{"id":320061,"date":"2021-05-18T06:39:03","date_gmt":"2021-05-18T04:39:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=320061"},"modified":"2021-05-18T06:39:03","modified_gmt":"2021-05-18T04:39:03","slug":"hrvatski-je-srpski-je-bosanski-je-ruza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/18\/hrvatski-je-srpski-je-bosanski-je-ruza\/","title":{"rendered":"Hrvatski je srpski je bosanski je ru\u017ea"},"content":{"rendered":"

Autor: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

Standardni varijetet hrvatskog jezika mo\u017ee se danas \u010diniti samostoje\u0107om i \u010dak monolitnom pojavom dok slu\u0161amo program javne radiotelevizije ili prebiremo sudske spise. No malo mu ku\u0161nje treba izvan toga pouzdanijeg zabrana, pa da se na na\u0161e o\u010di i u\u0161i stanu po njemu otvarati fatalne pukotine. Ne organski u leksi\u010dkom ili sintakti\u010dkom njegovu tijelu, nego u samom politi\u010dkom i jezikoslovnom konceptu koji mu stoji u pozadini i koji nas ovdje prvenstveno zaokuplja, naime, kao ideja da se hrvatski mo\u017ee striktno i neopozivo okol\u010diti u odnosu na druge s kojima je donedavno bio integrativnim dijelom jedinstvenog i zajedni\u010dkog jezika. Pored hrvatskog, od njega su u me\u0111uvremenu nastali srpski, bosanski, valjda i bo\u0161nja\u010dki, naposljetku crnogorski, a mo\u017eda ni tu ne\u0107e biti kraj.<\/p>\n

Uzmimo tako knji\u017eevnost, najistaknutije igrali\u0161te svakog pisanog jezika, ustvari proces kojim se oni (re)kreiraju i legitimiraju. I uzmimo za primjer Knji\u017enice grada Zagreba, tj. njihov katalog u kojem je za svaku knjigu naveden jezik kojim je pisana te knji\u017eevnost u koju spada. Saznat \u0107emo, recimo, da Josip Mlaki\u0107 prozu pi\u0161e hrvatskim, \u010dime nastaje “hrvatska knji\u017eevnost u Bosni i Hercegovini”, dok Asja Baki\u0107 koristi bosanski kad pripovijeda, a pod egidom “bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost”, ali hrvatski pak za eseje, \u0161to se onda naziva “hrvatska knji\u017eevnost”. Te odrednice dodatno zbunjuju ako znamo da on stalno \u017eivi u BiH, a ona ve\u0107 dugo u Hrvatskoj, ako to ima neke veze. Ili, primjerice, Lana Basta\u0161i\u0107, \u010dije se pripovijetke izdane u Hrvatskoj vode kao “srpska knji\u017eevnost u Bosni i Hercegovini”, a pisane su na bosanskom. Prethodna njezina proza, publicirana u Sarajevu, zavedena je pod “djela na bo\u0161nja\u010dkom jeziku”, mada se za jezik te knjige opet navodi \u2013 bosanski.<\/p>\n

Nije zgoreg usput pripomenuti da ovdje pisce Hrvate, jednom kad im je hrvatstvo verificirano, dalje nitko ne kontrolira izri\u010dito puristi\u010dki, premda su i urednici pod pritiskom standardizacije, pa knji\u017eevnost ostaje prostor relativne jezi\u010dne slobode, ali ta se \u010dinjenica uglavnom pre\u0161u\u0107uje kao skaredna. Hrvati iz npr. BiH smiju, ako ustraju, pisati “komplikovano” ili “kobajagi”, posezati za turcizmima i tzv. srbizmima. Uostalom, i Bosanci ili mo\u017eda Bo\u0161njaci tako\u0111er katkad pobosan\u010duju \u2013 ili pobo\u0161nj(aku)ju, kako god, iako nije isto \u2013 poneka bosanskohercegova\u010dka izdanja, prijevodna.<\/p>\n

