![\"\"](\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/omer-580x405.jpg\")
<\/p>\nO problemima sa sudstvom i tu\u017eila\u0161tvom skoro sve je re\u010deno i skoro sve znamo. Znamo da je to ve\u0107inski jedna korumpirana dru\u017eina, nazovi pravnika, \u010diji je jedan dio u sprezi sa organizovanim kriminalom, jedan dio je korumpiran i podmi\u0107en, a jedan dio jednostavno nesposoban ili nezainteresovan za svoj posao. \u010casnih izuzetaka ima kao i svugdje, ali malo. O problemima sa pravosu\u0111em se uglavnom pri\u010da iz ugla visoke politike, visoke korupcije, neprocesuiranih afera sa milionskom \u0161tetom po sve gra\u0111ane Crne Gore, nedodirljivosti politi\u010dkih elita, tajkuna i mafije od sudskog gonjenja tj.pravosna\u017enih presuda.<\/p>\n
Ovaj tekst je posve\u0107en problemima koje imaju obi\u010dni gra\u0111ani, za obi\u010dne sudske postupke u raspalom sudstvu. O njima se malo zna i slabo koga interesuju, a ja volim pisati i o temama koje nijesu tako velike i interesantne.<\/p>\n
O problemima sa sudstvom mogao bih napisati esej – kojeg niko ne bi \u010ditao, zato \u0107u se osvrnuti samo na jedan, jo\u0161 aktuelan slu\u010daj.<\/p>\n
Svojevremeno sam podigao tu\u017ebu za ostvarivanje prava iz oblasti porodi\u010dnog prava. Ono ima prioritet u rje\u0161evanju, dakle, po zakonu \u2013 koje je mrtvo slovo na papiru, postupci iz te oblasti se prioritetno rje\u0161avaju. Postupak je trajao skoro pune tri godine, a poslije dvije ipo godine obratio sam se pismeno predsjedniku Osnovnog suda u Podgorici da bih ga upoznao sa na\u010dinom su\u0111enje van svakog razumnog roka, u kome se promijenilo \u010detvoro sude\u0107ih sudija a da za nikog od njih nijesam tra\u017eio izuze\u0107e. Predsjednik Osnovnog suda me je pa\u017eljivo saslu\u0161ao i poslije uvida u spise predmeta ocijenio je da je moja \u017ealba opravdana i da su\u0111enje traje mimo razumnog roka. Donio je pismeno Rje\u0161enje kojim je nalo\u017eio da se postupak okon\u010da u naredne \u010detiri mjeseca, koji je ispo\u0161tovan.<\/p>\n
U svim sudskim postpucima koje sam vodio \u2013 a nije ih bilo malo, \u0161to zbog principa a \u0161to zbog nedostatka novca, sam pi\u0161em tu\u017ebe, podneske, izvodim dokaze \u2013 ne anga\u017eujem branioce, jer o njima mislim \u0161to i o sudijama i tu\u017eiocima, opet izuzimaju\u0107i \u010dasne izuzetke. Ponekad se konsultujem sa jednim od par prijatelja \u2013 advokata, kada mi ba\u0161 \u201ezapne\u201c pri pisanju tu\u017ebe i sli\u010dno, jer nijesam pravnik niti imam veze sa pravom.<\/p>\n
Kada sam upoznao advokata i prijatelja Budislava Mini\u0107a sa ovim Rje\u0161enjem predsjednika Osnovnog suda, bio je prosto zaprepa\u0161\u0107en. Rekao mi je da se ne sje\u0107a da je u svojoj decenijskoj praksi nai\u0161ao na slu\u010daj da predsjednik Osnovnog suda u Rje\u0161enju eksplicitno ka\u017ee da je su\u0111enje bilo van razumnog roka, te da na osnovu takvog njegovog mi\u0161ljenja, poslije zavr\u0161etka procesa mogu tu\u017eiti Osnovni sud za nadoknadu \u0161tete. Tako sam i uradio. Sud je prihvatio moju tu\u017ebu i donio presudu da mi se na ime \u0161tete za su\u0111enja van razumnog roka isplati naknada u iznosu od 300.00 eura. Pogledao sam zakon i u njemu vidio da je to minimalni iznos obe\u0161te\u0107enja, a da je maksimalno obe\u0161te\u0107enje 5000.00 eura. Odlu\u010dio sam da se \u017ealim i napisao \u017dalbu Ustavnom sudu. To je bilo prije nekih dvije godine, mo\u017eda i du\u017ee.<\/p>\n
Zanimljivo je da sam za ovih 300.00 eura obe\u0161te\u0107enja morao da anga\u017eujem advokata kako bi ih naplatio, preko Javnog izvr\u0161ioca, jer je takve procedura – druga\u010dije se ne mo\u017ee realizovati isplata. Naknada za advokata i Javnog izvr\u0161ioca je bila oko 200.00 eura, da bih naplatio dobijenih 300.00 eura, \u0161to opet pada na bud\u017eet, tj. teret svih vas po\u0161tovani narode – koji nikad nijeste bili gra\u0111ani.<\/p>\n
