{"id":320285,"date":"2021-05-21T19:40:39","date_gmt":"2021-05-21T17:40:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=320285"},"modified":"2021-05-21T19:40:39","modified_gmt":"2021-05-21T17:40:39","slug":"ne-mogu-vise-da-cekam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/21\/ne-mogu-vise-da-cekam\/","title":{"rendered":"Ne mogu vi\u0161e da \u010dekam"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ma\u0161a ELEZOVI\u0106<\/strong><\/p>\n

Sje\u0107am se proslave na Cetinju 2006. kao da je bio ju\u010de, grudi su mi se punile osje\u0107anjima koja nisu bila samo moja. Kolektivna, vjekovna, dru\u0161tveno oblikovana i zapakovana u rije\u010d patriotizam. U periodu, od tog stajanja pod nebom crvenim od zastava do danas, patriotizam u meni je mijenjao oblik. Dekonstruisan je zajedno sa svim ostalim izmima, istopljen u kisjelini razumijevanja dru\u0161tvenih konstrukata, preoblikovan u borbu protiv svih onih koji su Crnu Goru davali u bescjenje. Crvene zastave su iz simbola samostalnosti pretvorene u onu tkaninu kojom matador navla\u010di bika kako bi mu zabio ma\u010d korupcije i kriminala u meso.<\/p>\n

Umjesto ispunjenja sna o ostvarivanju potencijala koji nosi na\u0161a malena dobili smo nacionalizam, ve\u0107u netrpeljivost i ja\u010danje desnog diskursa. Rije\u010di zemlja, dr\u017eava i vlast uba\u010dene su u idelo\u0161ki nutribulet i vi\u0161e niko nije znao \u0161ta tu ta\u010dno vi\u0161e smije da voli. Jer voljeti onu vlast je bilo isto \u0161to i izdati zemlju, a voljeti zemlju je poistovije\u0107eno sa ljubavlju prema vlasti. Da bih lak\u0161e navigirala kroz sve te komplikovane mre\u017ee zna\u010denja napravila sam otklon i popakovala stvari u logi\u010dne kutije. Zastavu, himnu, razne verzije istorija kao i osje\u0107aj pripadanja crnogorskom (ili bilo kom drugom) narodu sam zapakovala u kutiju na kojoj pi\u0161e \u201clomljivo\u201d i gurnula je u sobu za dru\u0161tvene izmi\u0161ljotine. Realnost je na taj na\u010din djelovala mnogo jednostavnije, vlast su postali nesposobni zaposleni i dr\u017eava samo servis.<\/p>\n

Odlazila sam iz Crne Gore, a svaki povratak je zna\u010dio ponovni siloviti udar ljepote u grudi, onaj koji ti izbije sav stranski vazduh i napuni ih Bjelasicom, Durmitorom i Prokletijama. Gdje god sam bila, sebi sam, kri\u0161om u bradu, \u0161aputala da stvarno ni\u0111e nebo… Te uzdahe sam pravdala ljepotom prirode i ni\u010dim vi\u0161e. Sva genetika i epigenetika, sva popijena voda u kojoj su ispirane rane i menstrualne krpe pretkinja i svo u ko\u017eu uvu\u010deno naslje\u0111e te\u0161kog patrijarhata, nema\u0161tine, borbe i ratne siro\u010dadi su ostali ispod zastave u onoj kutiji.<\/p>\n

Onda je do\u0161ao 30. avgust 2020. kad smo olovkom postigli smjenjivost vlasti i osjetili to kratkotrajno osvje\u017eenje poslije pada. Tih par dana djelovalo je da je san iz 2006. opet mogu\u0107 i da \u0107emo ponovo mo\u0107i da volimo svoju zemlju bez zadr\u0161ke i u\u010ditanih zna\u010denja. Onom ljubavlju koja se pokazuje konkretnim djelima, a ne samo koreografisanim nacionalisti\u010dkim Sletovima. Mo\u017eda nam 30. avgust 2020. to nije donio, ali ja ne mogu vi\u0161e da \u010dekam.<\/p>\n

Neka nam je nazdravlje 21. maj, da nam vlast ostane smjenjiva, da svi koji su je sistemski uni\u0161tavali zajedno sa \u0161tetnim ugovorima izgore u pe\u0107ima pravde, da nikad vi\u0161e ne damo prirodu, da budemo slo\u017eniji, da se vi\u0161e volimo i po\u0161tujemo zbog toga \u0161to jesmo i kakvi jesmo, da gradimo jako dru\u0161tvo prepuno bri\u017enih vrijednosti.<\/p>\n

U to ime, evo jedna prigodna, ukradena sa neta, fotografija crnogorske zastave. Da se vijori samo kao simboli\u010dno par\u010de tkanine i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n

Napomena: Tekst je izvorno objavljen na autorkinom fejsbuk profilu. Prenosimo ga uz njenu saglasnost. Naslov je dao PCNEN<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Umjesto ispunjenja sna o ostvarivanju potencijala koji nosi na\u0161a malena dobili smo nacionalizam, ve\u0107u netrpeljivost i ja\u010danje desnog diskursa.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":320286,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-320285","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320285","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=320285"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320285\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":320287,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320285\/revisions\/320287"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/320286"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=320285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=320285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=320285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}