 <\/p>\n

“U svakom poglavlju svog romana sam provukla neke tragove Alise”, ispri\u010dala je Basta\u0161i\u0107 prije dvije godine u ovom tjedniku o svom novom romanu. “Taj motiv zeca”, nastavlja ona, “tr\u010danje za njim i upad u rupu, za mene su zapravo jezik. Moja naratorica upada u crnu rupu na\u0161eg jezika” itd. A potom o NIN-ovoj nagradi, u \u010diji je u\u017ei izbor bila uvr\u0161tena: “Interesantno je da je rije\u010d o nagradi za koju konkuri\u0161u romani napisani na srpskom jeziku, a ja pi\u0161em na istom jeziku kao moji kolege Selvedin Avdi\u0107 i Lamija Begagi\u0107 koji nikad nisu bili u konkurenciji NIN-a. O\u010dito da je rije\u010d o vanknji\u017eevnim razlozima. Na objavu NIN-ove nagrade do\u0161la sam s hrvatskom putovnicom, pa ne znam \u0161to na koncu da mislim o svemu.”<\/p>\n

Ne znamo uvijek ni mi, nije lako stalno udarati u zid tolikog nonsensa, pogotovo kad se shvati da tako tretirane kulturne ili duhovne kategorije imaju svoje itekako \u010dvrste materijalne implikacije, odnosno motive. Preciznije kazano, ni\u0161ta se ovo ne name\u0107e bez jasne ekonomske podloge, bez uspostave i uzurpiranja tr\u017ei\u0161ta, nasuprot prigodnim visokoparnim iskazima o naciji i tradiciji. Uostalom, onaj tko regulacijski i penalizacijski odlu\u010dno kontrolira jezik i diskurs, u velikoj mjeri dirigira i zna\u010denjima i temama i zaklju\u010dcima i dru\u0161tvenim \u017eivotom i financijskim mu kontekstom. Promi\u0161ljaju\u0107i svu tu problematiku, upomo\u0107 smo zazvali Asju Baki\u0107, ako pored tolikih du\u0161obri\u017enika uop\u0107e ima smisla pitati li\u010dno spisateljicu ili pisca o jeziku na kojem stvara.<\/p>\n

– Hrvatski je srpski je bosanski je ru\u017ea, napisala sam nedavno. To je moj stav: ne govorimo o razli\u010ditim jezicima. Trenutno pi\u0161em i objavljujem na standardnom hrvatskom jeziku, iako nisam Hrvatica, \u0161to zna\u010di da ne prihva\u0107am politiku koja jezik disciplinira idejom nacije i sputava dr\u017eavnim granicama. Jezik je \u017eiva stvar i svako inzistiranje na njegovoj “\u010disto\u0107i” ubija knji\u017eevno djelo. \u010cinjenica da sam sve knjige objavila u Hrvatskoj, na hrvatskom, i svejedno me svrstavaju s bosanskohercegova\u010dkim autoricama koje pi\u0161u na bosanskom ili, jo\u0161 gore, na bo\u0161nja\u010dkom jeziku \u2013 ne govori ni\u0161ta o mom knji\u017eevnom izri\u010daju, a sve o hrvatskoj politici. Ideja da samo Hrvati vladaju hrvatskim jezikom imputira da nikad ne\u0107u pripadati korpusu hrvatske knji\u017eevnosti, \u0161to me onda spre\u010dava da se prijavljujem na natje\u010daje rezervirane samo za Hrvate, stipendije, tako\u0111er rezervirane za Hrvate te razli\u010dite poticaje, koji su, pogodili ste, rezervirani samo za Hrvate. Ideja \u010distog hrvatskog jezika za sobom povla\u010di ideju \u010diste Hrvatske, a svi znamo jako dobro tko to zagovara. Kad me prevoditelji pitaju s kojeg me jezika prevode, nekad ka\u017eem hrvatskog, nekad ka\u017eem bosanskog, a razmi\u0161ljam da u arsenal uvrstim i srpski jer to\u010dno mogu zamisliti konsternaciju izazvanu bilo kakvim spominjanjem zajedni\u010dkog standarda. Opismenio me srpskohrvatski koji je u me\u0111uvremenu postao bosanski, pa hrvatski, ali ni\u0161ta se su\u0161tinski nije promijenilo. Jezici se razvijaju i mijenjaju. Nije im dobro stavljati brnjicu – uvjerena je Asja Baki\u0107.<\/p><\/blockquote>\n

