{"id":320986,"date":"2021-06-02T08:10:36","date_gmt":"2021-06-02T06:10:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=320986"},"modified":"2021-06-02T08:10:36","modified_gmt":"2021-06-02T06:10:36","slug":"pohvala-pristojnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/06\/02\/pohvala-pristojnosti\/","title":{"rendered":"Pohvala pristojnosti"},"content":{"rendered":"

Autor: Luka Ostoji\u0107<\/strong><\/p>\n

Dok su \u010dlanovi i simpatizeri Mo\u017eemosa slavili trijumf na zagreba\u010dkim lokalnim izborima, manji dio internetskih volontera je tiho psovao \u0161to je Toma\u0161evi\u0107u za nekoliko postotaka izmaknula pobjeda u prvom krugu. Nije stvar samo u navija\u010dkom impulsu, nego u \u010dinjenici da zbog drugog kruga slijede jo\u0161 dva tjedna kampanje, odnosno jo\u0161 dva tjedna potrebe za stalnim moderiranjem dru\u0161tvenih mre\u017ea. Ta mi je frustracija bliska jer i osobno volontiram kao jedan od administratora na Facebook stranicama platforme. Prijavio sam se da bih pomogao i podr\u017eao rad platforme, ali nisam iznena\u0111en \u0161to se to iskustvo pokazalo i kao pogodan materijal za novinarski tekst o politi\u010dkoj komunikaciji te odnosu lokalne i digitalne politike.<\/p>\n

Prvo pitanje koje mi se otvorilo je, dakako, problem vlastite pozicije. Mogu li kao nepristrani novinar direktno sudjelovati u politi\u010dkoj kampanji neke opcije? S druge strane mogu li kao simpatizer i volonter platforme novinarski koristiti insajdersko iskustvo bez znanja i dozvole mojih kolega? \u010cini mi se da je odgovor na oba pitanja potvrdan, odnosno da sam du\u017ean tek raditi navedene stvari po\u0161teno i otvoreno, a da su \u201cnepristranost\u201d i \u201clojalnost\u201d kategorije koje se u novinarstvu \u010desto krivo shva\u0107aju. Nepristranost treba prethoditi politi\u010dkoj prosudbi, a ne biti kona\u010dna to\u010dka. Pristupiti nekom pitanju bez predrasuda i do\u0107i do odre\u0111enog stava je po\u0161teno; odbiti zauzeti stav nije nepristrano, nego tek nepromi\u0161ljeno ili neiskreno. \u0160to se lojalnosti ti\u010de, nisam \u010dlan nijedne politi\u010dke organizacije i smatram da mogu istovremeno pomagati platformi, a opet zadr\u017eati nezavisnost i distancu spram njenog rada. Budu\u0107i da u konkretnom slu\u010daju namjeravam uputiti na situacije koje nisu ekskluzivne za Mo\u017eemo (i s obzirom da nemam \u0161okantna insajderska otkri\u0107a), \u010dini mi se da mogu napustiti unutarnje eti\u010dke dileme i pre\u0107i na zanimljivije teme.<\/p>\n

Zahtjevni gra\u0111ani<\/h2>\n

Moderiranje Facebooka ne bi trebalo biti naro\u010dita mudrost. Dru\u0161tvene mre\u017ee omogu\u0107uju direktnu komunikaciju izme\u0111u gra\u0111ana i platforme pa je potrebno taj komunikacijski prostor dr\u017eati ugodnim i konstruktivnim. Dakle treba zahvaliti na pozitivnim porukama, uva\u017eiti negativne komentare, uklanjati uvredljive poruke i odgovarati na upite. Za tra\u017eenje odgovora na pitanja, osim javno dostupnog programa, na raspolaganju su dokumenti s odgovorima na \u010desta pitanja i iskusniji koordinatori. O\u010dekivao sam da \u0107e se putem stranice javljati gra\u0111ani koji ve\u0107 imaju izra\u017eena ekstremna stajali\u0161ta, a da \u0107e mi onda najvi\u0161e energije oti\u0107i na micanje uvreda, no prevario sam se. Osim \u0161to su pozitivne poruke doista prevladale nad negativnim komentarima, bavljenje negativom bilo je relativno jednostavno i brzo \u2013 kad netko napi\u0161e da je Toma\u0161evi\u0107 \u201csme\u0107e crveno\u201d, ne treba puno razmi\u0161ljati \u0161to da se radi. No najvi\u0161e su me iznenadila vrlo konkretna i zahtjevna pitanja gra\u0111ana. Ljudi su se ponajvi\u0161e raspitivali oko specifi\u010dnih problema u svojim kvartovima koji bi bili relevantni, ali \u010desto previ\u0161e specifi\u010dni da bi bili navedeni u izbornom programu. Preciznost koju su ljudi tra\u017eili nekad je znala biti pretjerana \u2013 recimo, jedan je gospodin tra\u017eio detaljne bud\u017eete svih projekata koje Mo\u017eemo namjerava napraviti ako osvoji vlast u Zagrebu. Ali uglavnom se radilo o legitimnim pitanjima \u0161to upu\u0107uje na to da su zainteresirani gra\u0111ani daleko vi\u0161e fokusirani na konkretne situacije iz svoje svakodnevice, nego na na\u010delne teme. Nisam siguran koliko je to vezano uz lokalnost izbora, koliko za uvjete nakon potresa i pandemije (koji su gurnuli svakodnevne probleme u prvi plan), a koliko za Mo\u017eemo koji se prili\u010dno otvoreno bavi takvim temama (u \u010demu vjerojatno le\u017ei bitan faktor podr\u0161ke platformi). U svakom slu\u010daju pojavljuje se dobrodo\u0161li pritisak na vlast da se bavi specifi\u010dnim temama, ali te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e sredi\u0161nja gradska vlast imati kapacitet baviti se tolikom \u0161irinom problema. Kao \u0161to su se u odgovaranje na pitanja morali uklju\u010diti \u010dlanovi pojedinih kvartovskih grupa, tako u budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati ve\u0107i zna\u010daj i fokus gra\u0111ana na mjesne odbore i vije\u0107a gradskih \u010detvrti.<\/p>\n

