobno najutjecajniji zapis o biciklu \u0161to sam ga ikada pro\u010ditao potje\u010de iz njegove vi\u0161estruko zanimljive zbirke od pet eseja Toward a History of Needs, a koja obuhva\u0107a i ve\u0107 spomenuti esej \u201dEnergija i pravednost\u201d.<\/p>\n

U dijelu u kojem govori o biciklu i izumu kugli\u010dnoga le\u017eaja, Illich pi\u0161e iznimno strastveno i znala\u010dki:<\/p>\n

\u201dKugli\u010dni le\u017eaj nagovijestio je istinsku krizu, istinski politi\u010dki izbor. Stvorio je mogu\u0107nost izme\u0111u ve\u0107e slobode u kapitalu i ve\u0107e brzine. Le\u017eaj je jednako temeljni sastojak dvije nove vrste kretanja, koje simboliziraju bicikl i automobil. Bicikl je podigao \u010dovjekovu auto-mobilnost u novi poredak, izvan kojeg napredak teoretski nije mogu\u0107. Suprotno tome, pojedina\u010dna ubrzavaju\u0107a kapsula (= automobil, E. \u0160.) omogu\u0107ila je dru\u0161tvima da se uklju\u010de u ritual progresivne paraliziraju\u0107e brzine\u201d.<\/p>\n

Sudjelovanjem u tom ritualu progresivne paraliziraju\u0107e brzine \u2013 slo\u017eio bi se s tim i David Le Breton \u2013 \u010dovjek zapravo osaka\u0107uje i sputava, a ne unaprje\u0111uje vlastitu osjetnu i tjelesnu dimenziju.<\/p>\n

\u201dBicikli omogu\u0107uju ljudima\u201d, pi\u0161e nadalje Illich, \u201dbr\u017ee kretanje bez zauzimanja zna\u010dajnih koli\u010dina oskudnog prostora, energije ili vremena. (\u2026) Svako pove\u0107anje motorizirane brzine stvara nove zahtjeve za prostorom i vremenom.<\/p>\n

Upotreba bicikla je samo-ograni\u010davaju\u0107a. Ona omogu\u0107uje ljudima da stvore novi odnos izme\u0111u svog \u017eivotnog prostora i svog \u017eivotnog vremena, izme\u0111u svog teritorija i pulsa svog bi\u0107a, bez uni\u0161tavanja njihove naslije\u0111ene ravnote\u017ee.<\/p>\n

Prednosti suvremenog prometa s vlastitim pogonom su o\u010dite i zanemarene. Tvrdi se da se bolji promet odvija br\u017ee, ali to nikada nije dokazano. Prije nego \u0161to zatra\u017ee od ljudi da to plate, oni koji predla\u017eu ubrzanje trebaju poku\u0161ati prikazati dokaze za svoju tvrdnju\u201d.<\/p>\n

Bilo kako bilo, ja sam i ove godine proslavio Svjetski dan bicikla onako kako i pristoji \u2013 na biciklu. Naime, nakon \u0161to sam toga jutra ispekao kruh za svoju obitelj, zaputio sam se preko savskog nasipa i Hrvatske bratske zajednice do pothodnika iza Lisinskog.<\/p>\n

Zagreb je bio snen. Spajalo se. Ispred gradskog Poglavarstva \u017eeljno se \u010dekala primopredaja gradskih klju\u010deva i kase nakon dovr\u0161enih izbora.<\/p>\n

Na Glavnom kolodvoru sam se ukrcao na vlak za Rijeku, ali sam i\u0161ao samo do Fu\u017eina, jer mi je nakana bila u dva dana prije\u0107i od Fu\u017eina, preko Jelenja, Crnoga Luga, Risnjaka, Broda na Kupi, Severina na Kupi, Ogulina, Bosiljeva, Karlovca, Pisarovine, pa sve do Zagreba. To je nekih 220 kilometara unutar dva dana.<\/p>\n

Kao i mnogo puta ranije, i ovaj put sam se osvjedo\u010dio u fenomen paralelnih svjetova, koji supostoje i koji nisu me\u0111usobno sumjerljivi i konkurentni, ali koje nije mogu\u0107e upoznati druk\u010dije osim na biciklu.<\/p>\n

Cijelim putem sam razmi\u0161ljao upravo o fenomenu dvije Hrvatske: jednoj koja je vidljiva, bu\u010dna, turisti\u010dki i medijski sveprisutna, i jednoj koja je mahom nevidljiva, tiha, nenametljiva, zaboravljena i daleka.<\/p>\n

Ta druga Hrvatska, koja rijetko gostuje u ve\u010dernjim terminima vijesti i nema svoje glasne tribune, divlja je, samo\u017eiva i daleko \u017eivotnija od ove koja nam je znana. U njoj ljudske rije\u010di vrijede upravo onako kako su i izgovorene: ako je odjeb, onda je odjeb; ako je radost, onda je radost\u2026<\/p>\n

E, upravo takvu sam Hrvatsku otkrio u ta dva dana.<\/p>\n

U grad sam se vratio preko Brezovice i Remetinca. Nisam vidio lica s naslovnica, ali sam na silasku s Jadranskog mosta s te\u0161ko\u0107om spustio bicikl niz stepeni\u0161te.<\/p>\n

Naime, grad je pomo\u0107ne kanalice za bicikle postavio jedino na ulasku, ali ne i na silasku s Jadranskoga mosta. Vjerojatno se smatralo da ljudi iz Novog Zagreba biciklima dolaze sko\u010diti u Savu. I vi\u0161e se ne vra\u0107aju.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zahvaljuju\u0107i biciklu, vidio sam i upoznao mjesta za koja nisam ni slutio da postoje, upoznao i drugovao s ljudima s kojima sam se smijao i s kojima sam plakao.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":292398,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-321651","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/321651","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=321651"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/321651\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":321653,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/321651\/revisions\/321653"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/292398"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=321651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=321651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=321651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}