{"id":319778,"date":"2021-05-13T06:48:11","date_gmt":"2021-05-13T04:48:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=319778"},"modified":"2021-05-13T06:48:11","modified_gmt":"2021-05-13T04:48:11","slug":"divna-apoteoza-dimitrija-ljotica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/13\/divna-apoteoza-dimitrija-ljotica\/","title":{"rendered":"Divna apoteoza Dimitrija Ljoti\u0107a"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Sa\u0161a Ili\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Dugo su u Srbiji opstajali narativi o dva naporedna antifa\u0161isti\u010dka pokreta u Drugom svetskom ratu, jednom partizanskom i drugom \u010detni\u010dkom. Nakon ovogodi\u0161nje proslave Dana pobede, u organizaciji Vlade Republike Srbije, jedan od ova dva pokreta je kona\u010dno izbrisan. Do ovoga je do\u0161lo usled potpunog prekodiranja simbolike ovog dana, samog pojma antifa\u0161izma, ishoda Drugog svetskog rata, uloge partizanskog pokreta u njemu, kao i antifa\u0161isti\u010dkih tekovina koje je ve\u0107inska istori\u010darska i knji\u017eevna zajednica godinama opstruirala, da bi je na koncu sru\u0161ila u prah i pepeo. Ali \u0161ta je onda ostalo? Ostala su znamenja fa\u0161izma, mizanscen i re\u010ditativ Zbora, kao sve\u010dani kontekst govora predsednika Srbije Aleksandra Vu\u010di\u0107a, koji je poru\u010dio kako \u0107e svakom budu\u0107em Hitleru re\u0107i NE! Valjda isto onako \u201ene\u201c kao \u0161to ga je svojevremeno rekao Dimitrije Ljoti\u0107, ili Dra\u017ea Mihailovi\u0107, ili general Milan Nedi\u0107.<\/p>\n<p>S pravom je protiv ovakvog obele\u017eavanja Dana pobede nad fa\u0161izmom ustalo nekoliko politi\u010dkih organizacija i opozicionih medija, opominju\u0107i da bi zbog ovakve dr\u017eavne promocije fa\u0161isti\u010dkih znamenja, trebalo da do\u0111e do sistemske smene ministara, urednika, kao i \u010dlanova Odbora za negovanje tradicija oslobodila\u010dkih ratova Srbije. Tako\u0111e, upitan je i rad Komisije koje odobrila program sve\u010dane akademije. Istori\u010dar Dejan Risti\u0107, poznat javnosti kao komentator povesnih nedoumica kod Srba od paleolita do danas, poku\u0161ao je da odbrani ovaj skandalozni program koji je komisijski odobrio sa jo\u0161 dva neimenovana \u010dlana.<\/p>\n<p>On je negirao sve kritike, navode\u0107i da anonimni \u201estihovi koji su bili recitovani na sve\u010danoj akademiji (izme\u0111u potpisanih tekstova Branka Miljkovi\u0107a, Desanke Maksimovi\u0107, Stevana Rai\u010dkovi\u0107a) nemaju nikakve veze sa Dimitrijem Ljoti\u0107em i Zborom\u201c, te da ih je \u201enapisao Mom\u010dilo Nastasijevi\u0107, jedan od najzna\u010dajnijih srpskih i evropskih pesnika 20. veka\u201c. \u201eTi stihovi univerzalno govore o juna\u0161tvu srpskih vojnika i nemaju nikakve veze sa Dimitrijem Ljoti\u0107em\u201c, nastavio je Risti\u0107 u svojoj izjavi za Tanjug, suvereno obja\u0161njavaju\u0107i kako je Nastasijevi\u0107 napisao \u201ejednu divnu apoteozu juna\u0161tva\u201c. Naposletku, ukazao je na to da ovi \u201estihovi govore da bi mi kao potomci trebalo da sledimo njihov primer i ostajemo odani ideji slobode, nepokora, nezavisnosti i slobodarstva\u201c. Za \u0161iroke mase, reklo bi se, ovo je vi\u0161e nego dovoljno obja\u0161njenje.