{"id":319546,"date":"2021-05-09T07:29:33","date_gmt":"2021-05-09T05:29:33","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=319546"},"modified":"2021-05-09T07:29:33","modified_gmt":"2021-05-09T05:29:33","slug":"migracije-su-korak-prema-kritici-i-rusenju-patrijarhalnih-obrazaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/09\/migracije-su-korak-prema-kritici-i-rusenju-patrijarhalnih-obrazaca\/","title":{"rendered":"Migracije su korak prema kritici i ru\u0161enju patrijarhalnih obrazaca"},"content":{"rendered":"
\n

Autorka: Azra Ayyash<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n

Neumorna borkinja protiv zatvaranja tvr\u0111ave Europe Aigul Hakimova<\/strong> jedna je od pet dobitnica Fierce Women Wow nagrade u Sloveniji<\/a>, koja je ove godine dodijeljena po drugi put u organizaciji udruge Mesto \u017eensk.<\/p>\n

Aigul Hakimova aktivistkinja je s dvadesetogodi\u0161njim iskustvom u borbi za prava migrantskog radni\u0161tva, intenzivno se bavi organiziranjem migrantske zajednice s naglaskon na zajedni\u010dke prostore, te sura\u0111uje s inicijativama na balkanskoj ruti, pri \u010demu poseban naglasak stavlja na nasilna potiskivanja izbjeglica.<\/p>\n

Aktivistkinja ste u Sloveniji ve\u0107 20 godina. Mo\u017eete li opisati kako se situacija mijenjala i razvijala kada su u pitanju migracijski problemi u tom periodu?<\/strong><\/p>\n

Situacija se definitivno pogor\u0161ala. Ljudi u pokretu, izbjeglice, pa \u010dak i migranti,\u00a0moraju imati devet ma\u010djih \u017eivota da bi uspjeli u\u0107i na teritorij Slovenije \u010cak i ako uspiju u\u0107i, ne postoji garancija da \u0107e se po\u0161tovati njihova najosnovnija prava propisana me\u0111unarodnim ili zakonima Europske unije. Granice ubijaju, a to je zato \u0161to dr\u017eave nije briga. Dopu\u0161taju da ljudi umiru. Odgovor na ovo pitanje zapravo je savr\u0161eno sro\u010dila kanadska aktivistkinja Harsha Walia<\/strong>, koja je pomogla organizirati me\u0111unarodnu mre\u017eu No One Is Illegal,<\/em><\/strong> koju \u0107u ovom prilikom citirati:<\/p>\n

Granica ne slu\u017ei samo za isklju\u010divanje migranata i izbjeglica, ve\u0107 i za stvaranje uvjeta hipereksploatacije, gdje neki migranti i izbjeglice ulaze, ali u situaciji krajnje nesigurnosti. Ako nemate dokumente, radit \u0107ete za manje od minimalne pla\u0107e. Ako se poku\u0161ate udru\u017eiti, suo\u010dit \u0107ete se s prijetnjom deportacije. Ne\u0107ete imati osje\u0107aj da mo\u017eete pristupiti javnim slu\u017ebama ili \u0107e vam u nekim slu\u010dajevima javne usluge biti uskra\u0107ene. Granice odr\u017eavaju rasno dr\u017eavljanstvo i stvaraju skup hiperizrabljive jeftine radne snage. Ljudi nikada zaista ne postanu dio zajednice, uvijek \u017eive u strahu, neprestano na oprezu.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Slovenija, kao i Hrvatska, dio su ovog sustava. Smje\u0161tene su u predgra\u0111u Europske unije i igraju ulogu svojevrsnog \u201c\u010duvara\u201d. Kad osvijestite \u0161to ta uloga zna\u010di, shvatite koliko je zapravo grozna.<\/p>\n

Slovenska migracijska politika sastoji se od dva glavna stupa: ekonomske migracije s vrlo velikim brojem radnika iz zemalja biv\u0161e Jugoslavije i migracije temeljene na me\u0111unarodnoj za\u0161titi ili konvenciji o izbjeglicama. Posljednja se nije posebno promijenila. Tijekom posljednjih 25 godina Slovenija je zajam\u010dila za\u0161titu za pribli\u017eno 900 ljudi. To je samo 36 ljudi godi\u0161nje, mo\u017eete li zamisliti? Kad je rije\u010d o trenutnoj situaciji, pogor\u0161alo se pravo radnika migranata na ponovno ujedinjenje sa svojim obiteljima, kao i drugi uvjeti za produljenje boravka i ostanak u Sloveniji. Nedavne restriktivne promjene Zakona o strancima zapravo su dobar odraz trenutne vlasti. Ne radi se samo o populisti\u010dkoj propagandi protiv izbjeglica i rasisti\u010dkih komentara protiv radnika migranata, ve\u0107 je rije\u010d o \u010ditavom aparatu koji je demokraciju vratio korak unatrag. Neovisno o tome, ljudi \u0107e nastaviti pronalaziti na\u010dine da do\u0111u, jer je uto\u010di\u0161te ponekad jedini na\u010din da pre\u017eive.<\/p>\n

