{"id":320850,"date":"2021-05-31T07:48:25","date_gmt":"2021-05-31T05:48:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=320850"},"modified":"2021-05-31T07:48:25","modified_gmt":"2021-05-31T05:48:25","slug":"nijedna-nasa-nacija-nije-postojala-prije-sredine-xix-stoljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/31\/nijedna-nasa-nacija-nije-postojala-prije-sredine-xix-stoljeca\/","title":{"rendered":"\u2018Nijedna na\u0161a nacija nije postojala prije sredine XIX stolje\u0107a\u2019"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: \u00a0Robert Jandri\u0107<\/strong><\/p>\n

Kako je tekao proces naseljavanja Zapadnog Balkana, u koliko etapa i koji su to vremenski periodi u kojima se naseljavanje odvijalo?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dosada\u0161nja arheolo\u0161ka saznanja potvr\u0111uju ljudsko bivstovanje jo\u0161 u ranijim paleolitskim periodima. Prvi doseljenici su pripadali vrsti Homo erectus, i morali su se prilagoditi znatno hladnijim europskim uvjetima. U tom evolutivnom procesu je nastao Neandratalski \u010dovjek koji je dominirao zapadnim dijelom Euroazije. Najva\u017enije nalazi\u0161te neandratalaca musterijenske kulture se nalazi u Krapini, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Moderni \u010dovjek, vrsta homo sapiens, se pojavila u Europi sa orinja\u010dkom kulturom u kasnom paleolitiku. Arheogenetika potvr\u0111uje da je bilo mije\u0161anja izme\u0111u dvije ljudske vrste ili podvrste, i iako je neandratalski \u010dovjek potisnut na periferije na\u0161eg kontinenta i na kraju izumro, dio njegovog geneti\u010dkog naslije\u0111a se nalazi u svim ljudima koji poti\u010du iz zapadne Euroazije i sjeverne Afrike. Nakon zavr\u0161etka posljednjeg glacijalnog vrhunca, paleoliti\u010dke zajednice lovaca i sakuplja\u010da povukle su se sa sjevernog dijela Jadrana u od leda oslobo\u0111ene predjele zapadnog Balkana. Pretpostavlja se da su oni uglavnom bili nositelji Y-haplogrupe I2. U kasnom mezolitiku i u toku neolitika dolaze na zapadni Balkan sa ju\u017enog i isto\u010dnog Balkana kao i Male Azije nove skupine koje donose sa sobom novu ekonomiku, poljoprivrednu proizvodnju. Oni su poglavito bili nositelji Y \u2013 haplogrupa E (iz koje \u0107e se ba\u0161 na Balkanu razviti, ovom polutooku svojstvena, grupa EV13), J i G. Iz stapanja lovaca i sakuplja\u010da i poljoprivrednika se razvio kulturolo\u0161ki osebujni svijet koji Marija Gimbutas naziva Stara Europa. U eneolitiku i ranom bron\u010danom dobu sa istoka prodiru Indoeuropljani (kod kojih dominiraju Y haplogrupe R1B i R1A), sto\u010darske nomadske zajednice koje nekada i brutalnim metodama uni\u0161tavaju ili podvla\u0161\u0107uju Staru Europu. Jedine oblasti gdje \u0107e se staroeuropsko stanovni\u0161tvo u ve\u0107oj mjeri o\u010duvati su bili Balkan i Skandinavija, ali i tamo \u0107e se vremenom desiti indoeuropeizacija, u smislu vladavine elite, na\u010dina \u017eivota i posebno jezika. U toku bron\u010danog doba na Balkanu \u0107e se izdiferencirati tri glavna etni\u010dka i jezi\u010dka kontinuuma i to helenski ili gr\u010dki na jugu, tra\u010dki na istoku i ilirski na zapadu. Sva ova tri balkanska kontinuuma \u0107e imati svoje zasebne razvojne puteve, pa \u0107e se gr\u010dki transformisati u civilizaciju sa svojim pismima, a ilirski primiti civilizacijske vrijednosti od Grka i kasnije Rimljana. U IV. st. p. n. e. u Podunavlje pristi\u017eu i Kelti koji pod svoju kontrolu stavljaju \u0161iroka podru\u010dja sjevernog Balkana, Podunavlja i Panonije. Sa rimskim osvajanjem dolazi i to doseljavanje iz svih krajeva Imperije, i to poglavito u vojne naseobine, gradska sjedi\u0161ta i rudarske oblasti. Posljednje ve\u0107e doseljavanje se de\u0161ava krajem antike i u ranom srednjem vijeku, kada u Ilirik prodiru Slaveni i Avari i druge manje zajednice. U toku srednjeg vijeka i ranog novog vijeka, ve\u0107im dijelom proces stapanja zavr\u0161iti \u0107e se slaveniziranjem Iliroromana, Romana, Arbanasa.<\/p>\n