<\/p>\n<p>Ipak, malo bolji uvid u pesni\u0161tvo Mom\u010dila Nastasijevi\u0107a (kog je TANJUG preimenovao u M. Anastasijevi\u0107a) ukazuje na ne\u0161to posve drugo. Naime, u Srbiji nema mnogo relevantnih kriti\u010dkih izdanja, naro\u010dito kada je re\u010d o autorima iz 19. ili s po\u010detka 20. veka. Jedno od najboljih izdanja sabranih dela, koja su prire\u0111ena za poslednjih 50 godina svakako su Sabrana dela Mom\u010dila Nastasijevi\u0107a u 4 knjige, odnosno 5 tomova, koja je povodom pedesetogodi\u0161njice smrti ovog pesnika priredio najve\u0107i poznavalac njegovog knji\u017eevnog opusa \u2013 prof. dr Novica Petkovi\u0107. U kratkom pogovoru prvoj knjizi, a pre opse\u017enih komentara svake pesme, dr Petkovi\u0107 je napisao slede\u0107e: \u201eU prvu knjigu Sabranih dela (Poezija) unesene su sve pesme Mom\u010dila Nastasijevi\u0107a: one koje je on sam objavio, koje su kasnije drugi objavili i koje je prire\u0111iva\u010d na\u0161ao u rukopisima. Za razliku od dosada\u0161njih izdanja, ovde se uz pesme \u0161tampaju i njihove verzije\u2026 \u0160tampa se zapravo bez izuzetka sve \u0161to se moglo na\u0107i u rukopisnoj zaostav\u0161tini, podjednako kao i u dosada\u0161njim izdanjima i periodi\u010dnim publikacijama\u201c (Kurziv S. I.). Dakle, u ovom kriti\u010dkom izdanju nemogu\u0107e je prona\u0107i pesme koje su odjekivale na sceni Narodnog pozori\u0161ta (\u201eMrtvi niste\u201c, \u201eSvi za jednoga\u201c, \u201eMi znamo borbu \u0161to nas \u010deka\u201c) kao \u201edivna apoteoza juna\u0161tva\u201c. Onaj ko imalo poznaje Nastasijevi\u0107evu poeziju, njegov hermeti\u010dni izlomljeni stih, retke i inventivne rime, fakturu pesme, individualisti\u010dki svet pevanja i mi\u0161ljenja, transgresiju subjekta prema biljkama i stvarima, ve\u0107 na prvi pogled mo\u017ee do\u0107i do zaklju\u010dka da stihovi recitovani Vu\u010di\u0107u u \u010dast pobede nad fa\u0161izmom ne pripadaju modernisti Mom\u010dili Nastasijevi\u0107u, ve\u0107 dolaze iz emigrantskih izdanja zbora\u0161kih kora\u010dnica, u koje su svakako uvr\u0161tena i neka ostvarenja pesnika odu\u0161evljenih Zborom, kao \u0161to je to bio Mitrofan Mati\u0107 (1911-1941), jeromonah iz manastira \u010coke\u0161ina.<\/p>\n<p>Istori\u010dar Risti\u0107 svakako nije morao da poznaje poeziju Mom\u010dila Nastasijevi\u0107a, ali njegov posao bio je da pa\u017eljivo pro\u010dita svaki ponu\u0111eni scenario i da sve \u0161to mu se u\u010dini sumnjivo, a naro\u010dito nepotpisane tekstove uporedi sa izvorima. On je, svakako, kao istori\u010dar morao da poznaje ideologiju Zbora, kao i programske ideolo\u0161ke tekstove koje je ova nacisti\u010dka organizacija koristila kao pamflete, apele, kora\u010dnice, mar\u0161eve i partijsku propagandu. Ako mu ni to nije bilo poznato, onda je mogao da pita preostala dva tajanstvena \u010dlana Komisije. Ukoliko ni oni \u201enisu znali\u201c, onda dolazimo do logi\u010dnog obja\u0161njenja da su svi zajedno participirali u kreiranju zbora\u0161kog programa za proslavu Dana pobede u Narodnom pozori\u0161tu. Povesni\u010dar Risti\u0107 je kao garanciju svog nau\u010dnog autoriteta ponudio svoj \u201egra\u0111anski i srpski identitet\u201c. Me\u0111utim, ono \u0161to je trebalo da ponudi bio je pre svega njegov profesionalni kredibilitet, a on je ovim pokazao ili da ga nema, ili da ideolo\u0161ki pripada radikalno desnim ideologijama, koje su svoju divnu apoteozu dobile na sceni Narodnog pozori\u0161ta.