{"id":320674,"date":"2021-05-28T06:50:58","date_gmt":"2021-05-28T04:50:58","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=320674"},"modified":"2021-05-28T06:50:58","modified_gmt":"2021-05-28T04:50:58","slug":"ko-ugrozava-slobodu-medija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/28\/ko-ugrozava-slobodu-medija\/","title":{"rendered":"Ko ugro\u017eava slobodu medija"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Jan-Werner M\u00fcller<\/strong><\/p>\n<p>Po\u010detak predsedni\u010dkog mandata Donalda Trumpa obele\u017eilo je plasiranje \u201ealternativnih \u010dinjenica\u201c o broju prisutnih na njegovoj inauguraciji ispred Kapitola. Kraj mandata protekao je u znaku Trumpovih nasilnih pristalica koji su na vratima Kapitola ispisali re\u010di \u201eSmrt medijima\u201c. Trump je (zasad) sklonjen sa politi\u010dke scene, ali profesionalni mediji su i dalje izlo\u017eeni riziku \u2013 ne samo u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Organizacija Reporteri bez granica ocenjuje stanje medijskih sloboda kao \u201edobro\u201c u svega 12 zemalja sveta \u2013 \u0161to je manje nego ikada.<\/p>\n<p>Najo\u010digledniju pretnju slobodi \u0161tampe u svetu predstavljaju autoritarni re\u017eimi. Neki od ovih re\u017eima ograni\u010davaju pravo novinara da izve\u0161tavaju o neuspesima politi\u010dkih lidera u borbi protiv pandemije. U Ma\u0111arskoj, zemlji koja je na listi Reportera bez granica pala sa 89. na 92. mesto, vlada preti da \u0107e tu\u017eiti medijske ku\u0107e koje \u201eometaju\u201c borbu dr\u017eavnih organa protiv kovida-19. Medicinskim sestrama i lekarima zabranjeno je da daju izjave za nezavisne medije.<\/p>\n<p>Autoritarni re\u017eimi koriste i druge, manje upadljive metode ograni\u010davanja pluralizma u izve\u0161tavanju. Medijima koji su kriti\u010dni prema dr\u017eavi uskra\u0107uju se prihodi od emitovanja dr\u017eavnih oglasa i spotova (koji su tokom pandemije bili brojniji nego ina\u010de). Tako\u0111e, poslovnim ljudima bliskim re\u017eimu dozvoljava se da kupuju medije, \u0161to se doga\u0111a u Turskoj, gde su gra\u0111evinski tajkuni koji su se obogatili za vreme gra\u0111evinskog buma politi\u010dke usluge predsednika Recepa Tayyipa Erdo\u011fana platili kupovinom nezavisnih medija.<\/p>\n<p>Faktori koji doprinose usponu re\u017eima poput onih u Ma\u0111arskoj i Turskoj mogu se razlikovati, ali obrasci vladanja koji se u njima razvijaju \u010desto su veoma sli\u010dni, jer ovi re\u017eimi u\u010de jedan od drugog. Ta \u010dinjenica dovodi u pitanje veliku zabludu koju su mnogi liberali prihvatili posle okon\u010danja Hladnog rata: ne uverenje da se istorija zavr\u0161ila 1989, ve\u0107 mi\u0161ljenje da su jedino demokratije sposobne da u\u010de i razvijaju se.<\/p>\n<p>I demokratije \u010desto prave gre\u0161ke, a njihova jedinstvena prednost, u uobi\u010dajenom liberalnom narativu, jeste to \u0161to na gre\u0161kama u\u010de i koriguju svoje pona\u0161anje. Autoritarni re\u017eimi za to, navodno, nisu sposobni i zato stagniraju ili propadaju, kao Sovjetski Savez. Autoritarni re\u017eimi svakako nisu nepobedivi, ali uverenje da \u0107e neizbe\u017eno propasti zato \u0161to nisu sposobni da apsorbuju nove informacije i u\u010de u najmanju ruku je naivno. Ovi re\u017eimi bez prestanka razvijaju nove taktike, kao \u0161to je usvajanje naizgled neutralnih zakona kojima se de fakto suzbijaju gra\u0111anske slobode.<\/p>\n<p>\u010cak i tamo gde se nisu dokopali vlasti, desni\u010darski populisti su pokazali da su veoma ve\u0161ti u gra\u0111enju alternativnih javnih mnjenja \u010diji pripadnici optu\u017euju novinare za pristrasnost. Od novinara tra\u017ee da profesionalizam dokazuju tako \u0161to \u0107e posvetiti vi\u0161e pa\u017enje temama koje desnica smatra va\u017enim i izve\u0161tavati o \u201eobe strane\u201c svake teme. Imperativ dokazivanja objektivnosti uklju\u010divanjem svih politi\u010dki relevantnih perspektiva na neutralan na\u010din mo\u017ee se smatrati razumnim zahtevom u funkcionalnim demokratijama. Ali kada neke politi\u010dke partije ustanu protiv samih demokratskih na\u010dela, ovaj na\u010din izve\u0161tavanja ide u korist prvenstveno takvim odmetnutim partijama.