Uprkos uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju o Balkanu kao velikoj raskrsnici naroda, kultura i civilizacija, prostor Zapadnog Balkana, a posebno BiH, ima jako visok procenat DNK starosjedila\u010dke populacije. \u0160ta nam to govori?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razlog je jednostavan, a to je zemljopis ovog podru\u010dja oli\u010den u brdsko \u2013 planinskom karakteru Dinarida koji pru\u017ea velike mogu\u0107nost za refugije i sklanjanje u vrijeme invazija. A i hladnija kontinentalna klima nije ba\u0161 prijem\u010diva za neka masovnija doseljavanja. Glavni seobeni pravci su i\u0161li du\u017e vardarsko \u2013 moravske komunikacije prema Dunavu, du\u017e Dunava i uz crnomorsku i jadransku obalu, tako da su tek popre\u010dni ili sporedni seobeni kraci zahvatali i podru\u010dja dana\u0161nje Bosne i Hercegovine. Naravno, to ne zna\u010di da doseljavanja uop\u0107e nije bilo.<\/p>\n

Na dru\u0161tvenim mre\u017eama svakodnevno mo\u017eemo \u010ditati istorijske rasprave, koji je narod najstariji i sl, naravno, sve pod utjecajem dnevne politike. Istovremeno, vrlo rijetko se pominje da je kolijevka evropske kulture upravo na Balkanu, ta\u010dnije u \u0110erdapskoj klisuri. Radi se o kulturi Lepenskog vira, koju na neki na\u010din nastavljaju vin\u010danska, stra\u010deva\u010dka, vu\u010dedolska, butmirska i druge. Jedna od nasjtarijih zvjezdarnica na svijetu, koju je priznala i ameri\u010dka NASA, nalazi se na lokalitetu Kokino u Makedoniji. Najstariji kalendar na svijetu, Orion, prona\u0111en je u Hrvatskoj, na podru\u010dju Vinkovaca. Jeste da se radi o dugim vremenskim periodima i mno\u0161tvu arheolo\u0161kih nalazi\u0161ta, ali mo\u017eete li nam ipak re\u0107i pone\u0161to o ovim kulturama i \u0161ta je to \u0161to ih spaja i predstavlja nekakav kontinuitet, ako uop\u0161te mo\u017eemo govoriti o kontinuitetu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Balkan, a posebno njegov podunavski dio je bio od kasnog mezolitika i u toku neolitika glavno \u017eari\u0161te kulturolo\u0161kog razvitka \u010ditavog na\u0161eg potkontinenta. Preko njega su se kretali putevi koji su povezivali Mediteran sa sredi\u0161njom i isto\u010dnom Europom. Odatle je krenulo i \u0161irenje poljoprivredne proizvodnje prema drugim dijelovima Europe. Imamo Lepenski Vir, jedno vi\u0161e nego izvanredno nalazi\u0161te, sa naseljem i brojnim stanovni\u0161tvom koje je iza sebe ostavilo golemo naslje\u0111e u materijalnoj kulturi. Njihova plasti\u010dka figuracija spada u najljep\u0161e primjere vizualne umjetnosti. Ova kultura Lepenskog Vira je evoluirala u star\u010deva\u010dku kulturu. Nakon star\u010deva\u010dke kulture slijedi veli\u010danstvena vin\u010danska kultura koja je obilje\u017eila sredi\u0161nji Balkan i gravitiraju\u0107e dijelove Podunavlja. Kod nas je naravno najpoznatija butmirska kultura sa svojom sofisticirano\u0161\u0107u, plasti\u010dnom figuracijom i mnogim velikim naseljima od sarajevskog polja, pa du\u017e rijeke Bosne sve do la\u0161vanskog porje\u010dja. U primorju sna\u017enu mediteransku impresso kulturu, sa nizom svojih kulturolo\u0161kih izvedenica.