{"id":318921,"date":"2021-04-27T07:08:28","date_gmt":"2021-04-27T05:08:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=318921"},"modified":"2021-04-27T07:08:28","modified_gmt":"2021-04-27T05:08:28","slug":"profit-je-slijep-za-sadrzaj-i-opseg-dostojanstvenog-drustva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/04\/27\/profit-je-slijep-za-sadrzaj-i-opseg-dostojanstvenog-drustva\/","title":{"rendered":"Profit je slijep za sadr\u017eaj i opseg dostojanstvenog dru\u0161tva"},"content":{"rendered":"

Autor: Andrej \u0160imi\u0107<\/strong><\/p>\n

Predgovor knjizi \u201dDru\u0161tvene filozofije vijeka krize\u201d Pitirim A. Sorokin zapo\u010dinje rije\u010dima: \u201d\u010cak i u normalnim vremenima postoji uvijek bar mali broj mislilaca koji se pitaju o sudbini \u010dovjeka, o onom Odakle i Kuda, Za\u0161to i Kako jednog dru\u0161tva \u2013 odnosno odre\u0111ene kulture. U vremenima ozbiljnih kriza poprimaju ti problemi, kako u teoriji tako i u praksi, iznenada posebno zna\u010denje, i to ne samo za u\u010denjake nego i za laike\u201d.<\/p>\n

Za sada, ovo je kriza na\u0161eg doba. Traje. Ne jenjava. Kraja joj se ne vidi. \u010cim se u neodre\u0111enim predod\u017ebama nagovijesti njezin kraj, istodobno se \u010duju prijetnje novih sojeva, ne ba\u0161 obe\u0107avana u\u010dinkovitost postoje\u0107ih cjepiva, iznose se negativne nuspojave konkurentnih cjepiva\u2026<\/p>\n

Obznanjivanje neke izvjesnosti poput sjene prati i njena neizvjesnost. Pa kada vidimo da je brigu za zdravlje preuzelo tr\u017ei\u0161te, odnosno da su politi\u010dki prvaci nacionalnih dr\u017eava, ovisno odakle dolaze, nemo\u0107ni spram nadnacionalnih korporacija, mada su strane potpisale obvezuju\u0107e papire, jam\u010de\u0107i nekakvu odgovornost, izvjesnost, na koncu, nekakav lijek koji bi \u017eivote ljudi i dru\u0161tava vratio u predkovidno stanje, svjedo\u010dimo, takav rasplet, ipak, odga\u0111a se u nedogled.<\/p>\n

Kriza ne posustaje i o\u010dito valja prihvatiti kontekst neizvjesnosti kao prisutno, uobi\u010dajeno stanje stvari jer ono je naprosto dru\u0161tvena \u010dinjenica, slagali se mi s tim ili ne.<\/p>\n

Nemo\u0107 nacionalnih dr\u017eava da kao entiteti za sebe, u skladu s me\u0111unarodnim poretkom, jam\u010de dogovore postignute s nadnacionalnim (korporativnim) entitetima dovodi u pitanje sadr\u017eaj i nacrt takvog me\u0111unarodnog poretka.<\/p>\n

Ako vrijednost takvog me\u0111unarodnog poretka, u sr\u017ei prednost daje profitu naspram brizi o elementarnom dobru svojih gra\u0111ana, zdravlju, pravu na \u017eivot, onda su o\u010dito nu\u017ene intervencije u taj i takav me\u0111unarodni poredak.<\/p>\n

Ovdje namjerno koristim termin me\u0111unarodni poredak upravo zbog toga \u0161to pored nacionalnih dr\u017eava \u010dak se i dr\u017eavno multinacionalni entiteti poput Europske unije, nemjerljivo utjecajniji od nas manjih dr\u017eava, tako\u0111er suo\u010davaju s dominacijom profita na \u0161tetu zdravlja pojedinca i kolektiva.<\/p>\n

Upravo zato je ovdje pa\u017enja usmjerena na okvir \u0161to ga nudi me\u0111unarodni poredak i pitanje kakav me\u0111unarodni poredak \u017eelimo ili ne \u017eelimo. Uostalom, pita li se uop\u0107e nas, je li se ikada istinski pitalo nas gra\u0111ane, \u0160ta i Kako mi to \u017eelimo?<\/p>\n