Unato\u010d lo\u0161oj situaciji na dr\u017eavnoj i zakonodavnoj razini, tijekom svog aktivisti\u010dkog sta\u017ea uspjeli ste pobolj\u0161ati situaciju barem u dru\u0161tvenom smislu. Kroz kreiranje zajedni\u010dkih prostora pomogli ste da se ljudi osje\u0107aju dobrodo\u0161lo i prihva\u0107eno. Iako konkretnog prostora vi\u0161e nema, ono \u0161to je on zna\u010dio za ljude koji su tamo provodili svoje vrijeme, sigurno je ostalo. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome, o samoj ideji, razvoju i zna\u010daju zajedni\u010dkog prostora?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prije svega, htjela bih istaknuti da je stvaranje i sudjelovanje u stvaranju zajedni\u010dkih prostora \u2013 koji su bili va\u017eni ne samo za izbjeglice i migrante u odre\u0111enom vremenskom razdoblju, ve\u0107 i za lokalno stanovni\u0161tvo, aktiviste i nove generacije anga\u017eiranih pojedinaca i kolektiva \u2013 vjerojatno najljep\u0161a i najinovativnija praksa posljednjih desetlje\u0107a u Ljubljani u kojoj sam imala priliku sudjelovati. Iako takvog prostora vi\u0161e nema (uni\u0161ten je dva puta, 2018. i 2021.), znanja, veze i iskustva koja smo tamo stekli ostat \u0107e s nama zauvijek. Dru\u0161tveni centar Rog<\/a> bio je revolucionarna praksa. Mi koji smo bili okupljeni tamo tvrdili smo da su diskriminacija, segregacija i isklju\u010divanje institucionalni, ugra\u0111eni u dr\u017eavni aparat, ali i u druge institucije neoliberalnog dru\u0161tva i odnosa. Logika privatnog vlasni\u0161tva jednog dana \u0107e ubiti nas siroma\u0161ne, stoga se moramo boriti za op\u0107e dobro.<\/p>\n

To je zajedni\u010dka to\u010dka razli\u010ditih borbi koje se vode \u0161irom svijeta \u2013 ne biti izlo\u017een ugnjetavanju i razvijati potrebe koje nisu su\u0161tinski usmjerene i ovisne o kapitalisti\u010dkim odnosima. Moja generacija i generacija radnika migranata i izbjeglica jesu i bit \u0107e najsiroma\u0161nija populacija, pa je za nas bit zajedni\u0161tva, javnog obrazovanja i zdravstva presudna. Ali mo\u017eemo biti kriti\u010dni i prema dr\u017eavnoj politici. Trebali bismo biti uklju\u010deni u dru\u0161tvo.<\/p>\n

<\/figure>\n

Osim \u0161to radite na borbi za prava izbjeglica unutar dr\u017eave, pratite i situaciju na granicama te izvje\u0161tavate o tome. U zadnje vrijeme nevladine organizacije \u0161irom Europe naglasak stavljaju na nasilje na granicama i nasilna potiskivanja ljudi. Kakva su va\u0161a saznanja u tom kontekstu kad je rije\u010d o Sloveniji?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dio sam kolektiva Infokolpa<\/strong><\/a>, koji je napravio sjajno izvje\u0161\u0107e o tome \u0161to dr\u017eava radi od 2018. na ovamo. Kolektiv je snimio i dokazao djelovanje kolektivnih potiskivanja iz Slovenije u Hrvatsku, \u0161to mo\u017eete vidjeti ovdje<\/a>. Dvostrana i lan\u010dana potiskivanja zapravo su akcije koje poduzimaju dr\u017eave \u010dlanice Europske unije da jo\u0161 vi\u0161e utvrde \u201ctvr\u0111avu Europu,\u201d da svoju migracijsku politiku eksternaliziraju prema tre\u0107im zemljama. Zapravo, to je obrambeni mehanizam u kojem svoje probleme prepustite drugima i onda ih za to jo\u0161 okrivite. Ili igrate igru mrkve i batine, koristite blagi i tvrdi pristup kako biste kontrolirali ne samo migracije ve\u0107 i na\u010din na koji se svijet razvija, i odr\u017eavate jaz izme\u0111u globalnog juga i sjevera kako biste zadr\u017eali privilegiju \u201codabranih\u201d.<\/p>\n