<\/p>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave su najo\u010digledniji primer. \u201ePolarizacija\u201c se \u010desto prikazuje kao simetri\u010dan fenomen. Ne morate biti pristalica politi\u010dkih ideja Berniea Sandersa ili Alexandre Ocasio-Cortez da biste uo\u010dili da oni nisu figure koje rade na uru\u0161avanju demokratije. To \u010dine republikanci koji su odbili da priznaju rezultate predsedni\u010dkih izbora 2020. i nastavljaju da uvode mere za ograni\u010davanje prava glasa. Izjedna\u010davanje dve suprotstavljene strane \u2013 pod sloganom da se sukobljeni ekstremi uvek susre\u0107u na suprotnim krajevima \u201epoliti\u010dke potkovice\u201c \u2013 samo naizgled uvodi neutralan pristup. Kao \u0161to nagla\u0161ava kriti\u010dar medija Jay Rosen, ako asimetri\u010dnu politi\u010dku stvarnost prikazujemo kao simetri\u010dnu, odstupamo od istine.<\/p>\n<p>Novinari mo\u017eda vi\u0161e nisu \u201enekrunisani kraljevi obrazovane demokratije\u201c, kako ih je opisao britanski novinar W.T. Stead krajem 19. veka. Ali oni u\u010de da uo\u010de razliku izme\u0111u uobi\u010dajenih neslaganja oko dr\u017eavnih politika i pretnji temeljnim slobodama od kojih zavisi i njihov posao (iako je ta linija razdvajanja \u010desto predmet spora).<\/p>\n<p>S druge strane, javnost shvata da je ocenjivanje medija veoma komplikovan proces: neka medijska ku\u0107a mo\u017ee biti nepristrasna, ali ne i nezavisna, a njen vlasnik mo\u017ee se promeniti u bilo kom trenutku. Isto tako, sasvim je u redu da neki list praktikuje ono \u0161to Timothy Garton Ash naziva \u201etransparentnom pristrasno\u0161\u0107u\u201c: na primer, tuma\u010denje teku\u0107ih zbivanja iz socijalisti\u010dke perspektive bilo je prihvatljivo u slu\u010daju dnevnih listova pod kontrolom socijaldemokratskih partija, dokle god su oni \u010ditaocima jasno stavljali do znanja \u0161ta im se ta\u010dno servira.<\/p>\n<p>Upravo takva vrsta transparentnosti nedostaje dana\u0161njim velikim medijskim platformama: od obi\u010dnih korisnika do najkompetentnijih istra\u017eiva\u010da, niko ne zna kako funkcioni\u0161u tajni algoritmi koji korisnike sortiraju u grupe i daju prednost odre\u0111enim porukama. To ne bi smelo da nas navede na odbacivanje novih oblika izra\u017eavanja kao \u0161to su dru\u0161tvene mre\u017ee. Umesto toga, moramo razviti sposobnost da uo\u010dimo kako autoritarni politi\u010dari koriste ove platforme da simuliraju podr\u0161ku javnosti koju nemaju i potisnu druga\u010dije stavove.<\/p>\n<p>Neke platforme koriste poslovni model koji mo\u017eemo opisati kao \u201epodstrekiva\u010dki kapitalizam\u201c: korisnici se pridobijaju i zadr\u017eavaju serviranjem sve provokativnijih i ekstremnijih sadr\u017eaja. Mr\u017enja se ovde isplati, jer se \u201eanga\u017eman\u201c korisnika lako mo\u017ee pratiti, a njihova pa\u017enja prodavati ogla\u0161iva\u010dima. Ali mr\u017enja tako\u0111e proizvodi javnost koja mo\u017ee generisati radikalizovane mase, kao \u0161to je po\u010detkom 20. veka primetio francuski sociolog Gabriel Tarde.<\/p>\n<p>Pripadnici takvih masa \u010desto napadaju novinare. Jedan od razloga za\u0161to su neke od demokratija, na primer Nema\u010dka, pale na listi Reportera bez granica nije to \u0161to dr\u017eava ugro\u017eava slobode medija, ve\u0107 \u010dinjenica da su profesionalci koji su izve\u0161tavali sa demonstracija protiv mera koje je proglasila kancelarka Angela Merkel bili izlo\u017eeni ekstremnom nasilju. Naravno, Facebook, Twitter i ostale dru\u0161tvene mre\u017ee nisu jedini krivci za ja\u010danje takvih nasilnih sentimenata, ali \u010dini se da je njihova stro\u017ea regulacija danas su\u0161tinski va\u017ena za za\u0161titu medijskih sloboda.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/ko-ugrozava-slobodu-medija\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Novinari mo\u017eda vi\u0161e nisu \u201enekrunisani kraljevi obrazovane demokratije\u201c, kako ih je opisao britanski novinar W.T. Stead krajem 19. veka. Ali oni u\u010de da uo\u010de razliku izme\u0111u uobi\u010dajenih neslaganja oko dr\u017eavnih politika i pretnji temeljnim slobodama od kojih zavisi i njihov posao<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-320674","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320674","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=320674"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320674\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":320675,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320674\/revisions\/320675"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=320674"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=320674"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=320674"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}