Jedan od natje\u010daja kakve ona spominje trebao se odr\u017eati upravo sad, u organizaciji Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja, ali je neslavno propao kad se neovisni stru\u010dni \u017eiri prije par tjedana povukao iz njega zbog neslaganja s organizatorom oko pitanja \u2013 jezika. Projekt “Nagrada mlade kritike”, uvezen sa zapada ovog kontinenta, u osnovi je zami\u0161ljen kao vrijedan demokratizacijski iskorak spram u\u010denika koji suodlu\u010duju o svojoj lektiri. No kod nas je zapeo tamo gdje im se izbor i dalje pokroviteljski ograni\u010dava \u2013 jezikom, u ovom slu\u010daju \u2013 i zbog \u010dega predlo\u017eeni naslovi do \u0111aka ne\u0107e do\u0107i, barem ne u ovom navratu.<\/p>\n

Jer trebalo je izabrati petero \u017eivu\u0107ih knji\u017eevnica i knji\u017eevnika, s djelima iz ovog stolje\u0107a, a pisanim na hrvatskom jeziku. Njima je promaknuo fakat da knjige sarajevskog pisca Semezdina Mehmedinovi\u0107a nose deklaraciju bosanskog jezika, pa su pozvani na red, iako mu je doti\u010dno djelo u originalu objavljeno u Zagrebu, uz javnu financijsku potporu RH. No tad su selektori zaklju\u010dili kako postoji samo jedan na\u010din da se iskobeljaju iz petljavine u koju zapada svatko uvjetovan imperativom razvrstavanja doju\u010dera\u0161njeg jednog te istog jezika, onog koji Asja Baki\u0107 naziva srpskohrvatskim. Ipak, ministarstva se nisu dala pokolebati te su se obratila navodno neupitno hrvatsko-hrvatskom piscu Anti Zlatku Stolici, prvom ispod crte koju je \u017eiri podvukao, a onda smo mu se obratili i mi, s ne\u0161to vi\u0161e uspjeha.<\/p>\n

– Razgrani\u010davanje hrvatskog od susjednih jezika naj\u010de\u0161\u0107e se ve\u017ee uz razna puristi\u010dka jezi\u010dna rje\u0161enja koja su smije\u0161na i mogu samo jo\u0161 jasnije osvijestiti da je rije\u010d o razli\u010ditim varijantama istog jezika od kojih svaka mo\u017ee imati svoj naziv kao \u0161to i svaki mjesni govor ima svoj naziv. To razgrani\u010davanje mnogo je ozbiljnije i bolnije u sakrivanju susjednih knji\u017eevnosti i kultura, iako su kod nekih autora isprepletene i nerazlu\u010dive. Ja sam upisao prvi razred osnovne \u0161kole 1992. i u sljede\u0107ih 12 godina nitko mi nije spomenuo Danila Ki\u0161a. Kad sam kasnije prvi put pro\u010ditao prvu re\u010denicu “Mansarde”, osje\u0107ao sam se prevarenim i nakratko sam odlo\u017eio knjigu i pogledao s balkona uokolo kao da tra\u017eim krivca. Mislim da je ogromna \u0161teta u\u010denicima ne otvoriti put vrhunskoj knji\u017eevnosti koju mogu \u010ditati bez prijevoda. Do 2016. godine Andri\u0107eva “Prokleta avlija” bila je me\u0111u 14 obaveznih djela na popisu za esej na dr\u017eavnoj maturi, a onda je te godine Andri\u0107 maknut s popisa, a na njegovo mjesto dodana su \u010detiri hrvatska pjesnika. Broj obaveznih djela i dalje je ostao isti \u2013 14. Dakle, imali smo razmjenu “\u010detvorica za jednoga”. U \u010ditanci \u010detvrtog razreda Andri\u0107 je jedini autor koji se javlja dvaput \u2013 sa svojim ranim pjesni\u0161tvom smje\u0161ten je u hrvatsku knji\u017eevnost, a onda se s romanima opet javlja u cjelini pod nazivom “Svjetska knji\u017eevnost”. Iz te kirur\u0161ke podjele u\u010denici mogu nau\u010diti da je za hrvatsku knji\u017eevnost Andri\u0107 svjetska knji\u017eevnost, uglavnom. A iz konkurencije za nagradu kojoj nisam doznao ni ime istupio sam primarno vo\u0111en obi\u010dnim refleksom da se ne na\u0111em negdje gdje Semezdin Mehmedinovi\u0107 ne smije do\u0107i – rekao nam je Stolica.<\/p><\/blockquote>\n

