{"id":319449,"date":"2021-05-07T08:22:50","date_gmt":"2021-05-07T06:22:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=319449"},"modified":"2021-05-07T08:22:50","modified_gmt":"2021-05-07T06:22:50","slug":"kako-dobijamo-energiju-za-trcanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/05\/07\/kako-dobijamo-energiju-za-trcanje\/","title":{"rendered":"Kako dobijamo energiju za tr\u010danje?"},"content":{"rendered":"<p>Da bi se kontrakovali, mi\u0161i\u0107ima je potrebna energija, ta\u010dnije vrlo posebno gorivo, ATP. Mo\u017eemo re\u0107i da su mi\u0161i\u0107i poput ma\u0161ina u kojima se hemijska energija pretvara u kineti\u010dku. Osim \u0161to koriste energiju mi\u0161i\u0107i je i proizvode, u slu\u010daju dugotrajnog tr\u010danja gotovo se sav ATP proizvede tokom treninga. Mi\u0161i\u0107i proizvode ATP tokom tr\u010danja pretvaranjem ATP-a u ADP, pri \u010demu se osloba\u0111a energija u nizu hemijskih reakcija koje omogu\u0107avaju da se ADP ponovo vrati u oblik ATP-a koji opet daje energiju.<\/p>\n<h2>\u0160ta to pokre\u0107e na\u0161e mi\u0161i\u0107e?<\/h2>\n<p>ATP je skra\u0107enica za adenozin trifosfat, molekul sastavljen o \u010detiri elementarna molekula, jednog molekula adenozina i tri molekula fosfata. Veza molekula fosfata (P) najbli\u017ea adenozinu druga\u010dija je od drugih. Te druge veze, kada se raskinu daju energiju. Obi\u010dno se kida najudaljenija veza od adenozina te otpu\u0161ta energiju koju mi\u0161i\u0107i mogu da koriste. Molekul se sada sastoji od adenozina i dva fosfata (jedan sa \u201eenergetskom vezom\u201c) i zove se adenozin difosfat ili ADP.<\/p>\n<p>Mi\u0161i\u0107i mogu deponovati vrlo malu koli\u010dinu ATP-a, \u0161to je dovoljno za prvih nekoliko metara tr\u010danja. Da bi se rad mogao nastaviti mi\u0161i\u0107i moraju proizvoditi jo\u0161 ATP-a, \u0161to i \u010dine pomo\u0107u ostatka predhodnih reakcija, drugim rije\u010dima, mi\u0161i\u0107i proizvode svo gorivo iz ADP-a i fosfata (P). To je mogu\u0107e jer slo\u017eeni enzimski sistemi koji se nalaze u svakom mi\u0161i\u0107nom vlaknu, mogu koristiti energiju koja se nalazi u drugim mi\u0161i\u0107ima, ve\u0107inom u obliku ugljenih hidrata i mast iz hrane.<\/p>\n<h2>Tri sistema za dobijanje energije<\/h2>\n<p>Resinteza ATP-a se doga\u0111a na tri na\u010dina, odnosno pomo\u0107u tri energetska mehanizma: anaerobni alaktatni, anaerobni laktatni i aerobni. Svi sistemi izazivaju reakciju izme\u0111u ADP-a i fosfata gdje se stvara molekul ATP. Razlika izme\u0111u tih energetskih sistema le\u017ei u izvoru energije koji se koristi za vezivanje ADP-a i fosfata u stvaranju ATP-a.<\/p>\n<h2>Anaerobni alaktatni sistem<\/h2>\n<p>Anaerobni alaktatni sistem je tipi\u010dan za kratkotrajne aktivnosti, trajanja najvi\u0161e do 20 sekundi. Energija se stvara bez prisustva kiseonika i bez proizvdnje mlije\u010dne kiseline. Kada se pokrenemo iz mirovanja, na\u0161i mi\u0161i\u0107i po\u010dinju da koriste male koli\u010dine ATP-a koji se nalazi u mi\u0161i\u0107nim vlaknima, zatim i ATP stvoren zahvaljuju\u0107i kreatinfosfatu (PCr), koji sadsr\u017ei jedan molekul keratina jednu fosfatnu \u201eenrgetsku vezu\u201c.<\/p>\n<p>Kada se ta veza slomi, otpusti se energija koja se koristi za resintezu ATP-a iz ADP-a i P-a. Koli\u010dina ATP-a koja se mo\u017ee pomo\u0107u njega njega proizvesti (\u010detiri puta ve\u0107a od zaliha ATP-a) ograni\u010dena je, jer se u mi\u0161i\u0107ima nalaze male koli\u010dine PCr-a. Ovaj sistem nije va\u017ean za rezultat pri dugotrajnom tr\u010danju.<\/p>\n<h2>Anaerobni laktatni sistem<\/h2>\n<p>Anaerobni laktatni sistem je poznat i po imenu glikoliti\u010dki sistem, jer se molekuli \u0161e\u0107era (glukoliza) rastvaraju bez prisustva kiseonika. Energija iz ovog sistema se dobija prilikom tr\u010danja submaksimalnin intenzitetom u trajanu od 20 sekundi do 3 -4 minuta. Molekuli \u0161e\u0107era, ta\u010dnije glukoze, ne razla\u017eu se u potpunosti, ve\u0107 samo do proizvodnje mlije\u010dne kiseline. U mi\u0161i\u0107u se zapravo ne stvaraju molekuli mlije\u010dne kiseline nego negativni joni laktata (LA-) i pozitivni joni vodonika (H+), te energija potrebna za proizvodnju ATP-a iz ADP-a i P-a.