Najzad, prije desetak dana me je, kada sam se vratio sa posla, do\u010dekalo obavje\u0161tenje od strane Po\u0161te da Rje\u0161enje podignem u Ustavni sud jer me po\u0161tono\u0161a nije na\u0161ao ku\u0107i. Sjutradan, 27.04.2021. sam iza\u0161ao sa posla kako bih najzad vidio i uzeo presudu. Poslije raznih konsultacija, odlaska portira od jedne do druge kancelarije, saop\u0161teno mi je da sam pogrije\u0161io adresu, da se Rje\u0161enje vratilo na po\u0161tu i da ga tamo mogu podi\u0107i. Uzalud je bilo moje obja\u0161njenja da po onome kako ja mogu pro\u010ditati iz onog \u0161to pi\u0161e na podnesku Po\u0161te, Rje\u0161enje je kod njih.<\/p>\n
Sa posla niti volim niti mogu izlaziti kad ho\u0107u, iako sam dr\u017eavni slu\u017ebenik. Trideset \u0161est godina koliko radim, \u00a0dr\u017eim se nekih pravila koje nerijetko izazivaju podsmijeh kod kolega. Danas sam najzad odlu\u010dio da uzmem izlaznicu kako bih podigao famozno Rje\u0161enje u Po\u0161ti blizu \u017deljezni\u010dke stanice.<\/p>\n
Kad ja tamo a ono me\u0111utim!<\/p>\n
<\/p>\n
Ljubazna slu\u017ebenica Po\u0161te \u00a0mi je objasnila da Rje\u0161enje nije kod njih i da se istog dana kada se na nazna\u010denoj adresi ne na\u0111e onaj kome se ono treba isporu\u010diti, po\u0161ta Rje\u0161enje vra\u0107a Ustavnom sudu. Poslije svih vrte\u0161ki koje su mi priredili prethodnih nekoliko godina, evo jo\u0161 jedne, pomislih u sebi. Opet idem u sud, pokazujem onaj isti papir od Po\u0161te tra\u017ee\u0107i da podignem presudu. Portir gleda u njega kao u neke hijeroglife i opet mi saop\u0161tava da Rje\u0161enje nije kod njih ve\u0107 u po\u0161ti. Tra\u017eim da razgovaram sa nekim od nadle\u017enih, jer \u0111e god da je, postoji valjda kopija u samom sudu. Ne mogu razgovarati sa nadle\u017enim, ali ipak da do\u0111em u ponedjeljak (danas je \u010detvrtak), mo\u017eda je Rje\u0161enje tu ali nema nikog na Arhivi \u2013 saop\u0161ti\u0161e mi sad ve\u0107 oba portira.<\/p>\n
U Ustavnom sudu nema nikog na Arhivi u sred radnog vremena i rada sa strankama!<\/p>\n
Insistiram da razgovaram sa nekim ko je nadle\u017ean da rije\u0161i \u201etako te\u017eak slu\u010daj\u201c kao \u0161to je mogu\u0107nost da stranka najzad do\u0111e do gotove sudske presude za \u0161to je uredno pozvana, ali dva portira odbijaju da mi udovolje. Tra\u017eim da mi saop\u0161te svoja imena, ali i to odbijaju, sad tvrde\u0107i da oni zbog korone uop\u0161te ne rade sa strankama i da nijesam imao pravo ni da u\u0111em u sud!<\/p>\n
Tako, svoju sudsku presudu donesenu poslije dvije godine ili vi\u0161e, ne mogu podi\u0107i: niti znam \u0111e je, ni kod koga je, ni kakva je.<\/p>\n
Franc Kafka mi se iz mrtvih smije, a Stankovi\u0107, Katni\u0107, Medenica, nekakvi budimiri \u0161\u0107epanovi\u0107i, sudski savjeti, advokatske komore i sli\u010dni \u0107e i dalje redovno prdnjaviti po raznim televizijama i govoriti nam o izazovima sa kojima se srije\u0107u u svom \u010dasnom i veoma odgovornom poslu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e:Omer \u0160RKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":286086,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-319404","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319404","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=319404"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319404\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":319417,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/319404\/revisions\/319417"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286086"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=319404"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=319404"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=319404"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}