Zanimljivo je da spisateljica i teatrologinja Nata\u0161a Govedi\u0107 predla\u017ee tako\u0111er Mehmedinovi\u0107a, u projektu Hrvatskog dru\u0161tva pisaca sa znakovitim nazivom “Alternativna lektira” te citira kriti\u010darku Selmu Raljevi\u0107 koja za tog autora pi\u0161e da je “transnacionalni, postjugoslavenski, bosanskohercegova\u010dki, ju\u017enoslavenski i isto\u010dnoeuropsko-ameri\u010dki knji\u017eevnik, koji svoja djela ve\u0107 godinama prvobitno i ponajprije objavljuje u Hrvatskoj”, pa se zbog toga “mo\u017ee re\u0107i da njegova knji\u017eevnost pripada i hrvatskoj knji\u017eevnosti, ali i op\u0107enito svim ex-jugoslavenskim i postjugoslavenskim knji\u017eevnostima srodnim na osnovu nekada\u0161njeg jednog jezika koji je bio i Mehmedinovi\u0107ev te na \u010dijoj osnovi on i stvara svoj vlastiti hibridni knji\u017eevni jezik u sinergiji jezik\u0101, ali i umjetni\u010dkih diskursa svoga \u017eivota, odnosno svojih \u017eivot\u0101”.<\/p>\n

Govedi\u0107 je na to dodala: “Neobi\u010dno je biti gra\u0111anin toliko puta preimenovanih, pa ipak i dalje pomalo bezimenih prostora, jo\u0161 vi\u0161e medij novih i hibridnih jezika, pa bih u\u010denicima (sje\u0107ate se, jo\u0161 uvijek smo na prvom satu lektire posve\u0107ene Mehmedinovi\u0107u) predlo\u017eila da razmisle kroz koje oni sve jezike svakodnevno putuju ili pomo\u0107u njih izra\u017eavaju svoje misli i osje\u0107aje (kladim se da je i kod njih jedan od polumaterinjih jezika engleski). Pitala bih djecu i po kojim su sve filmovima i serijama, mo\u017eda i knjigama, oni tako\u0111er dijelom Amerikanci, \u0161to ne zna\u010di da su manje kvartovska ekipa. Mo\u017eda ima i Japanaca. Ili obo\u017eavatelja francuskog novog vala? Gdje \u017eivi njihova ma\u0161ta? Kamo sve odlaze njihovi snovi i sje\u0107anja?” No zasad djecu ovdje ne\u0107e obrazovni sustav pitati o tome, niti \u0107e ga zanimati njihovo mi\u0161ljenje, kao ni osje\u0107aj onog dje\u010daka koji s balkona odmjerava svijet.<\/p>\n