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de pri\u010de na temu koji je narod ili nacija starija na ovom na\u0161em podru\u010dju, kako bi tom teorijom \u201ekrvi i tla\u201c pozivali kao na neko svoje primarno pravi, rije\u010d je o totalnoj dnevnopoliti\u010dkoj besmislici, nonsensu. Prvo \u0161ta zna\u010di porijeklo, gdje zaustaviti tra\u017eenje ne\u010dijeg porijekla i srodnosti. U srednjem vijeku, u klasi\u010dnoj civilizaciji, prahistoriji, u orinja\u010dkoj kulturi, me\u0111u neadratalcima ili austrolopitecima sa kojima svi dijelimo ili porijeklo ili bar srodnost. Uostalom, na\u0161e porijeklo mo\u017eemo izvoditi sve do prvog jedno\u0107elijskog organizma, pa bi mogli tvrditi da nam je krastavac \u201ero\u0111ak\u201c jer sa njim dijelimo odre\u0111eni postotak zajedni\u010dke DNA. Sami pojmovi narod i nacije su povijesni konstrukti u odre\u0111enom kontekstu povijesnog razvitka. Pa nijedna moderna nacija nije postojala u srednjem vijeku, niti ranije, jer je stvaranje nacija direktno povezano sa uvo\u0111enjem i odr\u017eanjem kapitalizma kao historijske, dru\u0161tveno \u2013 ekonomske i socijalne formacije. Nijedna na\u0161a nacija nije postojala prije sredine XIX stolje\u0107a.<\/p>\n

Objavili ste brojna djela o Ilirima, skupnom nazivu za plemena koja su naseljavala ove prostore. Koja od tih plemena su bila najrazvijenija, koja podru\u010dja su naseljavala, kakve me\u0111uodnose su imala, a kakve odnose sa okolnim plemenima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bio je iznimno veliki broj naroda koja se pripisuju ilirskom etni\u010dkom i jezi\u010dkom kontinuumu. Iako danas postoje velika neslaganja me\u0111u ilirolozima i drugim histori\u010darima i arheolozima koje sve narode, \u010dija imena poznajemo iz povijesnih vrela, je mogu\u0107e pripisati Ilirima. Ali za sada bi se moglo spomenuti idu\u0107i od juga prema sjeveru prvo Enhelejce, pa Taulante, onda Dardance, pa Ilire u pravom smislu, zajednicu po kojoj su Grci nazvali sve te po jeziku, porijeklu, na\u010dinu \u017eivota i kulturi srodne narode i plemena, pa onda Piruste, Labeate, Dokleate (po kojima je nazvana kasnija srednjovjekovna Duklja), Autarijate koji su u starijem \u017eeljeznom dobu bili najmo\u0107niji i najbrojniji ilirski narod, Piruste, Melkumane, Partene, Ozuei, Sikulote, Dindare, Desitijate, Narese, Melkumane, Deremiste, Glindicione, Arijejce, Daorse, Deretine, Deure, Delmate koji su u rimsko doba bili najbrojniji, Sardeate, Dicione, Japode, Liburne, Mezeje, pa onda u Panoniji cijeli niz naroda kao \u0161to su Breuci, Amantini, Oserijati po kojima je nazvana rijeka Usora, Kolapijani, Jasi, Osi, i jo\u0161 mnogi drugi\u2026 Uglavnom su na vi\u0161em kulturnom nivou bili oni sa bogatim rudnim naslagama ili narodi bli\u017ei primorju i u ve\u0107oj interakciji sa Grcima, Etrurcima i kasnije Rimljanima.<\/p>\n