U proteklih 20 godina napravili ste ogroman posao i djelujete zaista neumorno. Mo\u017eete li opisati svoj \u017eivotni put i \u0161to vas je potaknulo da se uklju\u010dite u aktivizam?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Preselila sam se u Sloveniju 2001. godine na studij u Ljubljanu, gdje sam se pridru\u017eila \u0161kolskim kolegama u akciji koja je bila organizirana od strane inicijative Gibanje I-Kapak! <\/strong>s ciljem izgradnje solidarnosti s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine u borbi za njihova prava. Tad su slu\u017ebeno imali status privremeno preseljenih osoba. Od po\u010detka rata u biv\u0161oj Jugoslaviji bili su smje\u0161teni u vojarnama u predgra\u0111u glavnog grada. Danas se isto mjesto (nalazi se u okrugu Vi\u010d, Cesta v Gorice 15, Ljubljana) koristi kao slu\u017ebeni kamp za izbjeglice koje dolaze u Sloveniju. Bosanske izbjeglice morale su se preseliti, neki od njih vratili su se ku\u0107i, ali prije ulaska u EU slovenska je vlada sru\u0161ila vojarne i izgradila kamp za nove izbjeglice. U skladu s europskim standardima, naravno. Bilo je to negdje oko 2004. kad sam bila ponosna \u010dlanica pokreta Dost je!<\/strong> koji je bio povezan sa Zapatistima<\/strong> iz Meksika, tj. artikuliraju\u0107i globalizaciju svjetskog razvoja u smislu kapitalizma s jedne strane, i ogromne i svjetovne borbe s druge strane.<\/p>\n

Ve\u0107 sam spomenula Rog i koliko je bio zna\u010dajan za sve nas koji smo unutar njega djelovali. Tamo sam najvi\u0161e nau\u010dila o raznim temama i borbi, osobito za one koji su bili skriveni i nevidljivi iza sloja tranzicijskih procesa i izgradnje novog ekonomskog i dru\u0161tvenog poretka. Raznolikost i heterogenost Roga, kao i \u201cdugo ljeto migracija\u201d 2015. godine donijeli su i prostor koji je bio izri\u010dito posve\u0107en pitanjima migracija i izbjeglica, nazvan je Drugi dom<\/a>.\u00a0Aktivizam je za mene bio na\u010din u\u010denja, anga\u017eman mi je zna\u010dio jako puno. Ne samo zbog pravde i na\u010dina gledanja na nepravdu, ve\u0107 i kao jednog od oblika sre\u0107e koju ljudi slijede i koja vu\u010de korijene iz kolektivnog rada i kolektivne ma\u0161te, barem u jednom dijelu \u017eivota. Ljudsko bi\u0107e raste i u\u010di, proizvodi znanje, izaziva status quo, a ako se to radi kolektivno, to je bolje i socijalno radikalnije djelovanje.<\/p>\n

<\/figure>\n

Zadnjih godinu dana cijeli svijet se suo\u010dava s pandemijom koronavirusa. Je li se ona odrazila i na va\u0161 rad? Koji su izazovi s kojima ste se susreli u novim uvjetima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da budem iskrena, ljudi s putovnicama ne mogu putovati uokolo, no kada tra\u017eite uto\u010di\u0161te i nemate \u0161to izgubiti, mo\u017eete prije\u0107i stotine granica unato\u010d zatvaranju uzrokovanom pandemijom. Dakle, ljudi su dolazili i prolazili pored Slovenije i tijekom lockdowna<\/em>. Jednako tako ljudi su bili i jo\u0161 uvijek jesu nasilno potiskivani. Mnogi su izgubili izvore prihoda. Bilo je toliko pora\u017eavaju\u0107e biti zatvoren i nemati priliku upoznati nove stanovnike Ljubljane, odnosno izbjeglice koje su pristigle u tom periodu. Uz rad nevladinih organizacija, moramo te\u017eiti otvoriti \u0161to vi\u0161e prostora za stvaranje inkluzivnih praksi. Da citiram napomenu iz opisa Dru\u0161tvenog centra Rog: <\/em><\/p>\n

Ako \u017eelimo ispoljiti stvarnu kritiku diskriminacije i isklju\u010denosti, oblikovati stvarne alternative, moramo stvoriti nove institucije koje su vanjske od postoje\u0107ih, ali aktivno interveniraju u one koje postoje. Samo na taj na\u010din mo\u017eemo definirati nova prava i nove prakse uklju\u010divanja, slobode i jednakosti, koje \u0107e ili reformirati postoje\u0107e dru\u0161tvene i politi\u010dke institucije ili stvoriti nove.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Tako\u0111er nam treba jo\u0161 znanja da bismo stvorili prakse koje \u0107e djelovati dugoro\u010dno, trebamo vi\u0161e solidarnosti, i ako nam je protekla godina i\u0161ta pokazala, to je da nam ipak trebaju plesovi na ulici.<\/p>\n