Sustav se pored formalnih kvaziznanstvenih alibija vodi za onim \u0161to u svojoj lingvisti\u010dkoj studiji “Jeziku je svejedno” napominju An\u0111el Star\u010devi\u0107, Mate Kapovi\u0107 i Daliborka Sari\u0107: “[…] Jezi\u010dna politika (i s njom povezano jezi\u010dno planiranje), prvenstveno [je] politika. Konkretni jezi\u010dni oblici sporedno su pitanje, oni su samo izraz normiranja, a ono se pak obavlja prvenstveno u skladu s izvanjezi\u010dnim faktorima, vrijednostima i ideologijama koje promoviraju pojedinci i skupine u pozicijama mo\u0107i. […] Od svih jednako legitimnih jezi\u010dnih varijeteta za standardni dijalekt odabire [se] u na\u010delu samo jedan, \u010diji govornici automatski postaju privilegirani i olak\u0161an im je dru\u0161tveni uspon, a neodabrani varijeteti po\u010dnu se smatrati nelegitimnim i nepogodnim za javnu potrebu, ponekad \u010dak i privatnu.”<\/p>\n

Ili, jo\u0161 zabavnije, o tome govori “Sastanak u Telgteu” G\u00fcntera Grassa iz kojeg smo crpili i u pro\u0161lom broju Novosti, ali kapitalca ionako treba iskoristiti maksimalno, naro\u010dito kad je crna rupa jezika posrijedi. U tome djelu o entuzijasti\u010dnim njema\u010dkim za\u010dinjavcima, svem od metajezika knji\u017eevnoteorijskog i jezikoslovnog, stoji \u2013 u dovitljivom prijevodu Lea Dr\u017ei\u0107a te izdanju zagreba\u010dkog Augusta Cesarca iz 1981. godine \u2013 me\u0111u ostalim: “Nikad se, dodu\u0161e, ne bismo mogli slo\u017eiti treba li pisati ‘teutsch’ ili ‘deutsch’, ali svaka pohvala njema\u010dkog dala nam je poleta.”<\/p>\n

S onu stranu ironije, me\u0111utim, prakti\u010dno je iskustvo koje smo pro\u0161li s uni\u0161tavanjem stotina tisu\u0107a knjiga u hrvatskim knji\u017enicama u posljednjem desetlje\u0107u pro\u0161log stolje\u0107a. Zatiran im je trag sistemati\u010dno, dakle, a slu\u017ebeno poticano odozgo, zbog toga \u0161to su pisane ekavicom ili \u0107irilicom ili oboje, ili su im autori bili Srbi ili Bo\u0161njaci, ili su naprosto prevedene s nekog od svjetskih jezika i objavljene u npr. Sarajevu, o \u010demu je iscrpno pisao Ante Le\u0161aja u svom djelu “Knjigocid”. Krle\u017eijanskom pucanju kostiju koje slijedi paljenje knjiga tako smo ve\u0107 svjedo\u010dili, i te\u0161ko da bi nas iznenadilo sljede\u0107i put, koliko god mogla biti komi\u010dna ovakva dandana\u0161nja nacionalknji\u017eevna svrstavanja nalik prebacivanju Borne Sose iz hrvatske nogometne reprezentacije u njema\u010dku i natrag. Uredovanje je na koncu prepu\u0161teno \u010dinovnicima, ali \u2013 sude\u0107i prema na\u0161im sugovornicima, i mnogima drugim \u2013 jezik se svejedno nije dao, stvarnost se uvelike oduprla sku\u010denom i rigidnom ideolo\u0161kom diktatu. Preostaje nam slobodna i neoptere\u0107ena jezi\u010dna praksa, borba za pravo onih koji to ne mogu lako sami, i ruganje de\u017eurnim jezi\u010dnim sanitarcima na sve i jednom jeziku.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

To je moj stav: ne govorimo o razli\u010ditim jezicima. Trenutno pi\u0161em i objavljujem na standardnom hrvatskom jeziku, iako nisam Hrvatica, \u0161to zna\u010di da ne prihva\u0107am politiku koja jezik disciplinira idejom nacije i sputava dr\u017eavnim granicama, ka\u017ee Asja Baki\u0107. Zbog poku\u0161aja discipliniranja jezika nedavno je kod nas zapeo i projekt “Nagrada mlade kritike”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":281463,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-320061","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=320061"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320061\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":320062,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320061\/revisions\/320062"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/281463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=320061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=320061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=320061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}