Neki od poznatih ilirskih gradova su Aserija, Varvarija, Daorson, Medon\u2026 U nekima od njih nalazimo megalitske gra\u0111evine, ogromne poligonalne kamene blokove, sli\u010dne onima kakve nalazimo u Ju\u017enoj Americi. Ilirska plemena su imala razvijenu metalurgiju, obradu stakla, sto\u010darstvo, ratarstvo\u2026 Da li su ta plemena ipak bila razvijenija i naprednija nego \u0161to smo pretpostavljali?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mi jo\u0161 uvijek slabo znamo o ilirskom etni\u010dkom i jezi\u010dkom kontinuumu. Podaci iz pisane gra\u0111e su sproadi\u010dni i uvijek dolaze samo iz gr\u010dkih i rimskih izvora. Iliri svoje govore nisu zapisivali, nego su se slu\u017eili etrurskim, ne\u0161to vi\u0161e gr\u010dkim, i ponajvi\u0161e latinskim jezikom i pismom kako bi ostavljali pisane tragove. Zato se zna\u010dajnim dijelom oslanjamo na arheologiju i rezultate njenih istra\u017eivanja. Ona otkrivaju zna\u010dajan kulturolo\u0161ki razvitak, koji nam govori da to nisu bili neki divljaci, notorne pijanice i \u017ederonje koje se ne mogu suzdr\u017eavati, najgluplji narod na svijetu, poligamni papu\u010dari, sna\u017ene i otporne \u017eene i prljavci koji se rijetko kupaju, kako se opisuju u gr\u010dkim i pogotovu rimskim vrelima. Ilirski narodi su imali velika naselja, metalur\u0161ku proizvodnju, bili su cjenjeni rudari, zaokru\u017eenu religiju zasnovanu na kultu sunca i kultu zmije. Brzo su usvajali vi\u0161e civilizacijske vrijednosti mediteranske gr\u010dko \u2013 rimske klasi\u010dne civilizacije.<\/p>\n

Po\u010detak kraja Ilirskih plemena su ilirsko rimski ratovi. Iako je Rim poznat po svojim osvajanjima, trebalo mu je skoro 200 godina da osvoji ove prostore? Nepristupa\u010dnost terena je sigurno jedan od razloga, ali ne mo\u017ee biti glavni. Kako to obja\u0161njavate?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prvi rat koji su Rimljani vodili sa Ilirima bio je onaj kada je Republika objavila rat Agronidskom kraljevstvu 229. god. p. n.e. jer je regentkinja Teuta dopustila gusarenje po Jadranskom i Jonskom moru. Republika je po pravilu odnosila brze pobjede nad ilirskim narodima u priobalju, a nije se dugo usu\u0111ivala da po\u0161alje svoje legije u dublju unutra\u0161njost. Ustvari, ponajvi\u0161e zahvaljuju\u0107i Japodima i Delmatima koji su skoro 120 godina predstavljali branik rimskom prodoru u kontinentalnu unutra\u0161njost. Tek sa nestankom Republike, i uspostavom vlasti Oktavijana Augusta, prvog princepsa onoga \u0161to se naziva Rimskim carstvom, slomljena je i probijena ta barijera i do 9. god. p. n. e. postavljena je granica na rijeci Dunavu i formirana velika provincija Ilirik.<\/p>\n