<\/p>\n<p>Tokom tr\u010danja se proizvodnja mlije\u010dne kiseline u mi\u0161i\u0107ima po sekundi pove\u0107ava kako trka\u010d ubrzava. Do odre\u0111ene brzine organizam mo\u017ee eliminisati mlije\u010dnu kiselinu iz krvi. Obi\u010dno je absorbuju drugi mi\u0161i\u0107i ili mi\u0161i\u0107na vlakna istog mi\u0161i\u0107a koji ju je proizveo, srce, jetra ili bubrezi, tako je nivo laktata u krvi uvek blizu bazalne vrijednosti.<\/p>\n<p>Mlije\u010dna kiselina se proizvodi u mi\u0161i\u0107ima i otpu\u0161ta u krv, gdje je mogu\u0107e izmjeriti njenu koncentraciju. I u krvi i u mi\u0161i\u0107ima prisutna je u dva jona, tj. od jednog molekula i jednog elektri\u010dno nabijenog atoma. Prvi je negativno nabijen molekul laktata (LA-), a drugi je pozitivno nabijen jon vodonika (H+). Vodonik je zapravo taj koji izaziva ve\u0107u nelagodnost jer pove\u0107ava nivo kiselosti (pH) u mi\u0161i\u0107u i mo\u017ee \u010dak sprije\u010diti njegov pravilan rad.<\/p>\n<h2>Kad se mi\u0161i\u0107i zakisele<\/h2>\n<p>Smanjenje mi\u0161i\u0107ne efikasnosti do\u017eivljavamo nakon tr\u010danja velikom brzinom, jer se pove\u0107ao nivo kiselosti. Kada se taj nivo pove\u0107a iznad odre\u0111ene vrijednosti, u mi\u0161i\u0107u se doga\u0111aju razli\u010dite promjene. Organizam \u0107e se postupno vratiti na stanje koje je bilo pre treninga, i u nekim slu\u010dajevima, to \u0107e mu omogu\u0107iti da toleri\u0161e ve\u0107i nivo kiselosti. Joni vodonika ne samo da naru\u0161avaju rad mi\u0161i\u0107a, ve\u0107 uti\u010du i na mozak, jer kada se otpuste u krv, lako dolaze do mo\u017edane te\u010dnosti koja ga okru\u017euje. Zato visoka proizvodnja mlije\u010dne kiseline negativno uti\u010de na bistrinu uma, koordinaciju pokreta i brzinu reagovanja. Ti se efekti dijelom mogu pripisati i amonijaku kojeg mi\u0161i\u0107i tako\u0111e proizvode.<\/p>\n<h2>Aerobni sistem<\/h2>\n<p>Aerobni sistem je karakteristi\u010dan po tome \u0161to se kod njega energija dobija uz prisustvo kiseonika. I u ovom sistemu se energija mo\u017ee dobijati iz molekula glukoze, ali za razliku od anaerbnog laktatnog sistema, ovdje se glukoza u potpunosti razgra\u0111uje zahvaljuj\u0107i slo\u017eenim biohemijskim reakcijama uz prisustvo kiseonika. Te reakcije se mogu odvijati i na temelju masnih kiselina. Glukoza i masne kiseline sagorijevaju do ugljendioksida i\u00a0 vode:<\/p>\n<blockquote><p>\u00a0\u00a0\u00a0 glukoza + kiseonik \u2192 ugljendioksid + voda + energija<\/p>\n<p>masne kiseline + kiseonik \u2192 ugljendioksid + voda + energija<\/p><\/blockquote>\n<p>I u ovom sistemu se energija koristi za proizvodnju ATP-a iz ADP-a i P-a. \u010cak se mala koli\u010dina energije dobija i iz reakcije sa aminokiselinama, elementarnim molekulima proteina. Kiseonik putem disanja ulazi u mi\u0161i\u0107e, ta\u010dnije u mitohondrije, \u0107elijske organele za produkciju aerobne energije. Rezultat na trci zavisi od koli\u010dine kiseonika koja u minutu opskrbi mi\u0161i\u0107na vlakna, i od koli\u010dine kiseonika koju mi\u0161i\u0107na vlakna mogu iskoristiti. (izvor: trcanje.rs)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Smanjenje mi\u0161i\u0107ne efikasnosti do\u017eivljavamo nakon tr\u010danja velikom brzinom, jer se pove\u0107ao nivo kiselosti. Kada se taj nivo pove\u0107a iznad odre\u0111ene vrijednosti, u mi\u0161i\u0107u se doga\u0111aju razli\u010dite promjene.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":291667,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-319449","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319449","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=319449"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319449\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":319450,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319449\/revisions\/319450"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/291667"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=319449"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=319449"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=319449"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}