Politika kao talent show<\/h2>\n

Naravno, pritom ne treba gajiti iluzije da gra\u0111ani idu na glasanje razmi\u0161ljaju\u0107i o tome tko \u0107e im biti zastupnik u mjesnom odboru. Jasno je da veliku ulogu u komunikaciji i promociji nemaju samo direktne politi\u010dke teme, nego i emocionalni dojam koji platforma, pogotovo njeni istaknuti \u010dlanovi, imaju na gra\u0111ane. Korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea stoga su o\u010dekivali i da ih Mo\u017eemo osvoji \u0161armom, pa\u017enjom i karizmom. Jedna gospo\u0111a tako se javno po\u017ealila \u0161to joj je poznata \u010dlanica platforme zaboravila odgovoriti na pitanje, zbog \u010dega je zaprijetila da ona svoj glas ne\u0107e dati platformi. Takav na\u010din komunikacije podsjetio me na talent show gdje bi gra\u0111ani bili kao nestrpljivi i otresiti \u010dlanovi \u017eirija, a kandidati kao upla\u0161eni i pristojni (anti)talenti koji \u0107e pristati na svaki zahtjev da bi pro\u0161li u finale. Malo je re\u0107i da takav odnos izme\u0111u politi\u010dkih organizacija i gra\u0111ana nije zdrav ni za organizacije ni za gra\u0111ane, no i to su o\u010dito konvencionalna o\u010dekivanja odre\u0111enog dijela bira\u010da, \u0161to onda utje\u010de na pona\u0161anje svih kandidata.<\/p>\n

U tom okviru Mo\u017eemo se na\u0161ao u pomalo nelagodnom rascjepu izme\u0111u ozbiljnog nastupa, s idejom da svi gra\u0111ani trebaju aktivno sudjelovati u politi\u010dkom \u017eivotu zajednice, i potrebe da se bira\u010de ipak \u201cosvoji\u201d. Platforma je odlu\u010dila poku\u0161ati odr\u017eati obje pozicije, \u0161to je znalo djelovati nezgrapno (\u201cGlasat \u0107u za vas, samo prestanite pjevati i plesati!\u201d, zavapila je jedna korisnica), ali op\u0107enito je namjera bila uspje\u0161na jer su putem popularnih medijskih formi posredovani politi\u010dki sadr\u017eaji, dosegnuta je \u0161iroka publika i ra\u0161ireni su osje\u0107aji povjerenja i prisnosti. No taj uspjeh mo\u017ee dugoro\u010dno postati optere\u0107enje. S jedne strane Mo\u017eemo preuzima gradsku vlast s visokim o\u010dekivanjima, pozitivnom energijom i \u0161irokom podr\u0161kom, a s druge strane Grad je u jo\u0161 nepoznatom (i vjerojatno vrlo lo\u0161em) financijskom i pravnom stanju, te \u0107e se program nu\u017eno prilago\u0111avati. Smjer, djelovanje i uspjeh platforme ovisit \u0107e dobrim dijelom o komunikaciji, o tome kako \u0107e platforma balansirati visokim o\u010dekivanjima i ho\u0107e li uvjeriti bira\u010de da je poduzela sve \u0161to se mo\u017ee napraviti, a to \u0107e onda ovisiti i o medijskim uvjetima unutar kojih \u0107e se ta komunikacija odvijati. Pritom valja imati na umu i da \u0107e tijekom idu\u0107ih godina rasti broj bira\u010da koji ne koriste ni tradicionalne medije ni Facebook, \u0161to zna\u010di da aktualnim medijima, kao i medijsko-politi\u010dkim strategijama polako curi rok trajanja.<\/p>\n