Uskra\u0107ivanje ili neuskra\u0107ivanje cjepiva na osnovu visine zarade od prodaje, ne mo\u017ee u me\u0111unarodnom, neme\u0111unarodnom ili bilo kojem i svakom dru\u0161tvenom poretku, kakav god bio, imati prednost u odnosu na prava \u010dovjeka koja emaniraju iz \u010dinjenice \u017eivota u zajednici. Zar da ta prava budu zanemarena zbog ne\u010dije \u017eelje za zaradom kojoj ni previ\u0161e nije dovoljno?<\/p>\n

Kako da se \u010dovjek postavi vidjev\u0161i da se ne mo\u017ee pouzdati u me\u0111unarodne ugovore vlastite dr\u017eave, a zdravlje, \u017eivot je na kocki?<\/p>\n

Mo\u0107 nacionalnog, ali i multinacionalnog, pokazuje se kao nemo\u0107, kao nekakvo pleme koje se kopljima suprotstavlja nadnacionalnim mitraljezima. Profit takore\u0107i puca po nama.<\/p>\n

Prema onome \u0161to slu\u0161amo kroz medije, vidimo ni da cjepiva nisu nekakva rje\u0161enja koja \u0107e preko no\u0107i \u017eivot vratiti u normalu, \u010dak ni uz po\u017eeljnu procijepljenost nejasan je rok trajanja (u\u010dinka) cjepiva. Kako sada stvari stoje, ispada da je COVID poput gripe \u2013 zahtijevat \u0107e cijepljenje barem jednom godi\u0161nje.<\/p>\n

A gdje je gra\u0111anska, kriti\u010dka svijest o tome i postoji li ona kao zainteresirana strana jer ovo se upravo nje i ti\u010de? \u010cini se nemo\u0107nom pred neljudskom navalom ekstraprofita.<\/p>\n

Profit ima tendenciju permanentnog umna\u017eanja prethodno ostvarenih brojki dok bi \u010dovjek u zajednici trebao te\u017eiti \u0161to dostojanstvenijem i humanijem na\u010dinu \u017eivljenja. Ovo dvoje se i pre\u010desto mimoilaze te sve vi\u0161e i vi\u0161e dolaze u sukob.<\/p>\n

Gra\u0111anska svijest odavno je prerasla uske granice nacije. Kamen oko vrata postao je ono \u0161to joj je u za\u010detku bio kamen temeljac. Nepo\u017eeljno je i pogubno za zajedni\u0161tvo da profit odre\u0111uje sadr\u017eaj i opseg dostojanstvenog dru\u0161tva. Slijep je on za takve stvari.<\/p>\n

Ono \u0161to je neko\u0107 bila svojevrsna individualna emancipacija ome\u0111ena kolektivom kojeg zovemo nacijom danas izgleda kao lajanje na mjesec. Na\u0161e vrijeme toliko je konzumeristi\u010dko da nastoji, milom ili silom, cjenovno odrediti ne samo stvari nego i ideje, fenomene postojanja, \u010dak i nu\u017enosti kao takve.<\/p>\n

To vidimo na primjeru cjepiva koje bukvalno \u017eivot zna\u010di ili na primjeru nogometa gdje nekolicina prebogatih valjda misli da mo\u017ee kupiti nogometnu igru, uzurpirati, oteti, pa je nazad prodavati po cijeni koja im se prohtije.<\/p>\n

Konzumerizam je nadrastao opseg nacije. Za apetite svjetskih igra\u010da nacije postaju sve manje i manje profitabilne.<\/p>\n

Naime, u oba slu\u010daja radi se o izmje\u0161tanju bitnih ljudskih fenomena, \u017eivota i igre, iz njihovog danog poretka postojanja.<\/p>\n

U suvremenom dru\u0161tvu individualni \u017eivot u velikoj, najve\u0107oj mjeri determiniran je ekonomskim prilikama i neprilikama. Prihod od rada, za veliku ve\u0107inu gra\u0111ana \u010desto je nedostatan i te\u0161ko udovoljava elementarnim ljudskim potrebama i prema sebi i prema drugima, bli\u017enjima.<\/p>\n

Od toga, da je zaraditi dovoljno kako bi se osoba mogla posvetiti neusporedivo plemenitijem stvarala\u0161tvu, a koje se pojedincu obra\u0107a tek kada je osnovnim nagonima udovoljeno, kre\u0107emo se, zapravo ve\u0107 smo stigli, do cjenika elementarnih ljudskih prava.<\/p>\n