Iako su glavno podru\u010dje va\u0161e borbe migracije, neprestano propitujete uspostavljene patrijarhalne dru\u0161tvene obrasce i norme i borite se protiv kapitalizma. Za\u0161to je to va\u017eno ili, bolje, neodvojivo?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sam \u010din migracije korak je prema kritici i ru\u0161enju patrijarhalnih obrazaca. Napustiti sve i migrirati negdje drugdje iskustvo je koje definira \u017eivot. Sigurna sam da ljudi migriraju kako bi se iselili i izbjegli iz vrlo tradicionalnih i hijerarhijskih odnosa i pravila. Iz konvencionalnih zajednica. Nije uvijek rije\u010d o \u201ctrbuhom za kruhom\u201d, kako se \u010desto ka\u017ee. Da, prihod ili blagostanje su neophodni, ali ne i jedini. Vjerojatno ponekad \u017eelimo vrlo brze promjene, \u017eelimo da se izbjeglice i migranti \u0161to prije prilagode na\u0161im predod\u017ebama o emancipaciji, na\u0161em na\u010dinu \u017eivota, kritiziramo ih kad vidimo da ljudi sa sobom donose svoje patrijarhalne obrasce, \u201c\u0161okirani smo\u201d \u0161to spol jo\u0161 uvijek predstavljala bitan faktor u njihovim dru\u0161tvenim strukturama, a zaboravljamo da isti obrasci postoje i u zapadnom svijetu, samo su puno bolje \u201czamaskirani\u201d.<\/p>\n

Dakle, potrebna nam je samokritika unutar samih inicijativa koje rade s migrantima na rodnim temama, emancipaciji i antipatrijarhalnim pitanjima. Jednostavno re\u010deno, razumjeti pokret Black Lives Matter u Europi zna\u010di razumjeti suvremenu migraciju i integraciju koja je uokvirena racionalizacijskim diskursima i institucionalnom diskriminacijom. Aktivisti\u010dke skupine nisu imune na racionalizaciju, nisu imune na nametanje rasnog karaktera i\/ili nametanje odre\u0111enog sadr\u017eaja\u2026 Trebamo vi\u0161e rasprava kako bismo do\u0161li do zajedni\u010dkih temelja, jer sigurno ih imamo.<\/p>\n

Aktivizam mo\u017ee biti\/je vrlo naporan i ljudi brzo izgaraju. Imate li savjet za na\u0161e \u010ditateljice i \u010ditatelje koji se bore za promjene, kako ustrajati?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dru\u0161tveni aktivizam \u010desto djeluje po na\u010delu hitnosti, a izgaranje naj\u010de\u0161\u0107e proizlazi iz osje\u0107aja bezna\u0111a. Prekarnost je jedan od primarnih razloga za\u0161to aktivisti\/kinje brzo izgore. Nagledali smo se puno takvih slu\u010dajeva uslijed zajedni\u010dkog upravljanja mjestima u okupiranom Rogu. Da se ne bi povukli iz politi\u010dkog anga\u017emana, va\u017eno je raditi na izgradnji kolektiva. Tako\u0111er, va\u017eno je po\u0161tovati ljudsku autonomiju i ljude do\u017eivljavati u njihovoj cjelini, a ne ih reducirati na osobe izlo\u017eene ugnjetavanju, represiji i diskriminaciji. Uz to, presudno je imati aktivnosti koji osloba\u0111aju stres i skre\u0107u misli s neima\u0161tine. Zajedni\u010dko znanje, infrastruktura, osnovni dohodak i kolektivni aspekt nu\u017eni su kako bi se omogu\u0107ili kreativni postupci i uzrokovalo manje umora.<\/p>\n

Dodjela nagrada za Stra\u0161ne \u017eene godine \u2013 Fierce Women WoW Awards dio je aktivnosti projekta\u00a0\u2018Women on Women\u2019<\/a>\u00a0koji zajedni\u010dki provode Mesto \u017eensk u Sloveniji, Prostor rodne i medijske kulture K-zona u Hrvatskoj, Tiiit Inc. u Makedoniji te Outlandish Theatre Platform u Irskoj. Aktivnosti sufinanciraju Kreativna Europa i Zaklada Kultura nova.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n

<\/em><\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slovenija, kao i Hrvatska, dio su ovog sustava. Smje\u0161tene su u predgra\u0111u Europske unije i igraju ulogu svojevrsnog \u201c\u010duvara\u201d. Kad osvijestite \u0161to ta uloga zna\u010di, shvatite koliko je zapravo grozna.\u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-319546","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319546","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=319546"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319546\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":319548,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319546\/revisions\/319548"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=319546"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=319546"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=319546"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}