Zamor od negativnosti<\/h2>\n

Naposljetku se vrijedi osvrnuti na toksi\u010dne komentare koji, kako svi znamo, a potvr\u0111uju razni znanstvenici, naro\u010dito cvjetaju na dru\u0161tvenoj mre\u017ei sa strukturom poput Facebooka. Ako znamo i da politi\u010dke kampanje naro\u010dito privla\u010de animozitet protivnika, ne \u010dudi niti \u0161okira \u0161to i dru\u0161tvene mre\u017ee Mo\u017eemosa svakodnevno posje\u0107uje mno\u0161tvo profesionalnih trolova, provokatora i mrzitelja. Ono \u0161to ipak ostavlja neugodan dojam je broj ljudi koji pod svojim imenom i prezimenom javno pi\u0161u stvari koje vjerojatno ni u svom stanu ne bi izgovorili. Premda je broj pozitivnih komentara bitno ve\u0107i, previ\u0161e je ljudi koji imaju potrebu artikulirati duboke frustracije, agresiju i ksenofobne stereotipe (kako s desnice, tako i s \u201cgra\u0111anske\u201d ljevice). \u010cak i nakon \u0161to je virtualna komunikacija postala normalan dio op\u0107eg \u017eivota, \u010dini se da su empatija i obzirnost znatno manje prisutni \u010dim komunikaciju izme\u0111u dvoje ljudi posreduje ekran.<\/p>\n

Posao moderatora je brisati takve komentare, a njihovim autorima zabraniti pristup, kako bi se sprije\u010dila eskalacija konflikta i da bi se za\u0161titilo ljude od uvredljivih komentara. Ve\u0107 nakon par tjedana \u010ditanja postalo mi je jasno da govor mr\u017enje doista ima konkretan i sna\u017ean u\u010dinak na \u010ditatelje, \u010dak i kad nam opaske nisu direktno upu\u0107ene, a toksi\u010dnost najgorih ispada mo\u017ee prebrisati pozitivan u\u010dinak svih poruka potpore. Usudio bih se zaklju\u010diti i da ostali kolegice i kolege osje\u0107aju sli\u010dan zamor od negativnosti. \u010cini mi se stoga va\u017eno podcrtati \u0161tetnost takvog vida komunikacije, ne samo kao odgovor na argument o \u201cslobodi govora\u201d, nego zato \u0161to je o toj temi potrebno govoriti sada, u pandemijskim uvjetima. Komunikacija putem ra\u010dunala postala je sastavni dio svakodnevice, a mentalna oboljenja sve su u\u010destaliji i ra\u0161ireniji problem zbog \u010dega neugodna komunikacija mo\u017ee biti jo\u0161 \u0161tetnija. U politi\u010dkoj kampanji jo\u0161 uvijek se agresivnost smatra znakom snage \u2013 \u0160koro upravo na tome temelji kampanju prije drugog kruga \u2013 ali imam dojam da nje\u017enost i obzirnost u komunikaciji postaju politi\u010dki izrazito bitni. Rije\u010d je o osobinama koje se obi\u010dno navode u aristokratskom kontekstu (kao znak \u201clijepog odgoja\u201d) ili u potro\u0161a\u010dkom odnosu (kao ne\u0161to \u0161to mu\u0161terije zaslu\u017euju), ali vrijeme je da ljevica prepozna pristojnost u komunikaciji kao bitan aspekt javnog zdravlja. U tom vidu je i trijumf Mo\u017eemosa pozitivan pomak jer se modus komunikacije svih istaknutih \u010dlanova uvijek temeljio na smirenosti, uva\u017eavanju i pozitivnosti, istovremeno bez zaziranja od konfrontacije ili konkretne poruke. Takva bi strategija mogla pro\u0107i nezapa\u017eeno i samorazumljivo, no \u010dini se da nakon Trumpa i ja\u010danja desne retorike u svijetu, te naro\u010dito u posljednjih godinu dana, ovakav na\u010din komunikacije dobiva novu te\u017einu.<\/p>\n

Bilten<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Luka Ostoji\u0107 pi\u0161e o poukama o politi\u010dkoj komunikaciji i odnosu lokalne i digitalne politike koje je izvukao iz iskustva moderiranja Facebook stranice platforme Mo\u017eemo!. Dok negativnim komentarima \u010desto nedostaje osnovne obzirnosti i empatije, njihov broj je znatno manji od pozitivnih. Pozitivni komentari, pak, upu\u0107uju na neke zanimljive trendove u do\u017eivljaju politike me\u0111u gra\u0111anima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":224166,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-320986","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320986","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=320986"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320986\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":320987,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320986\/revisions\/320987"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/224166"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=320986"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=320986"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=320986"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}