O\u010dito planetarno dru\u0161tvo nije poslo\u017eeno po mjeri dostojanstva. Premda danas sve ima cijenu, sve ne mo\u017ee i ne smije imati cijenu jer kad sve ima cijenu onda sve ima i vlasnika.<\/p>\n

Nadalje, ako sve ome\u0111eno ekonomijom ima cijenu, razumno je za pretpostaviti da i ekonomija kao takva ima vlasnike ili barem one koji su zahvaljuju\u0107i svome polo\u017eaju u mogu\u0107nosti usmjeravati njezine procese prema vlastitoj koristi.<\/p>\n

COVID kriza, izme\u0111u ostalog, s jedne strane usporava preraspodjelu bogatstva me\u0111u svjetskim igra\u010dima (neminovni prijelaz izme\u0111u unipolarnog u multipolarni poredak trenutno se kre\u0107e sporijom brzinom), a s druge strane one najbogatije \u010dini jo\u0161 bogatijima.<\/p>\n

Prije krize, i zapadni i isto\u010dni blok ekonomski su rasli samo \u0161to svi nisu bili jednako zadovoljni stopama rasta. Istok sustavno raste ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a tako da \u0107e u dogledno vrijeme po\u010deti ugro\u017eavati ekonomsku dominaciju Zapada. COVID je donekle usporio te trendove. Evidentno je da se vlasni\u010dki udjeli i utjecaji u svjetskoj ekonomiji korigiraju.<\/p>\n

I prije krize ekonomija je nastupala kao svrha samoj sebi, uzurpiraju\u0107i i tuma\u010de\u0107i fenomene postojanja prema vlastitoj mjeri, mjeri koja \u010desto isklju\u010duje veliki broj ljudi iz elementarnog dostojanstva.<\/p>\n

Ono \u0161to bi trebalo slu\u017eiti kao sredstvo za bolji, dostojanstveniji i humaniji \u017eivot, na ekonomiju mislim, ono \u0161to bi imalo biti usmjereno ka zadovoljenju osnovnih potreba, sada kriza i to usporava. Ali opet ne za sve.<\/p>\n

Dapa\u010de, \u010ditamo kako najbogatiji prosperiraju. S obzirom na to u kojoj mjeri ekonomski faktor kroji \u017eivot pojedinca, utoliko, ovo krizom uzrokovano ekonomsko usporavanje diktira dinamiku individualnog i kolektivnog \u017eivota.<\/p>\n

Samo \u0161to, iako ekonomske neprilike ograni\u010davaju i usporavaju izvore prihoda one ipak nisu u mogu\u0107nosti usporiti individualne krize u nama koje prijete da se u dogledno vrijeme manifestiraju kao kolektivne. Individualne krize bivaju poja\u010dane upravo tim nedostatkom materijalne izvjesnosti, nu\u017ene pretpostavke \u017eivota u dru\u0161tvu i zajednici.<\/p>\n

Ne mo\u017ee kriza biti izgovor za neispunjavanje obaveza dru\u0161tva prema vlastitim \u010dlanovima.<\/p>\n

A danas je \u010dak postao upitan op\u0107i smisao \u017eivota u zajednici u odnosu na koji se odre\u0111uju obaveze ne samo gra\u0111ana prema zajednici ve\u0107 jo\u0161 vi\u0161e, u ovom trenutku mo\u017eda i bitnije, obaveze zajednice prema gra\u0111anima.<\/p>\n

Premda ekonomske okolnosti bivaju usporene, determinizam njihova utjecaja na \u017eivot pojedinca zadr\u017eava jednak, ako ne i intenzivniji u\u010dinak.<\/p>\n

Pojednostavljeno, para ne nedostaje, samo nisu dobro raspore\u0111ene.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono \u0161to bi trebalo slu\u017eiti kao sredstvo za bolji, dostojanstveniji i humaniji \u017eivot, na ekonomiju mislim, ono \u0161to bi imalo biti usmjereno ka zadovoljenju osnovnih potreba, sada kriza i to usporava. Ali opet ne za sve.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":309186,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-318921","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318921","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=318921"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318921\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":318922,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/318921\/revisions\/318922"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/309186"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=318921"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=318921"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=318921"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}