Izme\u0111u 6. i 9. godine do\u0161lo je do Velikog ilirskog ustanka protiv Rima. Rimiljani su na Batona i njegove ratnike poslali 14 od ukupno 18 legija koje su imali. \u0160ta nam mo\u017eete re\u0107i o ovom ustanku?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Imao bih mnogo toga re\u010di o Velikom ilirskom ustanku koji je izbio u prolje\u0107e 6. god. n. e., a zavr\u0161io u septembru 9. god. n. e. Uzroci ustanka su potpuno ekonomsko \u2013 socijalne prirode, odnosno onoga \u0161to su domorodci smatrali privrednim izrabljivanjem i iscrpljivanjem, a \u0161to je neminovno vodilo vrlo o\u010ditom osiroma\u0161enju doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Sli\u010dna su bila na\u010dela ekonomskih procesa koji su se tada odvijali u na\u0161im zemljama, i onih koji se odvijaju sada ili u zadnje tri decenije. Na uni\u0161tenje ili bar zna\u010dajno slabljenje doma\u0107e ekonomske osnovice, nakalemila se i mobilizacija ilirskih mladi\u0107a za predstoje\u0107i rimski rat u markomansko \u2013 bohemijskom kraljevstvu u dana\u0161njoj \u010ce\u0161koj i sjevernoj Bavarskoj. Mobilizirani mladi\u0107i su umjesto da odu na rati\u0161te na sjever, podigli bunu. Uskoro su im se pridru\u017eila i ve\u0107ina ilirskih naroda, pa je nastupio rat koji Rimljani nazivaju najte\u017eim poslije punskih. Pobunjenici su stvorili i zajedni\u010dki vojno \u2013 politi\u010dki Savez na \u010dijem \u010delu su se nalazila dvojica vo\u0111a po imenu Baton, jedan iz naroda Desitijata i drugi iz naroda Breuka. Snaga ustanka je tek prelomljena kada je ovaj drugi vo\u0111a, Baton Breu\u010dki nakon dvije i po godine ratovanja izdao zajedni\u010dku stvar i Savez i predao se sporazumno Rimljanima. Iako je Baton Desitijatski ubrzo kaznio izdajnika, bilo je samo pitanje vremena koliko \u0107e se ostatci ustanka o\u010duvati. Nakon rata, koji je bio najstra\u0161niji u poznatoj historiji zapadnog Balkana sa skoro 30 % ljudskih gubitaka i uni\u0161tenjem skoro svih naselja, Rimljani su promijenili politiku i sada se nastojali dodvoriti domorocima. U tom smislu vrijedi ista\u0107i namjesnika Publija Kornelija Dolabelu koji je najzaslu\u017eniji da se u \u0161est godina njegove uprave Ilirik preobrazio sa golemim infrastrukturnim radovima i poduhvatima, prihvatanjem Ilira kao ravnopravnih \u010dlanova Imperije i ubla\u017eavanjem ili \u010dak i ukidanjem ranijih ekonomskih i socijalnih zloupotreba.<\/p>\n

Iliri su u Rimu dobili status gra\u0111ana, a 20-ak rimskih careva imalo je ilirsko porijeklo. Za\u0161to ih jednostavno nisu porobili?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rimljani su masovno dijelili rimsko gra\u0111anstvo, jo\u0161 od svoga prvog kralja Romula, pa ni Iliri nisu bili iznimka. Na kraju su svi slobodni stanovnici Rimske dr\u017eave 212. god. n. e. tzv. Karakalinom konstitucijom dobili rimsko gra\u0111anstvo. Robovski status je u rimskom pravu tuma\u010den trenutnom situacijom, a ne rasnim, narodnosnim, etni\u010dkim, politi\u010dkim odnosom. Zato je bilo i masovno osloba\u0111anje robova, a mnogi Rimljani su bili nerijetko potomci oslobo\u0111enika. Neki od najbogatijih Rimljana za princepsa Klaudija su bili oslobo\u0111enici. A i \u010duveni car Dioklecijan je bio sin oslobo\u0111enika. Robova i nije bio procentualno veliki broj, kako se to uobi\u010dajeno misli. Npr. najvi\u0161e robova u Italiji je bilo za vrijeme Augusta ili neposredno prije njega za Kasne Republike, ali i tada to nije prelazilo 10% ukupne populacije Italije, bez Sicilije, i 30% stanovni\u0161tva Grada Rima. U Iliriku je broj robova, posebno u unutra\u0161njosti, uvijek bio vrlo mali, skoro zanemarljiv.<\/p>\n