<\/p>\n<p>Naravno, kora\u010dnice Zbora, koje su izvedene pred predsednikom i \u010dlanovima Vlade, mo\u017eda ne pripadaju ni jeromonahu Mitrofanu Mati\u0107u, ali one po tonu, banalnim rimama, jeftinom propagandnom poletu i kolektivnom subjektu, ukazuju upravo na one elemente koje je Radomir Konstantinovi\u0107 istakao kao topose zbora\u0161kog pesni\u0161tva u Mati\u0107evom opusu, od optu\u017ebe za sopstvenu nedostojnost do one generacijske, u odnosu na slavnu juna\u010dku pro\u0161lost. Takvo stihotvorstvo nema mnogo varijacija i uglavnom se dr\u017ei stalnih toposa, \u010dije se muzi\u010dke interpretacije mogu poslu\u0161ati na desni\u010darskim sajtovima diljem interneta.<\/p>\n<p>Ovakvo podmetanje falsifikata nije prvi put u karijeri istori\u010dara Dejana Risti\u0107a. On je to radio i na po\u010detku svog mar\u0161a kroz institucije kada je postavljen za V. D. upravnika Narodne biblioteke Srbije 2012. Tom prilikom je poku\u0161ao da izmeni sve ono \u0161to je te\u0161kom reformom dugom 10 godina postignuto u ovoj instituciji kulture. Jedan od takvih skandaloznih poteza bio je \u201eskrivanje\u201c, odnosno rasformiranje \u010ditaonice Ratovi 1991-1999, koja je rekonstrukcijom dobila svoje posebne prostorije u kojima je bila objedinjena kolekcija \u0161tampane i vizuelne gra\u0111e iz perioda raspada Jugoslavije. Risti\u0107 je tu specijalizovanu \u010ditaonicu proglasio za \u201eveleizdaju\u201c i naredio da se celina rasformira i rasturi po op\u0161tem fondu NBS. Time je, verovao je Risti\u0107, napravio dobro delo za otad\u017ebinu. Na proslavi Dana pobede 2021, on je napravio potez u suprotnom smeru: odobrio je da se skriveni ljoti\u0107evski propagandni materijal iznese na svetlo dana i umetne u program, kao podse\u0107anje da je otad\u017ebina imala i neke druge \u201eantifa\u0161isti\u010dke\u201c tekovine, \u0161to je zapravo jedan od najve\u0107ih mitova srpske istoriografije novijeg doba.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/divna-apoteoza-dimitrija-ljotica\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dugo su u Srbiji opstajali narativi o dva naporedna antifa\u0161isti\u010dka pokreta u Drugom svetskom ratu, jednom partizanskom i drugom \u010detni\u010dkom. Nakon ovogodi\u0161nje proslave Dana pobede, u organizaciji Vlade Republike Srbije, jedan od ova dva pokreta je kona\u010dno izbrisan.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":287328,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-319778","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=319778"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":319779,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319778\/revisions\/319779"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/287328"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=319778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=319778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=319778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}