Veliki broj careva koji se nazivaju ilirskim u periodu od 250. n. e. pa u narednih 130 godina je rezultat \u010dinjenice da su od II. st. n. e. Iliri \u010dinili najve\u0107i dio rimske vojske, a iz vojske su proizlazili carevi III. i IV. st. Zanimljivo je da je dana\u0161nji Srijem dao veliki broj careva.<\/p>\n

Poznato je da su opanke nosili Iliri, a oni su se u na\u0161im krajevima zadr\u017eali do dana\u0161njih dana. Tako\u0111e, ka\u017eu da najstariji slojevi pjevanja, npr. ganga i ojka\u010da, vode porijeklo od Ilira. Ima li jo\u0161 neke ilirske zaostav\u0161tine koja se odr\u017eala me\u0111u na\u0161im narodima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ponajvi\u0161e u DNA materijalu, mentalnim i vrijednosnim osobinama te odje\u0107i i starinskim pjesmama koje ste spomenuli. Sa\u010duvala su se neka vjerovanja vezana za zmije, bavljenje sto\u010darstvom i sl.<\/p>\n

Posebno zanimljiva tema je doseljavanje Slovena na Balkan. Mnogi istori\u010dari u pro\u0161losti, ali i danas, tvrde da masovnog naseljavanja nije bilo, ondnosno da ti \u201cdo\u0161ljaci\u201d nisu mogli dominirati u ukupnoj populaciji. Rezultati genetskih istra\u017eivanja se podudaraju sa ovim mi\u0161ljenjem. Osim toga, nema \u010dvrstih dokaza o velikima bitkama Slovena sa doma\u0107om populacijom. Kakvo je va\u0161e mi\u0161ljenje?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Avarsko \u2013 slavenska najezda je nesumnjivo sru\u0161ila vladavinu Romejskog carstva (Isto\u010dno Rimsko carstvo sa centrom u Konstantinpolisu) na ve\u0107em dijelu Ilirika, izuzev priobalja i otoka, ve\u0107 po\u010detkom VII. st. Koliki je udio doseljenika bio jo\u0161 uvijek je predmet rasprave, ali nesumnjivo nije bio ve\u0107i od broja zate\u010dene iliroromanske populacije. Morate imati u vidu da se slavensko naseljavanje odvija primarno pod vla\u0161\u0107u Avarskog kaganata, koji je vodio \u017eestoke borbe sa Romejskim carstvom. Ustvari, Romeji su po\u010detkom VII. st. bili i vi\u0161e pobjedonosni pa su rat prenijeli na panonsko avarsko podru\u010dje, ali pobuna vojske 602. god. i ubistvo cara Maurikija doveli su do kaosa u Romejskom carstvu, \u0161to su onda Avari, i njima podre\u0111eni Slaveni, Bugari, Gepidi i ostali iskoristili kako bi sru\u0161ili romejsku upravu na ve\u0107em dijelu Balkana. Doseljenici i starosjedioci su stupili u procese simbioze koji su negdje zavr\u0161ili slavenizacijom, negdje arbanizacijom, negdje romanizacijom ili helenizacijom.<\/p>\n

abrasmedia.info<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Predanti\u010dka istorija na Zapadnom Balkanu relativno je nepoznata \u0161iroj javnosti. Rije\u010d je o zaista interesantnom periodu, o kome, zahvaljuju\u0107i brojnim arheolo\u0161kim nalazi\u0161tima rasprostranjenim \u0161irom biv\u0161e Jugoslavije, po\u010dinjemo saznavati sve vi\u0161e. O naseljavanju ovih prostora, prvim kulturama, Ilirima i Rimljanima razgovarali smo sa profesorom historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. Salmedinom Mesihovi\u0107em. Mesihovi\u0107 je autor desetina nau\u010dnih djela i preko trideset knjiga, od kojih su \u010detiri objavljene ve\u0107 u prvih pet mjeseci 2021. godine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":320851,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-320850","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320850","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=320850"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320850\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":320852,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320850\/revisions\/320852"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/320851"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=320850"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=320850"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=320850"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}